Židov

Mošav ovdim

Piše

Elias Epstein,

Jeruzolim.

Na naseobinama Emeka nalazimo primjere stare i nove forme organizacije, a ti su: kvuoot i Mošav ovdim. Nahalal možda je najizrazitiji zastupnik potonjega tipa. Položaj tik Nazareta, u srcu velike nizine, je vanredan. Otvoren je vidik s jedne strane na Karmel gorje, a s druge strane na nizinu, u kojoj se prostiru ostale kolonije. U Nahalalu ostvarena je jedna ideja, o kojoj se dugo raspravljalo u radničkom novinstvu. Ta se forma organizacije još uvijek kritikuje, jer kritika vidi u kvuci tipičnu židovsku formu za zadružnu kolonizaciju. Sad smo već u stanju da ocijenimo oba sistema, koja i onako rade jedan uz drugi i da iz praktičkih iskustava povučemo svoje zaključke. Kvuoe su, kako je poznato, radničke skupine, koje svoju farmu zajednički posjeduju. Keren Kajemet Lejisrael dao je kvuci u zakup zemlju, koju članovi zajednički obradjuju. Oni sebi izaberu upravni odbor. Svim članovima osigurana je u stalnom opsegu minimalna potreba. Rad se vrši kooperativno. Jede se zajednički. Ako se na koncu godine ukaže dobitak ili gubitak, onda se to razdijeli mi jednake dijelove na sve članove. Ako je kvuca imala uspjeha nastavlja rad istim članovima u narednoj godini, kao u Daganiji, gdje prije 10 godina, osnovana grupa predstavlja danas veliku naseobinu sa dobrim marvogojstvom, 2 solidno gradjenim višekatnim kućama, gajevima dobro njegovanih drveta, a kao siguran aktivum jednu podružnicu: Daganija B. Možemo da shvaćamo nastojanja naših halucim za takovim zadružnim radom. Taj rad odgovara njihovu idealu, ne za volju osobnih dobitaka, već da se spasi zemljište za židovski narod. To zadovoljava i njihove socijalne potrebe; jer poljodjelski život može da bude vrlo dosadan, kad ne bi imao podstreka u svijesti pripadanja skupini. Ta svijest im daje i čvršći oslon u životu, naročito onima, koji se prvi put bave tim radom te kao nekvalificirani novajlije trebaju oslona u zadrugara. Ove prednosti kvuce možemo bez okolišanja da priznajemo, a da time ne priznajemo dogmu, da ona predstavlja najviši razvitak zadružne organizacije. Jer Mošav ovdim je uistinu mladja tvorevina, premda ju je več pred nekoliko godina Ettinger predložio u svojoj knjizi »Metboden der Kolonisation«. Poticaj osnutka Mošav ovdim, došao je od ljudi, koji su bili mnoge godine zaposleni u kvucama te uvidjeli, da sistem zadruge im ne pruža mogućnost potpunog razvitka njihove stvaralačke snage. To su bili radnici, Čija individualnost traži osobnu vezu sa zemljom. Osvojeni idejom naseljivanja Židova i privedenjem poljodjelstvu, radje su postali mali seljaci, nego da ostanu članovi jedne radničke grupe. Taj zahtjev našao je izražaja u prijedlogu, da se stvore naseobine obitelji umjesto naseobina pojedinih osoba, tako da svaka obitelj obradjuje svoj komad polja. Kao uspješni stalni kolonisti smatraju obitelj kao naravnu životnu formu, a kao dobri poljodjelci znali su

* Iz niza članaka o naseobinama na zemljištu Keren Kajemeta.

da cijene saradnju žene u gospodarstvu. Muž i žena neka zajednički siju i oru. Neka odgoje svoju djecu na vlastitom zemljištu, neka im usade ljubav k prirodi i privrženost zemlji, koja karakterizira zdrav seljački stalež. U nekojim kvucot, u kojima je bilo pored muških i ženskih članova, došlo je doduše do sklapanja brakova izmedju članova, ali sistem grupa ne pruža odgovarajuće preuvjete za obiteljski život. Sastali su se ovdje elementi, čiji interesi i nastojanja se ne mogu tako lako dovesti u sklad kao u naseobini, koja se sastoji iz pojedinih osoba ili pojedinih obitelji, Mnoge prednosti obitelji nisu se mogle iskoristiti u kvucot. Pri tome nije bilo zagovarateljima Mošav ovdim do toga da omalovažuju vrijednost zadružnih nastojanja, jer su nju iz vlastitog iskustva upoznali. Sistem Mošav ovdima ide za tim, da dade individuu najveće polje za praktički izražaj njegove ličnosti, ujedinivši ga s prednostima zadruge, u koliko se mogu sjediniti oba ova ideala. Rezultat može da se vidi u Nahalalu. gdje rad članova pretežnim dijelom opravdava razloge navedene po ovome sistemu. Ovdje je na zemljištu Narodnog Fonda naseljeno 80 obitelji i to svaka na površini od 100 dunuma. Zemljište dano im je na 49 godina u zakup, a zakupnina ima da pokriva i prvi dio amelioracije, što ju je proveo Keren Kajemet. Ali ni ameliorirano zemljište nije dostatno, da čovjek od toga može živjeti. Potrebna je stoka, orudje, gradjevine, a da se do toga dodje, daje Keren Hajesod kolonistima zajmove. Ovi zajmovi, kojima raspolaže kolonizacijom odjel cijonističke Egzekutive, upotrebljavaju se za kupovanje živoga i mrtvoga inventara. Subvencije ne postoje. A sad mora kolonista da nastoji da napreduje, da podmiri za sebe i svoju obitelj životne potrebe i da toliko producira, da iz utrška može otplaćivati zajam i zakupninu. Inventar, što ga je dobio pojedini kolonista, njegovo je vlasništvo, a on ga prema svome iskustvu i spremi upotrebljava. Tako će jedan, koji se bavi peradarstvom, naročito razvijati tu granu gospodarstva i prema tome udeeiti svoju farmu. Drugi će se opet baviti pčelarstvom, a razdioba zemljišta za obradjivanje žitom ili povrćem prepušteno je pojedincu. Obično treba 8 dunuma za gradjevine, 10 za nasade, a 80 za žito. Upliv kooperativne kvuce pokazuje se u zajedničkom stovarištu robe, koja kupuje za cijelu naseobinu svu robu, orudje i materijalije i iste preprodaje pojedinim kupcima, da se tako osigura veća ekonomičnost i bolji kredit. Zajedničko kupovanje karakteristično je za osobitu važnost, koja se i kod Mošava pridaje zajedničkim interesima. A ako jedan nema dovoljno novaca da kupi tegleću marvu, tad se »lože dvojica i naizmjence se služe marvom; ili susjedi, da zašteđe izdatke grade zajedničku staju i razdijele je sebi. Naravno, da svakoj obitelji pripada ono, što ona producira. Ali plodovi, što nadilaze potrebu njihove opskrbe, prodaju se po odboru prema principu svrsisbodnosti. Ovi primjeri nam mogu služiti kao dokaz, kako se individualna i zajednička poduzeća mogu harmonijski kombinirati. Svaki kolonista mora da odstupi je-

