Židov
ŽIDOV
GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA
Budžetom konsolidacije
mogli bismo nazvati budget za 5685. god., što ga je na svojoj londonskoj sjednici prihvatio i odobrio Akcijoni Odbor. Ozbiljne su riječi što ih ovaj put govore stavike. Cijoniste treba da se pozovu i upozore na to, da razumiju smisao tih brojki u svoj njihovoj težini. Budžet »konsolidacije« kaže: »novac što ćc u 5685. godini ući u kase cijonističkih institucija upotrijebiće se gotovo sav za učvršćenje i uzdržanje onoga, što je u prošle tri godine mukom stvoreno. Dakle za novu imigraciju, nova naselja i nova preduzeća nema novaca«. Ova činjenica sama po sebi nije toliko opasna. Barem toga radi ne, jer je ona zapravo jedan budžetni provizorij, u ekonomskom sticaju prilika cijonizma nešto abnormalan zbog trajanja od jedne godine. Budžetni su provizoriji uopće pojava abnormalna, i daju se nesigurnim vladama od mjeseca do mjeseca ili si ga one same uzimlju, a kraj toga može da život državni teče ipak posve normalno. Ali za obnovu zemlje i naroda znači budžet 5685. godine, produljen još dalje, katastrofu. Govoriti o obnovi putem kolonizacije, a ne imati novaca za aliju znači stvarati stanje u Palestini onakovim, kakvo je bilo 5683. godine zimi i koje je mukom prebrodjeno jednim američkim pohodbm Hajima \Veitzmanna. Stabilizacija i konsolidacija mogu doista da traju najdulje godinu dana. Više ne, jer onda same sobom znače konac u stvaranju nečega novog. U normalnom sticaju prilika budžetno je pravo najjače oružje parlamenata i parlamenti njime vladaju nad vladama. Uz generalnu (nutarnje i vanjsko-političku) debatu cijonističkih kongresa bila je obična budžetna debata srčikom kongresnog života. Budžet za 5685. god. prihvaćenje po Akcijonom Odboru skoro bez debate. I bolje je tako. Barem se nije opetovala ona nesretna, sa svih kongresa poznata slika, gdje je plenum glasao za sva moguća povišenja pojedinih stavaka, a da nije onda za njih nalazio pokrića. Konac je onda redovno bio taj, da su se stavci naknadno skraćivali ili križali, što je uvelike oteščavalo rad palestinske egzekutive. Za novu godinu imdmo budžet, koji se oslanja na iskustva prošlih triju godina i održava strogo izdatke u granicama predvidjenih prihoda. Ispravno je stoga uvjerenje, da je pod ovim auspicijama isključena svaka kriza obnovnog djela. A debatu oko budžeta kanda ovog puta nijesu u Londonu vodili političari vodjeni političkim nadmetanjem, već su je vodile same brojke pojedinih stavki. Hajim
Weitzrriann pak čini se da nije dobio odobrenje svoje politike i povjerenje u udareni politički put izrazom riječi, već izrazom brojki. Brojke su najviše rekle, one sveudilj govore da je budžet godinama jednak i da se ne povećava. Stavka od 125.000 funti za poljoprivrednu kolonizaciju daleko zaostaje za zahtjevima, postavljenim od palestinske poljoprivrede. Stavka je tako odmjerena, da ne daje mogućnosti povećanja dbsadanjih naselja, ali osigurava izgradnju i napredak naselja što postoje. Da ova suma nije dostatna vidi se i iz zaključka gdje se preporučaju kreditne operacije u svrhu, da se čitav niz naselja učini samostalnima i neovisnim od ponovne pomoći. To je utješna činjenica, jer kaže, da su ta ista naselja i kolonije toliko uznapredovale, te će dugoročnim agrarnim kreditom moći da se osove na sopstvene noge. Vrlo mala stavka od 9000 funti za trgovinu i obrt sadržava kredite za industrijska preduzeća i zanatlije. Na početke gradske kolonizacije mislilo se i stavkom šhunat-ovdim od 8000 funti. Njom se misli u gradovima Jafa i Hajfa ili u njinoj blizini na zemljištu Keren Kajemeta osnovati radnička naselja uz mogućnost vrtIjarškog gospodarstva. 