Židov

Jevreja, koji su zalutali u Tursku, jer, razumije se, da život medju Turcima nije cvao. I Jevreji u ovim krajevima došli su pod utjecaj Srba i Turaka, svakako u ono vrijeme neprosvijećenih masa. I oni su tu živjeli od svoga kapitala. Taj je kapital bio doduše velik. Oni još i danas govore svojim jezikom. No ipak i u nekulturnoj sredini Sefardi su uspjeli da uvijek budu kulturan elemenat, da budu kulturniji od naroda u čijoj sredini žive. Što se tiče Srba, mi znamo, da je Miloš Obrenović uvijek imao veza sa Jevrejima. To su bili Jevreji iz prečanskih krajeva. Oni su mu svršavali izvjesne stvari, koje mu drugi ne bi mogli da svrše. Naravno medjutim, da su ti Sefardi zaostajali kulturno iza Eškenaza, koji su živjeli u Evropi. Ipak pokraj svih proganjanja naša braća u istočnoj Evropi bila su na izvjesnom stupnju kulture, svakako za to, što su živjeli bolje, a mi ovdje smo zaostajali. Za to mi danas vidimo Sefarde na jednom vrlo niskom stupnju kulture u razmjeru prema drugima. Kada to tako stoji, onda nije ni čudo što Sefardi žele danas da se podignu. Jer nije slučaj što se prvo cijonizam razvio, pa sada dolaze Sefardi, nego je to svakako utjecaj cionističkog pokreta, Oni se kulturno moraju da podižu, jer osjećaju tu potrebu, a onda će se i nacijonalno podići. Ako je to jasno onda mi to moramo da odobrim,«. Medjutim sve je to tako samo u teoriji, ali u praksi ima i nešto drugo. Naša zemlja ima i Sefarde i Eškenaze, ito otprilike u podjednakom broju. I sada kada se stvara svjetska sefardska organizacija neminovno je, da će doći jedna naša sefardska lokalna organizacija. I ta sefardska ogranizacija imade za cilj u prvom redu cionistički rad, da cijonistički podigne sve te mase ne samo na Balkanu nego i u Maloj Aziji, uopće sve Sefarde. U prvom redu raditi cijonistički medju njima, a u drugom redu raditi kulturno. Ali ovdje stoji stvar ovako: onda će oni imati jedne organizacije, a mi ćemo imati druge. Da nije bilo sarajevskoga spora, ja danas uopće ne bih ni govorio o tome pitanju. Ali sarajevski spor dao je povoda, da se o tome govori. Ja poznam dobro Sefarde, koji tamo žive, i meni izgleda, ja to ne mogu da tvrdim, da će doći dan, kada će se naša cijonistička organizacija raspasti na dva djela, sefardsku i aškenašku. Sefardi tvrde da je đr. Solomon Alkalaij, koji je podpredsjednik sefardske konferencije izjavio, da sefardska organizacija ne ide za separatizmom. To znači da ne ide za tim, da se raskida naša organizacija, i ja mu vjerujem. Ali činjenica je, da će se poslije pola godine, kada se stvori ta organizacija, a mi vidimo njihov mentalitet, doći do označene situacije. Sada je pitanje, kakav stav ima da zauzme naše Savezno Vijeće prema Sefardima. Ja bih predložio, da Savezni Odbor traži sredstva, da se spriječi raspad. Da utiče na sefardske elemente, da se ne raskidaju, jer to raskidanje imati će odjeka i na jedne i na druge, a specijalno političkog odjeka na našu državu. Mi Jevreji ove države živimo vrlo dobro, ali tu i tamo ima nekih partija, koje čekaju prvu zgodu, kada će Jevreji biti donekle podijeljeni sami u svojim shvaćanjima, pa da to onda iskoriste. Sjetite se, što je bilo poslije rata sa onim progonima. Smatralo se sefardske Jevreje kao počudne, a sve ostale kao nepoćudne elemente. I onda se to gledalo, da se iskoristi na taj način, da se ovi drugi protjeraju iz zemlje. Kada smo mi Jevreji u Srbiji prptestovali