Židov

u lm<e palestinske administracije, da ona odbija ■planove ekstremnih cijanista, koji žeie da sa Židovima potisnu Arape u Palestini. Deklaracija, koja sadržava nazore britske vlade, šte ih je izrazila u korespondenciji s cijonistićkom organizacijom (Bijela Knjiga), a koja ■je 18. juna 1922. prihvaćena po cijonističkoj organizaciji, moći će po mišljenju komisije •üblažiti nezadovoljstvo, koje ugrožava mir u zemlji. Komisija primila je do znanja, da je bilo moguće vezati opunomoćene reprezentante arapskog pučanstva s lokalnom upravom. Komisija iskreno se nada, da će nastojanja vrhovnog komesara u interesu mirnog razvitka zemlje biti krunjena uspjehom u najkraće vrijeme. Nadalje traži komisija opširni izvještaj o upravi Transjordanije, 1 ako se svi paragrafi palestinskog mandala ne mogu upotrijebiti u Transjcrdaniji, ona ipak stoji pod brdskim mandatom. Komisija traži i opširne informacije o emigraciji i imigraciji, kao i klasifikaciji imigranata ipo rasi i zvanju. Predležeći nam izvještaj ne kaže i ne donosi nam ništa nova. Osim povoljne kritike dosadašnjeg rada palestinske vlade, naročito u pogledu imigracije i potvrde njene politike u pravcu osnivanja židovske narodne domaje, on ne sadržaje ništa. No već sama činjenica, da se stajalište ovog internacijonalncg političkog foruma nije ni u čem promijenilo, za >na‘s je važna. Mi i ovaj dokumenat možemo sa zadovoljstvom staviti u niz dosadašnjih i smatrati ga političkim uspjehom.

Konferencija u Kattowitzu

Povodom njezine 40-obljetoice. U danima od 18.—23. hešvana 5645/6.—11. novembra 1884.) zasjedala je u Katfowifzu 'konferencija onih, koji su prianjali »Hibat Cijon« pokretu. Inicijatori ove konferencije mislili su, da će ovom konferencijom ■uspjeli ujediniti sve one organizacije, društva i pojedince, koji su bili voljni nešto učinili za kolonizaciju Palestine. Na žalost, sudeći po odazovu, bilo je svega 30 delegata, većinom iz 'Rusije, nije ova konferencija postigla svoju svrhu, jer nije uspjelo ujediniti sve one korporacije, koje su radile na kolonizaciji Palestine. Naročito velike organizacije kao Albance, AngloJevvishAssociaticn nisu htjele da prstupe savezu udruženja, koji je imao da regulira i centralizira sav taj kolonizatorni rad. A ipak moramo danas reći, da je ova konferencija imala veliko značenje za budući kolonizatorni rad, da je stvorila temelj, na koji je kasnije cijonistički pokret nastavio gradnjom Erec Jisriela. Sazivačima konferencije nije bilo samo do toga, da skupe sve privrženike i da vijećaju c putevima i sredstvima, kako da se postigne zajednički cilj. Njima se, kao kasnije i tterzhji, radilo o impozantnoj, jasnoj i snažnoj manifestaciji prema cijelome svijetu. A naročito valjalo je židovskoj javnosti prikazati potrebu unapredjivanja poljodjelstva medju Židovima, i to kolonizacijom Palestine, kao narodnu dužnost, kojoj moraju udovoljiti. Ujedno trebalo je stvoriti nužne organe za upravu koloni zaci j onog djela, izraditi jedan raont plan za kolonizaciju i t. d. Gledajući danas na rezultat ove konferencije držimo, da je ona u glavnome udovoljila svojoj zadaći. Zaključci konferencije sadržavaju u zametku najvažnije organizatorne i političke principe pokreta, kako su se kasnije razvili. Treba samo podsjetiti, da se tako-

zvana infiltracija odlučno otklanjala I da se naprotiv nastojalo dobiti pravne garancije za kolonizaciju u Erec jisraelu. Turska vlada nije ni onda sa simpatijom pratila kolonizatorni rad u Palestini i čim su osnovane prve kolonije izdala je zabranu useijivanja. 1 dok su sve druge organizacije htjele krišom ušuljati pojedine Zidove, lebdjela je učesnicima konferencije pred očima pravna sigurnost, koja se imala poslići intervencijom kod turske vlade. I doista su poslali svoga emisara, ali uspjeh nije postignut, kao o*o nije Turska ni kasnije htjela da dade »charter«. Od važnosti je i zaključak konferencije, da se kolonistima, koji trebaju pomoći, dadu zajmovi, u protimbi prema sistemu baruna Rothschilda i AHiance. Veliki čili, koji bi omogućio brži tempo ujedinjenja svih sila, koje rade na kolonizaciji Palestine, nije postignut, a isto tako nisu stvorene pravne garancije za kolonizaciju. Pokret, 1 tovove Cijona ostao je u glavnome ograničen na Rusiju i Rumunjsku, te se borio s velikim poteškoćama, jer nije uspjelo ni legaliziranje organizacije u samoj Rusiji, uslijed čega je bio znatno ctešćan rad. Konferencija u Kaiknvitzu nije urodila onim plodom, što su ga očekivali njezini sazivači, ali je ipak dala jak podstrek za osnutak novih i uzdržavanje starih kolonija, a naročito za širenje narodncga pokreta. Ona če pored svega toga zadržati trajno istorijsiko znamenovanje, kao važna etapa na putu našega nastojanja za osnutak narodne domovine u Erec jisraelu.

Buduća organizacija poljoprivredne kolonizacije

Piše

dr. Ariur Ruppin.

