Židov

Zašto ministarstvo nije čitalo drugo alineju § 4., Zašto ministarstvo nije tražio, đ'a inoiiteUi »za osnutak nove bogoštovne opčine treba da iskažu dovoljna sredstva, kojima će se osigurati opstanak potrebnih bogoslu/nih zavoda i uredaba itd.«? Doista je čudna žurba i susretljivost, kojom je ministarstvo riješilo tu stvar. Doista je sumnjivo i čudno, za volju, kojih i kakovih ljudi se prelazi preko gledišta jedne velike i ugledne općine i za volju kojih se gazi zakon! Čiji su to prsti po srijedi? Čiji su to privatni i lični interesi pomagali iza kulisa, da jedna jevrejska stvar, jedan jevrejski interes budfc predmetom intervencije i političke trgovine?! To je simptomatični preludij k osnovi zakona 0 organizaciji ievrejske vjeroispovijesti. Jedan maleni dio zagrebačkih ortodoksa, terorišuči svoje vlastite razumnije članove, traži na vlastitu štetu samostalnu općinu i odcijepljenje od jedinstvene opčine, gdje su ortodoksi nailazili na toliku susretljivost. Zašto? Jer je toj šačici principijelno do separatizma, jer su principijelno protivnici jedinstva našega Jevrejstva i njegove jedinstvene organizacije. Duh destrukcije diže svoju glavu i obilazi naše redove. Primjeri, pa upravo loši, nalaze slijedbenika. Zagrebački Sefardi takodjeu traže odcijepljtenje, takodjer traže samostalnu općinu, takođjer traže, da se pogazi zakon. Ni oni ne mare za svoje prave interese. I tu jedna separatistička manjina terorizira većinu. I tu se prelazi preko toga, da je zagrebačka općina očitovala svoju pripravnost i dala dokaza, da hoće ii da može u krilu jedne jedinstvene općine udovoljiti u punoj mjeri, makar 1 uz znatne žrtve, svim opravdanim interesima svake grupe. Jpak sq traži separatizam. A neki faktori Saveza J. V. O. preporučuju ovu molbu na uvaženje, preporučuju ministarstvu vjera, da pogazi zakon! Zari je to zadaća Saveza? Zar on smije preporučivati kršenje zakona? A u kojemu cilju? Da se razbije naše jedinstvo, da se razbija i ondje,' gdje jtj ono uzakonjenol Zar nas je toliko, zar smo tako jakii i moćni, zar je naša sredina tako povoljna za razvijanje našega Jevreistva, te ne treba da čuvamo jedinstvo, nego smijemo da se cijepamo na tolike strane, obrede i općmice? Kuda to vodi? Vrijeme je, da i zagrebački Jevreji dignu svoj glas u obranu ugroženih interesa ne samo svoje općine, nego svega jevrejstva naše kraljevine. Treba ustati protiv ovih opasnih tendencija, protiv destruktivnih elemenata u vlastitim redovima j protiv omalovaživanja od strane drugih, jevreiskih i neljevreiskih, faktora. Ne treba nam ni peticija, ni intervencija, ni protesta. Tražimo, da se vrši zakon, doklegod je na snazi! Ne dozvoljavamo, da se krši zakon i stvore opasni presedani! Predstojništvo zagrebačke bogoštovne 'opčine mora tražiti od Državnog Saveta, da poništi nezakonita naredjenja ministarstva vjera. Zagrebački Jevreji neka na jednoj velikoj skupštini dadu predstojništvu svoje opčine snagu i autoritet, da dolično istupi u toj stvari. Neka se razumije, da ne ćemo vrše da budemo objektima ma čijih intervencija, da ne ćemo da ulazimo u račune profesionalnih političara, i da nijesmo >quantitć negligeahle«, kada se rad o jevrejskim interesima! A r i;

Službena statistika Jevreja u Rusiji

Kako »Morgenzeitung« javlja, razaslao je ruski informacijom biro u Washingtonu statistiku jevrejskoga stanovništva Rusije, što ju je izdala Sovjetska Rusija, Po toj statistici imade sada u Sovjetskoj Rusiji 2,800.000 Jevreja, a to su 2% sveukupnog stanovništva (90% žive u gradovima). Od toga otpada 1,700.000 ili 60% na Ukrajinu, 600.000 na centralnu Rd&iju, 450.000 na Bijelu Rusiju i 50.000 na Transkavkaziju. Namještenika i radnika imade H50.»>00, zemljoradnika 130.000, obrtnika 905.000, trgovaca i osoba bez odrsdjenog zanimanja 915.000.

Zabrana »Dawara« u Rusiji

Hebrejskome dnevniku' »Đa\varu«, organu jevrejskoga radništva u Palestini, oduzet jq u .Rusiji poštanski debft '^rz 1 raz'oga cenzure«.

