Židov
stički se svijet nije dovoljno brinuo za praktički rad i pored svih neizmjernih naprezanja dra. Ruppina, da se dođje do sistema rada i osiguranja financija, nikad nije bilo dovoljno sredstava na raspolaganje. Tako je uvijek postojala dilema: da li da se držimo u okviru danih mogućnosti te da racijonalno koloniziramo, ili da i pored neznatnih sredstava počnemo stvarati veliko u uvjerenju, da će gotove činjenice biti poticajem za namicanje većih sredstava? Sićušan trgovac sigurno bi se odlučio za prvu alternativu. Ali kolonizacija a naročito onakova kao što je naša. ne može se voditi u duhu trgovca. Kod ovakovog računanja morali bismo naš rad obustaviti i pitanje je, da li bi došlo do Balfourove deklaracije, da li bi namaknuti milijun funti za Keren Hajescd i da li bi došlo do konferencije u HotelAstoru. Jer svi li dogodjaji i sva ta djela imadu se konačno svesti na neizmjerni utisak, koji je učinio naš stvaralački rad u Palestini na Židove i nežidove. Taj je rad dokazao, da imademo nepokolebivu volju da •izgradimo narodnu domovinu u Palestini, da proživljavamo sve boli preporoda naroda. Frivolno je danas spočitnuti ljudima, koji su vršili rad u Palestini, da nas njihovo djelo ne zadovoljava, da naseobine nisu dovoljno fundirane, da se prave deficite, da je sistem rada bio neispravan. Ne samo da upravitelji kolonizacijonoga rada, već svaki ko je malo upućen u palestinski rad, a naročito sami radnici, najbolje poznaju pogreške današnje kolonizacije. Kritičari trebali, bi prije da pročitaju govore i djela dra. Ruppina, trebali bi da prate bezbrojne članke i Izjave radničkih novina, da spoznaju, da nije tek bio potreban izlet gospodina X iliYa u godini 1924., da se te stvari otkriju. Znali smo mi to svi. Ali odlučni faktor je taj, da od početka kolonizatornoga rada nikad nije bilo dovoljnih sredstava, da bi se rad mogao provesti po izvjesnom sistemu i programu i da se na taj način dodje do korisnih iskustava. Kolonisti nisu nikad onako opremljeni, kao što bi jedna vlada opremila svoje koloniste. U tako plodnim zemljama kao Australija i Kanada dobije svaki kolonista ne samo izvrsnog zemljišta i zgrade, već i potpunu opremu u živom i mrtvom inventaru. U Palestinu naselili smo naše halucin na močvarna zemljišta, koja još nisu bila sanirana, morali su ondje godinama stanovati u čadorima, dobili su budžet, koji nije dostajao za nabavu najnužnijih stvari i koji je u ostalom bio utrošen, premda koloniste daju prednost svim drugim izdacima pred svojom opskrbom. Najveća je poteškoća bila u tome, što prinosi nisu redovito stizavali. Cesto se promašila najvažnija sezona za poljoprivredu, jer je novac prekasno stigao. Ne treba da ovdje ponovimo svu tu tragičnu historiju, koju poznaje svaki cijonistički radnik. Sigurno je tako propalo mnogo novaca, koji bi se mogao korisnije upotrijebiti, ali to su uvjeti, kod kojima smo morali raditi. Pod tim :je okolnostima stvoreno doista mnogo. Ne treba da tajimo, da naše kolonije 1 imaju mnoge unutrašnje