Židov
lja, koji sami nc mogu da borave u Palestini a željeli bi, da im djeca budu u palestinskom duhu odgojena. Internat je danas zbilja, U njem se nalazi dvadesetak djece, a sudeći po mnogim znakovima, misao ova naišla jc i u Galutu na simpatije. Internat poprima nove, konkretnije forme. Za nekoliko mjeseci bit će kraj tehnike, rcalke i radionica dovršena i zgrada internata, u kojem će se do daljnjeg moći smjestiti 50 djece. Pripravama za gradnju upravlja odbor, koji se sastoji od gg. dr, Magnes, New-Ycrk, Hoofien i đr. Zlocisti, Tel Aviv, dr. Aucrbach i Poosner, Halfa. Time je učinjen velik korak do ostvarenja uzgojne tendencije škole. Na početku svog drugog desetljeća, upotpunit će se škola u još jednom pogledu. Da se onim učenicima, koji nc misle poći na tehniku, dade mogućnost, kako da dovrše svoje nauke, pripravlja se i sedmi razred. Cilj mu je ispit, što ga za upis na londonsku univerzu priredjujc Governement of Palestine. Razumljivo jc samo po sebi, da djevojčice, koje svoje nauke završe na toj školi, ne polaze na tehniku. Tako je nastao problem, kako da se prema principima škole i djevojčicama dade izobrazba, kakova jc specijalno potrebna djevo ačkom odgoju. Da se ova zadaća ispuni, nastoji se, da se -djevojčice upute u radove u kući, kuhinji i vrtu. Školska kuhinju, u kojoj se dnevno kuha jelo za 100 učitelja i učenika, te rad u internatu daje djevojčicama prilike, da praktično prouče kućanstvo. Tako je došlo i do ideje, da se realci priključi i ženska škola,, gdje bi djevojčice na teoretskoj osnovi u dvogodišnjem tečaju naučile sve radove u kući, kao kuhanje, šivanje i pranje, u vrtu, odgoj peradi, te medicinsku pomoć, njegu djece i rad u dječjim vrtovima. Ovakova škola mnogo bi pridonijela, da se u palestinskih đjevo'aka üblaži tcnđenci'a za iseljivanjem i da se tako stvori ona generacija žena, koja je u Palestini tako potrebna. Vjerna svojoj misli, odgaja sad škola u svojim radionicama zanatlije, koji se većinom sastoje od njenih bivših učenika. Napose je važan korak, koji je u vidu priprave za tehniku i odgoj tehničkog pomlatka učinjen. To su radnički kurzevi, u kojima se stručno podučava po 25 stolara, gradjevinara i bravara. Na taj način došla je škola s tehnikom u usku vezu, što će se po svoj prilici i u vanjštini pokazati, jer će škola biti podredjena Boarđ of Govemorsu u Londonu, kojemu predsjeda Sir Alfred Mond, a zadaća jc boardu skrb za tehniku. Tako se jevrejska rcalka u Haiti postepeno razvija. Otvoren em tehnike, proširenjem i gradnjom internata, osnutkom 7. razreda i intenzivirianjem rada oko odgoja djevojaka karakteriziran je program za budućnost. Škola misli, da će ovu zadaću moći riješiti, tim više, što joj je učiteljski zbor tako sastavljen, da se može očekivati uspješan i sistematski odgojni rad. Broj učenika povećao se i ove godine za 30, dok se inače u cijeloj Palcstmi zapaža nazadak teg broja u višim školama, Van’ske su prilike škole ponajbolje, što ih se može zamisliti. Škola e snreštena na obronku Karmela, iznad Haife, Morski vjetrovi stvaraju zdravu klimu, tako da ni usred Peta vrućina nije prevelika. Posebna se pažnja posvećuje fizičkom razvitku djece. Goje se sve grane športa,
a osim loga kupahu sc djeca dnevno u moru te prave mnogobrojne izlete u natrainjost zemlje. .Utisci o ljepoti zemlje, što ih djeca na ovim izletima dobe, ostaju im nezaboravni kroz cijeli život. Školarina iznaša L 1-2, već prema razredu. Cijena internatu iznaša L 7.—, ukljućiv rubl'c i ostalo, liječničke pomoći u lagljim slučajevima i manje potrepštine.
Zemljište
Piše
Moše Smitanski.
