Židov

diče neuposienosti, ie je o tom obavjestio i javnost. Za buduću godinu ima u izgledu više radnja, koje su od opće velike važnosti za zemlju, na pr. gradnja važnih cesta itđ. Jedan dio radnika mogao bi se uposliti u industrijama, osobito ako se počne provedbom Ruienbergovog projekta i još nekih drugih većih radova, Ako uzmemo sve te mogućnosti u obzir i da će Egzekutiva učinili sve što joj je u moći, to bi bila. time dana mogućnost konsolidacije, no kod toga nismo uzeli u obzir novo useljivanje. 'Neki krugovi ulažu velika očekivanja u useljivanje malih trgvaca i obrtnika, koji bi nešto vlastitoga kapitala donijeli, te se poglavito u gradovima naselili. Uvjereni smo, da bi se iz tih krugova mogao dobiti vrlo koristan materijal. No sumnjamo, postoje li mogućnosti većega useljivanja, dok još nije aparat onih faktora koji su za izgradnju zemlje odgovorni, dovoljno povećan. Ove samostalne useljenike trebala bi javnost išlo intenzivnije da potpomogne kreditnim institucijama. Stari je cijonistički aksiom, kojega je već • Herzl poznavao, da se temelj židovske nacionalne domaje mora sastojati u nacionalnogospodarstvenom naseliivanju. Naseljivanje u gradu, razviti će se samo po sebi, a već je i danas u toku, dok židovsko selo moramo stvoriti kolonizacijom. Jasno je, da se u okviru današnjeg budžeta, gospodarska kolonizacija ne može u većem opsegu razviti. Bismo li to pokušali ostao bi rezultat negativan kao i dosada, t. j. radili bismo s nedovoljnim sredstvima i izvrgli bismo se opasnosti neuspjeha. Kad upotrebljavamo današnji budžet za učvršćenje našeg položaja, nikla je spoznaja, da je za riješenje oijonističke zadaće potreban kud i kamo veći kapital. A u čemu se sastoji ta cijonistička zadaća? Ona se sastoji u tome, da se stvori suvisla židovska kolonija, koja će bili gospodarski produktivna cjelina, sposobna za samoupravu. Kakove su danas političke prilike, postaje nam razumljivo, da se budući ustav Palestine može kretati samo na području neke vrsti nacionalne autonomije obiju naroda. Nacionalna autonomija je praktički samo onda moguća, kad u nekim granicama bazira na teritorijalnoj osnovi. Problem, koji je pred nama, ne sastoji se samo u uvećanju useljivanja, već i u tome, da se useljenici ustale gospodarskim samoodržanjem na realnoj bazi jedne suvisle židovske naseobine. To će biti realna podloga za političku formulu narodne domaje, koja je stvorena, bazelskim programom i Balfourovom deklaracijom. Ako to tijekom idućeg decenija ne provedemo, ostat će najveća historijska! šansa židovskog naroda nakon rasula neiskorišćena. ■Od 1920. znamo, da je pred nama takova velika kolonizatorna zadaća. Prvi je svoje misli o tome naznačio Ruppin u svojem djelu »Der Aufbau des Landes Jsrael«. Po prilici u okviru njegovih zahtjeva kretao se i program s kojim je Keren iHajesod god. 1920. započeo svoj rad. U prvim godinama nije Keren Hajesod mogao svoje zadaće da izvrši. Donio je budžet za obezbijedjenje dosadanje kolonizacije, a kako se morao brinut i za nove koloniste nastao je time vječiti deficit i kriza. Medjulo je židovski narod doveden bliže stvari. Napose je u Americi porasao interes za Palestinu. Ideja je Jewish Agency, koja je ove krugove dovela do toga, da ne pokazuju interes za stvar kao ljudi van pokreta, već da Palestinu smatraju svojom stvari i preuzimlju

