Židov
ŽIDOV
GLASILO ZA FITANIA ŽIDOVSTVA
Izvještaj o Saveznom Vijeću u Beogradu
NASTAVAK GENERALNE DEBATE. Predsjednik dr. S p i t z e r: Pošto je time iscrpljena listina govornika podjeljujem predsjedniku Radnoga Odbora završnu riječ. Dr. Aleksandar L i c h t: Gospodje i gospodo! Prije nego prijedjem na prigovore, koji su stavljeni Radnom i Saveznom Odboru i meni, ja bih htio da razlučim odgovornosti, da se ne miješaju. Ima izvjesnih čina, i gospoda to vrlo dobro znaju, ako drukčije prikazuju, onda krivo prikazuju, za koje ja nosim lično svu odgovornost, a R. O. nikako. Imade djela, za koje R. O. nosi svu odgovornost, a Savezni Odbor nikakvu. Htio bih ovdje radi ispravnog prosudjivanja fakata, da istaknem, da S. 0., koji nije imao tako reći prilike, da se u toku ove godine sastaje, uopće ne nosi odgovornost za vodstvo cijonističkoga rada u našoj kraljevini. Drugo: Htio bih uvodno da istaknem, da sam mnogo zahvalan svome prijatelju inž. Grofu, što je na moj nagovor odustao od toga, da reagira na napade koji su pali sa one strane ovog Saveznog Vijeća (pokazuje na lijevo). I ja hoću, jer ne prezam pred jasnim iznašanjem fakata i jasnim manifestevanjem onoga što osjećam i mislim, hoću istaći da smatram, da je bio jedan golemi samoprijegor na ovoj strani (na desnici), kad se dala sklonuli, da na agresivne napade reaguju na jedan tako miran rezerviran način. Poslije ovoga hoću da predjem na prigovore, koji su pali u toku generalne debate. Gospodin Mihajlo Levi međju ostalim je prigovorio Radnom Odboru, da ne dotječe lični kontakt izmedju njega i pojedinih dijelova Saveza. Cionista Jugoslavije. Ovaj se prigovor opetuje od jednog Saveznog Vijeća do drugoga, i opetuje se sa punim pravom. Doista, kontakt izmedju vodstva i cionističke mase nije savršen i ne može da bude savršen s obzirom na to, što nam ne dotječu radnici, koji se stavljaju na raspoloženje i što nam ne dotječu financijska sredstva. Ali ako je koja godina u pokušajima da se uspostavi ovaj kontakt bila bolja od svake druge, to je bila baš posljednja godina. Na razne načine, i na silu, gospodje i gospodo, pokušavalo se doći u kontakt sa svima dijelovima cionističke organizacije u našoj Kraljevini, i razumljivo je i prirodno, da se taj kontakt traži ondje, gdje se smatralo i smatra da je najviše potreban. Neka mi ne zamjere delegati iz Vojvodine, ako kažem, da smo mi u Radnome Odboru smatrali, da ovaj neposredni kontakt nije toliko potreban bio u Hrvatskoj, Slavoniji. Bosni i Hercegovini i u Srbiji, koliko u Vojvodini i Južnoj Srbiji. O Južnoj Srbiji ću kasnije da govorim. Ali jedno samo hoću da kažem: Mi nemamo sredstava i dovoljno ljudi, koji bi se aktivno stavili na raspoloženje. Ali mi smo i pored toga činili u tome koliko smo mogli, no usljed nestašice ljudi mi smo bili primorani, da svoja agitacijona putovanja, koliko ih je bilo, vežemo sa praktičnim zadacima, koji su tegobni za pretežni dio ne izuzevši gotovo ni jednu mjesnu cionističku organizaciju. I tu nam se prigovaralo: »Vi istina sad dolazite, ali zašto uvijek dr>l--“' s samo onda, kad trebate novac* o W1 ta ' novac nismo trebali za *»«>». • nismo mogli da lučimo posjete m novac od posjete za idealizam, jer smatramo, da su to sinonimne akcije u našem slučaju, i jer je, kako je jedan govornik kazao, cionizam prešao iz vremena romantike u vrijeme realnoga rada. I ne samo to: delegati koji sjede ovdje, meni će, držim, potvrditi, da smo se mi u raznim prili-