Proces protiv Steigera

Na raspravi od II- novembra preslušana je svjedokinja Ukrajinka VSklonija l.edl, kojai sfc je bila prijavila poljskom poslanstvu u Beču, izjavivši, da znade, a Sttigeru neke podatke- koji ga terete. Na sudu izjavljuje, da je za vrijeme aten tata boravila kod svojih rodjaka ‘u Lstvovu. Vidjela je, kad su prolazila kola, u Ikojima se nalazio predsjednik V ojc.i e h o w s k i, kako je neki čovjek osrednjega uzrasta u svjetlom gumenom ogrtaču i sa naočarima od roga trgnuo neki zametak ispod ogrtača i bacio ga prema kolima. Na pitanje predsjedatelja porote, da H drži da je Steiger (s kojim je na raspravi konfronUrana) atentator, odgovorila je; »Jest, to je on«. Ali kad je Steiger na poziv predsjedatelja navukao ogrtač, koji je imao kritičnoga dana, -izjavila je, da sad ne piože odlučno ustvrditi, da je Steiger identičan s onim čovjekom, koji je bacio onaj zametak, izjave ove svjedokinje o mjestu, sa kojega je Steiger navodno bacio onaj zamotak, uvelike se protive navodima Fasteruakove. Tvrdila je na sudu, da je Steigera; uhvatila za rame, kad ga je i Pastemakova zaustavila, a dosada nije nijedan svjedok pa ni Pastemakova izjavio, da je koja starija žena, kao što je Viktorija Ledi učestvovala u uapšenju Steigera. U narednim sjednicama procesa preslušani su svjedoci, koji su posvjedočili okolnosti, što govore za nedužnost Steigerovu. Već ranije preslušana svjedokinja ti a r n i š ponovno je zasvjedočila, kako je vidjela, da je bomba bila bačena iz gornjega sprata kuće, u kojoj se nalazi Cafc de la Paix. Svjedokinja saopčuje poroti, da od danav- kad se je prijavila sudu, dobiva od raznih antisemita prijeteća pisma. Suprug gospodje Harniš potvrdio je n"lene navode. Svjedokinja O r 1 i c k a izjavila je, da se u času, kad je bačena bomba, nalazila na kritičnom mjestu, da je tačno promatrala atentatora i da može priseći, da Steiger nije bacio bombu. Duboko se dojmilo sviju preslušanje S t e i gerovoga oca, 57-godišnjega staklarskog majstora Haske'.a Steigera. Izjavio je, da ie njegov sin Stanislav bio vazda dobro dijete, pobožan mladić, koji je uvijek poštivao roditelje i tradiciju. »Znam, reče potresen, »da je moj sin nedužan; moj život dajem na to.« Iza toga/ preslušano je nekoliko svjedoka!; koji su navodili, da su bili nazočni, kad je policija na poticaj i izjavu Pasternakove, dne 5. septembra 1924. uapsila i preslušala Steigera, i da Pasternakova nije tačno ustvrdi/a, da je Steiger počinio atentat, nego da je tok rekla, da joj se čini, da je to bio »taj gospodin«. • * Akta, koji sadržaju priznanje Ukrajinca Otšanskoga, Ida je l počinio atentat, a koje je predao njemački Ured za izvanje poslove poljskom poslaniku u Berlinu, stigli su oko 15. novembra sudu u Lavov. U tim aktima imade protokol o preslušani« Olšanskoga po njemačkom policajnom komesaru Hartniannu. Olšanski je prešao granicu 3. oktobra 1924. Aktima je priložen i protokol javne rasprave pred sudom u Bejthenu, na kojoj je Olšanski pod prisegom ponovio svoje priznanje o atentatu. Sud je uvažio njegove izjave i dopustio mu, da kao politički bjegunac ostane u Njemačkoj. Po mišljenju suda akta su vanredno nedostatna. U njima nema navoda 01šateškoga o njegovu boravku u vremenu od 5. septembra 1924. do 3. oktobra iste godine. Ovaj nedostatak nastao je odatle, što njemačka vlada nije htjela da dade poljskom .poslanstvu prepis onih akata, u kojima se u vezi sa O'.šanskim spominju I druge osobe, naročito one. koje stanuju u Poljskoj, jer njemačka vlada ne će da ovako oda osobe, koje akta terete. Sudu su dne 17. novembra stigli protokoli o izjavama bečkoga odvjetnika dra. Izraela W a 1 d m a nn a, koji se odnose na aferu 01šanskoga. U tim se izjavama dra. Waldmanna navode saopćenja i riječi ukrajinskih politika i članova ukrajinske revolucijonarnc organizacije, da je atentat u Lavovu inicijira'a Ukrajinska Vojna Organizacija. * U nastavku rasprave preslušan je m/inier O r 1 i c k i, suprug svjedokinje O r 1 i c k i, koja je ustvrdila, da Steiger nije identičan sa atentatorom, pa je potvrdio njene izjave. Nakon njega preslušano je nekoliko Steigerovih kolega iz

