Židov

ganizacije potpomagati u jednakoj mjeri svakog Židova, koji jo voljan da pođe n Palestinu. što se tiče priprave u inozemstvu, to ističemo, da je kraj racijonalne podjele rada, potrebno samo minimalno naukovno vrijeme. Nauk se ima direktno na radnom objektu izvršiti, a nikako ne kod sličnih radova u drugoj zemlji pod drugim prilikama. Drugo je ako se obuka vrši pod stručnim vodstvom. Ovo ali ne će nitko da nauči u nekoliko mjeseci ili godina. Zato je potrebno mnogogodišnje iskustvo i veliko znanje. Bez tog znanja nc će se moći nikoji u obično vrijeme izobraženi stručni radnik samostalno snaći pod novim prilikama, na koje će nužno naići u stranoj zemlji i gospodarstvu, koje se bitno razlikuje od gospodarstva zemalja, u kojima se je izobrazio. Ako bi bilo teško, da se medu Židovima nade vrsnih stručnjaka, no ova mogućnost mogla bi se samo u rijetko kojoj struci desiti, tad ćemo si pomoći nežidovskim stručnjacima. Ako dozvoljavamo, da sc za palestinski rad smijemo u inozemstvu kod nežidovskih stručnjaka izobrazbi, tad ne uviđam, zašto da ne bismo znanje nežidova u zemlji samoj, dakle uz brži, veći i direktniji učin, iskoristili. Ncžidovske stručnjake naći ćemo svakako. Vidio sam mnoge, koji su smjesta bili pripravni, da nas u ovakovoj ulozi kod obnove naše zemlje potpomognu. Od kako je neznatnog utjecaja izbor, i u kolikoj je mjeri kraj ispravnih metoda prosječni čovjek sposoban za intenzivan rad, s van rednom je oštrinom prikazano u knjizi najuspješnijeg i najvećeg praktičara, što se u svijetu pojavio. Henry Ford, američki kralj automobila, za kojeg mnogi misle, da mu i antisemitizam i pacifizam služe samo u propagandističke svrhe, kaže u svojoj knjizi o tome: »Ne tražimo težak i übitačan rad, takovog kod nas jedva i imade«. >1 tjelesne mane nisu razlog, da odbijemo nekoga koji traži zarade«. (Uz minimalnu plaću od 6 dolara za osamsatni dnevni rad). »Slijepac i bogalj, postavljeni na pravo mjesto, mogu isti posao obaviti kao i najzdraviji čovjek. Mi bogaljima doduše nc dajemo prednost, no pokazali smo, da si oni sami mogu punu plaću zaraditi •. Na jednom drugom mjestu kaže Ford (toliko mu je stalo, da naglasi ovu dijametralnu oprečnost spram ideje izbiranja); Oni, koji su tjelesno ispod normalc, postavljeni na pravo mjesto, mogu isto da obave kao i oni, koji stoje nad normalom. Primjerice namjestili smo slijepca. da za ekspediciju broji šarale. Dvojica drugih zdravih bili su kod istog posla namješteni. Dva dana kasnije mislio je poslovođa onog odjeljenja, da sc zdrave namjesti kod drugog posla, jer cijeli posao obavlja slijepac sam«. U Fordovim tvornicama pokazalo sc, da su samo za osminu sviju radova, kraj ukupnog broj od 788 2 radova, potrebni radnici apsolutno zdravi i jaki ljudi. Gotovo polovica sviju radova ne iziskuju nikakovih tjelesnih naprezanja. Slabi ili boležljivi ljudi, žene ili starija djeca mogu ili obaviti istim uspjehom. Ustanovljeno je, da je vršilo 670 radoca ljudi bez obiju

noga, 2637 s jednog nogom, a 715 s jednom rukom. Ovdje imamo najautentičniji odgovor na cijonističku ideologiju o selekciji, koju si u opće možemo zamisliti. 1 naši posmatrači ovog pitanja mogli su se dosjetiti, da u mnogim zemljama Evrope razlika u zaradi između izučenog i neizučenog radnika u istoj struci ne iznaša više od 10%, a često još manje. U mojoj zbirci Jfldisclie Emigration und Kolonisation* podijelio sam na primjer, kako se berlinske beskućnike dovelo na ladanje i ondje upotrijebilo kod sadenja voćaka. Pojedini od ovih savršeno nekvalificiranih ljudi pod stručnim su vodstvom u jedan dan više voćaka zasadili nego prosječni seljak kroz cio svoj život i to uz pomnjivi izbor vrsta i bolji rad. U onoj knjizi imade još mnoštvo primjera u uspješnom radu djece, žena, invalida. staraca i t. d., na koje se vodstvo našeg obnovnog rada nije obaziralo. Iz svega toga slijede zahtjevi, koji konačno ipak moraju prodrijeti, da omoguće drugi tempo i veći opseg useljivanja i kolonizatornog rađa na selu i gradu. Opetovat ćemo sve u kratko: Kod židovskih palestinskih nastojanja imade useljivanje i kolonizacija da uslijedi u najbržem tempu i najvećem opsegu mimo svih promišljanja. Priprava i sve što je s time u vezi treba smjestiti u samu Palestinu. Sve za tu svrhu potrebne uredbe treba ondje što prije stvoriti. Izbiranje treba primijeniti samo na vodstvo obnovnog rada, baza neka bude čim šira. Nemamo prava, da bilo kojem Židovu ograničimo ili uskratimo njegovo pravo na Palestinu*. Samo ako ćemo naš rad postaviti na ovakovu bazu, možemo se nadati, da ćemo doskora preči preko mrtve točke. Za maksimalnu imigraciju, što brže osiguranje židovske Palestine, što bržu obnovu zemlje, spasenje Židova u što većem broju, dat će židovstvo najpripravnije kapital u obliku darova i investicije. Razumljivo je, da je ovaj kapital za dosadanje minimalne propozicije samo čedno dotjecao.

