Židov

novnik ima kao najobrazovaniji dio narod* dosta jaki urtjecaj u svim slojevima, p a Ja po potrebi i iskorišćuje. To je arapska aristokracija, koja je bila prije privilegovana i darivana od sultana, koji ju je trebao. Tako je na pr. jedan od sultana darovao cijeli svoj teren od preko 230.000 dumuna u Emeku porodici Sursuk. Ona ga sada prodaje Židovima, jer je korist, koju ima od zemlje veoma malena, a cijena koju dobiva za zemlju relativno .visoka, a oni trebaju novaca. Isto tako i mnogi drugi. Židovi su u Palestini jedini, koji kupuju zemlje u većim količinama, a ako se uzme još u obzir i činjenica, da je 60% palestinskog zemljišta u rukama arapskog veleposjednika , onda će svakome biti jasno, koliko su ovi efendije ovisni o kolonizaciji. Za ostali dio arapskog gradjanskog staleža, trgovce, kućevlasnike, činovnike i radnike, židovska je kolonizacija do sada bila konjunktura. Oni su prodavali robu, iznajmljivali svoje stanove skupo, imali stalne zarade i t, d. Arapski seljak, felah i naseljeni Beduini, koji prvi posjeduje tek 15% palestinske zemlje, jest u većini siromašan. Pojedinac posjeduje tek nekoliko dunuma zemlje pa često i to ne, kmet je efendija i šeiha. Djeca ovih felaha, koji nemaju vlastite zemlje, ili je imaju premalo, već cd malenih nogu rade kao radnici u židovskim kolonijama, kojih danas ima mnogo, U velikim kolonijama Petah Tikvi, Rehobotu, Rišonu, Hederi, Zihron Jakobu, Roš P;na, Jemi, Menabemiji, Jesod Hamala i drugim rade po nekoliko stotina arapskih radnika iz okolišnih sela (njih mnogo govore jevrejski, a nekoji i jidisch). Pa naravno! da onda postoje i dobri odnošaji izmedju kolonista i Arapa. Tako su na pr. kad je u god, 1921. učinjen napadaj na Hedcru sudjelovali u glavnom Arapi sela Kakun (2 j pol sata daleko), dočim je selo Baka (2 sata daleko) na poziv da i ono sudjeluje otklonilo s razloga, jer oko 200 feiaha iz Bake rade u Hederi i od toga žive. Posljednja kuća u koloniji Roš Pina susjedna je sa prvom kućom arapskoga sela i stanovnici obaju sela žive u najboljim odnošajima. Bilo je hitnapluta (napadaja) i u gradovima i kolonijama. Prema prikazu štampe, koja je često krivo informirana, a često o namjerno izvrće činjenice ili ih tumači krivo, bili su ovi napadaji posljedica agitacija arapske nacionalističke stranke. Time htjela je ova da dokaže, da iza nje -stoji narod i da tako dobije potvrdu za politički istup svoje delegacije i za svoje zahtjeve na vladu, Fakat je ali taj, da. narod, kojega nije teško nahuškati za takove napadaje ako mu se stavi u izgled, da će moći krasti i robiti, valjda ne bi sudjelovao kod napadaja, da nisu bili po srijedi još neki momenti, naročito ekonomske naravi. Tako je na pr, jafansld napadaj od 1. maja 1921. počinjen sa strane arapskih lučkih radnika i brodara, koji su bili bijesni na halucim, jer su ovi u ono doba htjeli da zapečnu sami radom u luci t, j. prevažani em imigranata i patnika te tovara sa parobroda u čamcima na kopno. Od onda je prošlo preko 3 godine a ovi isti ladjari i lučki iddnici ne samo da nisu počinili daljnjih napadaja, već s« zadovoljni kad dolaze židovski imigranti, jer ipak još danas obavljaju cijeli posao iskrcavanja i time mnogo zaradjuju. Statistika ovih napadaja i točniji podaci dokazuju, da su to u velikoj većini

