Židov

U isto su vrijeme nastajali tako zvani »Nigunim» u onim oblacima, kako ih još i danas imamo. To su pjesme bez riječi. Otac takovih pjesama bio je znameniti cadik Schnersohn, kojega se wne spominjalo u Belisovoih procesu krvne osvade. O njemu se priča, da se za vrijeme njegove molitve, koju je pjevao, podigla njegova duša do dvorca pjevanja »hehat han’gina», i da je otišavši odanle ta njegova duša prošla mnogim dvorovima raznih ideala i na posljeđku došla do prijestotia božjega, gdje zbor andjela pjeva veličinu Gospodara svijeta. Postoji velika mogućnost, da je izvor Schnersohnovih pjesama u Vlaškoj t, j. Besarabiji. Promatra li se značaj tih pjesama naći će se u njima mnoge slavenske osobine, a i pjesme Beštove. Vtedjubm držim, da te pjesme unatoč tim stavenskim motivima po postarku svom potječu iskonski iz Frigije, jer u njima zapažam posvema frigijsku skalu, a kod komponovanja takovih pjesama upotrebljava se najviše frigijska kedansa. Židovske su narodne pjesme u početku sadašnjega stoljeća počeli da skupljaju židovski komponisti i da ih harmoniji obradjuju. Dopuštenjem i pod pokroviteljstvom profesora petrogradskoga konzervatorija Rimski Korzakova došle su te pjesmć i pred širu javnost. Prvi koncerti židovske narodne muzike davali su se u petrogradskim kazalištima. pa u Moskvi, a kasnije po svim znatnim mjestima Rusije i Evrope.

da, ili pripada usvojenoj ili priznatoj, ali u našem državnom području jošte neorganizovanoj vjeri, može se valjani brak sklopiti samo pred nadležnim organom one vjerničke strane, koja pripada usvojenoj odnosno priznatoj i zakonito organizovanoj vjeri. Sama napovjed ima se vršiti po propisima, koji važe za vjerenika, kao i po propisima, koji važe za vjerenicu (čl. 53.). 3- Kod lica, navedenih pod d), to jest kod lica različitih usvojenih ili priznatih vjera može se vjenčanje pravovaljano obaviti ili pred nadležnim organom vjerenika ili pred nadležnim organom vjerenice. I u takom slučaju treba napovjed izvršiti po propisima, koji važe za vjereni'ka, kao i po propisima, koji važe za vjerenicu, (čl. 53.). Ako u slučaju pod 2 i 3 nadležni organ jednoga od vjerenika ne bi u roku od 14 dana, od kako je zato lumoljen, htio da otpočne sa napovjedanjem, moči će se obaviti vjenčanje vjerenika, koji borave u istoj upravnoj opčini, bude li napovjed izvršena po propisima, koji vrijede za drugog vjerenika uz pismenu potvrdu ili zapisničku izjavu dvojice svjedoka o tome, da je drugi nadležni organ uskratio propisnu napovjed (čl. 54. al. 1.). Ako pak vjerenici ne stanuju u istoj upravnoj opčini obavit če napovjed na osnovu pismene potvrde odnosno zapisničke izjave dvojice svjedoka o uskraćenoj napovjedi ona prvostepena upravna vlast, u čijem je području sjedište onog vjerskog organa, koji bi bio nadležan, a uskratio je napovjed (čl. 54. al. 2.). To su odredbe, ako jedan od nadležnih organa uskraćuje napovjed, ali zakon ne odredjuje ništa za slu'aj, te če oba vjerska organa, to jest onaj vjerenika, i onaj vjerenice, uskratiti napovjedanje. . Da se predusretne neugodnim eventualnostima i mogućem duljem postupku valjalo bi zakonom odrediti, da i u takovom slučaju napovjed obavlja prvostepena upravna vlast i to ona vjerenika i ona vjerenice. Ali ni glede samog vjenčanja nije član 53. potpun. Prema gore izloženom mogu lica pod 2 i 3 sklopiti pravovaljani brak pred nadležnim organom (svećenikom, rabinom) i to za lica pod 1. pred onim, kojemu pripada vjerenička strana usvojene ili priznate i organizovane vjere, a za lica pod 2 pred jednim ili drugim. Što ima da bude, ako oba nadležna organa uskrate vjenčanje, pozivajući se, da po propisima svoje vjere ne mogu takovom vjenčanju asistirati? Za takav slučaj imalo bi se postupati po čl. 51. i 52. Doprinesu li vjerenici pismenu potvrdu dvojice svjedoka ili dadu li svjedoci zapisničku izjavu, da su oba nadležna vjerska organa uskratila vjenčanje, obavit će vjenčanje prvostepene upravne vlasti prema čl. 52. Čl. 55. sadržaje ustanovu o konsolidaciji brakova. Pravna se naime valjanost braka prosudjnje po pravu, po kojemu je sklopljen. Brakovi pak, koji po pravu, po kojemu su sklopljeni ne bi vrijedili, ali su valjani po ovom zakonu, smatraju se od početka, to jest od časai, kada su sklopljeni, pravno valjanima. Prema tomu bi se i djeca iz takovog, tek po ovom zakonu konsolidiranog braka, smatrala od časa rodjenja zakonitom. Medjutim zakon ne odredjuje postupka ako su takova djeca upisana u matici rodjenib ili krštenih kao nezakonita, kako treba takav unos rektificirati. U interesni djece svakako bi se taj postupak imao odrediti zakonom. Jednako će se po ovom zakonu prosudjivati sporovi o rastavi odnosno raspustu braka, ili kako predloženi zakon veli, pitanja o svim oblicima raskidanja bračne zajednice kao i o konačnom razriješenju bračne veze, po ovom zakonu od dana, kad stane na snagu i za one brakove, koji su prije toga sklpljeni (čl. 56.). Svi bračni sporovi, povedeni prije no što je ovaj zakon stao na snagu, ali koji toga dana ne budu jošte konačno riješeni, imadu se riješiti po ovom zakonu bez obzira na vrijeme, kad je brak sklopljen. Za to će vlasti,’ koje po ovom zakonu gube sudbenost (prestaju biti nadležne) konačno i izvršno neriješene predmete ustupiti sudovima, koji su ovim zakonom za to odredjeni (čl. 66. prolaznih naredjenja). 0 kompetenciji sudova za bračne parnice govori čl. 57. i 58., ali samo za parnice iz konfesijski mješovitih brakova. O kompetenciji sudova pak za bračne parnice bračnih drugova, od kojih ni jedan ne pripada usvojenoj ili priznatoj vjeri, ili oba pripadaju osvojenoj ili priznatoj, ali u našem državnom području jošte neorganizovanoj vjeri, zakon ne spominje ništa. Za bračne parnice iz takih brakova bit će prema tomu nadležni samo gradjanski sudovi.