8000 funti je dosta tek za predradnje (nivelacija, raspodjela mjesta, izgradnje cesta, opskrba vodbm i t. d.). Ostale su stavke budžeta dosta jasne. Svaki novi budžet od osnovne je važnosti i znači etapu na putu sredjivanja finansijskog sistema obnovnog rada u Palestini. Reasumirajući možemo reći, da ovaj budžet u glavnome osigurava normalan razvoj obnovnog djela u dosadanjim granicama i da tako jača i ozdravIjava ekonomske pozicije. A što je najvažnije, ovaj budžet uklanja nedostatke prijašnjeg budžetnog sistema. Medjutim za razvoj i povećanja gospodarstva, za proširenje mogućnosti imigracije i nova naselja, ovaj budžet nema stavki. .Zato treba drugih izvora, novac treba da priteče povećanim kontingentima Keren Hajesoda, Keren Kajemeta i većim prometom cijonističkih banki. Za svaku kolonizaciju treba novaca, za onu Palestine pogotovo. Bacimo pogled unatrag. Stara je budžetna godina na izmaku. Dobro je pogledati unatrag, kako bismo onda bolje uzmogli da gledamo naprijed. A na početku nove budžetne godine dobar je ovakav pogled. I gledajući pitajmo se: je li imala cijonistička organizacija za ispunjenje svojih ciljeva dosta ljudi, dosta zemlje i dosta novaca? Ljudi je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Rijjeke ljudi čekaju,
da se odmah, čim prilike dopuste preliju u Palestinu. Zemlja? Čini se da nam nije manjkala ona, već novac, da je njime kupimo. Pred par godina kratili su se još Arapi, polazeći s ekstremnog stajališta, da prodaju zemlju. Momentano danas nema s arapske strane te uskrate, ali to još ne znači da je više i ne će biti. Zato treba da se okoristimo tim časom. Zemlja, što je Keren Kajemet i P. L. D. C. kupuju, gotovo je isključivo arapska svojina, često još i naseljena. U tim prilikama eto kupio je Keren Kajemet u Emeku 34.000 dunama i time povećao posjed za 40%. P. L. D. C. pak kupila je 16.000 dunama pa je ovom kupnjom postalo 40% cijelog Emeka židovskom svojinom. Ali su sada fondove kase prazne i svaka je dalja kupnja bez novca iluzorna. Novca treba. U junu je i julu ov. god. imigriralo u zemlju po 1800 ljudi. Za naseljenje svakog čovjeka, potreban je novac. Svojim pogledom na staru, a onda u novu budžetnu godinu mi smo vidjeli, da ima ljudi, iza najnovijih kupnja ima i zemlje, tek je potrebno da se sada namakne novac. Uz novi budžet Akcijoni je Odbor primio po Egzekutivi predloženi aranžman proširene Jewish Agency. U interesu, samo u interesu palestinske obnove jasna je to činjenica. Onima, koji su izjavili svoju spremnost da saradjuju sa cijonistima na djelu obnove, pružena je prilika da sudjeluju i u odgovornosti. Na obima, na cijonistima i na ovima drugima ostalo je da odluče o tom, hoće li se budžetni provizorij 5683. protegnuti i na 5686. godinu. O. R.
Samo-kontigentiranje
Piše
Dr. Tartakover.
Obnova naše zemlje i našeg naroda uspjet će samo u tom slučajiu, ako će to htjeti vaskoliki židovski narod, t. j. ako će dati i ljude i novac. Židovski će to narod učiniti samo u slučaju, ako će cijonisti da posluže primjerom, a za ovim dijelom povest će se i svi ostali dijelovi naroda. Sto se tiče KKL, u svakome cijonistu mora da se ustali misao, da je osobno odgovoran za sudbinu našeg zemljišnog fonda. Drugim riječima sredstva za KKL će samo u tom slučaju u dovoljnoj mjeri da dotječu, ako će svaki cijonista aktivno suradjivati. Dosadašnja organ izaćijona forma t.zv. komesara za KKL, potrebuje dalekosežno proširenje, jer je do sada bio običaj, dla se tog komesara označivalo krivcem u slučaju neuspjleha koje grupe. Cijonista bi se
GOD. VIII.
UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT
POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM. pP'
ZAGREB 5. septembra 1924 - 6. elula 5684.
IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU
PRETPLATA: QOD. 60 D, POLUOOD. JO D. CETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.50 D.
BROJ 38.