Židov

ŽIDOV

GLASILO,. ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

OSVRT NA GODINU 5683.

Iskra zanosa i oduševljenja, koja je nakon med juna redne priznaje našega prava na istorijsku domovinu u Palestinu, usplamtjela u židovskome narodu, nije se mogla razbuktiti u snažan plamen, koji bi zahvatio cijeli narod. Kasniji istoričar morat će zabilježiti činjenicu, da židovski narod usljed svoga nesnosnog ekonomskog položaja nije bio u stanju da iskoristi ovaj veliki svoj politički uspjeh. Velik dio energije i znatna materijalna sredstva, koja bi bez sumnje priticala obnovnome djelu, morala su da budu vezana na galut, da -se üblaži neizmjerno velika bijeda istočnoga židovstva, da ne propadne sasvim ovaj veliki ogranak židovskoga naroda. Pet godina nakon svjetskoga rata, mi smo još uvijek primorani'da veliki dio našega rada posvetimo pomoćnome djelu, koje ori nas traži golemih žrtava. Naša nastojanja za pripremanje naroda i zemlje za obnovu prekinuta su galutskim neprilikama i kad već mislimo da smo tako daleko, da ćemo moći likvidirati ovaj humanitarni rad i prepustiti djelovanje na tom polju velikim našim filantropskim institucijama, javlja se vazda iznova jedna narodna nesreća, koja traži neminovnu pomoć, tako da se židovstvo ne može koncentrirati na svoj glavni zadatak: obnovni rad u Erec Jisraelu. I ako su sad u velikome prestali grozni pogromi sporad'oki se oni javljaju u manjem opsegu pojavilo se drugo zlo, strašnije i užasnije od pogroma glad. U Ukrajini, zemlji, u kojoj su Židovi toliko trpjeli od pogroma Petljurin h i Denjikinovih četa, zavladala je glad i stotine hiljada židovskih obitelji, koje su ostale poštedjene od pogroma, propale su, jer nije bilo pomoći na vrijeme. Žive u najtežim prilikama, progonjeni od boljševika radi konspiracije s protubolješevičkim silama, a od posljednjih progonjeni kao reprezentanti nasilnog boljševičkog režima. Kraj toga su ekonomski potpuno uništeni. Velike nekoć općine, žarišta židovskoga kulturnoga života, sasvim su propale, cijeli mali gradovi su nestali, kao da ih uopće nikad nije bilo, na stotine hiljade pogromske siročadi luta po ulicama, prepuštena sigurnoj propasti, jer nema skloništa. U svim zemljama povedena je akcija za pripomoć, a naročito za osnutak dječijih domova, u kojima se imadu smjestiti djeca, koja ostadoše bez rodi-

telja. Pored ove časovi te pomoći mora židovstvo pomišljati na to, da ovaj njezin ogranak, koji broji oko 2,000.000 duša, ekonomski opet pridigne. Ovaj huma ni tarnp-soci jalni rad morati će se još nekoliko godina vršiti, želimo Ii da spasimo ukrajinsko židovstvo. Djelo konstruktivnog ohnovnog rada u rukama je Jointa, koji vrši slično djelovanje i u drugim zemljama, gdje je židovstvo ekonomski stradalo usljed poratnih prilika. 1 sovjetskoj Rusiji položaj se židovstva iz dana u dan pogoršava. Rusko židovstvo, nekoć najjače i najaktivnije, danas je potpuno eliminirano iz židovskoga rada i osudjeno da stoji postrance od velikog ohnovnog rada. Vladajući sistem doveo je do potpunoga ekonomskog ruina, ali se time nije zadovoljio, već hoće da i kulturno potpuno uništi rusko židovstvo. Suviše je poznata borba »Jevsekcije«, jevrejske sekcije kod vrhovnog vodstva boljševičke stranke, koja nemilosrdno proganja sve, što je židovski, a naročito jevrejski jezik i jev- rejske škole. Organi te sekcije marljivo tragaju za svakim znakom jevrejskoga života. Nakon zabrane hadarim i ješivdt te učenja jevrejskoga jezika za osobe ispod 18 godina, nakon ' zatvaranja sinogoga i obustavljanja svih židovskih novina, nastoje da uguše svaki izražaj židovskoga duševnog života. Jedipo židovsko kazalište »Habima« ostalo je moćnim zagovorom nežidovskib boljševika, koji u velike cijene umjetnički rad ove glumačke družine, poštedjeno od razalačkoga bijesa fanatične Jevsekcije K svemu tome dolazi još i to, da se sve više širi antisemitizam, a naročito u crvenoj armiji. Olakšanje mogla bi samo emigracija donijeti, ali sovjetske vlasti uskraćuju dozvolu za emigriranja. Jedva je uspjelo, da je iza Bjalika dobio Pernihovski, a ‘kasnije neki židovski pjesnici dozvolu za emigraciju. Život Židova u Poljskoj prividno se poboljšao. Prestali su veliki progoni i surovi napadaji, ali još uvijek se dogadjaju nasilnički akti protiv židovskih institucija. Antisemitske organizacije razvijale su intenzivni rad i pozivali na bojkot protiv Židova, na bojkot u socijalnom i ekonomskom pogledu. Kad je protužidovska agitacija poprimila vrlo kritičan vid i kad je prijetila opasnost, da će nanovo uslijediti progoni, vlada se silom prilika odlučila da poduzme

