Židov

što spekulativni pothvat Ima* Ja je biti prvi korak jedne? poštene.privatne inicijative iz Jugoslavije, kojoj čak i Hochsinger pruža ruku i. hoće da »pomogne«. S time u vezi (napisao sam onu rečenicu: »To djeluje kao zaraza, pa je teško ostati .po strani.« Pa i sam Hochsinger spominje »svježi opis današnje Palestine« te, da je htio, mogao je razumjeti sadržaj i odnos cne rečenice. l>a, djelovanje privatne inicijative djelovalo je na mene tako, te bi bio u stanju-, dan i noć tražiti ljude, ■orgćffa'itovati i provadjati poljoprivredne projekte. Iz cijeloga svijeta dolaze ljudi, da ovdje stvaraju, da sudjeluju na bilo koji način, samo se kod nas n« miču. To jc momenat, koji je na mene djelovao. I konačno — : ako se pravo sjećam ii istom pismu osudio sam i sam, djelovanje spekulanata. Pa još prije nego što je Hochsingcrov članak bio štampan, a još davno prije, no što sam primio dotični broj »Židova«, napisao sam opširan opis mojih dojmova, pa se nadam, da će se Hochsinger i sam uvjerili, da sc u pogledu telavivskih kramara, potpuno slažem s njime. S malo dobre volje, Hochsinger mogao je sve, što sam ovdje naveo i obrazložio, saznati i razumjeti t bez toga, I ja bih se usudio 1 ustvrditi, da je on to sve znao, ali da mu se prohtjelo malo »Schongeistereia« i prođikovanja morala. Mogao nam je to uštedifci, pa neka mi oprosti, ako mu u najboljoj namjeri dadem dobar savjet; da se osftavi toga i dade na posao. Hedera, 3. marta.

Juda Allmaim.

T. O. Masaryk (K njegovoj sedamđesetipetoj godišnjici.)

Danas ima veoma malo naroda, a još manje država, kojima je na čelu centralna ličnost snažne duševne grad je i visokog moralnog autoriteta. Češkom je narodu u ovo vrijeme profanacije svakog čestitog nacijonalizma sudba postavila na čelo čovjeka, koji je svijesnim odredjenjem ci lja i smjera tkrčio put svom narodu i koji danas netaknut prljavštinama sadašnjico čini, da se u političkom životu Cehoslovačke respektiraju moralni principi, koji su u drugim zemljama Evrope već davno bačeni u blato. Tomaš Oarrigue Masaryk slavi 75. godišnjicu; njegov je život ispunjen pozitivnim etičkim djelima. Iz male seljačke kućice došao je do palače na Hračanima. Putovima, koje je sam odredjivao i krčio, dopro je dotle, da ga Je zahvalan narod izabrao prvim i doživotnim predsjednikom svoje oslobodjene domovine. I zaista ne bijaše za to mjesto podesnijeg čovjeka od njega. Masaryk nije čovjek jedne odredjene struke, pa zvala se ona i državnička. U njega je širok profetski pogled, a ispunjen etičkim osjećajem za sve, znade da afirmira praksu i da ujedinjavanjem rezultata svog umovanja i životnih potreba ruši ono, što slabijem sputava pravo na život, a da gradi temelje zdravom, plemenitom životu naroda. Masaryk pripada »malom« narodu, koji pod silom jačega nije smio da živi vlastitim životom svojim. U borbi za slobodu svoga naroda susreće se s mnogo ljudi, koji vodiše takovu borbu. I svi bi oni mogli da za Masaryka jedno kažu; da se

njegov rad nije ograničio ha češki narod, nego je, gdjegod bi mu se dala prilika, radio za svakoga tko bi trebao, njegove pomoći, pa bi tako ostajao dosljedan svom slobodoumnom i nešovenskom političko.')i naziranju..,. , .. T. Q. Masaryjk. se svim autoritetom svojim založio za uspjeh cijonističkih težnja. Poput nedavno umrlog švedskog prcmiera i .socijalnog demokrate Hjalrnara B raut i.n g a nastupio je u vrijeme kad cijonizam nije imao nikakovih političkorealnih pozicija, kao konstruktivan i odlučan zagovornik židovskih aspiracija na izgradnju židovske domaje u Palestini, a pored toga je nota bene bez ičijih .intervencija i nagovora vodio računa o. Židovima kadgod bi se povela riječ o potlačenim narodima i narodnim manjinama. Za vrijeme rala bio je u emigraciji i propagirao samoodredjenje naroda i zaštitu nacijonalnih manjina. Boraveći u Londonu sprijateljio se sa Sokolovom. Za nj cijonizam u to vrijeme ne bijaše novošću; on ga je znao u njegovim prvim počecima. Već god. 1899. rekao je vanrednu misao o cijonizmu, da on ne znači tek izgradjenje narodne domaje, nego i prije svega stvaranje novog židovskog čovjeka. I on je dosljedan sam sebi predložio Wilsonu cijonističke zahtjeve i zagovarao je u politika zapadnih vlasti političku i medjunarodnu priznaju cijonizma. Masarjk nije prijatelj židovskog naroda i cijonizira zbog nekog političkog računa i obzira: ovaj njegov odnos prema nama izvire iz njegovog socijološkog shvatanja i iz osnovice njegove etične gradje. A ovakove ljude ne ćemo da respektiramo samo mi, suvremenici njegovi, nego će o njima i n dalekoj budućnosti govoriti povijest naroda, koji će nakon, hiljadugodišnjih patnja znati da štuje svakoga, koji je bez predrasuda i partajičnosti stao na njegovu stranu samo iz jednog razloga; da u socijalnom životu ljudstva brani princip poštenja.

