Židov
da unutar omladine, a da bi dopuštali tu diobu. Ta'ko će Savez moći da nadje prirodan centar, oko kojega će da se grupira. Oko Ahduti, kao savezne srčike, okupit će se ostala savezna udruženja. Ovo je rješenje to važnije obzirom na potrebu, da se riješi i pitanje spor ts koga rada u nas. U ovim je novinama već bilo i z pozvan i jeg pera o tom govora, ali bih želio da spomenem samo neke stvari. Nema sumnje, da je potrebno jedno takvo rješenje, kojim će nastati institucija, što će imati i dosta* cionističkoga autoriteta. Unutar S. Ž. O. U. to rješenje nije moguće. 1 kad bi mu uspjelo, da nadje športski spremno vodstvo, Savez ipak ne bi mogao da prema gradjanskim športskim udruženjima nastupa s dovoljnim autoritetom u oijonističkom smjeru. Prema tome ne ostaje nego da se stvori židovski sportski savez kao dio svjetskoga saveza »Makabi«, a na nama će biti, da mu u vodstvu budu i ljudi 8 dosta jakom cionističkom sviješću i savješću. Tako će se S. Ž. 0. U. riješiti onih dužnosti, kuje su za nj bile teret, jer ih nije mogao da vrši, a moći će da « većim uspjehom krene promjeni omladinskoga života, kako bi ga ispunio cijeni zrnom. Ta će promjena dovesti i do novoga shvatanja uloge omladine u cijonističkoj polit i c i. U ovaj mah još ne može biti riječ, da omladina osvoji pozicije gradjanskih cijoniftta, da ih izgura iz vodstava i odbora. Njena je posve druga dužnost: da čitav cijonizam naše kraljevine ispuni svojom svježinom, da stekne neke specifično omladinske pozic je, da dobije posve drugačiju pomoć, nego što je bilo dosad. Svakako to znači, da će ona baciti svoju snagu na vagu cionističkih sila, a nema sumnje, da će time pretegnuti čistije, odlučnije "hvatanje oijonizma.
To su osnovna pitanja, koja ima da se riješe, a koja su ovdje iznesena zbog informacije javnosti, i ako ona baš nije poklonila mnogo pažnje omladini i ciljevima, za 'koje se borimo u ovaj mah.
Cvi Kothmiiller.
Totede, šio nijesu do danas izgubile svoj karakter srdačnosti i svojo tragičnu notu iz inkvizilorske epohe Torkvemada Izabele ii drugih. Da su se te melodije sačuvale zabilježene notama imademo da zahvalimo pokojnome Salamonu Su 1 zeru, bečkomu nadkantoru i profesoru kontrapunkta i harmonije na kraljevskom konzervatoriju u ißeču. On je svojim umjetničkim obradbama sasvim itščuvao pučke motive i vodio ib kao crvenu mt morem akorda i glasovd. Ti molili prikazuju prerazne momente iz tragičnog života pojedinaca i židovskih skupina u najstrašnija vremeina dijaspore. * Židovska muzika uopće, a naročito ti Rusiji, sjeća me na židovski žargon. Uporedjujem je sa glasovitim dvojcima iz hijamba. Židovski jezik nema u sebi lingvističke samostalnosti i kao što Sefardi u Jugoslaviji i drugim zemljama ne govore nekim samostalnim jezikom, nego žargonom, u kojem imade raznih jezika (španjolski, turski, hebrejski, srpsko hrvatski) i nekih haićanskih dijalekata, a koji se naziva španjolskim jezikom, tako je isto i jezik istočnih Židova mješavina, hebrejskoga, njemačkoga pa ruskoga i poljskoga jezika, a i jezika Targuma, t i. aramejskoga. Takovo se šla može da kaže i za našu muziku, koja se sastoji od mješavina muzika
onih naroda, kojima to židovstvo prolazio. A jer sa Zidovi od prirode nadareni brzim shvatanjem na mnogim duševnim područjima, poprimili su otisak narodnih jezika i muzika, koje su susretali u narodima, medju kojima su živjeli i s kojima su ponajviše dolazrti u doticaj. Pa zato eto, što imade u židovske pjesme manje muzikalnosti u evropskom smislu, to je ona za Zidova sadržajnija, jer mu daje i unosi više iskonskoga religioznoga osjećaja, koje krnji tudji doticaj stranih melodija i motiva. Narodna melodija i poezija kod Židova, a i drug h naroda prikazuju život onoga vremena u kojemu su nastale. Pjesma, što je nastala u zatvorenim nezdravim i tamnim Kutovima geta i nije toliko »pjeama ; > nego isdikovka. Židov je ovdje jadikovao nad sudbinom. on je plakao pred Bogom, kod Tore, pred svetim zakonima. Moh i jedva čeka kad će ostaci naroda krenuti u CijonTuži se, što ne može natrag u Svetu Zemlju i nado se, da će stvoritelj svijeta pokupiti djecu naroda svoga i odvesti ,ih u staru domaju. Pjesme, koje mi danas nazivamo židovskim narodnim pjesmama, nastajale isu djelovanjem »cadika« i »hasida«. Prvi cadikrn, oni mikroskopski Mojsijio (»Mojšelah«) ti posrednici izmedju neba i zemlje. Boga i ljudi, pojavili Su se svršelkom 17. stoljeća u Ukrajini. Prvi organizator i začetnik basidizma i cadiktzima bio je čuveni Bat Som Tov