energičnije korake. Na ovo držanje vlade kanda je najviše djelovala činjenica, da poljska vlada nije mogla dobiti u inozemstvu zajam. Tu okolnost upotrebile su antisemitske stranke i listovi da okrive židovstvo radi izdajstva domovine, jer da je ono spriječilo pomoću svojih »internacijonalnih veza« sklapanje zajma. Držanje same vlade vrlo je slabo, pa je brzo odustala od radikalnoga kurza, te su sami članovi vlade upotrebili svaku priliku da krnje prava židovskoga pučanstva. Tako- se povela u Sejmu žestoka borba za numerus clausus, a iz interpelacija židovskoga ‘kluba doznajemp o cijelom nizu sistematskih nezakonitosti protiv židovskoga pučanstva. Protiv jasnog slova zakona i usprkos preuzetih pbVeza glede prava narodnih manjima, uporno je nastojanje, da se ukida židovsko školstvo, ne bi li se na taj način pogodilo dušu židovstva. Veliku borbu morali su da vtode Židovi u Litavskoj, Letskoj i Finskoj za svoja gradjanska prava. Letskn, a osobito Finska istakla se nečovječnim postupkom prema židovskim izbjeglicama iz Rusije, boje je bez milosrdja prebacila preko granice i ako je znala, kakav udes čeka ove nesretne ljude. 8 druge strane uskratile su ove države dozvolu povratka evakui ranima, ljudima, koji su decenijama boravili u tim zemljama, pa su za vrijeme rata iz »strateških« razloga bili evakuirani, dok ih Rusija goni iz zemlje kao strance. Položaj ovih u Travom smislu beskućnika sad je upravo očajan. U Litavskoj bila j e velika borba za očuvanje mirovnim ugovorom stečenih prava, naročito glede židovske autonomije. Pokušaj vlade, da ukine ovu autonomiju nije uslijed jednodušnosti židovskog pučanstva uspio. Rumunjska, klasična zemlja židovskih progona, nije se još uvijek mogla da odluči, da dade svojim židovskim gradjanima potpunu jednakopravnost premda je i ona preuzela obvezu, da će respektirati prava narodnih manjina. Novi ustav koji je primljen u parlamentu nije dao svim Židovima Rumunjske gradjansko pravo, i ako se mora priznati, da ovaj zakon znači veliki napredak u rumunjskom zakonodavstvu. Velike poteškoće pravila je vlada židovskome školstvu ne samo namještanjem rumunjskih učiteljskih sila, već zahtjevom romanizacije. Ova naredba velik je

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM GOD. VII ZAGREB, 10. septembra 1923. - 29. clula 5683. BROJ 37—3fi

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31, 111. KAT

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. 30 D. CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.50 D.