Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

O poljodjelstvu i njegovom rentabilitetu u Erec Jisraelu

r ' : ■“ ;■ . ■ i. Poljodjelstvo je ona grana gospodarske produkcije, koja proizvadja produkte prehranu ljudi i kao takovo ono je jedno od najvažnijih faktora u normalnom razvitku svake zemlje. Ali i iz druge strane poljodjelstvo Ima svoju vrijednost i u tome, da se njime uposluje jedan veliki broj ljudi, koji direktno (seljaci) i indirektno (posjednici i nadničari) od toga žive. Ujedno je razvoj poljodjelstva u jednoj zemlji i mjerilo kulture naroda te zemlje, jer pri niskoj kulturi jednoga naroda primitivno je i njegovo poljodjclstvo. Životni zahtjevi tih ljudi su mali i stoga se oni ne naprežu, da što više izvuku iz zemlje, koju imadu da obradjuju. Kako se sve to odnosi na Palestinu? U pradavno vrijeme spominje se Erec Jisracl kao plodna zemlja, koja je što više i izvažaia svoje produkte u druge zemlje (Rim). No ja držim, da nije Erec Jisrael onda bio plodniji nego recimo Italija ili tadašnja German i ja. Ljudi su svugdje onda živjeli veoma jednostavno poput današnjih felaha i obradjivali svojti zemlju primitivno, ali ipak su još više dobivali nego što su trebali i stoga su mogli eksportirati. Kako nam je poznato iz povijesti. Židovi su morali ostaviti Erec Jisrael i seliti na sve strane svijeta i svugdje, gdjegod su se naselili, to se mora naročito istaći, oni su se silom prilika morali odreći obradjivanja zemlje. Time su se posvema otudjili od toga posla i izgubili su potpuno vezu sa zemljom. Erec Jisrael je medjutim neprestanim ratovima sve više propadao, nastale su močvare; štune su uništavane, tako da su mnogi krajevi postali golotinje i pustoš. ■ 1 dok se to dešava s nama i s našom domovinom, u drugih je naroda sve obratno. Oni zaposjedaju i osvajaju svoje sadašnje domovine, oni postaju starosjedioci i tradicija ih sve više veže uz svoju grudu. Poljodjelstvo se u svim zemljama sistematski razvijalo, pogotovo otkako se upoznala važnost leguminoza. Ne trebam govoriti o silnom napretku poljodjelstva u najnovije vrijeme nakon što je tehnika i kemija silno napredovala. U svakoj zemlji, pa i u svakom kraju izgradjene su s vremenom na temeljit iskustva, pokusa i istraživanja, različite metode obrađivanja tla. Pronadjene su specijalno podesne grane poljodjelstva, koje odgovaraju klimatskim uslovima tih krajeva. Jednom riječi počelo se racijonalno gospodariti. I to razdoblje od gotovo 2000 godina

židovski je narod proveo otudjen od zemlje, odviknuo je od rada i navikao na druge poslove, a ujedno je zemlja u Erec Jisraelu rapidno propadala. U svim zemljama postoji danas kod seljaka jedna tradicija u pogledu rađa n poljodjelstvu, u Erec Jisraeln je nema. Gotovo sve zemlje su nam poodmakle u razdoblju od 2000 godina. To se sve mora uočiti, kada se hdće govoriti o poljodjelstvu Erec JT smeta i o problemima, koji su s time u vezi. Židovi su se počeli iza 2000 godina vraćati u Erec .iisrael 5 latili su se i poljodjelskoga rada iz spoznaje, da se, lioće li Erec lisrael opet učiniti židovskom domajom, moraju baviti i tom granom produkcije. To su počeci prve nesistematske kolonizacije (Biluirn). U tim prvim, pokusima je većina zlo prošla, a uzroci su bili slijedeći. Poljodjelska produkcija rezultira iz triju faktora. Zemlje, rada i kapitala. Zemlje je doduše bilo. ali je ona bila isisana po Arapima. Biluim su ulagali možda i previše rađa. ali su ga ulagali neracionalno, jer nisu poznavali niti rad sam pm sebi, niti su bili navikli na klimu. Novaca nije već ni onda bilo dosta. Tako su mnogi stradali i nastala je jedna averzija protiv poljodjelskoga rada. l>ruga generacija t. j. djeca ovih kolonista bježala su u grad. jer su ih strašile muke roditelja. Biluim su većinom stradali, jer su jednostavno kopirali metode felaha, oni su time dobivali iste žetve kao i felasi. 1 dok je felah mogao da živi od onoga, što jc dobio na polju, židovski doseljenik nije mogao, jer je on kao kulturan čovjek tri do četiri puta više trebao od felaha. a zemlja nm je isto nosila kao Arapinu. ŽidfPViiki kolonista, jer nije imao znanja niti tradicije u poljodjelskom radu, nije prema'tome ni znao podiči produktlvitet zemlje. Ipak je s vremenom jedan dio kolonista došao do spoznaje, da je Erec .lisrael zbog svog osobitog klimatskog položaja podesan za nekoje prodnkcijone grane poljodjelstva, koje se vanredno rentiraju. jer su ograničene samo na nekoje zemlje istih klimatskih prilika. I ove grane su počeli na veliko da goje. To su u prvom redu vinogradi, a onda narandže. U tim dvirn granama su Židovi übrzo tukli arapsku konkurenciju i postigli vanredne uspjehe. Budući da nisu znali čuvati granicu ekonomskog razvoja, to su prenaglim uvećavanjem ovih grana sami potkapali svoja gospodarstva (Rišon le Cijon dao je krčiti tada svoje najveće vinograde). što je bilo tune prouzrokovano, da je produkcija bila veća od potražnje.