odnosno Rabi Jisrael, a lakonski ga nazivahu Bešl. To je vrijeme bilo vanredmo teško za židovski narod i civilizacija u židovstvu bila je na niskom stepenu. Antisemitizam bio je izvaredno jak i bijesan. Znanje je u narodu sve ■više opadalo i osjetila se golema potreba valjanih učitelja, koji neće tak da šire znanje nego će narodu da daju religičnu sadržinui, koja će pojedinca, ispunjati jače i, dublje nego suho vršenje r-utusa. Hasidizam, pokret produbljivanja pobožnosli i unošenja radosti i veselja u službu Bogu dao je narodu učitelje, malene predvoditelje i ufješitelje u gorkoj sudbini progona. Pojaviše se cadikim. Oni bi pjevanjem poučavali značenja pojedinih riječi, što se nalaze u molitvama. Iz škole Bal Sema potekao je i čuveni Berdičevski Pebe i cadik Rabi Jicbok Lbvy, koji ■je živio u četrdesetim godinama XVIII. stoljeća. On je običavao, da u sinagozi za vrfjeme molitve otvori Aron Hakodcš, ne u odredjeno vrijeme, kada ga treba otvoriti, i tu bi u prisutnosti svib općinara svojih govorio Bogu u žargonu, tako, da su ga svi razumjeli. Pitao je Boga, zašto Zidove toliko progone i muče, zašto narod još uvijek tako stradava itA Svoje riječi nije govorio jednostavnim govorom »par lando» nego ih jc izgovarao »cantabile», pjevajući u mineru. Efckat toga govorenja ili bolje reći pjevanja dovodio bi narod do ekstaze.
Predlog zakona o verskim zajednicama i njihovim medjusobnim odnosima
(Nastavak). VIII. Medjuversko bračno prav«. Ne ulazeći ovdje ai pitanje, da li predloženim zakonom projektirano medjuvjersko bračno pravo ima da definitivno, ili samo provizorno, do donošenja unificiranoga bračnoga prava u opće, reguliše pitanja o ženidbama sljedbenika raznih vjera i lica bez konfesije i ne upuštajući se ovdje u raspravljanje, da li projektirano med ju vjersko bračno pravo, odnosno da'li pojedina naredjenja odgovaraju strogo duhu i smislu Ustava (čl. 28. i cl. 6. 48 i IX. odjeljak) razgleda! ćemo ovdje, što predloženi zakon sadržaje i što bi trebao još te da sadržaje. U čl. 51. do čl. 62. predloženog na, a polazeći sa gledišta da razlika u vjeri sa državnog stanovišta nije ženidbena zapreka, reguliše oglašavanje (napovjed), vjenčanje te nadležnost tr bračnim parnicama. a) za lica, koja ne pripadaju Ustavom usvojenoj ili zakonom priznatoj vjeri, b) za lica, koja pripadaju usvojenoj ili priznatoj, ali na našem državnom području zakonito jošte neorgan zovanoj, vjeri, c) za lica, od kojiJi jedno ne pripada usvojenoj ili priznatoj vjeri, ili pripada vjeri, koja je usvojena ili priznata, ali nije u našem državnom području jošte zakonito organizovana
d) za lica što pripadaju raznim, Ustavom usvojenim, ili zakonom priznatim, vjerama. Pod udar medju vjerskog bračnog prava ne potpadaju samo sljedbenici različite, bilo Ustavom usvojene, bilo zakonom priznate vjere, nego i sljedbenici Ustavom ili zakonom recipirane, ali u našem državnom području jošte zakonito neorganizovane vjere i lica, koja ne pripadaju kojoj pozitivnoj vjeri, beslkonfesioiuilci (čl. 44.). Projektirani zakon ne ureduje za sva ta lica bračno pravo, t. j. način napovjedi, vjenčanja i nadležnost za bračne parnice jedinstveno i jednako. Za I ca, navedena u tački a) i b) statuira predloženi zakon civilno, za lica u tački c) i d) crkveno, biva konfesionalno vjenčanje, te odredjuje: 1. Napovjed i vjenčanje lica, navedenih pod a) i b) više prvostepene upravni* vlasti (čl. 51.). Napovjed se vrši na isti način, kao i druge javne obznane (čl. 52. al. 1.). Pod javnom se obznanom nedvojbeno razumijeva zvanična, službena obznana, a ova biva oglašivanjem u službenim novinama i oglašivanjem na ploči odnosne upravne vlasti. Pristanak na sklapanje braka izjavljuje se pred Šefom upravne vlasti ili pred njegovim zamjenikom u nadleštvu u prisutnosti dvojice svjedoka (čl. 52. al. 2.). U predloženom tekstu zakona stoji »ili u prisutnosti dvojice svjedoku«. To je pisarska pogrješka; »ili« na tom mjestu otpada. 0 izvršenom se vjenčanju sastavlja zapisnik, što ga potpisuju vjernici, svjedoci i činovnik, pred kojim je bračni pristanak izjavljen. 2. Kod lica navedenih pod c), to jest, ako jedan od vjereni'ka pripada usvojenoj ili priznatoj vjeri, a drugi ne pripa-
BROJ 34. —3Š.
»2 I D O V«
3