Židov

rukama felaha, pa ćemo ih teško dobiti. Izvjestan dio zemljišta moći ćemo kupiti od veleposjednika, ali taj ne dostaje za mnogobrojno pučanstvo kraj ekstenzivne kolonizacije. Silom prilika dolazimo do intenzivnog obradjivanja tla: moramo se ograničiti na neke specijalne produkte i mnogo raditi za izvoz. Morat ćemo to učiniti, bez obzira na to, je li nam se to dopada, jer geografiju zemlje ne možemo promijeniti. Možda ce uspjeti, da ipak dobijemo jedan dio zemljišta cd felaha i to baš uslijed našega primjera intenzivne kolonizacije, slijedit će nas naši susjedi i prodat će nam dijelove zemljišta, što ga sad još ekstenziv.no obradjuju. Sa svakoga gledišta mora da se pripravimo na intenzivnu kolonizaciju i da radimo za izvoz. To Iziskuju tvornice, prometnih sredstava, tehničara, tehničkog znanja i reklame. U kratko: sva iskustva, što ih imade velika industrija, a mi ih nemamo. Naš uspjeh u kolonizaciji, koji je nošen Koren Hajesodom, usko je vezan s uspjehom, što ćemo ga postići u privlačenju muževa privatne inicijative. Sve to iziskuje pored velikih kapitalca i veliko znanje i iskustvo, što ga mi nemamo. Ne dostaje da kažemo, mi ćemo naše učiniti, a oni neka dodju i neka učine svoje. Time se na neki način priznaje, da su oni bolji. Jer mi naš rad unapredjujemo. agitacijom i pospješujemo ga podesnom propagandom, a očekujemo cd drugih, da će biti bolji odi nas ida će sami doći. U istinu nije tome tako. U istinu, mi ne samo da ne vjerujemo, da su drugi elementi bolji od nas, već da su gori od nas. Mi priznajemo. da veleindustrijlalci, kapitaliste, a i srednji.sfalgž, koji-je.malo. bogatiji, nema velik interes za Palestinu i da od njih ne možemo mnogo očekivati. I najednom ta velika dužnost, da će oni sami od sebe doći! Ne vjerujem, da su drugi krugovi mnogo gori, i držim, da se svi krugovi mogu privući na saradnju, ali ne držim, da su oni bolji i da će sami od sebe doći. Trebamo te krugove za veća poduzeća i što od njih tražimo, to je pijonirstvo. Za te krugove treba naročitu intenzivnu agitaciju i to je zadaća Keren fiajesoda. Ako Keren Hajesod sam ne može da osnuje industrije. jer za to nema kapitalija. može za nju provesti agitaciju. Neka stvori in-

stitucije, koje će skupljati podatke, koje će stvoriti kontakt izmedju naše zemlje i muževa stvaranja. Zato on imade sredstava i može to učiniti, Jer to mora da je stavka isto tako važna kao sve druge stavke u .kolonizaciji. Prema tome moramo promijeniti i naše lozinke. I u agitaciji za Keren Haje sod moramo s obrane preći na juriš. Jer obično, kad govorimo o Keren Ha je sodu pričamo pritajenim glasom, da će Keren Hajesod s vremenom stvoriti bazu za privatnu inicijativu i time se zadovoljavamo. Umjesto da kažemo: Koren Hajesod pozivlje židovstvo da dade novac za narodne radove, on treba da pozivlje i naše kapitaliste, tehničare, velike i male industrijalce - , u prvome redu mediti cijonistima - , da dodjn svojini novcem, svojim iskustvom, svojom tehnikom i znanjem, da na temelju dosad stvorenoga pospješe daljnju izgradnju. Jer svojim stvarnjem jačaju i bazu. Istovremeno morali bi preudesiti naš tehnički aparat, našu trgovačku komoru, naš turistički aparat. U izvjesnim krugovima može se provesti drugačija agitacija. Nakon svake velike Keren Hajesod skupštine moraju se održati manje s ljudima, što su kadri da stvaraju, ne sa svrhom, da od njih dobijemo nešto novaca (i to naravno!), već što je važnije, da ih upozorimo. na dužnost stvaranja na raznim područjima i da ih pripravimo za te velike zadaće. Nc daju svi ono za Keren Hajesod, što bi mogli, a niti će svi poći, da putem privatne inicijative rad’e u Palestini. Mnogi davaju za Keren Hajesod, a mnegi će svojim kapitalom- raditi u Palestini putem privatne inicijative. Na tom polju morat ćc raditi privrženici Keren Hajesoda, ako bode, da Keren Hajesod uspije, bilo u sabiranju novaca, bilo u rezultatima novca, što ga je priveo praktičnom radu u Palestini. bordela, muž bivše bludnice i otac kćerke, koju hoće da očuva čistom; on, koji zna, da će ga stići kazna, ali koji lioće da osveta božja stigne samo njega i ženu, samo grješnike, a da mu kćerka ostane neokaljana poput idola, on nosi u sebi tragediju. Bog zaista kažnjava samo njega, a onda on sam vuče sve za sobom, on sam tjera kćerku u propast, on sam ruši dom. U njemu je samome konflikt. Ne nastaje konflikt zbog toga, što Jankel Šepšović živi dvostrukim životom jednim gore, u domu. u porodici, gdje ima da vlada tišina i čistoća, mir i sreća, a drugim dolje, u poslu, u bordelu, gdje se lome životi bludnica i bivaju burne, tragične scene. Koliko Ii imade ljudi, što žive takvim dvostrukim životom, jednim u zvanju, nečasnom ili napola časnom, ali svagda malo okaljanom, a drugim u domu, koji treba da bude čist i netaknut. Ali to mogu samo ljudi, puni duboke vjere. Oni drugi mora

