Židov
mela porasao na 160.000 dim ama. To je prva polovica kompleksa, šio je Keren Kajemet kani u novoj, godini novim kupnjama nadopunili na 100.000 dunama, jer nema danas slobodnih zemljišta u posjedu Keren Kajometa. Konačno valja spomenuti i izložbu palestinskih produkata na izložbi engleskog imperija u Wemblevu, koja je prvi put upoznala svijet s rezultatom obnovnoga rada te je mnogo doprinijela, da se javno mnijenje Engtfeske nakon arapske velike propagande protiv židovske narodne domovine promijenilo u prilog židovske Palestine. ♦ (Preostaje da se na koncu osvrnemo i na prilike u našoj kraljevini. Politički se položaj Židova nije mijenjao. Apstrahirajući od nekoliko incidenta pni Židov skim žaba vama i napadajima u ekonomskim listovima, nije se neridovSka javnost s nama bavila. U unutarnje židovSkome pogledu nisu se prilike onano razvile, kako bi mogli očekivati. Savez vjeroispovjedmh općina nije na’ žalost uspio da stvori jedinstvenu židovsku frontu, jer su neKc općine, ne shvaćajući njegovu zadaću i zamašnost, pod izlikom različitog ritusa, ostale van saveza. A i one općine, koje su u Savezu više osjećaju administrativnu no živu organsku vezu prema Savezu Savez bi morao izvršili pored administrativnog rada i konstruktivne zadaće, a naročito čim prpe realizirati za.--cak ovogodišnjega kongresa o osnutku židovskoga seminara. Židovsko narodni rad nije se povoljno razvio, jer su zatajile naše mjesne organizacije, naročito u velikim mjestima. Pored toga bilo je i trzavica, 'koje su u Sarajevu onemogućile rad. Sve te prilike naravno nisu pogodovale našim velikim akcijama. Mimo akcije za Keren Itlajesod i Keren Kajemet vođena je akcija za osnutak halučke farme, ali još nije cjelokupna svota übrana, pa bi je trebalo na ‘početku jeseni završiti, da i opet ne izgubimo radi ovog neznatnog ostatka daljnju godinu. Omladinski pokret brojčano se razvija i uzeo je življe učešće u svim našim akcijama. ♦ Kad po kroničnoj dužnosti na koncu godine u zbijenoj formi dajemo letimični pregled svih dogođaja u minuloj godini, nameće nam se pitanje, što li će istoričar. listajući kronifne, zabilježiti o našim danima, kako će suditi o generaciji, kojoj je bila namijenjena zadaća da ostvari tisućljetne nade naroda? 1 dok su u prvim godinama iza završetka svjetskoga rata strašni pogromi harali te prijetili da će uništiti židovstvo, kasnije su godine morale da üblaže golemu nevolju, da viđaju nebrojne rane iz koje je narod krvario. Filantropski rad potisnuo je silom prilika, naš rad oko izvršenja drugog velikog zadatka: izgradnje 'Erec JisraelaL Pogromi su prestali iako se tu i tamo još javljaju iu manjem opsegu pomoćne se akcije .likvidiraju i mi bi smjeli očekivati, da će se sav napor koncentrirati . na obnovno djelo. 1 baš u tome pogledu nisu se ispunile nade, nije nam uspjelo podstrcknuti požrtvovanost židovstva u tolikoj mjeri, da namakne sredstva za brži tempo izgradnje Erec Jisraela. iNa početku nove godine treba da spoznamo, da smo se ogriješili o dužnosti prema židovskome narodu, fz naših srdaca treba da se vine iskreni; Ašamnu . . .
Naredne godine cijonizma
Piše:
t!r, Julius Dohany.
Čovjek naučio se od rata ovamo u svemu na velike dimenzije. U boli. u umi-1 ranju, u übijanju, u ladanju i izrugivanju ideala, samo ne u životu. U masama umirati, übijati i tlačiti. Samo ne u masama oslobađjati i usrećivati ljude. Pet je godina bijesnila beštija mržnje, silom su dovedeni naredi iz Afrike, Azije, Australije i pokazalo im se, kako se übija 1 mrzi, u ime iste one kulture, koju su im pobjedonosni Evropejci do onda nametnuli ognjem i mačem. Kao plod te kulture bukti danas ođ Maroka do Kina plamen mržnje i žrtvuju se hetakembe ljudskih života tome novome Bogu, koji vlada u Evropi. U ovome plamenomc moru mržnje, radi šaka odvažadh muževa u Žcnevi na planovima izmirenja i čovjekoljubivosti, ali ne dolaze dalje od rasprave pitanja, koje je odlučno za čovječanstvo, da li Njemačka mora daj traži svoj prijem, ili da li će biti primljena, ili treba li je čak pozvati!! Amerika sebi što više razbija glavu o tome. da li se može problem razoružanja raspravljati na separatnoj konferenciji, Hi pak unutar Lige Naroda! U ovu sliku, evropejskoga čovječanstva, koje stoji na rubu ponora, a da to i samo ne zna, mora se još svrstati one jadne i žalosne mase beskućnik, iprogonjenih Židova, koji na stotine hiljade čekaju u izbjegličkim centrima Poljske. Letske, Danziga, Besarabije i Ukrajine, ne bi h se otvorio jedan prozorčić s vidikom na vedro nebo domovine a msdjuti-n propadaju. Žalosno je. da umjesto, da to činimo sami, sudbonosni degodjal u Evropi danas tako jasno odgovaraju