Židov

i premiju od L 15 po slavi te su za tri godine oslohodjeni od poreza. Slične su pogodnosti u Australiji, u koloniji Keny-a i drugim britanskim zemljama. Židovski naseljenici (Palestine ne dobivaju nikakove premije, zemlja se prodaje uz cijene, koje su umjetno povišene, a kolonista ima da plati poreze od časa, kad stupi na palestinsko tla Gotovo ništa se dosad nije učinilo, da naseljenici dobiju državna zemljišta, te je vrlo požalno, da se nije ukazala potrebnom provedba stanovitih agrarnih reformi, da se dobra velikih zemljoposjednika, kao što su to učinile druge države, na pr. Rumunjska, Poljska Magjarska itd. A sad k pitanju imigracije. Odobrena je samo trećina molbi, a izbor je odviše poman. Da je vlada Ujedinjenih Država vodila takovu politiku u godinama velikoga napretka u Americi u prošlome stoljeću, kako bi danas izgledalo pučanstvo Ujedinjenih Država. Pogrješno je stavljati nepotrebne zapreke onima, koji Emadu namjeru, da se nasele u zemlji, koja treba tek da. se izgradi i razvije. Neumjesno je zapriječiti nekoga, da udje sa svojom porodicom u Palestinu, poradi njegovoga političkoga uvjerenja, ako je inače za to sposoban. Ako se političke namjere toga čovjeka ne podudaraju s mišljenjem vlade, treba država da ima dostatnoga povjerenja u pravednost i 1 valjanost svoje uprave, te je uvjerena, da će se nazori toga čovjeka nakon 'kratkoga boravka u zemlji promijeniti, dok uživa probit britske vladavine. Usporedimo te upravne metode s onima sovjetske vlade u namjeravanom naselju židovskih kolonista u Krimu, koji će uživati najveće pogodnosti. Kroz godine su oslohodjeni od poreza, a već dosad im je doznačeno 15.000 desjatina prijašnjih krunskih dobara. Stvorila bi se čudnovata situacija, kad bi veća darežljivost ruske vlade židovskim naseljenicima u Krimu potkopala tlo engleskoj vladi kao mandatarnbj vlasti i Cijonističkoj Organizaciji. Profeti nesreće prorekli su sve moguće nemire, ako se obistini plan židovske narodne domaje u Palestini. Rekio se, da će biti neprestanih nesuglasica i razmirica s Arapima, da će doći do ustanaka, revolucija, nemira, gra.djansteih ratova. A kako je zaista? Osim malenih smetnja vlada n Palestini kroz godine potpuni mir. Nekoliko milja sjevernije leži francuska mandatarna zemlja Sirija, koju takodjer nastavaju Arapi, i to budi mimogred rečeno Arapi većega napretka i više civilizacije, nego li Arapi Palestine, prema tome pučanstvo, koje je mirnije ,i koje će više poštivati zakone. Medjutlm su u‘Siriji izbili nemiri najozbiljnije vrsti. Francuska vlada stoji nasuprot strašnome ustanku naroda. A u Siriji nema židovskogai pitanja i nije bilo pokušaja, da se nasele židovski koloniste. Stari, glasoviti, lijepi grad Damask bio je iziožen bombardnianu. koji sjeća na postupak Nijemaca u Louvainu. Postalo je potrebnim, da dodju čete iz Mardka, da učvrste vlast francuske vlade. A što je najčudnovatije; Arapi Sirije pokazuju na bolni sudbinu svoje braće u Palestini i zahtijevaju da se pfema njima isto tako vlada. Te činjenice, koje se ne dadu zanijekati, neka uklone posljednje ostatke straha i sumnje Iz glava engleskih državnika. U Palestini, jednoj istočnoj zemlji, daje Cijonistička Organizacija novaca za znanstvena istraživanja, za poljodjelstvo, za • pobijanje bolesti, za uništenje malarije, za isušenje i amelioraiciju močvara. «a nasade drveća u gorama. Cijonistička Organizacija pripravlja i izobražava radnike i buduće seljake, koji namjeravaju u 'Palestinu, mnogo puta bolje, nego li što se izobražavaju iseljenici u Kanadu i Australiju. Jedna razborita/ vlada trebala bi da pozdravi takova nastojanja kao i činjenicu, da svi ti pokušaji i troškovi idu u korist zemlje, kojoj je Velika Britanija mandatarnom vlasti. * (H—r.) Energični istup neustrašivoga pobornika. ciionizma, koji se ne žaca da napadne englesku vladu u neengleskim, šta više novinama, koje izlaze u Njemačkoj, prouzroči! će posvuda velik dojam. Član engleskoga parlamenta, nežidov Ken\vorthy stavlja na svoju državu zahtjeve, koji se doduše u glavnome nalaze i a \Veizmannovome pismu na Vrhovnoga Komesara (odnosno ha Mandat&mu Komisiju Saveza Naroda), ali ton, kojim Kenworthy govori, taj