dan dio od svoje parcele u zajedničke svrhe kao škola, bolnica, ceste, igralište i t. d. Jednu parcelu prepustio je Keren Hajesod pokusnoj stanici cijonističke organizacije, a drugu poljoprivrednoj školi za djevojke. Dodjeljenje zemljišta za javne svrhe provedeno je vrlo spretno i ekonomski. Stanovi gradjeen su u formi koncentriranoga kruga, a oranice poredane su u dugim prugama, tako da karta Nahalala izgleda kao sunce, koje šalje svoje zrake u sve smjerove. Točno u sredini na nešto višem temelju sagradjena je škola. Oko škole poredane su radionice svih vrsta, a za svaku radionicu opredijeljeno jo 5 dunuma zemljišta, tako da preostaje još dovoljno mjesta za vrt, kojim se ima poboljšati prihod od zanata. Oko tih radionica bit će zasadjeno drveće, koje će biti kao bašća pred stanovima. Svaka kuća sagradit će se u jednakoj udaljenosti od središta naseobine. Ceste presjecat će cijeli krug od sjevera prema jugu, i od istoka prema zapadu. S one strane kuće sagradjene su staje, čiji su vanjski zidovi ujedno i obranbeni zidovi, što opkoljuju stanbeni kotar. Iza ovih bedema pruža se onda oranica u velikim četvorinama. Prednost ovoga poredjaja je velika. Svaki kolonista živi u neposrednoj blizini svojih polja i voćnjaka. U slučaju opasnosti, a s tom se okolnošću mora računati, mogu se stanovnici brzo skupljati, pa došao napadaj s koje god strane, brzo spremati na obranu. A i marvu može se lako dotjerati u staje i tako ih očuvati. Ovaj poredjaj daje Mošavu osobito naličje, koje ga razlikuje od kolonije i kvuce. Kad se dodje cestom od Nazareta, vidi se na daleko Emek, a sred njega kuće Nahalala, okružene bedemima kao vanjske straže ili bolje rečeno kao predstraže velike vojske, koja će još doći u Erec JisTael i napuniti ovo »ljupko odmaralište« s hiljadama halucdm i mnogim Mošve ovdim.

Iz židovskog svijeta

Grof Reventlow pred sudom. Ovih dana održana je rasprava protiv grofa Reventk>wa, koji je u jednome članku tvrdio, da je Ahad H a a m pisac poznatoga pamfleta »Mudraci od Cijona«. Nakon duljih pregovora završena je stvar izjavom grofg. Reventlowa. Grof Reventlow žali, da je iz članka »La vielle France< preuzeo tvrdnju, da je Ahad Haam autor »Mudraci od Cijona*, i izjavljuje da ne može danas ostati kod te preuzete tvrdnje. Preuzima plaćanje parbenih troškova kao i obvezu, da će ovu izjavu objelodaniti u »Deutschen Tagbalatt*. Na temelju ove izjave povukao je zastupnik Ahad Haama, odvjetnik Gronemann, tužbu. Engleska i nabavka za Ruttenbergovo poduzeće. U jednoj od zadnjih sjednica engleskog parlamenta pitao je zastupnik Decker držav. podtajnika za kolonije, da li se stvorilo utanačenje, da se obzirom na okolnost, što Engleska troši tolike iznose za. sigurnost i dobrobit Palestine, sve nabavke strojeva i materijala za iskorišćivanje vodenih snaga Jordana isključivo nabavljaju u Englekoj. Ormsby Gore dao je niječan odgovor. Becker pitao je zatim, da li će se barem u slučaju ako se palestinski zajam

BROJ 18.

■-Z i D O V

3