Safa berura i Žiđovsko nacijonalno društvo u Zagrebu

Moj članak o hebraizaciji pobudio je diskusiju o toj tem pa sam zamoljen, da pitanje iznesem odnos izraedju Žid. Nacionalnoga Društva i zamišljene škole za hebrejski jezik. 1. Hebraizacija kao najvažniji dio našega kulturnoga rada bez sumnje pripada ili bi morala da pripada programu svake židovske ustanove, koja se uopće bavi i kulturnim djelovanjem. Prema tome bi hebraizacija morala da bude bitnim sastavnim dijelom rada Židovske Općine, bila ona samo bogoslovna ili narodna. Kako je dužnost Općine, da se pobrine za židovsku odgoju malene djece, da joj dade dovoljno hebrejstko znanje, tako joj je dužnost, da i svojim općinarima, a napose omladini omogući upoznavanje svih židovskih kulturnih vrednota. N. pr. berlinska liberalna i anticijonistička Općina) daje u hramovima u subotu popodne održavati različita predavanja Lz područja židovske tradicije, koja drže njeni rabini. Koliko bi više bila dužnost naše. zagrebačke Općine, koje je većina cijoni-

stička, da u opsežnom kulturnom' radu dade omladini sve ono, što joj treba. Općina bi morala omogućiti redovit i nesmetan odgojni rad —, ona bi trebala da uredi kurzeve, eventualno i honorira predavače, da dijeli učesnicima knjige (koje se čine dosta skupe onima, što ispočetka nemaju prave volje ?a rad), da uredi dobru općinsku biblioteku i čitaonicu, bez kojih je pravi duševni rad naprosto nemoguć. Bilo bi još različitih zadataka u ovome pravcu, ali to bi morao da bude početak: da Općina uredi dvije ..vrste tkUrzeva jedno slobodna predavanja osobito iz židovske povijesti, a drugo tečajeve za hebrejski jezik. Osim toga |n ona morala da siromašnim učenicima daje ili posudjuje knjige za učenje. Io bi bio temelj, iz kojega bi se docnije mogao da razvija svestran kulturnoodgojni rad. To su prema tome zahtjevi, koje mora da stavimo na našu Općinu. 11. No dok se ti zahtjevi izvrše, može da prodje još mnogo vremena. A hebrejski je. učitelj već tud©, tečajevi su tud© -—.i deficit je tuđe. Ovaj deficit nije slučaj. On je prirodna posljedica našega sabirnoga rada u Zagrebu. Zagreb je najbliže na dohvatu našim centralnim institucijama: Savezu Cijonista, Keren Kajemetu, Keren Hajesodu itd. Najodlučniji naši sumišIjenici su članovi vodstava tih institucija. Prema tome je prirodno, da Zagreb nanuče jednu trećinu svih prinosa za ove centralne institucije, od kojih zagrebački rad dabome nema gotovo nikakve pomoći. Ali jer se naši najbolji sumišljcnici iscrpe prinoseći za gornje ustanove, teško je omladini prilaziti ovoj gospodi s molbom, da dadu još za jednu stvar, pa makar bila ona tako važna, kao što je to hebraizacija . 1 tako se nužno javlja misao; hebralzaciju mora da bilo n kojoj formi snosi jedna već postojeća institucija. Na sjednici Radnoga Odbora S. C. J. prevladalo je mišljenje, da je Židovsko Nacionalno Društvo u prvom redu zvano, da ono preuzme u svoje ruke i financiranje i upravu sadašnjih hebrejskih kurzeva, iz kojih će onda da se razvije s t a Ina hebrejska škola. Stvar bi se najbolje dala ovako urediti : U Nacionalnom Društvu stvara se *Safa berura«, sekcija za hebraizaciju. Uprava te sekcije, sad imenovana od društvenoga odbora, a poslije birana na glavnim skupštinama, imat će da vodi svu brigu o uredjenju hebrejskih kurzeya. Financijalna će sredstva crpsti iz prinosa članova te sekcije, dotacija Općine i odbora Nacionalnoga Društva te ponešto i školarine (koja uostalom mora da bude što manja). To je rješenje dabome privremeno. Jer hebraizacija je najodličniji i najvažniji zadatak Nacionalnoga Društva, ali nije jedini. Nacionalno Društvo treba i mora da se za stvar brine recimo do konca ove školske godine. A doonda bi naši sumišljenici u Općinskom Vijeću morali da izrade plan, po kojemu bi Općina primila na se stvaranje, uredjenje i održanje hebrejske škole. No do časa, u koji će biti sigurno, da će se Općina pobrinuti za hebraizacija.

BKOJ 11.

»ŽIDOV.

3