ured«, koji su ustvrdili, du.. je Steiger- radio kritičnogal dana ka« obično «>d 9 sati do ;edan sat iza podneva* i da nije pokazivao nikakav nemir ili kakovo naročito raspoloženje. Svjedokinja Hornstein oslabi a je svojim saopćenjima vjerodostojnost Viktorije Ledi. Iza toga preslušana je Steigerova zaručnica E. Mare kov aOna je izjavila, da se Steiger nije družio sa komunistima. Za kritični dan ugovorili su ona i Steiger, da če ići u kazalište. Dalje je preslušana gospodin O rI o v s ik. a, za koju je svjedok Werhola bio ustvrdilo, da se je često sastajala sa Steigerom i sestrama Marek, koje da su poznate ka« komunistkinje. Svjedokinja Orlovska izjavila je zaprisegnuta, da Steigera nije nikada vidjela. Na raspravi od 20. novembra izjavio je predsjednik porote, da je sud pronašao akta, koja se odnose na priznanje Olšan.sikoga, bespredmetnima za proces protiv Steigera. Nadalje je predsjednik saopćio, da se tri svjedoka, koje je naveo državni odvjetnik, a koji terete optuženoga, miješ u mogla pronaći. Ukrajinac Miki t i n izjavio je u istrazi, da je on pisac svih anonimnih listova, koji govore o tom, da je Ukrajinska Vojna Organizacija udesila atentat i da je ta pisma napisao na nagovor nekih židovskih gradjana: u Lavovu. Te su tvrdnje bile pobijene u jednom procesu, koji je na njihovu temelju bio podignut protiv nekolicine Zidova u La-v.ovu. Ponovno preslušan nije unio odlučne momente u nerazjašnjeno pitanje tili anonimnih listova, a predsjednik porote nije dopustio obrani da postavi svjedoku pitanja, na, temelju kojih bi se u tu stvar unijelo više svijetla. Na nekoliko sjednica tražila je obrana, da sud poduzme mjere. Ikojima če se zapriječiti, da antisemitska štampa provodi nedopustivu hajku, koja stvara tamnu i nastranu atmosferu. Na sjednici od 23. novembra izjavio'ie predsjednik porote, da sud ne može poduzeti takove mjere. Na istoj sjednici preslušan je kao svjedok nadkomesar policije u Lavovu Ivahov. On je pročelnik resora za potajne organizacije. Izjavio je, da nema dokaza, koij bi bacali na Steigera sumnju, da bi bi« članom koje političke >li specijalno komunističke organizacije. Za svjedoka Werh 0 I u reče, da nije vjerodostojan, jer je, kako je sudbeno ustanovljeno, duševno abnormalan. Dalje je izjavio, da je moguće, te postoji veza izmedju atentata i dvojice Ukrajinaca, F i dy k a i H a r lif a, jer su obadvojica l poznata policiji kao komunisti i teroristi. Zatim se nadkomesar Ivahov svratio na prvo .preslušanje Pasternakove na policiji, gdje ona nije mogla da tačno kaže, kojom je kretnjom bacio atentator bombu. Nakon preslnšanja nadkomesara Ivahova pročitan je dopis bečke . policije, u kojem crna saopčuje, da joj nije bila poznata kalkova veza Steigera sa komunistima, niti joj je on bio politički ili kako sumnjiv. Demantira, da bi koji njen komesar dao Viktorjji Ledi, kako je to ona navela u raspravi, bilo koje izjave o tome, da se je Steiger za svoga boravka u Beču družio sa komunistima. Iza toga preslušan je komesar poiicije u Lavovu Ka i dan, koje je u istrazi istaknuo svoju brutalnost i prema svjedočanstvu jednoga stražara, čušio Steigera, kad je tvrdio, da je nevin. Kaj d a n vodio je prvo preslušavanje Steigera odmah nakon njegova uapšenja. Nal poziv predsjednika opisuje Kajdan prva preslušanja Steigera i Pusternakove saglasno sa svojevremenim izjavambLuk o m s kio gia. A kad je predsjednik upitao, je li PasternakoWa tačno navela gd e je atentator stajao, zape« je i rekao, da se toga vrše ne sjeća. Od onog je vremena toliko mnogo o toj stvari čitao, da mu je nastao kaos u glavi.

Gradjevna djelatnost u Jerusolimu

U Jerusoliinu zaposlen« je suda 100 rudnika ako gradnja, a velike zgrade, koje se i trnju sa. graditi, iziskivat će bez sumnje još više radne snage, Najznatnije gradjevine su sada jedan veliki hotel i jedna zgrada za urede. Osim; toga grade se u Bet Hazeremu 15, u Talpiotu 15, i Montefiore četvrti 35 i u Bajit v’ganu 30 kuća. Oradjevinska djelatnost bila je u Jerusotimu ove godina u glavnom vrlo živahna. Izdano je do-, zvola za gradnju 500 kuća.

BROJ 51.

»2 I D O Vi