njenu obnovu zajedno s cijonističkom organizacijom. No i u drugim zemljama poboljšale su se prilike, evropske zemlje mogu više da dadu, a sve uža veza diaspore s Palestinom i mnogobrojna putovanja umekšala su narod. Sad će se pokazati, da li je cijeli narod u stanju, da godišnje za obnovu Palestine doprinese milijun funti. Ovom svotom uspjelo bi-, da se mjesečno dovede u zemlju 2000 useljenika i da ih se uvrsti u ekonomsku strukturu zemlje. Na čelu našeg kolonizacionog programa' mora da stoji gospodarska kolonizacija. 'Uvećanjem gospodarstva stvorit će se mogućnost egzistencije i za mnoge druge kategorije. K tome još pridolazi rastenje gradova i industrije, univerza u Jerusolimu, što će sve da apsorbira veliki broj useljenika. Razumljivo je, da ovakovo kolonizaciono djelo iziskuje kolosalni administrativni i organizacioni aparat. Počam od priprave i izbora useljenika do konstruktivnog proveđenja rada u zemlji mora da vlada jedinstveni duh i jaka direktiva kroz cijeli rad. Čekaju nas ogromne zadaće, koje ovdje možemo samo naznačiti. Potreba koncentrovanog kapitala za provedenje priznata je često u zadnje vrijeme te su već izradjeni planovi za ostvarenje jednog zajma. A da ne ulazimo u centralni problem židovskog zajma, moramo napomenuti, da' bi se i izgledi za zajam ojačanjem naše pozicije u zemlji poboljšali. Mnogi misle da židovski zajam kraj današnjeg financijailnog stanja u svijetu ne će uspjeti. Moguće, da će se projekt kasnije dati realizirati te podsjećamo na zaključak Akcijcnog Komiteja. prema kojem financijalni i gospodarski odbor ima ovaj problem da ispita. Medjuto naš rad ne smije da zastane, a parola ima da nam bude; milijun funti godišnje. Ako cijonistička organizacija hoće, da sagradi Jewish Agency od zastupnika cijelog naroda, tad mora bih jasno, izražena zadaća, koju ova. korporacija ima da izvrši. Jevvish Agency ima da izvrši funkcije, dane u mandatu, dakle useljivanje Židova, kolonizacija sa suvislim kompleksima, javni radovi, gospodarske koncesije. Za sve ove zahtjeve imamo postaviti konkretan program, koji bazira na našim iskustvima, na pomnjivom studiju snage zemlje i naroda, a ima se predložit Jevvish Agency. Bila bi neoprostiva pogreška, kad bismo to propustili i zadovoljili se samo time, da naši novi prijatelji preuzmu dio starih tereta. Nije ovdje mjesto, da nabrojimo razloge, koji će dokazati, kako je ovaj momenat zgodan. Stav Amerike spram naših useljenika samo je jedan od tih razloga. Energija, koja je prije bila potrebna za druge židovske radove, danas je slobodna za Patestinu. Ostvarenje Agency treba svim sredstvima pospješiti, s predradnjama treba već u svim zemljama započeti, a medjuto će se i dovršiti veliki program obnovnog rada. Ove zadaće čekaju cijonističku organizaciju. Neizmjerno su teške, no perspektive su velike, a cilj im je ostvarenje cijonističke misli.

Pitanje narodnog zajma

Već pet godina diskuluje se pitanje, da li bi se izgradnja Palestine dala financirati jednim židovskim narodnim zajmom. Nedavno je Arlosorov u svojoj knjizi »Kolonizacijone financije jevvish Agency« stavio podosta izradjen predlog, u kojemu misli da su kreditne baze s jedne strane garancije židovskih općina u galutu, a s druge starne vrednost židovske Palestine. Taj predlog, kao prvi pokus da se taj problem riješi, a koji svakako pokazuje još mno-