židovskim intelektualcima na iluzije, kojima su očekivali izbavljenje židovstva od fizičke i moralne nevolje napneidne kulture. Žalosno je, da ti dogadjaji umjesto nas samih odgovaraju onima, koji pripovjedaju da sačekamo religiozno oslobodjenje. Ako čovječanstvo srrašno trpi, trpimo i mi Židovi, a imademo povrh toga uvijek još nasu posebnu židovsku bol. Ako se pol milijuna Grka protjera iz njihove domovine iz Male Azije, tad ih se naseljuje u njihovoj Grčkoj pradomovini, i kao sto je to vazda, kad valja pomoći egzotičnim narodima, nadje se jedan Židov, vrlo bogati, amerikanski Židov Morgentau, koji nasmaže jedan milijun funti ili isposluje cd engleske vlade, da ove siromašne Grke učini produktivnima za dobrobit Grčke. U Ženevi ga za to posebno toplo pozdravna predsjednik. Ako pak iz Ukrajine, iz Sovjetske Rusije mora da bježe stotine hiljade Židova, ako se u ratu protjerane židovske mase vračaju i uzalud traže ulaz u stani svoju domovinu ne daje im se dozvola, ako onda hoće u Ameriku, tad nema zemlje, koja, bi ih primila, nema Židova, kojTi bi namaknuo milijun funti za njihovo produktiviranje. Ako nas zapitaju židovski intelektualci, da li ne bi sagriješili protiv »viših sveljudskih dužnosti«, kad bi se posvetili »ekskluzivnim« i nacionalističkim ciljevima, može da im na žalost ova slika bude odgovor: da će možda šaki sanjara ili odvažinh muževa kroz generacije us' pjeti da čovječanstvo dovedu u hram jednog slobodnog života, ali bi se nama
moglo dogoditi, da stupimo u onaj hram života, ogorčeni, zastrašeni, uvrijedjeni. Može nam se desiti da će vrednote, sto su nam u krvi ostavili dugi nizovi naših predja do onda zakržljali i nestati, dok će se slabosti u karakteru koje su nam ostavili vijekovi progona i potiskivanjamnogo jace razviti. 1 kad će svaki narod unijeti već pročišćene, svijesno naglašene nacijcnalne vrednote za nas bi iznova započelo ono vječno pisanje. To je slika, koju bili htio predočiti brojnim malodušnim cijonistima od danas, koji u cionističkom novinstvu i svagdje govore i ipišu o »cionističkoj krizi<. Oni time nesvijesno izražavaju svoje individualno duševno stanje. Polomljenih krila i umanjenim poletom polaze na dnevni rad sabiranja novaca, jer nakon što nam je zajamčena narodna domovina i nakon što : u principijelno predobivcni ili barem približili sebi veliki dio židovstva smatraju veliko pitanje i velik put renesanse jednoga naroda polu-dovršenim. Oni ne vide, da čim se slobodnije i nesmetan i je razvija nacijonalni individualitet naroda, da je tim više potrebno, da budemo pred društvom naroda legitimirani nedvoumnom i jasno opisanim ciljevima jedne zajednice. S druge strane ne vide, da se u žalosno-tragičnoin položaju židovstva nije ništa promijenilo. Pod bumom površinom svjetskih dogodjaja postoji još od najstarijih vremena našeg progonstva samostalni pokret naše historije ako se pasivno, što služi neprijateljskim akcijama može nazvati historijom. Židovsko selenje, koje se obavljalo to burnije i žalosnije. što je burnije i konvulsivniji bio potres prave istorije nareda, koji su djelujući, sad sve uzdizali, sad padali. Ovo selenje traje još i danas. I danas još u većoj mjeri i praćeno još kud i kamo većom nesrećom i bijedom već ikada prije. A svijet brine se za to danas još manje. Bio je jedamputa sultan Muhamed, despot, koji je bježeće židovske mase zvao u svoju zemlju, jest, dapače ili je mamio, bio je i knez Kazimir, koji ili je zvao u svoju zemlju i dao sve privilegije i štitio ih. znajući, da su uporište protiv moćnog plemićkog staleža. Danas jc to drugačije. Danas velike demokratske države zatvaraju svoja vrata pred najnesretnijhna sviju bijednika. 1 ako židovski, pače i cijonistički intelektualci puni idealizma misle, da je sada kadi započinje odvažan rad nošen idealnim oduševljenjem za sveljudsko izmirenje i izbavljejne, važnije i potrebnije, da se posvete tome radu. tada je dovoljno, da ih se uputi na to, da se u istoj sjednici Lige Naroda, udeojoj su izabrana za vodstvo »duševne suradnje naroda« dVa Židova kao i predsjednici, Einstein i Bergsohu. našao doduše jedan Židov, koji je platnenim riječima zastupao progonjene Grke i opet jedan drugi, koji se zauzeo za letavske bjegunce, da je bilo i hrišćana. koji su držali sjajne govore za potlačene narodne manjine, ali da nije ni jedan od tih velikana, našao i jednu jedinu riječ prosvjeda protiv dlruštvene, gospodarske i političke hajke, protiv narodne manjine pat eselence, protiv Židova. Medjutim ori sve burnije i glasnije od zemlje do zemlje povik: »Napolje«. Iz,dana u dan sve više zadobiva ,na terenu i dok je taj povik »Napolje« u velikom nizu
2
»ŽIDOV«
BROJ 41-42