da se slome. Njima ulica mora da prodre u dom. da unese blato i raskida sreću. .lankel Šepšović nema vjere. On zna, da imade Bog. Ali on lično nije s Bogom nikako svezan. On ga ne osjeća. I to ne zato, što je zao i okaljan, nego naprotiv: on je zao i okaljan, jer ne osjeća Boga. On se boji Boga, crnoga usuda, koji kažnjava i osvećuje zlo. Ali on je sagradio idol: taj Bog ne smije da kazni ono, što je Jankelu sveto, ne smije da mu se osveti na kćerci Rivkeli. I Bog i kćerka nijesu za njega živa, posebna biča, nego idoli. U životnom sistemu Jankelovom Bog ima samo jedan zadatak: da očuva njegov zemaljski idol, kćerino djevičanstvo. a ono je za njega samo put gore svijetlu i dobroti. I samo dotle, dok Bog i kći vrše svoj zadatak, ima im mjesta u njegovu životu; čim se njegov sistem srušio, ruši i idole, baca ih s prijestolja, na koje ih je bio postavio, .lankel je Šepšović sebi sagradio idole

s jasno odredjenim zadacima, a kad mu se čini, da ih oni ne' mogu izvršiti, ruši idole i propada s njima. Prema toj ideji nije konflikt drame u pitanju Boga osvete i ljubavi, nego u pitanju Boga i idola, u pitanju, daje Ii Jankel Bogu drugo značenje osim čuvanja kćeri i kćerki pravo na njen život. Jankel Šepšović ne bori se s Bogom, on se bori sa samim sobom i u toj borbi propada. On je jedini nosilac tragedije u drami. On se jedini bori. Sva su druga lica samo potrebna štafaža. Zbog toga i ne znamo, kakav je odnošaj majke i kćenke. Zbog toga ljubav Rivke'e i Manje nije naglašena: ona je povod za tragediju Jankela Šepšovića, a ne smije se izvrnuti u posebnu tragediji Rivkelinu. Zbog toga čitava scena u bordelu, gdje upoznajemo nekoliko blud* ničkih tipova, ima samo da zadrži radnju, da se odimore živci, da uzduH ne bude previše ispunjen eksplozivom. Sva su lica

Položaj Židova u Poljskoj

Položaj Židova u Poljskoj u kratko se vrijeme znatno promijenio. Pravno na bolje, jer su odstranjene glavne nepogodnosti u ustavnoj ravnopravnosti. Uklonjena su caristička ograničenja, omogućeni

židovski općinski izbori, ukinuta je zabrana hebrejskih škola i društava u Galiciji i u izgledu je ponovno uredjenje židovskih prava manjine. No gospodarski položaj Židova u Poljskoj nikada nije bio tako žalostan kao danas. U prvom redu, to je u vezi sa općom gospodarskom krizom u zemlji. Židovi, koji stoje u ccntrumu poljskog gospodarskog života, prvi su izvrgnuti svim udarcima. K tome pridolazi još i agrarna porezna politika, koja sve porezne terete države udara na trgovinu i industriju. Tim više, što su pogodjeni većinom Nijemci i Židovi. Nepravednosti, koje se čine Židovima sa strane komisija za procjenu, ne mogu se ni opisati. Hiljade Židova na ovaj je način uništeno. Monopol duhana,-koji je uveden u kongresnoj Poljskoj oduzeo je kruh 20.000 židovskim porodicama. Jasno je, da u svim ovim praktikanta postoji prikrivena antisemitska tcndenca. Prešlo se sa političkog na gospodarski ansemitizam sa izričitom namjerom, da se Židovima u Poljskoj život učini nesnosljivim. Tek nedavno izjavio je ministar predsjednik Orabski inozemnim novinarima slijedeće o židovskom ipitauju: »Židovsko pitanje u Poljskoj je jedno od najkompliciranijih problema. Poljska očekuje, da će jedan dio od ova 2Mj milijuna Židova, koji žive u najvećoj bijedi, opet se vratiti u Rusiju, čim tamo opet budu vladale normalnije životne prilike. Iseljenje većeg broja Židova poboljšao bi stanje u Poljskoj, pa bi vlada stoga bila spremna, da selenje olakša«. Da je ova tvrdnja bila ozbiljno mišljena, dokazuju najnovije naredbe vlade u stvari iseljenja u Palestinu. Vlada ide tako daleko, da pače i vojno-obvezanim Židovima dozvoljava iseljenje ako se obvezuju, da se više ne će vratiti u Poljsku. Doista iseljenje u Palestinu raste od mjeseca u mjesec. Ono je zahvatilo slojeve, koji su od cijonizma uvijek daleko bili. Može se reći, da se ne pretjeruje, da se znatan dio poljskih Židova ozbiljno bavi namjerom iseljenja u Palestinu. Proipadanju na polju privrede slijedilo je propadanje na duševnom. Školstvo stagnira, potražnja za literaturom posvema je prestala. Teška borba opstanka opet je u židovskoj ulici i übija sva du-

BROJ 48

»ŽIDOV.

3