protiv takovog postupanja nama se je govorilo: Mi ne sumnjamo u vas, vi ste dobri patrioti, bili Sefardi, bili Eškenazi, vi ste ratovali, ali znate na one druge mora da obratimo pažnju. Sa ministrom Pribićevićem došao sam u njegovoj kancelariji u otvoreni sukob, kad sam protestirao, što se Jevreji progone. Oni ne mogu razumjeti jevrejsku ideologiju, da je Jevreju glavno da je Jevrej, i da se mi svi skupa slažemo i nema sile koja bi nas mogla razdvojiti. (Glasovi; Tako je. Pljesak). Mi smo svi zajedno, svejedno jesmo li Sefardi ili Eškenazi. Vi ste dolazili i mi smo pomagali upotrebljujući naš srbijanski kapital. Ali nijesmo došli zato da se hvalimo. Jednoga dana smo pomogli mi vama drugog dana ćete vi pomoći nama. Zato hoćemo pod svaku cijenu da održimo jedinstvo jevrejskog naroda u našoj državi, (Glasovi: Tako je!) Mi ne smijemo odobriti da se cijepamo. (Dr, Juda Lev i: Čemu uvijek naglašavate jedinstvo? Ta nema dva jevrejska naroda!) Jednoga dana će gledati da nas podijele. Ja ne kažem, da ima takovih namjera, ali naša historija nam kaže, da moramo svakog časa biti pripravni. Ja ne mogu da odobrim ni to, da se politički cijepamo (Dr. Juda Levi: Čemu da se cijepamo?) Molim

vas, gospodine, ja vas ne poznam, i ja vas nijesam prekidao, kada ste govorili. Što se tiče osnivanja svesefardskog saveza mislim, da se trebaju dati ovakove direktive: Mi pozdravljamo osnivanje organizacije svih Sefarada na onome programu, kako je on iznešen na konferenciji u Beču. Mi treba da naložimo Radnom Odboru da u svim pitanjima, koja se tiču Sefarada, radi u saglasnosti sa sefardskom organizacijom, ako se ona osnuje kod nas. Mislim ona će se osnovati. Savez Cijonista će pokušati, da radi u saglasnosti sa sefardskom organizacijom, da ne dodje do raspada. Ako do toga dodje, neka S. O. promisli, što treba da radi, a neka eventualno sazove i Savezno Vijeće na izvanredno zasjedanje. Što se tiče Keren Hajesoda stvar stoji ovako: Mi smo mislili da je vrijeme, da on predje u Beograd. Često se je puta pitalo kada ćete vi u Beogradu 1 preuzeti centralu. Mi smo osjećali izvjesnu grižnju savjesti, što nijesmo sposobni, da to preuzmemo. Ali sada mislim da je došao moment da se Keren Hajesod prenese u Beograd sa cijelim aparatom, koga ste vi ovdje stvorili. Centrala u Beogradu bi isto tako dobro prosperirala kao i ovdje, ako ne bi bolje. Svakako bi to dobro odjeknulo i kod Sefarada i kod Eškenaza u Beogradu i u cijeloj Srbiji, a možda i medju Sefardima u Bosni, Mi ne tražimo samo, da nam date tu čast, nego tražimo da nam date i dužnosti. Molimo sve delegate, da bi tu našu molbu uslišali. Laza Avramović, kome ste pravili tolike ovacije, pomoći će u pitanju Keren Hajesoda. Mi u Beogradu osjećamo potrebu, da i mi imademo jedan ured, koji će da radi. Vi ovdje imate i biro i sve, ja vam to ne predabcujem, ja sam samo predbacio za nove prostorije. Dajte nam jedan dio te administracije sa sposobnim silama. Mislim da će se taj predlog prihvatiti. Što se tiče omladine, ja sam oduševljen' referatom Rothmiillera. Mi smo u Beogradu o tome debatovali, pa smo stali na gledište, da se omladina ima pomagati svim silama i da se ima obratiti pažnja na djecu. Mi mislimo da je jedina čvrsta osnova, koja se može dati hebrejskom radu rad sa hebraizacijom djece. Imamo taj primjer ovdje u Zagrebu, a imamo ga i u Beogradu. Kada ta djeca poslije 15 godina budu u našem položaju, onda će rad