kama. i povodom akcije za halučku farmu, obraćali pismima i depešama mjesnim cionističkim organizacijama i ja mislim, da nije bilo ni jedne jedine koja nije odgovorila: »Nemojte nam dolaziti, vremena nisu pogodna!« U izvjesna mjesta mi smo na silu išli kao nepoželjni gosti. Ako se s toga iz ovoga pravi casus belli protiv sadašnjeg R. 0., onda se radi ili u neznanju, ili zlonamjerno, ili jer je taj prigovor već tako uobičajen da su se ljudi naučili na nj i teško ga se odriču. Gospodin je Mihajlo Levi tražio da mjesne cijonisličke organizacije ako sam ga pravo razumio dodju pod protektorat Saveza vjeroispovjednih općina. Ja otklanjam taj protektorat sa zahvalnošću. Visoko cijenim Savez vjeroispovjednih općina, ali ne ću da predje kompetenciju svoga rada, nc ću da se miješaju u iste stvari dvije institucije i ne smatram oprostile iskrenu riječ Savez vjeroispovjednih općina, institucijom, koju bi toliko stajala nad Savezom Cijonista Jugoslavije, da bi zaslužila naročitu počast, da bude protektorom njegovih institucija. Mi možemo i bez toga protektorata, uz najjednostavniji rad, koji je upravnik Nar. Fonda g. Lav Slern toliko puta prikazao i pismeno i usmeno, bez ikakvih naprezanja pcmnogoslručiti rad za Keren Kajemct. Nije moja stvar da govorim o toj stvari; prepuštam to kompetentnijim činiocima naše organizacije nego što sam ja, pa će g. Lav Stern i g, dr, Singer davati potrebna uputstva u tome pogledu. Ako se provede u pitanju Keren Kajemeta princip minjanim, koji je na zadnjoj konferenciji u Novom Sadu direktor g. Stern predložio, držim da će se lako pomnogostručiti prilozi za Narodni Fond, pa će oni prekoračiti još više propisani kontingent, (Odobravanje i aplaus.) I ovom prilikom dozvolite mi, da voditelju ugenada Keren Kajemeta, g, dru Singcru izrazim toplu zahvalnost, da mu je i kraj negativnih tendencija koje postoje, uz druge novčane akcije unutar cijeloga jevrejstva, uspjelo da namakne kontingent koji nam je propisan i da smo jedina država na svijetu, koja je namakla propisani kontigent. (Odobravanje i aplaus.) Što se tiče halučke farme, ja mislim da je to jedna akcija, za koju R. 0. ne zaslužuje ni sjenke prekora. Mi smo po toj stvari učinili sve Sto smo mogli; i gdje smo sami, zauzeti i svojim privatnim radom, mogli ipak lično da radimo, a to je u centru naše organizacije, u Zagrebu, mi smo ondje za halučku farmu sa velikim uspjehom radili i ne vidimo potrebe da se u jedan drugi centar, kao što je Sarajevo, šalju posebni emisari, bilo za halučku larmu, bilo za Keren Kajeraet, bilo za Keren Hajesod, ako se mirno, sistematski obidje svaki onaj, koji dolazi u obzir. 1 ako to ne spada u generalnu debatu, kao Sto tri četvrtine onoga, što se iznašalo ovdje, ne spada u generalnu debatu, koja ima da vijeća o izvještajima i radu vodstva cionističke organizacije, ja^h^ htio da se osvrnem na pitanje Keren ''f 1 T , ~*<i. prećutim prigoprmcipa maasera. Ja ne mn-» r . . j- w-v /»a Levi-u, da on kao organivor gospodinu M- 1 - ' " zovan! -/-.'ista nema dovol)no znanja o zaključcima koji su stvoreni i koji su sadržani u statutima raznih institucija cionističkih organizacija, jer kad bi pročitao zaključke Karlsbadskog Kongresa, onda bi znao, da se princip maasera nije dokinuo. (Mihajlo Levi; Vi ste me krivo razumjeli!) (Dr. Licht sa osmehom: Uzimam rado na znanje da sam krivo razumio! Veselost.) Ali ipak, jer sam vidio da jedan emisar direktorijuma Keren Hajesoda, koji je sad u našoj sredini, ne uvažava dovoljno
