Židov
pod naslovom »Sefardi i Aškenazu izišao članak g. dr. bene Srteirva, ikoji se, opravdano *c saglašava sa načinom, kako je pod vidom debate o projektiranom zakonu povedena diskusija o internom jednom židovskom problemu, i u nadi, da će ■» Židov» donijeti opširan prikaz iz p o z v a nij e g pera, htio tek upozoriti, kako Se ne bi smio tretirati izneseni problem. Saglašujuoi se s ovim završefkom hoću <ek da konstatujem, da taj moj prikaz ne arogtra čast prikaza iz pozvanijeg pera, kojemu se dr. beno Stein nada. Stvari bij će mnogo poslužena, bude li se pozivu g. dra. Steina to pozvano pero odasvato. • » Ministarstvo Vera sprermlo je -Oieđlog vakona o verskun zajednicama i njihovim međjusobnim odnosima®. Obrazloženje tamu zakonu nije mi poznalo. Potreba unifikacije zakona u iako važnom pitanju bio bi razlog opće prirode. Koji su posebni razlozi potakli Ministarstvo Vera da iznese ovako izradjen »Prcdtog zakona- ne može se bez obrazloženja lazabrafr. O tome će nas uputiti parlamentarna rašprava. Po materin, što bi ga zakon o venskim zajednicama i njihovim medjusohnim odnosima unao urediti, išao bi u red 1. zv. administrativnih zakona. Medjirto sadržaje predloženi projekat pa>kja iz porodičnog i bračnog prava, ponavlja jur Ustavom zagarantovanu slobodu vjere i savjesti, pa bi se sa legislativne tehnike moglo da prigovori lomu predtogu. No jer se nama ne radi o tomc, i što je upravo pitanje 1 zv. mješovitih brakova i pitanje djece iz takovih brakova u novije doba postalo vrlo aktuelno, a jer vjerojatno ne će tiako brzo doći do unifikacije gradjanskog zakonika, koji će urediti i porodično i bračno pravo, možemo ovdje apstrahirati od navedenih, da tako rečem, estetskih nedostataka. Smatrali mi predlog zakona čistim administrativnim zakonom, ili zakonom složenim rz područja upravnoga i privatnoga prava, zadatak mu mje i ne može da bude, da bez potreba društva revolucijoniše dosadašnje društveno naziranje na predmet, što će ga zakon regulisaii. Svrha! mu je, da u interesu državne uprave i društvenoga poretka, postojeće pritoke, kako ■sn se historijski razvijale i kako ih je zatekao, pravno uredi. Na svom ću mjestu prikazati, koliko predlog zakona ipak uvodio nova načela. Predloženom je zakonu svrha, da po istim temeljnim načetima uredi vjerske zajednice i njihove medjusobne odnose, pa zato njegova naredjenja rješavaju principijelno ona pitanja, što su svim vjerskim zajednicama zajednička. Po mom mišljenju bolo bi vrlo korisno, da se uporedo sa projektiranim zakonom donio i predlog zakona za pitanja, sto su sopstvena pojedinim vjerskim zajednicama u obziru njihove unutrašnje organizacije. Za židovsku vjersku zajednicu, koja je za udovoljen je svojih vjerskih i sa vjerskim načelima povezanih kulturnih i kut+urno-socijalnih potreba stvorila i izgradila posebnu organizaciju, bova bogoštovnu (vjeroispovjednu, cfkveno-školsku) općiim, boo bi ovakav zakon vrlo poželjan, jer bi se tek iz ovakovog zakona u vezi sa projektiranim zđjconom.
vidjelo koliko pretilog zakona pogoduje razvitku bogoslovnih općina. Zadaci današnje židovske općine vrlo su opsežni i gdjekoje veće -bogoslovne općine preuzele su u avaj djelokrug mnoge dužnosti, što bi teretile municipije i istu državu. Nije ovdje mjesto ni vrijeme, da se o tome podrobnije govori. Alt treba istaći, da o načinu unutrašnje organizacije bogoštovmh općina zavisi mogućnost udovoljenja gornjim potrebama. Osnovice, bez kojih se ne može zamisliti ni uspješan rad u bogoslovnim općinama ni njihov razvitak jesu prvo: jedna općina na jednom, zakonom odredjenom, teritoriju, drugo: autonomija u svira predmetima njezinog djelokruga. Prvi princip ne -izlučuje ni malo slobode vjerovanja i javne manifestacije toga vjerovanja pristalicama stanovitog obreda, a drugi ne isključuje nadzora državne vlasti. Jedinstvo općine znači materijalno i formalno jedinstvo raznih obreda naprama državnoj vlasti i inim konfesijama. Ne taji se fakat ( da danas imadc unutar židovstva raznih grupacija, i što su bogoslovne opčine veće, to su- i grupacije češće. No izvor tim grupacijama nije u različitom dogmatskom shvatanju ili dogmatskom tumačenju pojedinih vjerskih zasada ili propisa Razne grupacije posljedak su okoline, kulturnih i ekonomskih prilika, po kojima su Zidovi živjeti u raznim državama, bilo trajnije, usHjed trpeljivosti okoline, bilo prolaznije uslijed čestih progona. Diferencije, što se ispoljuju u vjerskom životu pojedinih grupacija, očituju se u strožoj