Židov

vica te svote investirala u Erec Jisraelu. bila bi dostajala. da nam sagradi našu narodnu domaju. Koliko bi se jednostavnije, jeftinije, brže, lakše i solidnije mogli rješavati svi galutski problemi, ikad bi se mogli osloniti na jednu narodnu domaju u Palestini! Udio jugoslavenskih Židova na riješavanju velikih općenitih židovskih problema može da bude tek vrlo malen. Malo nas je po broju, vrlo smo raštrkani, slabi po kapitalu, a još slabiji na volji, oduševljenju i požrtvovnosti. Ako sebi još naprtimo u svakome mjestu Jugoslavije specijalne lokalne zadatke, ako dalje nastavimo radi principa, ideologije ili manifestacije osnivanjem lokalnih društava, saveza i institucija, koje ipak ne mogu. u našemu miljeu, da živu pravim bujnim životom, nego jedva nekako vegetiraju, onda se maleni krug naših javnih radenijka i nešto širi krug naših prinosnika moraju brzo umoriti. Onda nas ne smije čuditi, ako nam se kaže: ne možemo toliko davati, prečesto se dolazi. (Ja znam, da su to tek izgovori. Ali treba računati sa činjenicama.) Onda za velike suvremene konstruktivne zadatke, za izgradnju Erec Jisraela, ne možemo kod nas naći sredstava. Onda u statistici Keren Hajesoda i Keren Kajemeta stojimo i apsolutno i relativno duboko dolje, na kraju tabele. Onda nam osnutak naseobe za naše halucim pravi velikih briga. Mi bismo mogli doći do neke važnosti i ugleda, mogli bismo zauzeti vidnije mjesto u opće židovskom radu, mogli bismo steći velikih zasluga za našu stvar, ako bismo kod nas kroz neko vrijeme koncentrisali sve naše energije na izgradnju Erec Jisraela. Makar pri tome. prolazno, trpila koja ta naša lokalna, autonomna institucija! Možemo li nasmoći toliko lokalnog samoprijegora, možemo li pritajiti na neko vrijeme naše lokalne taštine? Na nama je, da dademo primjer i dokaz, da se koncentracijom, makar i čednih, sila i sredstava mogu postići razmjerno vrlo ugledni rezultati. To je najpozitivnije i najvrijednije, što bi mogli jugoslavenski Židovi učiniti za izgradnju židovske narodne domaje. ■ i

Lav Stern.

Napred u Emeku!

Piše dr. E. M. Zweig, Jerusolim. Ostvarenje židovske narodne domaje u Erec Jisraelu osjeća židovski narod kao teško breme. Množe se problemi svake vrsti, unutarnji i vanjsko-politički, financijski i gospodarski, da otešćaju ovu zadaću. Još nisu osigurane prve tekovine i već nas nužda dalje tjera, goni nas strab. da ne zakasnimo, da nas razvitak ne pretekne. Cesto su se u strahu pitali oni, koji su stajali sred užurbanoga rada, da li doista stvar napreduje, a Židovi vani slušaju na svaku nepovoljnu, na svaku sumnjivu vijest iz Erec Jisraela. Bilo je to u takovom raspoloženju sumnje u sopstvenu snagu, kad je u proljeću 1921. direktorij Keren Kajemeta kupio preko 40.000 duu. zemljišta u Emek Jisraelu: Nuris i Nahaial. Time je učinjen lijep početak ne samo za daljnje kupnje zemljišta, već i za kolonizaciju prema jednom planu, koja se razvila neizmjernom brzinom. Keren Kajemet Lejisrael učinio je početak s kupnjom, asanacijom i pripravom zemljišta, a cijonistička je Egzekutiva, brzo nastavila, sagradivši na tome zemljištu iz sredstava Keren Hajesoda niz naseobina, koje opravdaju najljepše nade. lo su bila djela, koja su učvrstila vjeru židovskoga naroda u samog sebe, djela, na koja se mogla s pravom pozvati cijonistička organizacija pred vrhovnim komesarom, djela, koja je on u svome izvještaju na mandatarnu vlast istakao i s kojima se Engleska diči pred Ligom Naroda. Ali naša radost nad tim uspjesima nije mogla dugo trajati. Mjereni s potrebama narednog časa. bili su tek kaplja na ugrijanom kamenu. Nestrpljivo čekaju u zemlji hiljade od naših najboljih omladinaca, koji su se ovdje u zemlji učvrstili i izučeni u poljodjeljstvu, cestogradnji i zidarstvu. na naseljenje, na sljubljenje sa zemljom, a mnoge druge tisuće, ispunjeni istim nadama i sa dostatnim sredstvima kucaju na vratima Erec Jisraela i traže ulaz u zemlju. Iz svih dijelova svijeta, i iz Amerike, dopro je glas na odgovorne upravitelje Keren Kajemet Lejisraela, da pravovremeno osiguraju narodu, koji se

