Židov
Ekonomske mogućnosti u Palestini
Piše
kolonel K i s c h.
Problem izgradnje narodne domaje je sad, pošto je mandat prihvaćen po Ligi Naroda i postao činjenicom, u prvom redu problem brojaka, problem, čiji je krajnji cilj, da namakne sredstava za gospodarsko svrstanje imigranata. To bi i onda bilo ispravno, kad mandatarna sila ne bi ograničenja odnosno olakšanja imigracije učinila zavisnima o mijeni toga faktora. Iz toga slijedi, da za one, koji teže za ‘ostvarenjem narodnog ideala, mora da je namaknuće sredstava za ijmigrante i njihovo prilagodjenje na radne uvjete u Palestini prva zadaća, Ne ću nikako da umanjujem važnost unapredvijanja odgoja i zdravstva, ali bez intenziviranja imigracije nemoguć je svaki napredak, i bez umnažanja radnih prilika ne mogu da egziistiraju naši useljenici. Radne prilike za naše useljenike mogu se stvoriti samo na dva načina: poljoprivrednim naseljivajnjem i ihdustrijskhn razvitkom. Zadnji je cenzus poKazao, da se od 83.000 duša židovskog pučanstva bave 15.000 s poljoprivrednim radom. U prvi mah razočara ovaj broj tim više. što je već prije rata bilo gotovo 10.000 Židova, koji su se bavili poljoprivredom. Ovaj se broj uslijed ra'tnih doga*djaja u godini 1915. smanjio na 7500 duša. Ako uvažujemo sve nevolje zemlje za vrijeme rata kao i neizmjerno povećanje cijena zemljišta, koje je uslijedilo nakon engl. okupacije, tad s ponosom možemo promatrati nacijonalni uspjeh glede broja poljoprivredni! kolonista, koji su se ovih 4 godina naselili i podvostručili broj židovskog poljoprivrednog pučanstva. S druge je samo pravo, da postanemo svijesni svih teškoća i zapreka, koje nastaju za naše koloniste nedostatnom materijalnom potporom. Ne ću da iznesem njihovu nevolju, a ipak je neumoljiva istina, da u mnogim našim kolonijama samo rijetko jedu mesnata jela. Ovo nedovoljno prehranjivanje, skopčano s 12 do 14-satnim radom djeluje na snagu i zdravlje naših kolonista. Ali o tome oni šute. no tuže se, i s pravom, da za 4 obitelji ima tek jedan par mazga, da nisu u stanju da kupe usjeve za obradjenu zemlju, a prije svega, da im je nemoguć napredak. jer ne dos/taje potrebiti pogonski kapital i kredit. Tome valja bezuvjetno stati na put. Ovi isti kolonisti mislim izričito na jednu naseobinu od 85 obiteljzasadili su 15. ševata novu šumu od 35.000 eukaliptus drveta, od kojih je tri četvrtine uzgojeno u samoj koloniji i kod kojega rada su upravo s religijozn'tm marom od izlaska sunca do u kasno veče radili muževi, žene i djeca. Razvoj u Palestini pokazao je, da židovski narod može kao rijetko koji narod stvoriti poljoprivrednike i seljake, i da se mnogo naučilo od dana, kad su osnovane prve kolonije i bivale poduprte od možda i preveć darežljive ruke. Sad je položaj takav, da gradnja staja i hambara iimade prednost pred kućama, da se hrani marvu, dok posjednik mora da gladuje. Svi ovi napori ne bi smjeli biti uzaludni. Glede gospodarskih mogućnosti naše poljoprivredne kolonizacije su stručnjaci mišljenja, da je uspjeh siguran, ako se namaknu do-
voljna sredstva. Trebamo razmjerno velik kapital, jer smo prisiljeni uslijed visokih cijena zemljišta da se bavimo intenzivnim gospodarstvom. Kad bi nam stajala na raspolaganje zemljište vlade, kako bi to mogli očekivati prema mandaitu, tad bi nam bilo omogućeno gospodarstvo bez natapanja, koje iziskuje relativno malen raditi kapital. Pod današnjim okolnostima treba za naseljivanje jedne obitelji najmanje 600 funti; treba dakle za naseljivanje od 1670 obitelji ili 5000 duša iznos od 1 milijuna funti. Potrebno je stoga, da se nadju izvori, koji će omogućiti napredak naše poljoprivredne kolonizacije, ali iz rečenoga jasno proizlazi, da kraj ovih prilika ne možemo da namaiknemo sredstva, da apsorbiramo na selu djelu imigraciju koja je nužna, dok nam industrija daje ne samo jeftinije, /ee i brže mogućnosti za rad. Za prosudjivanje industrijskih mogućnosti mora se prije svega uvažiti, tla pasivna trgovačka bilanca za godinu 1921. pokazuje višak importa prema eksportu od 4,700.000 funti; za godinu 1922. cijeni se ta razlika na 4,100.000 funti; razdijelimo li te brojke na pojedine stavke, tad je bio ukupni uvoz cd polu- 4 goltovih fabrikata, koji su se mogli producirati i u Palestini, preko 3,000.000 funti u god. 1921. Ove brojke jasno pokazuju, koje mogućnosti postoje za industrijalni razvitak. Pored toga eksponirane su velike količine sirovina iz Palestine, od kojih je jedan dio opet importiran u formi polu- ili gotovih fabrikata. Istina je, da naši prvi pokušaji na području industrije nijesu svagdje