Za bračne parnice kod konfesijski mješovitih brakova nadležan je bračni sud one strane, pred čijim je organom brak sklopljen (čl. 57. al. 1.). Ako je pak strana, čiji je nadležni organ obavio vjenčanje, promijenila vjeru, bit će u bračnom sporu nadležan bračni sud druge strane (čl. 57. al. 2.). Ako u času pokretanja bračnog spora ni muž ni žena ne pripadaju više vjeri, kojoj su pripadali u času vjenčanja, nadležan je za gradjansko-pravno područje bračni sud tužene strane (čl. 57. al, 3.). / -H Porodi li se spor o nadležnosti izmedju duhovnih sudova raznih konfesija ili izmedju duhovnih i redovnih gradjanskih sudova za gradjansko - pravno područje riješava takav spor punovažno i konačno Kasacijoni sud (čl. 58.). Državljanin kraljevine SHS moći će u stranoj državi sklopiti pravovaljani brak: a) ako imade po domaćem pravu pravnu sposobnost za ženidbu, b) ako se vjenčanje obavlja po zakonima zemlje u kojoj se brak sklapa (čl. 59.). Jedino, ako je domaće bračno pravo našeg državljanina konfesijsko, morat će način sklapanja njegovog braka u stranoj državi odgovarati zahtjevima njegovog domaćeg prava (čl, 59.). Pravna sposobnost tudjih državljana za sklapanje braka u našoj kraljevini prosudjuje se po pravu, koje vrijedi u njegovom zavičaju (čl. 60. al. 1.), Sklapanje braka stranih državljana u našim područjima konfesijskog sklapanja braka, vrši se po bračnom pravu, koje vrijedi za pristalice njihove vjere. Za ona lica, koja ne pripadaju nijednoj usvojenoj ili priznatoj vjeri, vrijede isti propisi, kao i za državljane kraljevine SHS. (čl. 60. al. 2.). Ako pak nadležni vjerski organ koje usvojene ili priznate vjere ne bi htio tudjeg državljanina napovjediti ili vjenčati zbog zapreke, koja je nepoznata domaćem pravu toga stranoga državljanina, obavit će napovjed i vjenčanje nadležna prvostepena vlast (čl. 60. al. 3.). Za bračne parnice tudjih državljana, čije domaće pravo nije konfesijsko, ili koji pripadaju vjeri, kod nas neusvojenoj, nepriznatoj ili neorganizovanoj. nadležan je samo redoviti gradjanski sud. (čl. 61.). Za bračne parnice tudjih državljana iz konfesijškoga braka odredjuje se nadležnost suda po vjeroispovijesti bračnih drugova u času, kad se parnica povede. Promjena vjere u toku parnice ne dira zakonito odredjenu nadležnost suda. (čb 62.).

Poglavlje IX, sadržaje prelazna i zaključna naredjenja, od kojih je važan čl. 69., po kojemu će za lica, što ne pripadaju nijednoj usvojenoj, priznatoj ili organizovanoj vjeri matične knjige (rodjenih, vjenčanih i umrlih) voditi prvostepene upravne vlasti, kao što će voditi knjige vjenčanih i za ona lica, što će pred njima sklopiti brak.

• ZIDU V.

&RO) 34.-35.