Židov
lokupno židovstvo otvorenje hebrejskoga univerziteta u Jerusolimu, pa je to sigurno bila najljepša manifestacija jugoslavenskog židovstva za obnovni rad u Erec Jisraelu. Svagdje se razvija bujniji i snažniji židovski život, a naročito u našoj omladini, koja je u nas preuzela gotovo sav kulturni rad, a pored toga je živo učestvovala u svim akcijama, napose zauzima vidna mjesta u radu za Keren Kajemet. Polako napreduje kulturni' rad. U minuloj godini izašle je nekoliko vrlo vrijednih knjiga, dok su druge još u pripravi, pa će se tokom ove godine štampati. I hebrejski jezik sve više dobiva na terenu. Savez Cijonista omogućio je ovećom potporom izdanje hrvatskog prijevoda Rathovog udžbenika, pa će i nadalje nastojati da u sporazumu s omladinom izgradi hebrejske tečajeve u svim većim mjestima. U savezu s time treba naglasiti, da na žalost naše gradjanstvo, koje inače najpripravnije podupire sve što je lijepo i plemenito, ne cijeni u dostatnoj mjeri nastojanje naše omladine i ne pruža joj, bezuvjetno nužnu potporu, bez koje će ostati jalov sav naš rad. U mnogome smo zatajili i nismo izvršili svoju zadaću. Ne samo prema Keren Kajemetu i Keren Hajesodu, već i prema našoj halučkoj farmi, za koju još uvijek nijesmo namaknuti potrebiti kapital za investicije. I tako vučemo iz godine u godinu akciju, koju smo već davno trebali završiti. Možda će ova godina donijeti našim halucim ispunjenje njihovih želja: da budu definitivno naseljeni u Erec Jisraelu. ♦ I opet je minula jedna godina puna napora i teškoća. A mi stupajući u novu godinu ne želimo samo Ida se sjetimo prošlosti, već da svoj pogled upremo u budućnost, kad će kroničari moći da pišu o uspjelom nastojanju raštrkanog naroda da je sve svoje sile znao koncentrirati) u izgradnji lijepe i svijetlije budućnosti u Erec Jisraelu.
XIV. Kongres
111. Bilo je već unaprijed jasno, da se mora računati s oštrim napadajima sa strane radikalne frakcije i grupe Jabotinskoga, napadaji, koji barem ukoliko se odnose na radikalnu frakciju nisu bili upereni protiv osobe Weizmanna, već protiv Weizmannova sistema. Naravno, da je nadalje bilo jasno, da se ovim napadajima ipak pogadja osoba dra. Weizmanna premda su vodeće ličnosti radikalne frakcije nastojale još tik pred' kongresom da üblaže taj neugodni dojam jer se nije moglo nikako očekivati, da će Weizmann odstupiti od sistema, koji smatra jedino ispravnim, a isto se tako nije moglo očekivati, da će radikalna frakcija promijeniti protivno svoje duboko uvjerenje. Prije kongresa uvelike je prevladalo mišljenje, da opozicijom manevri radikalne frakcije ne će imati široku liniju za napadaj, pošto je Weizmann u sjedl- Akcijonoga Odbora, koja se održala prije kongresa, prihvatio provizorni karakter proširene Jewish Agency i time usvojio jedan od glavnih zahtjeva opo-
zicije, i ako je u ostalome u svemu ostao kođ prijašnje svoje koncepcije u tome pitanju. Suviše su velike nade bile stavljene u pomiriljivu izjavu zastupnika radikalne frakcije u sjednici Akcijonoga Odobra, a previdilo se, da ova grupa ima da raščisti s Weizmannom još i druge principijelne diferencije. Mislim na one diferencije, koje sam u uvodnome članku označio krilaticom: »borba o Weizmanna«. Kao što sam spomenuo, radi se tu o pitanju političke taktike naše organizacije protiv onih sila i snaga, s kojima moramo vazda računati pri izgradnji Palestine: pored mandatarne vlasti, Velike Britanije i Liga Naroda, a sigurno ne na zadnjem mjestu i pitanje Arapa. U tome savezu treba istaknuti, da je radikalna frakcija do samoga kongresa ovo potonje pitanje gotovo sasvim zanemarila u protimbi prema Jaibotinskome, koji je s početka položio težište na tu tačku. Na samom kongresu ostao je veliki govor Griinbauma o Jewish Agency-u bez učinka, a zato je tim više uvukla njegova frakcija gore raspravljenu točku u debatu i postavila je s velikom parlamentarnom spretnošću u središte svojih opozicijonalnih akcija u samome kongresu, a isto tako i u komisijama. Kako su se držale druge grupe kongresa naprama kritici političkih akcija naše Egzekutive odnosno Weizmanna sa strane radikalne i rev'izijonističke grupe i kakav su stav zauzele prema njihovim zahtjevima u toj točki? Nuždan je jasan odgovor na to pitanje, ako hoćemo da razumijemo nemile pojave kod glasovanja »prvoga« votuma povjerenja za Egzekutivu, u kojem se jedino izrazilo priznanje za vodjenje