opservaciji nekih vjerskih propisa, u načinu bogosluženja i konačno u izgovaranju i akcentuiranju liturgijskih djela. •Da se predusrefne svim mogućim eventualnostima, treba otvoreno, iskreno i bez straha priznati, jer izmedju Zidova nema dogmatskih razlika ni različitog shvatanja načela samog vjerovanja, da je vjera jedna. Nu -izraz »obred« Iritus) nije posve ispravan, jer u principu židovska vjera ima jedan obred, jedan ritus. Različit je tek način, kako se faj obred vrši, ali u bitnosti ne mijenja na stvari, da ti se liturgija recitira ili pjeva, da Ij se predaje u potpunoj ih skraćenoj formi, da li se pjeva a capeHa ili uz pratnju orgulja, da li se recituje u ijednom ila drugom dijalektu. Istaknuta činjenica već po sebi opravdava postulat jedne općine na jednom teritoriju. Unutar te -jedinstvene općine možemo da se prema gornjim kategorijama diferenciramo, dok nas ne će život nivelirati j unutar te jedinstvene općine treba da se vodi računa o raznim grupacijama. Atomizira-nje jedinstvene reprezentacije rušilo -bi ne samo materijalne nego i moralne lemdje židovstva. Krivo shvaćena sloboda mora po vremenu da vodi do desorganizacije, jedinstvo oporne daje snage, a po tom poleta i oduševljenja za rad u cilju realjzovanja velikih, idealnih zadataka kulturnih i kulturno - socijalnih. Uvjeren, da će se interna židovska pitanja riješiti unutar samoga židovstva evoKitivno i bez vanjske prisile, pa Tespekhrjući historijske tvorevine -i faktične činjenice, kako ih je raspravljeni predlog zakona zatekao -u našoj državi, ne mogu. ma da sam za apsolutno jedinstvo opčine, od zakona zabijevati. da na leri-toriju, na kojem jur postaje
dvije ongamrovane bogoštovne općine, iste protiv njihov« voife -ujedi-m. Prepuštam općinama samim da odluče o tom važnom pitanju. Zahtjevan pak od zakona da aj omogućuje Stopljenje više organizovanih općina u jednu, b) i pro future da zabrani osnivanje vrše općina na ijednom, zakonom odredjenom teritoriju. To ije stvar zakona o uređjenju židovskih bogoštovnih općina. PripomiUjem, kad je hrvatsko - slavonskodalmatinski sabor prihvatio zakon od 17. januara 1906. o vjcroispovjednim odnosima, on je već 7. februara 1906. donio i zakon o uredjenju izraelitskih bogoslovnih općina. Na temelju toga zakona evo već 20 godina u Hrvatskoj i Slavoniji važi načeto jedinstvenosti opčine i historija općina u Hrvatskoj -i Slavoniji od vremena toga zakona potvrdjuje ispravnost po meni postavljenoga postulata.
Pređi og zakona o versJnin zajednicama i njihovim medrusobirvm verskrm odnosima dijeli se u devet dijelova ovim redom: I. Sloboda vere i savesti čl. 1.—6. H. Verske organ izaći je ćl. 7.-9. 111. Autonomija venskih zajednica, državni nadzor i pomoć čt. 10.—22. IV. Verske skižbc i Verski organi čl. 23 do 32. V. Verski i državni praznici. Svečanosti, Konfesijska groblja čl. 33.-38. VI Veroispovest dece čf. 39.-43. VH. Istupanje iz vere i prelaženje u drugu veru čl. 44.—50. VIH. Medjusobno bračno pravo čl. 51.—62. IX. Prolazna i zaključna nared jenja čl. 63. do 71. I. Sloboda vere i savesH. Zagaran+ujući sag krsno s Ustavom potpunu slobodu ličnog vjerovanja fe uživanja gradjanskih i državljanskih dužnosti nezavisno od pripadnost jednoj vjerskoj konfesiji i nezavisno od religijoznog neznanja pojedinaca (čl. 1.), ograničuje predloženi zakon tu slobodu ličnog vjerovanja u čl. 3. #mc, što se j a vno isp o vi j e dan j e vjere i pravo na vjersko udruživanje daje samo Ustavom usvojenim vjerama. Pristalice Ustavom neusvojenih vjera ograničeni su na privatno ispovijedanje « domu i porodici, fe ne mogu ni pod kojim vidom osnivati udruženja u vjerske svrhe. Za Ustavom usvojene vjere ustanovljena je potpuna konfestska jednakopravnost, koja involvira pravnu jednakost sviju Ustavom usvojenih vjera u odnosu spram države. jednakost gradjanskih i državljanskih prava i dužnost pojedinih državljana bez obzira na vjersku pripadnostU skladu sa potpunom slobodom ličnog vjerovanja projektirani zakon perttorcscrra obHgaformj pripadnost stanovitoj konfesiji. Po čt. 44. dopušteno je svakomu da nakon navršene 18. godine istupi iz vjere, a da istodobno ne predje u koju drugu vjeru. San kojom rana je dakle beskonfestjonalnost. Daljnja konsekvencija princtpa člana 1. o potpunoj slobodi ličnog vjerovanja jest naredjenje čl. 4., po kojemu se nitko ne može prisiliti, da javno ispovijeda ili da prisustvuje vjerskim aktima, obredima i svečanostima. Samo u dane državnik prasznika ili
BROJ 27-
»1 1 D 0 V.
3