poteškoće i da se < može prigovoriti njihovoj poljoprivrednoj 1 strukturi. Cijonisle radili su na eksponiranim 1 mjestima da pokažu židovskome narodu, što se može postići. Sad moraju i cijoniste, a i ; cijeli židovski narod, nasmoći više razumje- r vanja za to, da treba raditi po dobrom siste- i mu, ali da valja za to namaknuti i slaviti pra- [ vođobno na raspolaganje nužna sredstva, r Započinje nov perijod koloniza- r (ornog rađa. z Bilo bi krivo, kad bi danas izjavili da je h
• time prestalo vrijeme eksperimentovanja. I i kad će naša poljoprivredna preduzeća biti i tehnički i ekonomski dobro opremljena i i izgradjena, i onda valjat će još cijeli niz problema riješiti, koji se mogu riješiti samo poi kušajima, iskustvom i eventualnim gubicima. Hoćemo da se samo kratko taknemo glavnog problema, problema rentabiliteta poljoprivrede uopće, koji je danas akutan u svim kulturnim državama. I tu igraju veliku ulogu mnoga pitanja n. pr. tržišne prilike, prometne prilike, sv,etska žetva, nadalje i politička i trgovačko-politička pitanja. Vjerojatno moći će se istom putem eksperimenta ustanoviti, što je najpovoljnije da se sadi u Palestini. Ali i u tome razlikuju se pojedini predjeli Palestine, a pored toga znamo, da se vazda u tome pogledu griješi, i kod naroda, koji imadu iskustva od vijekova. Ne smijemo misliti da će za nas doskora doći zlatna vremena mirne sigurnosti. Ali pored svega toga moramo učiniti korak naprijed. Egzekutiva voljna je da taj korak učini, i ona će tražiti za to privolu Akcijonoga Odbora i Kongresa. Kod postavljanja budžeta za 5685. uvažiti će se ponajprije već postojeće kolonije. Parola, što je izdajemo, jest; kon sobi diranje postojećega. Palestinska Egzekutiva i Financijsko i Ekonomsko Vijeće bave se sad time, da u Palestini tačno ispituju, koje su investicije potrebne za pojedine naseobine, da uzmognu postati samostalne. Ugovorom s kolonistima ima da se prinos Keren Hajesoda fiksira kao zajam i da se uredi zakupni odnošaj prema Keren Hajesodu. Kao što je prije javljeno, vjerojatno će već sad Palestinska Egzekutiva predložiti Akcijonom Odboru budžet od 384 hiljada funti s priuzdržajem malih promjena, koje će se možda još praviti. Taj budžet odgovara prihodima Keren Hajesoda, naročito ako uvažimo, da pored toga treba da postoji još poseban b u džel za investicije. 1 gledom na prihode donijele su nam zadnje četiri godine iskustvo i prema tomu ima se postupati Cijonistička javnost, koja će u najkraćem vremenu da doznaje sve pojedinosti budžeta, neka zna, da ie to budžet konsolidiranja. Drugim riječima, da se tim iznosom hoće da osigura ono, što već postoji, ali da na taj način ne ćemo dobiti novih useljenika ni kolonista u zemlju. Pa ipak moramo priznati snažnu logiku nove parole. Nastaje novi problem, naime, da predjemo preko sadašnjih mogućnosti novim velikim impulsom cjeloga rada. To će biti problem stvaranja i rada Jewish Agencya. Uz »Haolam«).
Zadaće židovske žene u galutu i spram Erec Israela
Piše;
M a r t h e f.