Ovaj članak je nacrt za temeljitu reorganizaciju naše poljoprivredne kolonizacije. Dr. Ruppin, koji se nakon dvije godine odsustva opet vraća na vodstvo kolonizacije nastojat će. da se ovi njegovi prijedlozi prihvate na slijedećem kongresu. Kako je mnogo puta spomenuto, židovska kolonizacija u Palestini ne može 'jednostavno imitirati primjere u drucjim zemljama, jer mora da uzme u obzir dvije okolnosti; osebujnost ljudskog materijala i nacijonalne ciljeve. Ona sama mora da nađe puteve, koji će odgovarati našim posebnim ciljevima. No kod toga ona mora, da iskoristi sva iskustva poljoprivredne kolonizacije u drugim zemljama. Bilo je stoga važno, da nakon što je cionistička organizacija u godini 1920. prvi puta pristupila kolonizaciji većeg stila u Emeku, autoriteti struke iz inozemstva dođu inspiokati naše naseobine i da nam dadu dobre spvjete. Stoga sam to i tražio na XII. kongresu godine 1921. Kada sam godinu dana kasnije bio u Kalifornipi, pitao sam prof. Elwooda Meada, koji u Americi važi kao .najveći stručnjak poljoprivredne kolonizacije, ne bi ii bio spreman da dođe u Palestinu na inspekciju naših naselja. U principu on je primio ovaj poziv, no iz raznih razloga mogao je tek godine 1923. doći u Palestinu. Izvještaj o svojim opažanjima, koji je objelodanio, moramo u buduće upotrebljavati kao putokaz. Prof. Meađ, koji je zadovoljan s našim naseljeničkim materijalom i odobrava temeljne principe naše ko'onizaciie, smatra, da se slijedeće tačke moraju reformirati ; 1. Pogriješilo ije, da se sa naseljenicima do sada nije sklopilo pismene ugovore, koji

bi jasne odredili njihove financija ine obveze prema institucijama, koje ih naseljuju Toj iačci mora se primjetiti, da je prije dvije 'jedine određena posebna komisija sa zadaćom, da procijeni, koje su vrijednosti dane nasel enicima i koliko oni moraju platiti .za njih. I ako je komisija već onda podnijela zvješfaj, predradnje za sklapanje ugovora još nisu dovršene. Doista je ovo zatezanje loše. Sklapanje ugovora veoma je važno stoga, ca se naseljenicima dade osjećaj sigurnosti i osjećaj obveze, koje imaju. Treba dakle šio prije ugovore potpisati. 2. Prof. Mead je mijenja, da naseljenim mora da dobe zemljište tek onda, kad ’c posve arnelijorirano t. j. kad je drenaža provedena. opskrba vodom uređena i pure.'i izgrađeni. On pače ide iako daleko i traži, da se po mogućnosti već prije nose lijen ja zemlja jedinu godinu obraduje i obavi jedna žetvau On je pristaša »tuli eguipment« (potpornog snabđjevanja), to znači, principa, da naseljenik mora odmah s početka dobiti sve potrebne zgrade i inventar. Prof. Mead drži, da je poljoprivreda sama po sebi vezana uz toliko • poteškoća, da naseljenik i onda, kad već ima sve potrebno, mora da se teško bori za svoju egzistenciju i da mora doći do neuspjeha, ako ne bude potpuno snabdjeven. I u tome prof. Mead imade pravo. U pogledu amelijoracije, mi smo u većini slučajeva učinili, što on smatra potrebnim. A gdje nismo, bio je razlog nestašica sredstava. Isto vrijedi i za »•SuH eguipment« no sa ograničenjem, da naseljenicima nismo gradili masivne, već drvene kuće. Jedno drugo ograničenje, ikoje nije poželjno i koje smo morali uvesti cbžirom na potrebu brze okupacije u Emeku kupljenog zemljišta i nestašicu materijalnih sredstava je 10. da naseljenike nismo mogli potpuno snabdjevali odmah, već tek tekom triju godina. To limade nepovoljnu posljedicu, da naseljenik u prvim' godinama postizava malene prihode. U buduće morat ćemo stajati na principu »full eguipment«. 3. Prof. Mead pristaša je individualne kolonizacije (sa kooperacijom pojedinih grana, kao u našim mošve-ovdim), a protivnik je »GtriJd-sistema«, kako on naziva naš način kolonizacije u kvucot. On to obrazlaže time, što se kod ovog sistema slabi osjećaj odgovornosti pojedinih članova, da pojedinac nema toliko podstrijeka za izvanredno nastojanje u radu, već da se svaki pojedinac potiskuje na prosječnost grupe i da gubi smisao za gospodarenje i čuvanje inventara. Tome hoću da prinudim, da u kolonizaciji ne dajemo prednost kvuci, već pružamo iste mogućnosti i našim mošavima. K vuča, koja je nastala pod osobitim prilikama, uz ko.e je započela naša kolonizacija i uslijed osebujne naravi našeg naseljeničkog materijala u Palestini je mnogo više opravdana, već u kojoj drugoj zemlji, pa nemamo razloga, da je posve zabacimo. Budu li se mošve-ovdim u narednim godinama pokazali u svom gospodarskomu razvitku boljim od kvucot, bit će to naravno razlog za daljnje ispitivane ovog problema. Do danas ali još nemamo dokaza o tome. Neka ie ovdje spomenuto, da ko>oniza čija, koju australska vlada provađa već dugo godina tako uspješno, u nekom opsegu bazira na sistemu kvuca, naime u prvom stadiju naselja. 4. Prof. Mead zahtijeva, da svakom naselju stoji na ćelu superintendant ili Farm Advisor, koji bi naseljenicima savjetom i činom bio od .pomoći. I ovaj prijedlog je ispravan, jer su naši naseljenici u opasnosti, da

2

' i u o v.

fi&OJ 49.