slučaja obična razbojstva. Poslije godine 1921,, koji su imali i političku pozadinu, slijede još niz umorstava pojedinaca. No dokazano je, da su umoreni bili i orobljeni, A vidjet ćemo još i to, da arapski razbojnici ne biraju i ne robe i übijaju samo Židove, već svakoga, koji im dodje na put. Uza sve to možemo usporediti kriminalitet u Palestini sa kojom drugom zemljom ili na pr, usporedimo U samo jeruša-1 a timski Haarec« sa kojim zagrebačkim dnevnikom i brojeći umorstva tu i tamo konstatira! ćemo, da ih u cijeloj Palestini ima manje već u jednom kotaru Bosne ili Slavonije. U zadnje vrijeme nastala je i u političkom pravcu promjena. Arapska nacionalistička stranka uvidjevši svoju vlastitu nemoć, kad je doživjela potpuni poraz i u Englesko) i u Palestini, gdje su nastale protustranke, udarila je novim pravcem. Bacila je u svoju štampu priču o orahu, za koji se svadjaju dvojica, a treći ga je podijelio, uzevši sebi jezgru, a svakoj od sbanaka dao je pola ljuske. Arapi j Židovi bore se za Palestinu, a Englez iskorišćuje situaciju i uzima sebi jezgru: vlast. Naravno da židovska i cijonistička politika nije nasjela tako plitkoj stupici. Danas je u zemlji mir i red. Imamo političkih protivnika, ali ima li zemlje na svijetu, gdje nema političkih protivnosti, koji od vremena do vremena dovode i do sukoba? Kako rekoh, imali smo sukoba, ali tih je nestalo i ako od vremena do vremena javljaju novine, da su übijeni jedan ili dva Židova, onda se tome ne smiju podmetati politički motivi, već su Lo obična razbojstva, kakova se dogadjaju u cijelome svijetu. Jasno je, da treba tražiti i naći puta, da odstranimo sve političke protivnosti u koliko je to moguće. Ili treba bar naći platformu za zajednički politički život. To je zadaća naših vodja. Židovsko pučanstvo u Palestini ima drugu zadaću. Ono mora da nadje platformu za zajednički ekonomski život. Kod toga treba da se držimo nekih principa, U prvom redu ne smijemo potiskivati Arape iz njihovih ekonomskih pozicija, već treba osvajati nove pozicije, kojih ima dovoljno. U tome može da nam služi kao primjer slučaj močvare Kebare (6000 dunuma), koja prelazi u vlastništvo baruna Rothschilda, koji će da je isuši i lime cijeli kraj sanira od malarije. No on je Arapima, koji su tamo stanovali dao količinu zemlje na drugome mjestu i platio im odštetu u novcu tako, te su mu Arapi sa zadovoljstvom prepustili ovu močvaru, u kojoj su živjeli. Treba spomenuti i to. Kolikogod je žalosno, da židovski kolonisti ne zaposluju samo židovske radnike i time omoguće egzistenciju za još nekoliko stotina imigranata ima to i svoju dobru stranu; podržavanje kontakta sa arapskim seljakom, vezanje uz židovske kolonije i konačno davanje zarade, čime veliki dio seljaštva predobivamo za nas. Ne riječima i velikim govorima na kongresima, ni službenim izjavama ne ćemo arapskom narodu dokazati, da je i za njega korisna židovska imigracija. To možemo ledino dnom, (ikoji će arapskom pučanstvu pokazati blagodat židovske imigracije.

Gospodarski razvitak u Palestini

Izvještaj, što ga je profesor Mead predložio cionističkog egzekutivi. i Nastavak) Razlozi brzog razvitka. Kad <je godtne 1908. cionistička organizacija poduzela prve korake, da gospodarski obnovi zemlju, bilo je )oš teško naći koloniste s dovoljnim gospodarskim iskustvom, pa je stoga osnovala pripravnu gospodarsku školu u iKiiinerelu. Novi kolonisti, koji su dolazili iz grada, pokazivali su toliko neznanja u gospodarstvu, da je poslalo od prijeke potrebe dati im prilike, kako da se dostatno izdbraze na svom novom području rada. Zbog toga se već prpe osnovala gospodarska škola u Mikve-Jlzraelu kraj jate, pa su prvi upravitelji bili pače protivnici cijonishčkog ipokreia. Ovo pomanjkanje praktičnog iskustva u novih uselienika imalo je za posljedicu, da su morali zemlju kao zajedničko dobro obrađivah u grupama, pa je svakoga zapala ista dobit, a u slučaju neuspjeha jednaka šteta. Tijekom daljnjeg razvitka kolonizacije zadržan je isti taj način i kod koleklivističkuh kolonija, tako da je danas od 35 kolonija KJvL njih 29 osnovano na lom principu. Ostalih šest nastalo je kasnije. Djelo su ljudi, koji su već imah dovoljno gospodarske spreme, pa se nijesu poslužili kolektavističkim sistemom naseljivanja, već se bave ratarstvom na vlastitu riku. Konferencije kod kolomzacijonih ureda iznijele su općeno shvatanje, da bi obzirom dosadanje uspjehe bilo poželjno, kad bi se cijeli problem kolonizacije ponovno pomnjivo raspravio, i kad bi se učinile sve mjere, kako oa se razvitak pospješi. Pod britskim mandatom. Brdski mandat uveo je sigurnost posjeda i uredjene pravne prilike. Nezakonitost, koja je nekada priječila kupnju zemlje i ugrožavala sam život kolonista, iščezla je sasvim. Ceste i željeznice potpomažu razvitak trgovine. Vlada unapredjuje nastavu, građi škole i pošumljuje bregove. Privatna poduzeća tskorisćuju rijeke, kako da iz njih dobe hidroelektričnu snagu. Kontrast izmedju arapske >afe s njenim uskim, krivim uličicama i modernog židovskog grada Tel Aviva s modernim, širokim i elektrikom rasvjeti jenim ulicama sačinjava opreku izmedju 10. i 20. stoljeća. Grad prikazuje, koliki čar dobiva zemlja od nastojanja Zidova, da obnove svoju domaju. Dobivanje tndroelekhučke snage, modemi mlinovi u ttaafi. lijepe židovske četvrti svakog pojedinog mjesta dokazom su, da u Palestini započimlje novo doba. Socijalnu i industrija Ini razvitak daje nam priliku da vidimo najbolje, što se inače može samo da nauči iz planova velikih gradova. I gospodarski razvitak dobit će uplivom modernih tekovina stranih zemalja zamašan utjecaj na buduću gospodarsku strukturu zemlje, U gradovima i na selu razvitak počiva na jednakim temeljima, t. j. da se u raznim prostorno udaljeni-m zemljama nalaze iste značajke, koje su za organizaciju gospodarstva karakteristične. Za danas je općeno poznato. da su neke metode potrebne za povoljan uspjeh, dok su druge skopčane s velikim novčanim rizikom. Brza kupnja zemlje. Poželjno je da obrazložimo, što je najvažnije za uspjeh ovog velikog poduzeća, a to je, da se nasmognu potrebne količine zemlje. Mnogi misle, da kupnja zsmile vma da 'uslijedi prije svega i da će ekonomsko gospodarenje i povoljni uspjesi

BROJ 41-42

>2 1 D U V<

11

Dspujte za tialačfeu farmu