Ti djelomični uspjesi potakli su Židove opet, da su se nanovo počeli baviti i sa drugim granama poljodjelstva. Ovaj puta idu na rad s više iskustva. Uz to je ljudski materijal, koji se naseljivao, bio već izvježban i sam sklon radu. To su ovo počeci novije kolonizacije po cionističkoj organizaciji i F J . 1. C. A. Jer su iskusniji ljudi ipak našli nove metode, kojim se može podići produktivitet zemlje i time •konkurirati Arapima. Dolazilo se do spoznaje, da je u Erec Jisraelu moguće poljodjelstvo, ali da se tačuo mora udovoljiti specijalnim preduvjetima te zemlje, jer je samo onda moguće rentabilno gospodarstvo. Rentabilno gospodarenje mora biti zahtjev sistematske kolonizacije sadašnjosti, pa bila to Kvuca. Mošav ovdim ili privatni seljak. Neka mi oproste oni,, kojima se ne će ovaj izraz svidjati, ali za poljodjelca je njegovo gospodarstvo isto tako »E r w e r b s w i r t s c h a ft« kao za trgovca njegov dućan. Seljak, koji ne vodi svoje gospodarstvo rentabilno, nije seljak nego batlan. Naravno pretpostavljam. da se svakome pri naseljivanju mora dati sve ono, što mu je nužno, da može svoje gospodarstvo razvijati. U. Glavne grane poljodjelstva, koje se s uspjehom razvijaju u Erec Jisraelu, u glavnom su slijedeće: gajenje narandža, limuni, vinogradarstvo, mljekarstvo, vrtIJarstvo. duhan, peradarstvo i pčelarstvo. Na prvom trijesu« stoji produkcija narandža i limuna. Jafa-narandža je marka svjetskoga glasa i ona se takmi sa svim najboljim vrstama cijeloga svijeta. Eksport neprestano raste i prošle godine dosegao je oko 4 i pol milijuna sanduka. Kultura narandži je jedna ođ.najintenzivnijih kultura uopće u poljodjelstvu. Ona iziskuje ulaganje mnogoga truda i velikog kapitala, jer narandža nosi istom od svoje sedme godine. Ali poslije je rentabilitet oranžerija (pardes) ogroman! Dunam uzorno obradjenog pardesa nosi godišnje 120—150 sanduka. Sanduk se prodaje prosječno, za 12—15 šilinga. Režija doduše iznaša oko 50,-.. ali je ipak čista dobit 40—50 funti po dimamu. Stoga se ne treba ni haver Hochsinger da čudi, ako bogati Amerikanci plaćaju za dunam nasada 150 pa i 200 funti. To nije spekulacija, već je to cijena zemlje, koja odbacuje ogromnu rentu. Druga je rentabilna grana vinogradarstvo. a osobito uzgoj fine loze za jelo. (Tafeltrauben). Dunam vinograda nosi oko 4—5 kantara (kantar 300 kg) groždja. Kantar se prodaje za 4—5 funti tako da

gop. m

. UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31, 111. KAT

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVO.*.

ZAGREB 13. marta 1925 - 17. adar 5685.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. ICO D. POLUGOD. 50. D CETVRTOOD. S 6 D. POJEDINI BROJ 2. D.

BROJ 11