smo dosad čuli samo kod Žabotinskoga. I nama se zaista po prvi puta čini, mi to rado priznajejemo, da taj ton imade svoje aktu etno opravdanje. U tom priznanju nas ne bi smetala ni primjedba onih žabotinskijevaca, koji će reći, da nam tek sada rastu krila, kad čujemo taj glas s nežidovske strane. Ali takav glas s naše strane (a ni s engleske!) nije bio moguć u doba arapskih izgreda u JafL Naprotiv dolazi danas pitanje državne potpore naišem školstvu, pitanje podjele državnoga zemljišta židovskim naseljenicima u smislu mandata i pitanje ograničenja imigracije u stadij, koji zahtijeva pravedno riješenje. Prema mršavim izvještajima, koji su dosad poznati, naginje i Mandatarna Komisija tome mišljenju. Ipak treba istaknuti, da imigracija mora da ostane u mnogome pogledu ograničena i to iz čisto ekonomskih razloga. Nade, koje smo polagali u duhanske nasade, tek su se djelomično ispunile. »Wasserkopf« Tel Aviv, taj grad nerazmjernih zračnih zvajnja, na ekonomski sftnom tijelu židovske Palestine, pokazuje, da je i te kako potrebno ograničenje, ali pokazuje ujedno, da je izgradnja moguća samo na širokoj bazi poljodjelstva. S tim u vezi je opravdaniji zahtjev za državnim zemljištem, koje je obećano sa strane Engleske, a potvrdjeno mandatom. Ako se novac Keren Kajemeta, koji danas mora da kupuje spekulacijom poskupljena zemljišta, bude mogao da upotrijebi za sanaciju i ameboraciju državne besplatne zemlje, ako se prinos Cijonističke Organizacije školstvu umanji za primjerenu svotu, koju treba da dade palestinska vlada i upotrijebi za naiseljivanje u tom će slučaju i /imigracija moći da se poveća, a da se ne ugrozi gospodarsko stanje zemlje. Svakome političkome zahtjevu odgovara stanovito vrijeme. To je spoznala i Egzekutiva a i Kongres, koji joj je naložio intervenciju kod Saveza Naroda, gdje engleske interese zastupa naš odlični prijatelj Ormsby Gore, državni podsekretar u ministarstvu kolonija i član engleske donje kuće. Mi pozdravljamo pravedne riječi Kenworthya te želimo da ih shvatimo ne samo kao osobni izražaj, nego dijelom kao mišljenje engleskoga javnoga mnijenja i onih vladinih krugova, koji su odlučni za englesku politiku u Palestini. Dogadjaji u Siriji potvrdjuju ispravnost Samuelove uprave u Palestini, ali dosadanji uspjesi Cijonističke Organizacije u Erec Jisraelu dopuštaju proširenje te uprave u smislu Weizmannovoga pisma, o kojemu je Mandatarna Komisija u Ženevi imala da stvori svoj sud. Mi sumnjamo, da će taj sud u punome opsegu i odmah potvrditi naše zahtjeve. Ali Egzekutiva ne smije da sustane na tome putu. Židovski državnik, kako se Wčizma nn sam nazvao, uživa naše povjerenje, da će načinom, koji mu propisuju naši pravi interesi, znati da izvojšti naše pravo.

NEMA REFERENDUMA ZBOG IZBORNOG PRAVA ŽENA

Palestinski Mizrahi odustao je od svoga zahtjeva da se pita palestinski jišuv ima li se dati izborno pravo i ženama. O ovoj odluci izdao je Mizrahi objavu u kojoj se kaže da je on kao religijozna partija u 25 godina svoje djelatnosti sudjelovao na mnogim konferencama na kojima su imale žene i aktivno i pasivno pravo glasa. Obzirom na naročite prilike u Palestini i na to da se čitav.om religijoznom židovstvu omogući učešće u organizovanju jišuva, želio je Mizrahi da se u pitanju izbornoga prava žena nađje opće priznato riješenje za koje bi bio najbolji put plebiscit. Nakon što su ljevica i Mizrahi a i desno krilo primili taj prijedlog izjavio se jedan dio palestinskih rabina protiv toga, pa je time učinjeno da neki dijelovi palestinskog religijoznog židovstva ne će sudjelovati u plebiscitu. Time je onemogućeno da se ovo pitanje riješi parlamentarnim putem. Mizrahi drži zbog toga narodni referendum suvišnim. Krivnja pada zbog toga na one rabine koji su prcklaanovali zabranu referenduma i abstinenciju. Mizrahi će, jer uvidja potrebu organizovanja jišuva sudjelovati i bez referenduma u izborima za Asefat Hanivbarim pa se nada da će religijozno židovstvo u Palestini kojc- : želi izgradnju a ne razorenje jednako naći puta-za učešće u organizovanju jišuva. - (Ziko). 1