Naslov se sastoji iz dva dijela, no ova u biti sačinjavaju jednu cjelinu. Tražimo dušu ii priliku židovske žene, koju bi u svijetlu sadašnjosti mogli nazvati »pravom Židovkom«. Sadašnjost donijela nam je obrat židovske povjesti. A to nam i dokazuje, kako se nade i očekivanja duše židovskog naroda uvijek očituju u srcu i radu židovske žene. Duh i tradicija, radost i žalost žiđ. naroda našli su u duši i domu žid. žene uvijek potpore i skloništa. Misao oslobodjenja Izraela, ova zraka svjetla u stoljetnoj tami galuta, obasjala je i dušu žid. žene, stvorila je židovske ju-
I nakinje, a u vezi s važnosti židovske žene i majke, daje nam razumijevanje za životno čudo našeg naroda. Svako doba sadržaje u sebi svoje kriterije. Dobre i zle ideje u prvom redu stvaraju muževi, no moralni i društveni utjecaj očituje im se ponajprije u krugu žene. Tek ondje se ustale u narodnom životu, postaju narodnim običajem i tradicijom. Današnja žid. generacija imade tužnu povijest za sobom, no još uvijek nam fmurne sjene prošlosti titraju pred očima. Doba ovo obično nazivljem© asimilacijom, no točnije bismo ga morali nazvati dobom ruženja židovstva. Vlastiti sinovi i kćeri obeščastili su najsvetije u Židovstvu. Zabačena je dragocjena očinska baština a poprimljen je glib izdaje i laži. Sopstvenu, jaku luč života htjeli smo da ugasimo, da slijedimo tudjem, varavom i slabom svjetlu. Ova nastojanja proizvela su strahovite posljedice kod židovske žene. u židovskom domu. Otpad Mendelssohnovih kćerka žalosno je znamenje za destruktivnu pojavu asimilacije. Bez misli i frivolno ostavljale su kćeri Izraelove vezu vjere, vezu svog plemena. Tek gdjegdje je loša sudbina prouzročila grižnju savjesti i kajanje . A što je s onima, koje su ostale u krugu židovstva, i koje su odgojene u »duhu vremena«? Izgubile su tlo židovske tradicije i moralno uporište nacionalne i religijozne pripadnosti. Duševne vodje i predstojnici židovskih općina svojim su radom übrzali otpade od židovstva, a žalosne posljedice toga pokazale su se u moralnoj i religioznoj pustoši žid. kuće. Židovska žena se preobrazila, a židovska kuća izgubila je svoju ljepotu i čar. Sjećamo se kod toga kao žalosnog simbola riječi misne: »Židovska žena umire za svoju djecu, kad se njena tri zasebna vjerska zakona ne vrše«. Izblijedila je čistoća i svetost duše židovske žene, utrnulo je subotnje svjetlo mira i sreće u njenom domu. Nadošlo je novo vrijeme, vrijeme renesanse židovstva. Glas Teodora Herzla probudio je savjest židovskog naroda. LI židovstvu se opet počelo misliti, presudjivati i stvarati. Ne ćemo da vječno ostanemo u ropstvu, ni u duševnom, ni u vjerskom, ni u povjesnom, ni u nacionalnom pogledu. Ovaj poziv, ova misao renesanse i osiobodjenja polako prodire u svijest i u srce židovske žene. Pred očima nam je opet jasni lijepi horizont žid. domovine, vidimo izvor našeg bivslvovanja, žarište našeg narodnog života. Jasno razabiremo, da je Palestina haljina židovske duše, da bez Erec Izraela za naš narod nema ni prošlosti, ni budućnosti. Svjetlo ove spoznaje neka rasvjeti i naš život u galutu. Ova spoznaja neka nam kraj nauke i religije, kraj domaje i patriotizma postane moralnom bazom našeg života. Želimo li, da ispravimo pogrješke, da liječimo bolesne pojave, to je tome prvi preduvjet, da ih spoznamo i priznajemo. Kažemo stoga da povratak k Židovstvu nije lagan, a i malo od naših ga je izvršilo Premnogo griješimo spram našeg naroda; krivnja i tragika zlosretno su se udružili. Nježni osjećaj, plemeniti duh židovske žene može u velikom ovom vremenu našem narodu donijeti mnoge koristi. Obrat, Obnova i spas bez pomoći naših žena nijesu mogući. Slušajte stoga kćeri Cijonovel Vi sačinjavate kuću Jakobovu, na vašim glavama počiva blagoslov naših pramajka; Mirjame i Debore, Estere i Berurie. One su vaše sestre.
2
»Ž I D O Vi
BROJ Jl