biti na sasvim drugoj bazi. Možemo primiti, što je kazao Rothmiiller. Treba da naložimo R, O. da najvišu pažnju posveti hebraizaciji male djece. Na koncu moram da kažem još nešto. Moramo voditi računa o slozi. Nas je relativno malo, svega 65 hiljada u državi. Ako se budemo cijepali i dijelili snage, kuda ćemo doći? što ćemo učiniti ako naše sile budemo trošili još na medjusobne sporove, kao što je sarajevski spor? Na kraju krajeva niti sam ja niti vi ovdje došli, da rješavamo te sporove, već hoćemo da radimo. Prema tome mora da se održi sloga, da budemo disciplinovani. Kako S. 0. naredi, tako mora biti. U tom smislu ja želim S. 0. najveći uspjeh u njegovom radu, (Pljesak, Burpo živio). Dr. S i n g e r; Htio bih s nekoliko riječi da odgovorim g. dru, Albali i da tom zgodom umolim svu drugu gospodu delegate, da budu opreznija i da ne übacuju krilatice u Savezno Vijeće, kao ona o upravi Keren Kajemeta. Mi svakome rado dajemo svako uputstvo, pa valja prije nas upitati, a onda kritikovati naš rad. Uprava KKL. položila je računa o svome radu izvještajem u »Židovu«. Neznam kako je gospodin dr. Albala došao na pomisao, da, se KKL. hoće separirati od Saveza, pa mogu na njegovo umirenje kazati, da ne postoji takova namjera. Konferencija komesara se nije još mogla održati, jer je u subotu na večer bilo premalo povjerenika stiglo u Zagreb, a danas na večer bit će sjednica Keren Hajesod komisije, u kojoj su izabrani. mnogi povjerenici KKL. tako, da će se konferencija moći održati tek u ponedjeljak poslije podne. Ponedjeljak prije podne. Sjednicu otvara podpredsjednik dr, Pops i daje riječ dru. Pinkasu Kelleru (Bačka Topola); U oduljem govoru usporedjuje isti sadanje Savezno vijeće sa prijašnjima te konstatuje, da cijelom našem radu, koji je danas stavljen pred veliku i tešku zadaću, praktične izgradnje Erec Jisrala, fali najjači momenat, a to je duboki idealizam, kojim su stariji radnici pristupali cijonističkom radu. Ne može drugačije tumačiti pojavu, da na našim Vijećima i u javnom radu ne vidi mnoga lica, koja su vanredno dragocjene sile za' naš pokret. Pored svega toga nema mjesta rezignaciji. Naš se pokret sve više razvija i trebat će samo da se opet vratimo prijašnjem beskompromisnom radu. Ak,o budemo crpli iz vrutka židovskog na-

rodnog života, tad će se uistinu obnoviti i naš cijonizam i mi ćemo imati opet jaku i čvrstu organizaciju. Avram K o e n (Beograd); Opažamo, da na našim Vijećima ima sve manje aktivnih saradnika, pa netko za to mora nositi odgovornost. Žali, da ne vidi zastupano u većem broju zagrebačko židovstvo, Prelazeći na pojedina pitanja o kojima S. V, ima da vijeća, bavi se ponajprije s halučkom farmom. Neprestano se naglašuje, da treba namaknuti sredstva, a ne navodi se što je glavno, da se upozna javnost s načinom, kako misli da se izgradi ova farma. Podsjeća zatim na činjenicu, da se naši fondovi, Keren Hajesod i Keren Kajemet, osnivaju na prilozima naših sumišljenika, a svi znademo, kako se teško do njih dolazi. Stoga treba da i u upravi tih fondova vlada duh najveće ekonomije i štednje. Rothmiiller u svome je referatu istakao potrebe omladine, ali ima još nešto. Treba da obratimo pažnju na institucije, koje postoje, treba u njima buditi razumijevanje za potrebe omladine, pa će one dati i sredstva. Savezno Vijeće ima razumijevanja za rad omladine, pa će da poradi na tome, da bude udovoljeno svim potrebama omladine. K