Dr. Josef Freud

Kobna je smrt nenadano pokosila jednoga od prvaka u kolu liječnika novog Erec Jisraela. Dne 4. novembra o. g. preminuo je u Jerušalajima nakon kratke i teške bolesti docenat dr. Josef Freud. Težaj je to gubitak za naš maleni svijet. Težak je, jer malo ih je, koji su toiiko dali, toliko mnogo stradavali, malen je broj sposobnih i toliko nesebičnih i čednih ljudi, kakav je bio pokojnik. Mi Židovi iz Jugoslavije u Palestini gubimo u njemu jednog od naših odličnih prijatelja u Palestini. Bio je liječnik. Najprije saradnik svoga znamenitog rodjaka prof. Sigmundiai Freuda u Beču, kasnije je radio na univerzama u Miinchenu i Pragu te je mogao da postigne i profesuru, ali tek pod uvjetom. Desilo mu se kalo i mnogim drugim sinovima židovskog naroda. Staviše mu zahtjev, da se odrekne toga svog židovstva i primi kršćansku vjeru. Kao ponosan i samosvjestan Židov, on je to odbio. Docnije je ostavio svoju struku; psihijatriju i postao rentgenolog. U ovom svojstvu pozvan je na vršenje liječničke dužnosti u bolnici »Hadase« u Jerušalajimu, gdje mu obećaše urediti lijepi institut za znanstveni i praktični rad. Ovaj se institut kasnije imao pripojiti naš'oj univerzi. Kad je došao ovamo, dadoše mu sobicu s aparatom »kao provizorij«, koji je potrajao pune 3 godine. Upravo dosta, da se pokojnik radeći naporno od jutra do mraka u opasnoj zoni rentgenovih zraka, a u nedovoljno izoliranom prostoru, uništi. Tako je postao žrtvom svog zvanja, svog vlastitog rada. Zrakama, kojima je izliječio stotine ljudi, polako je uništio sebe samoga. Bio je rijedak čovjek. Bezgranično istinoljubiv, što mu bila vječna zapreka. Svestrano obrazovan i talentiran, imao je duboko razumijevanje za sve i svakoga. Znao me je frapirati neobičnim znanjem o ekonomiji i poljoprivredi. Pored 10 i više sati dnevnog napornog rada u bolnici, nakon studija kod kuće, kasno u noć, šetajući jorušalajimSkim ulicama on je znao iz rukava sipati ideje o nekim specijalnim kulturama palestinskoga tla, o terasiranju i oplodjivanju gologa krša jerušalajimske okolice, judejskih brda, još je stigao da tačno pozna cijene pamuka i kaučuka na svjetskim tržištima, dal diskutira o utjecaju amerikanske produkcije žita na razvitak poljoprivrede u drugim zemljama. Tragika njegovog života bijiaiše, da je do gotovo pred samu smrt ostao samac. Nije našao, a nije ni tražio simpatija i prijatelja. Živio je povučen i ljudi, koji ga ne razuraješe, nazvaše ga čudakom. Pače zapostavljaše ga, jer je bio prečedan, nije znao da zahtjeva i iskorištava šanse života u Svoju korist. »Orao samac leti, a jatimice gavran*... pjeva jedan pjesnik. Tek kad se pojaviše znaci neminovne smrti, nastade komešanje. Preko 60 liječnika k cijele zemlje skupilo se oko njegovog bolesničkog kreveta* ali prekasno. Htjedoše ga spasiti transfuzijom krvi. Kad se u jerušalajimskim ulicama pročulo, da se traže ljudi, koji bi htjeli bolesniku dati dio svoje krvi, prijavilo se na stotine ljudi, koji se htjedoše odužiti svom liječniku i dobročinitelju No uzalud. Umro je dosljedno svom životu; kao što mudrac umire. On je prvi raspoznao svoju bolest 1 znao, da će smrt biti jedini liječnik. Hladnokrvno podnosio je ovu spoznaju. Do zadnjega časa sam je na sebi proučavao razarajuće djelovanje svojih inače spasonosnih zraka. Na pogrebu ispratilo ga je ogromno mnoštvo svijeta. Ironija njegovog tihog i skromnog života. Nadgrobni govori redahu se jedan za drugim; ašamnu. ašairmu! Mrtvome Freudu bilo je priušteno, što nije bilo živome: razumješe ga fi počastiše. Nazvaše ga halucom medju liječnicima. Halfa, S. novembra 1925.

I n g.

Hugo Zaios c e r.

Habima opet priznata ruskim državnim kazalištem

Predsjednik moskovskih sovjeta Kamenje* saopćio je ravnatelju hebrejskoga kazališta-' « Moskvi, »Habima,«, Ze m a ehu, da je Habima opet unesena u listinu ruskih državnih kazališta, i da-' će odsada redovito primati državnu subvenciju!

4

>2 I D O V*

BROJ 50.