Tereti nas prokletstvo grada. Zakržljali su najnaravnijl osjećaji i otupio naš nagon za samoodržanje. Mi smo narod gradskih stanovnika, narod koji je otrgnut od zemljišta. Već je 46 godina, odkad smo po prvi put opet stali nogom na zemlju otaca, i do danas još se nije ukorijenilo u našim srcima pravi osjećaj za tu zemlju. Do danas još nismo naučili da shvatimo, ne, više no to, da osjećamo, da je zemljište najvažnije. Prije dvije godine ustali su mudri i razboriti ljudi, da svom logikom dokažu, da je zemljište u Emek Jisraelu »preskupo«. »Preskupo«,.. Narod, koji se vraća u svoju domovinu, narod, koji sebi opet gradi domovinu a pri tome hoće da vodi računa o tome »preskupo« ili ne, gdje se radi o najhitnijemu: izbavljenju zemljišta: Prava logika gradskog stanovnika, logika mjere i težine! Sigurno i bez sumnje prema tome »računu« bilo bi probitačnije da se kupilo zemljište kraj Tel-Aviva, no ono u Emeku. Jer mjesta u okolici grada obećavaju »sigurni dobitak«, kao što Emek »gubitak«. Ali tko sebi danas može zamišljati jišuv bez Emeka? Bez novih gospodarskih uporišta u Emeku? Ja ne. Falila bi glavna stvar. Cijonizam nakon Balfourove deklaracije bez Emeka za mene bi bio prazna formula. I danas još imade radničkih vodja, koji su nezadovoljni, jer nisu znali, da Kcren Kajemet Lejisrael nema dosta zemljišta i da im se to »tajilo«. Vi gradski ljudi, protiv koga se bunite? Ta zar je zemljište tanka igla, koju se može skrivati, da je nkko ne primjeti? Zašto niste sami znali, koliko je vlasništvo Kercn Kajemeta? Zar Vam nije svaka kupnja novoga zemljišta blagdan, koji se duboko zareže u srce, da ga se ne može zaboraviti! I ne prouzrokuje li Vam svako propuštanje kupnje zemljišta žalost, koja Vam je dnevno pred očima, kao stup sramote za naš narod, koji Vas buni u Vašemu miru i podsjeća Vas Vaše sramote. Zašto niste znali, da Keren Kajemet Lejisrael nema više slobodna zemljišta? Koliko li je židovskog novca u zadnjim godinama potrošeno bez svrhe, bez koristi, bez uspjeha. A s tim novcem mogla se donekle üblažiti oskudica zemljišta. Ili zar ste mislili, da je novčarka našega naroda neizmjerno duboka i široka i da njezin sadržaj dostaje za sve pa i za zemljište! Zašto niste već prije shvatili, da se za naš rad prije svega treba zemljišta, a istom onda sve »drugo«. Gdje da sakrijemo našu sramotu? Dvostruku sramotu. Nemamo više u našemu posjedu slobodnog zemljišta, i zemljišne parcele, koje se sad mogu kupiti, su brojne i velike. A prije svega je jedna činjeni-
ca, na koju ni jedan čas ne smijemo zaboraviti, koja treba da stalno ok upija naše misli i da u našoj nutrašnjosti gori poput plamena; otkad smo započeli kolonizacijom rad u Erec Jisraelu, nikad nam se još nisu pružale tako bogate mogućnosti, tako povoljne prilike za kupnju zemljišta, kao sad. Nema predjela u zemlji, gdje se ne bi moglo kupiti zemljišta, nema židovske kolonije, čija se površina ne bi mogla podvostručiti i potrostručiti. 1 sve te mogućnosti propuštamo, sve te prilike ne iskorišćujemo. »To smo mi već predskazivali... Ne smijemo se prenagliti... Pasti će cijene zemljišta... Kasnije moći će se lakše kupovati...« Tako čujem govoriti naše praktičare i mudrace. Ali izbavljenje palestinskog zemljišta nije nikakav »posao«, nije nikakova spekulacija. Izbavljenje palestinskog zemljišta je stvaralački čin, istovjetan s izgradnjom domovine. Kod jednog posla ili spekulacije može se kadkada čekati na »dobru priliku«, ali kad se radi o domovini, ne smijenio se oslanjati na čuda. Valja svakog dana ispuniti svoju dužnost i sve uraditi, što toga dana svršiti možemo. Jer što danas ne izvršimo, ne će ni sutra biti uradjeno. A sutra valja uraditi ono, što se ne može odgadjati na prekosutra. Ako nam je danas dosta lako da nabavimo palestinskog zemljišta, tad je to posljedica naročitih uvjeta. Nije ovdje mjesto da o njima govorimo. Uvjeti su slučajni i kao što su neočekivano došli, mogu i nestati. A mi ćemo opet stajati kraj skrhanih kola i sanjariti o lijepoj domaji... Ako u ovim teškim časovima pomislim na to, da bi nam ta Lijepa prilika mogla iščeznuti, tad me groza hvata. Zar nije dosta, da već dulje od 2 godine od kupnje Emeka, nismo kupovali novog zemljišta, ništa što bi nas utješilo i što bi odgovaralo veličini vremena. A kao što mi se čini nisu do sad ni isplaćeni dugovi za prijašnje kupnje. Gdje da skrijemo našu sramotu?
Keren Hajesod
Za što su u mjesecu decembru utroše* □i novci Keren Hajcsoda? Iz opširnog izvještaja palestinske cionističke egzekutive o uporabi K. H, novca u decembru 1923. đenašamo slijedeće podatke: Od K. H. unišlo je LE 19,612; osim toga primila je Hadasa od K. H. LE 2,383. Umjesto predvidjenih 26-000 stavljeno nam je na raspolaganje samo oko LE 22.000. U radu se to nažalost i previše osjećalo. Gospodarski rad nije zbog toga doduše mnogo štetovao, jer je raznim zajmovima uspjelo pokriti gospodarske izdatke na početku nove godine. No zato su zaostaci u beriviraa učitelja i činovnika ponovno narasli. Gospodarski izdaci iznašali su u decembru LE 18,798, ukupno dakle u mjesecima oktobar—decembar LE 65,289, Od toga se LE 31.664 platilo u gotovom, a LE 33.625 u obveznicama, U decembru nastanile se obje grupo »Cerifun« i »Markenhof« u Tel Ađasu i Rub el Naszi, gdje su već obradili i zasijali veći dio svog tla. U Beer Tovi'i naseti će se novih 11 ukrajinskih obitelji, ko'C su dosad boravile u Tel Avivu medju nczaposlenicima. Ako će biti uporabivi za onu koloniju, bit će prvi, koji će se ondi® stalno nastaniti. I u Geđeri započele sU
2
*Z 1 D O V«
BROJ 9.