sarajevskom sporu, koji se otegao u nedogled, primjećuje, da bi se mogao riješiti, ako bi se svi okupili oko naših zajedničkih fondova, jer oni ne trpe u sebi nikakovih političkih struja. Oni bi mogli biti dodirna točka, na kojoj će aktivno raditi sve organizacije. Govornik se nadalje bavi držanjem delegata Sterna na bečkom kongresu, koji je prešao radikalnoj grupi i tako oslabio našu delegaciju. Konačno govori o organizacijonome radu, koji bi kod nas trebao da ide u sasvim drugom pravcu, pa će svoje prijedloge iznijeti u komisiji. Apeluje na sve delegate, da prilikom svoga povratka kućama nastave s jačim radom i da na budućem Saveznom Vijeću pokažemo bolji rezultat svojih napora, Dr. Juda L e vi: Velika većina Vas ovdje prisutnih poznate me kao pobornika i kao pripadnika one grupe, koja se okupila oko mjesne cionističke organizacije u Sarajevu. Znam, da velika većina vas gleda sa nepovjerenjem u ono, što ću ja da kažem. U opće nas u našem radu gledaju sa izvjesnim nepovjerenjem, a to je i jučer došlo do izražaja kod nekoliko govornika. Stern na pr. govoreći o sefardskoj konferenciji u Beču, kaže: Trebamo p,ozdraviti rad ove organizacije, jer ona ima da radi u cijonističkom duhu, ali ne smiju se izvrtati historijske činjenice. Odnosno ne smije se zlorabiti historijska tradicija. Gospodo! Ako se nabacuje ovako jedna teška optužba i to po jednom od naših najpoznatijih radnika, onda treba imati dovoljne i jake argumente, da se uzmogne prosuditi da li se ima ovakovim smatrati naš rad ili ne. Toga Stern nije učinio, S druge strane dr. Albala u jučerašnjem svom govoru takodjer pozdravlja osnutak sefardske organizacije u Beču, ali i on mora da doda da se boji, te ne bi došlo do podvojenosti u našim jevrejskim redovima i organizacijama. Naravna stvar da su tom prilikom pali svi mogući izrazi, fraze i riječi, koji su toliko puta dosada čuveni, da je postalo dosadno slušati. Redovito se naglašuje da je to pokret protiv jedinstva jevrejskog naroda. Pa zar je tko naglasio, da smo mi dva naroda. Ako se u čemu razlikujemo a mi se razlikujemo onda treba ustanoviti razloge, zašto se razlikujemo, a ne baciti na nas anatemu kao na izdajnike jevrejskoga naroda. Mi smo u vašim očima zgazili jevrejstvo. Ali smo mi uvijek bili svijesni toga i znali smo da smo Jevreji. Mi smo to jevrejstvo iskusili iz tradicije i usisati smo ga sa mlijekom majčinim. Gospodo! Ja imam da vas upozorim, da ću govoriti u svoje ime, a nipošto možda kao eksponent jedne grupe, pa molim da se tako i smatra sve ono, što ja budem govorio. Bilo je to prije godinu dana, kad su naši delegati pohrlili u velikom broju na Savezno Vijeće u Beograd da se sa braćom iz ostalih krajeva porazgovore i da vijećaju o onome što ima da se radi u slijedećoj godini. Naši delegati došli su sa voljom, da se pomire, da saradjuju sa ostalim. Konferencija je bila žučna, padali su izrazi i prijetnje, prijetila je pogibelj da se konferencija svakoga časa ne svrši debaklom. Medjutim u zadnji čas dolazi do izmirenja, čas opraštanja. Svi na kongresu bili su uvjerenja, da je nastupila nova episoda u cijonističkom radu. U tom zanosu svi su otišli kući. Medjutim delegati dodjoše u Sarajevo. Miesto da se strasti utišaju, mjesto da borba prestaje, nastao je još veći jaz, tako da je prijetila opasnost, da će on postati nepremostiv. Samo je po sebi razumljivo da je u ovoj situaciji naš

BROJ 45.-47.

»ŽIDOV«

11