političkih poslova, a da se usput naročito još istaknulo znamenovanje otvorenja jerusolimskog universiteta. IY. Hoćemo li da odgovorimo na to pitanje, tad nam prije svega mora biti jasno da je u protimbi prema nastojanjima koja datiraju već od XII, kongresa sastav takozvanoga »centruma« bio još mnogo manje jednovit, no što prije. Jer dosad imao je centrum, koji se sastoji od delegata pojedinih zemaljskih organizacija, koji ne pripadaju nikakvoj posebnoj federaciji niti frakciji, u glavnome u kardinalnim pitanjima jednovitu volju. Zatajivanje toga »centruma. imao je dosad svoj uzrok zapravo u tehničkim poteškoćama da se tehnički vežu pojedine grupe u nešto cjelovitoga, što je omogućilo snažan istup kao što ga imadoše federacije i zasebni Savezi. Ovaj put je stvar drugačija bila. Ne možda stoga, što bi se unutar centruma koja grupa bitno razlikovala u stavu prema problemima, koji zapravo učiniše sistem Weizmanna objektom borbe, dakle naročito pitanje političke taktike li da bi možda unutar tih grupa problem Jewish Agency-a onemogućio zajednički složni istup već je pored nekih manje jasnih detailnih problema bio tome uzrok onaj po nama već u uvodu spomenuti treći veliki problem ovoga kongresa, naime »borba o socijalnom pitanju«, koji je onemogućio da dodje do intimnijega odnosa ja. I tako je došlo do toga,
da na tome kongresu nije ni nominalno došlo do stvaranja radnoga bloka da ne govorimo 10 pojedinim disidentima nekih zemaljskih saveza, koji su se prislanjali na radikalnu frakciju ili grupu Jabotinskoga jer je centrum već eksterno bio grupiran u izolovanu grupu Amerikanaca, u grupu »Et livnot«, koja se poglavito rekrutira iz Poljske i konačno opet takozvani radni blok, u kojem su se pod vodstvom Njemačke i Franceske, ujedinili većinom svi zemaljski savezi. Ove tri grupe centruma, koje nisu b'ile ipak ujedinjene, glasovale su složno za »prvi« votum povjerenja, dok su samo radikalna frakcija i grupa Jabotinskoga otvoreno i pošteno prema svojim principima uskratile svoj votUm, i ne bi bilo nikakove krize povjerenja, da se nije sustegnula od glasovanja; frakcija Mizrahija i da nisu obje lijeve frakcije (Hitahdut i ujedinjeni Poale Cijon i Ceire Cijon) isto tako postupale. I tu počinje ona disonancija, koja je dala cijelom ovome raspoloženju na kongresu onaj neugodni vid l . Mizrahi nije za motivaciju, da se susteže od glasovanja iznio ništa principijelnoga, već je motivirao sustezanje od glasovanja stalnim zapostavljanjem religijoznih zahtjeva. Bilo bi bez sumnje iskrenije, da je pod tim okolnostima votirao povjerenje Egzekutivi i pri tome u jednoj izjavi tražio respektiran je religije. Njegov postupak može razumjeti, tko je upućen u sistem frakcija na našim kongresima. Na ovu okolnost svratiti ćemo se još pobliže. K tome još dolazi, da se na svakome kongresu mora naći nekakav modus, da se afirmira frakcija pro domo možda bi se bolje moralo reći »za ulicu«. To vrijedi naročito za najekstremniju lijevu frakciju, sada sjedinjenog Poale Cijona i Ceire Oijona. One vrše u glavnome pro domo afirmaciju svoje frakcije vazda uskratom votuma povjerenja, dok Mizrahi svaki puta traži nov modus i zgodnim iskorišćivanjem izvjesnih oportunističkih momenata, pa ga i nadje. Ovaj put imali su Poale Cijon i Ceire Cijon u pitanju uskrate votuma povjerenja vjerne saveznike u njihovome neposrednome sUsjedu u ljevici kongresa, kod Hitahduta. koji se barem dosad znao oduprijeti svim parlamentarnim makinacijama. Kod toga treba naročito istaknuti, da obje lijeve stranke imaju više razumijevanja za Weizmannov program od Mizrahija. jer Mizrahi je potpunoma složan s Weizmannom samo u pitanju Jewish Agency, dok postoje u pitanju vanjske političke taktike veće protivnosti i ako one nisu došle do izražaja u deklaraciji. Čini se što više, da pojedini članovi simpatiziraju sa Jabotinskijem. U protimbi prema njima su Ijevičarske partaje najoštriji protivnici koncepcije Jabotinskoga, te su naročito u stavu prema arapskom pitanju najpouzdaniji privrženici dr. Weizmanna. I tako je nastala ova situacija: protiv Weizmanna glasuju naravno njegov najkonzekventniji protivnik Jabotinski sa tri svoja pristaša, a isto tako već nešto manje konzekventna radikalna frakcija, jedno pet posto kongresnih delegata, koja naročito u arapskome pitanju nema potpuno jasan i jednovit program; od glasovanja ustegnuo se
4
»ŽIDOV«
BROJ 40—41.