princip niaascra, hoću da naglasim, da taj princip maasera postoji i sada. Ono što je dokinuto, Sto se pokazalo neoportunim kraj variabilnosti valute u zemljama ncsrcdjene valute, to je dokinuće petogodišnje obaveze. Traži se da se svake godine svaki oporezuje. Ja stojim na gledištu, da se princip kao takaiv ima u svakom slučaju i po svaku cijenu da održi. Mora da se postave maksimalni postulati, i ako na žalost imade malo ljudi, koji se apsolutno drže etskih ili stvarnih postulata. Oni imaju izvjesnu zadaću da se postave granice, do kojih tražimo napor i svu požrtvovnost. Za mene nije emisar Keren Hajesoda neki neprikosnoveni autoritet. Uvažujuć ga kao punovažnog i vrijednog radnika i ukazujući mu puno poštovanje, ipak ne previdjam, koliko sam informisan, da je počinio teških grijehova na principu inaasera pri skupljanju u Sarajevu. Vi ćele, gosppdo sa one sirane, priznati, ako ste iskreni, i ako znate što se razumije pod maaserom; počinio ih je on i oni koji su dali. I ja vjerujem, da Vi u tomu prigovoru ne ćete vidjeti anti-sefardsku notu ... Gospodje i gospodo! Mladi, ili »neki« David Alkalaj, kako ga se s jedne strane s visine nazvalo, koga ja visoko cijenim zbog njegove, vi ćete reći potpore koju mi je jučer ukazao u mojim nazorima, ali ne, nego zbog njegove mladačke inteiektualnosti, vezane sa otmenom rezervisanošću, g. David Alkalaj je iznio ovdje kulturnu intelektualnu notu, koju je dalje izgradjivao g. Joel Rosenbcrg i još neka gospoda. Jest, gospodine Alkalaju, stvar je tako kako Vi kažete. Kraj svih Zaključaka, kraj svih postulata, što sam ih ja lično stavljao i stavlja Savezno Vijeće, mi nismo ispunili ni u najmanjoj mjeri kulturni dio sadržine cionističke ideologije. Ne spada to doduše u »program« cionističke organizacije, u statut, ali ima mnogo toga što ne spada u statut, a što je ipak sa cijelim Weltanschauungom jednoga pokreta tako usko vezano, da se ne može iz njega istrgnuti. No to je cijela svjetska Cijon, Organizacija, ne samo mi, zanemarila. U toku izaratnih pet godina ona je zanemarila kulturnu stranu našega pokreta, previdjevši, da ona nije samo lijepa fasada, nego da je to esencijalna sastojina lijepe naše organske građjevine, koju hoćemo da osnujemo. Ne sasvim, jer ja visoko cijenim, da su pojedini radnici u Svjetskoj Cionističkoj Organizaciji ipak umjeli da rade za Jevrejski Universitet, za biblioteku, za umjetni obrt, da podržavaju školstvo, da podržavaju muzičke škole, u prvom redu d* su položeni osnovi za universitet u Jerusalimu Ali ja hoću da Vam skrenem pažnju na to, /da nijesu bili ni Hajim Weizmann a ni Sokok> v nadam se da mi ne ćele imputirati te bih se s njima usporedjivao oni, ke)V su se brinuli oko universitefa, oko nacionalne i J-«4ib kulturnih institucija. N : ''t e ' zmann n * Sokolov nisu na t,o stigli, ali **‘ v ’ * e drugih, bio je <Jr. Heinrich L6we, proresor dr. Warburg i drugi, koji nijesu skrenuli pažnju na se, jer na žalost i na Kongresu kulturna su pitanja stajala u pozadini, tako dk skromni, divni radnici naše organizacije nisu istakli i nisu ni željeli da se istaknu. A kako je ovdje? Ja ne kažem, da sam ja ili da je Radni Odbor izvršio do krajnih granica napora, sve što je umio i morao. Ja dopuštam protivno, da mi to aismo činili, i ako smo doprinijeli znatan dio svog* vremena cijonističkim zadacima i nismo ga sasvrn stavili u drugi red svoga životnog programa. Ali mi smo bili primorani, jer nas je Palestina primorala na to, da budemo jednostrani, da budemo »ljudi od novca«, koji samo tražimo i tražimo, a koji pre-
GOD. Vili.
UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT
POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVO*
ZACRfcB 4. jula 1924. - 2. tumisa 5684.
IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU
PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. W D. CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ IJO CL
BROJ 28.-29.