vraća, zemljišta, mnogo zemljišta. 1 karaktensticno je za veliku nestrpljivost onih Zidova izvan Erec Jisraela, da je nastao zahtjev, da se osigura barem komad palestinskog zemljišta za ovu ili onu grupu iz pojedinih zemalja. J'aj zov, taj neprestani zahtjev nije prečuo u Jerusolimu. Zrelim promišljanjem pripravio je direktorij K. K. L. sve predradnje i ako ss morala tu i tamo provesti mala arondacija ili amelioracija starijega zemljišta, ostao je čvrsti čili, koji j e jednom jasno shvaćen, cilj koncentiacijone politike, za koji se toplim riječima izjavio prof. E. Mead, stručnjak, koji je pozvan po cijonistiokoj organizaciji!, i koji je tako pririsao srcu našega naroda, onaj cilj, koji možemo izraziti jednom važnom riječju Emek. više zemljišta u Emeku! 1 dok su još stručnjaci ispitivali zemljište, koje je ponudjeno K. K. L. na kupnju. prodrle su u židovsku javnost, prije samih činjenica, i često pretjerane, vijesti, ča je u Emeku izvršena velika kupnja zemljišta. Danas već možemo u bitnosti potvrditi ove vijesti. K. K. L. je, kao i prvi put, odlučnim gestom i opet priveo Oeulat haarecu oko 40.000 dunuma palestinskog zemljišta. Narodni posjed, koji je loš početkom 1921. nakon 20-godišnjeg opstanka K. K. L. iznosio kojih 20.000 dunuma, povećan je time na 150.000 dunuma. On sačinjava danas od onih 800.000 dim uma zemljišta, koji su u židovskim rukama, velik i ugledan dio. K. K. L. znatno se približio 1. C. A. koja posjeduje 300.000 dunuma. a pretekao je Zion Commonwealth za 40.000 dunuma. Najiveća čest novoga zemljišta, oko 30.000 dunuma, niže se na veliki kompleks zemljišta K. K. L. sa 19.000 dunuma južno od Nahalala. tako da je sad u Emeku nastao veliki zapadni blok od 50.000 dunuma. Kupnjom daljnjih 3000 dunuma stvorio je K. K. L. most izmedju svojih zemljišta Džipdžar (4.473 dunuma). koji su ležali izolirani na istoku Nahalala, i Rub-el i Nasra. Ovo zemljište kao i zemljište K. K. L. u Tel-Adasu i Merhaviji (ukupno 22.000 dunuma) zajedno sa zemljištem

"Zakon"

od Abrahama Schlesingera, Buchan a. F. Svaki puta iiuade da se pita kakova bi općena posljedica nastala. na osnovu onih rečenih četiri kriterija, kad vaskoliko židovstvo u opće dotični problematični propis ne bi držalo. Kod toga može kriterij diistoričkog nacijonalnog osjećaja da bude već zbog svoje emocijcne tiaravi samo neka općena baza. općeno conditio sine qua non cijelog ovog načina vjernosti zakonur U pojedinim slučajevima, o <kojima ćemo još napose da govorimo, gdje ostali kriteriji ne pomažu, tad ovaj zadnji daje zadnju i konačnu odluku. Da ovo svoje mišljenje objasnim, navest ću nekoliko primjera. Jedan propis tore prema rabisnkom tumačenju zabranjuje brijanje, t. j. skidanje brade nožem, no dozvoljava uporabu škara, praška za odstranjenje dlake itd. Nereligijozni nacijonalni Židov, koji će se ovoj zabrani suprotstaviti, jer misli da je u vezi s poganskom vjerom starih Kanaanićana, mo-

rat će da razmisli o slijedećem: Što bi se zbilo, kad b> se cjelokupno Židovstvo protivilo provediv i \ ršenju ovog zakona? Historički k . ‘trnimet Židova i>. (kriterij) ne bi time došao u opasnost. Ukinemo li posvema ovaj običaj, koji i onako ne zalazi duboko u naš način života, tad time ne ćemo raskinuti nikakove historijske ili kulturne veze. Ovaj običaj nadalje ništa ne doprinaša učvršćenju veze članova zajednice, što sada žive (3. kriterij!). I s odgojnog stanovišta (4. kriterij) ne možemo s tim propisom da se okoristimo. osim ako uzmemo u obzir forfalni momenat. priviknuća na poslušnost spram zakona, no taj momenar dolazi kod svakog zakona, pa stoga sam za sebe ne dostaje kao motivacija. Konačno preostaje još apel na četvrti kriterij -historičkog nacijonalnog osjećaja« (1. kriteriji. Mislim, da u tom slučaju ovaj ne odlučuje pozitivno, jer naš slučaj nema bistorički-nacijonalne važnosti. Prema tome ne dbstaju općeni nacijonalni razlozi, da prisile i nereligijoznng Židova, da se zakona

drži i u slučaju, kad rnu osporava važnost. Protuprimjer daju nam propisi o jestvenicima, koji nam predstavljaju jedinstveni kompleks, koji je teško raskinuti. Što slijedi iz ispitivanja njihove obvezatnosti? Naša razmatranja u prošlom odsjeku jasno nam prikazuju, da bi općeno zabačenje oviii propisa za historičdd kontinuitet židovstva i žid. narodnog života značilo veliku opasnost (2. kriterij), da su propisi o jestvenicima jedna od najjačih veza izmedju rastresenog židovstva (3. kriterij), nadalje da i odgojni momenat (4. kriterij) u tim propisima iraade veliku ulogu. Hrstorički nacijonalni osjećaj (lkriterij) ovdje dolazi u obzir, pa bi na ukinuće ovih opsežnih propisa, koji duboko zasjecaju u žid. privatni i javni život i koji su židovstvo od vajkada oštro karakterizirali i te kako reagirao, iz slijedi potvrdjenje obvezatnosti propisa o jestVenicima na osnovu naših kriterija ' za nereligijoznog nacijonalnog Židova. Da ćemo kod propisa o suboti doći do

2

»ŽIDOV«

BROJ 39,