Židovski grad

Dopisnik *Wiener Morgenzeitunga imao je odulji razgovor s načelnikom Tel Aviva, M. D i s e n g o f o m, iz kojega vadimo ovo: Brzi razvoj i izgradnja Tel-Aviva jedinstven je n razvoju modernih gradova. U godini 1909. osnovan je na pustim pješćarama sjeverno od .lafe od kojih 60 židovskih obitelji. Svjetski rat prekinuo je za 5 —6 godina gradjevnu djelatnost. Istom 1920. nastavljalo se izgradnjom. Grad se rapidno razvio privatnom inicijativom. U prošloj gradjevnoj sezoni od aprila do septembra sagradjeno je preiko 500 kuća. Veliki Tel-Aviv obuhvaća danas areal, koji je veći od .lafe, sa 20.000 stanovnika. Grad Tel-Aviv dobio je od vlade specijalni zakon o svojim pravima kao autonomne gradske općine. Ovaj zakon podjeljuje upravi grada 'pravo, da übire poreze, da ima svoj vlastiti municipalni sud i da drži svoju policiju.

Budućnost lel-Aviva leži u industriji i furistici. Mislim u prvom redu na malu industriju, naročito tekstilnu, pivovare, industriju šećera, konačno i na brušenje diamanta. Sve industrije stavit ćemo u potfon s električnom snagom. Nikad nismo napustili nadu, da će Jata ipak dobiti svoju luku. Vlada nam obećaje, da će u svakome pogledu podupirati industriju. Za uvoz strojeva ne će se više plaćati caiina, a isto tako će se za sve sirovine, naikon što su preradjene u industriji, kod OZ3. povratiti carina, i d-Aviv je bez sumnje danas trgovački centar. Grad ima 650 dućana, 20 tvornica, električnu centralu i velik broj manjih poduzeća. Tel-Aviv imade izvrsnu klimu, kroz cijelu godinu voće i povrće, izvrsne hotele, sjajni automobilski promet, vanredno lijepi kasino, lijepo uredjeno kupalište, izvrsnu vodit, s jednom riječju imade sve preduvjete za prvorazredno kupalište. Tu će se Židov osjećati kao da je kod kuće i bit će uvijek sretan. Ne treba tek posebno napomenuti, da Tel-Aviv već danas imade modernih sanatorija i klinika. Leži na željezničkoj pruzi i bit će sigurno rado posjećen od svih turista. Prema planu dra. Soskina ima da se oko Tel-Aviva razvije intenzivna vrtljarska kultura, koja će grad snabdjevati s povrćem. Gospodarski položaj lel-Aviva je normalniji no u drugom kojem gradu, pa i ondje, gdje Židovi imadu majoritet. TelAviv zaposluje 7000 radnika, te ima od ukupnog stanovništva 31% radnika, 31% obtnika, 11% trgovaca, 12% činovnika. 3% učitelja, 5% slobodnih zanimanja, dok ostatak otpada na posebnike i veleposjednike. Tel-Aviv je prvi židovski grad svijeta, koji se normalno razvija. U skoro vrijeme osnovat će se hipotekama i industrijalna banka, te velika industrijska kuća, u kojoj će se smjestiti sve male industrije. Konačno namjeravamo da gradimo jeftine stanove za radnike. U izvjesnom smislu može se već danas govoriti o nekom specijalnom duhu Tel-Aviva. Kad nas je posjetio barun Rothschild, mi smo ga dočekali na Boulevard Rothschild i istakli naročito njegove zasluge. On nas jc pitao, čime bi mogao pomoći gradu TelAvivu. Umolili smo ga, da nam .pokloni svoju sliku. Barun se malo začudio i izjavio se spremnim da dade jedan oveći iznos za Tel-Aviv. Mi smo mu izjavili, da smo sasvim samostalni i da ne trebamo nikakove pomoći iz vana. Ali je barun ostao pri tome, da nešto daje i darovao je za novu sinagogu, što se još gradi. 1000 funti. Možemo dakle s pravom govoriti o nekome duhu Tel-Aviva. I u kulturnom pogledu je na prvom mjestu i el-Aviv. Ovdje je sagradjena prva gimnazija, osnovana prva glazbena škola, imademo jedan dnevnik i više tjednika, ovdje se prikazivaju drame i opere, priredjuju koncerti, a najveći židovski mislioci Ahad Haam i Bialik su gradjani našega grada. To je ponos Tel-Aviva. Odnošaj prema Arapima je dobar. Poznajem već 20 godina zemlju i živim s Arapima u najboljem sporazumu. Na Pesah posjetili su me reprezentanti grada Jafe i okolice, a ja njima uzvraćam posjet na Ramazan. Cijeli arapski pokret je umjetni produkt, pa je već sad opozicija mnogo slabija.

BROJ 20.

'ŽIDOV*

3