Ue manjkavosti, nije dosta ozbiljno shvaćen, već je nažalost iskorišćen kao partijska argumentacija, mjesto da se je o njemu ozbiljno pretresalo kao o kamenu temeljcu jednog najvećeg i najtežeg od svih naših problema. Kao potstrek za stvarno raspravljanje ovoga pitanja sa praktičnoga stanovišta, služi se članak poznatoga američkoga cijonisle i vođje Keren Hajesoda Bernharda A. Rosenblatta, koji je sada izašao u »New-Palestin«. Taj je članak dosta zanimljiv, pa đonašamo neke izvatke. Rosenblatt veli: »Kad nastupi vrijeme, da se piše povijest renesanse židovske Palestine, posvjedočavati će američka suradnja jedinstveni uspjeh. Ta američka suradnja je osobitoga značaja, onoga, koji odgovara općenitim strujama u američkom židovskom životu. Nije samo slučaj, da je" otac kulturnog cijonizma, Achađ liaam, bio ruski Židov. Kulturni cijonizam je čedo geta istočne Evrope, a praktički odgovor čežnji za oživljenjem židovstva bio je itiovevecijon, koji je usprkos nesigurnog režima Turske stvarao u Palestini kolonije. Nije samo slučajnost, da je lierzl, madžarski Židov, formulirao političke teorije cijonizma u Parizu. Tipus intelektualnog Židova zapadne Evrope morao je kao odgovor na sve veće pobjede nacijonalizma, da razvije teoriju jedne židovske države. A isto tako morao je amerikanski Židov, nasljednik istočno-evropskog kao i zapadnoevropskog židovstva, živeći u okolini u kojoj stoji gospodarstvo i ekonomska sila pred svim ostalima, morao je dakle da nužno stvori prethodnicu gospodarsko-socijalnog cijonizma. No američka suradnja ne sastoji se samo u novcu i gospodarskoj sili. Teoretski refleks tiovevecijona jest kulturni cijonizam. Praktički refleks jedne »Židovske države« jeste Balfourova deklaracija i britski mandat nad Palestinom. Pa isto se tako mora da zrcale u ovoj trećoj periodi cionističkog pokreta, u gospodarskoj periodi, darovi Keren Hajesoda i investicije, u sasvim novom shvaćanju cijonizma. Mi ne stavljamo više težište u Židovsku državu, već više na židovska djela u Palestini Tel-Aviv, Hadasa, Rutenbergova koncesija i t. d. Moglo bi se možda reći, da smo sa shvaćanja Židovske države prešli na shvaćanje židovske zajednice. Pojam zajednice tako je često izopačen, da je u svakidnevnom životu pomiješan sa pojmom »država« ili »vlada*. Već ie vrijeme, da njegov ostari značaj obnovimo. Zajednica je osiguranje i ispunjenje bitnosti koje su svima jednake pravo i obveza slobodnih ljudi, život afirmacije, ne samo politički, već i socijalno. Na ostvarenju bitnosti koje su svima zajedničke, na zajednici, može nešto da se gradi, što može da opravda nadu veću, već što je to politička država, da »iz Cijona dodje nauka, a riječ božja iz Jeruzalima«. Ako hoćemo razumno da gradimo, moramo graditi na onome, što je već u prošlosti stvoreno. U Palestini postoje brojne židovske kolonije i židovski grad, Tel-Aviv, koje reprezentuju stvarnu zajednicu židovske Palestine. Ja mislim, da je ostavariva emisija povećeg zajma za židovske kolonije i Tel-Aviv i sve one naseobine, koje će se priznati od palestinske vlade kao javne organizacije, to znači kao općine sa pravom oporezovanja i sa pravom pred sudom stupiti kao tužitelj ili tuženik. Zajam Tel-Aviva bio je lijep početak, tmađe više već 1100 osoba, koje posjeduju zadužnice ovoga prvoga židovskoga grada. Oni su jezgra jednog sličnog poduzeća u ve-

2

>1 i D O V«

BROJ 32.