bili jednako uspješn(, no bilo bi krivo, kad bi iz toga htjeli zaključiti, da su industrijske mogućnosti u Palestini nepovoljne. Palestina dobiva sve više kvalifjkovanih radnika. Nadnice za kvalifikovane radnike su još uvijek visoke, no padaju smjesta i sniztle bi se to brže, čirn bi industrijski razvitak bio u stanju da pruža stalno zaposlivanje. S druge je strane nadnica nekvalificiranih radnika vrlo neznatna, kad je usporedjujemo s nadnicama, što se plaćaju u Americi i Evropi. Najveće zapreke za industrijski razvitak prouzrokuju nedostatak ugljena, nedostatak dobrih luka i visoke carine za sirove produkte i ogrijevni materijal. Glede posljednjega postoji nada, da će se ostvarenjem Ruthenbergovog projekta dobiti elektricitetom jeftinija snaga. Prije no što će moći da se razvije palestinska industrija onako, kako mi to želimo, mora da se ukloni i nedostatak zaštićene luke. Troškovi istovarivanja pomoću barka kod Jafe i Hajfe reprezentiraju vrlo velik iznos; k tome dolazi još i to, da ladje za vrijeme od 4 mjeseci u godini moraju kroz nekoliko dana ležati pred lukama prije no što je moguće, da se istovari roba ili da se utovari roba, koja se ima eksportirati. Vlada se sad bavi pitanjem izgradnje luke, i postoji nada, da će u najkraćem roku biti konačno riješen plan glede izgradnje luke. Što se tiče carine, to još uvijek postoje turske carine za uvoz od 11% plus 1% nameta, koje su snižene samo za malen broj stvari, naročito za gradjevni materijal, dok se za sirovine za industrijske svrhe kao ugljen, metale, tvrdo drvo, itd. još uvijek plaća potpuna carina od
12%. Pa i najzagriženiji pristaša »slobodne trgovine« morat će priznati, da palestinske prilike još uvijek iziskuju neki stupanj zaštitnih carina i da je bezuvjetno nužna potpora sa strane vlade. Pored svih tih navedenih negativnih faktora ipak su Židovi pokazali izradbom gradjevnog materijala, fabrikacijom namještaja, svijeća, čokolade i konfekcije itd., da se s uspjehom može svaki baviti domaćom industrijom. Taj razvitak židovskoga života u Palestini übrzo je podigao i potrebe arapskoga pučanstva i stvorio tržište za gotovo sve vrsti gotovih fabrikata, koji se obično upotrebljavaju u Evropi. Pošto se većina te robe prije trošila samo u neznatnoj mjeri u zemlji, nije ni bilo u zemlji konkurencije za proizvodnju. AH pored domaćeg tržišta mogla bi sebi naći Palestina i vrlo dobra tržišta u Egiptu, SirijJ, Cipru, Turskoj kao i u zemljama na Crvenom moru. Nadalje je blizina Port Saida kao stjecište prometa preko svih svjetskih mora vrlo povoljna. Palestina prema tome ne samo da ne leži geografski nepovoljno, već što više vrlo povoljno za mogućnosti razvitka njezine industrije. Moramo svakako uvažiti, da je Palestina još potpuno nerazvijena, i da imade pored gore spomenut h naravnih poteškoća još i političkih i industrijskih imponderabilija, koje valja svladati, a koje su posljedice sadašnjeg položaja u Palestini. Iz svih tih razloga treba Palestina za industrijski razvitak više kapitala za prve uredbe i izdatke, ali će svaka industrija u Palestini nakon nekoliko godina imati dobitak. Uspjeh fabrikacije svijeća, za koju se moraju importirati sve sirovine, služi nam kao najbolji dokaz. Ovaj industrijski razvitak, koji iziskuje i'migraciju kvalifikovanih radnika, imao bi da ide usporedo sa napredkorn poljoprivredne kolonizacije, time da jedan dio pučanstva stvara potrebe za produkciju drugoga. Ujedno bi i gospodarski razvoj jišuva brzo promjenio trgovačku bilancu u našu korist, snizivši s jedne strane uvoz za domaću trošnju i uvećajući podjedno sad još vrlo neznatni izvoz. Industrijalna poduzeća u Palestini imaju uistinu velike mogućnosti pod kojima mogu i pod kojjma će uspjevati, ako će biti bazirana, na trgovačkoj podlozi.
Erec Jisrael za Keren Kajemet
Godišnja konferencija komesara Keren Kajemeta u Erec .lisraelu i Siriji ponovno je dokazala, kako je obljubljena i štovana ova institucija u zemlji. Otvorenju konferencije, koja se održala u poljoprivrednom muzeju, pribivali su predsjednik palestinske cijonističke Egzekutive, palesjAnski direktorij Keren Kajemeta, članovi Vaad Leumia, mnogi gosti, novinari, kao i velik broj delegata iz sviti krajeva Erec Jisraela iz dalekog Alepa. U godini 5682 . dao je Erec Jtsrael i Sirija sa svojih 100.000 sigurno neimucnih Židova 4000 funti za Keren Kajemet, svota, koja se bez sumnje može pokazati pored 6700 funti, što su ih darovali 300.000 Židova Engleske. Erec Jisrael preuzeo je, da za 5683. namakne 900 u funti! Sabirne metode u zemlji su razno-
2
»ŽIDOV.
BROJ 11.