Židov

IZ JUGOSLAVIJE

. IZLOŽBA RADOVA LEONA KOENA U BEOGRADU. Beogradska Organizacija Sefardskih Jevreja povela je pred kraće vrijeme inicijativu, da se u Beogradu priredi u većem stilu izložba radova odličnoga slikara Leona A. Koe na, rodjenog beogradjanina. Leon A. Koen još je kao mladić bio otišao na studij slikarstva u Miinchcn, gdje se razvio u slikara većih dimenzija, umjetnika bogate originalnosti. Bio je opće štovan u miinehenskim umjetničkim krugovima, ali je naša židovska i nežiđovska sredina ovdje u Kraljerdni znala o njemu d suviše malo. Sad je konačno hvala Beogradskoj Organizaciji Sefardskih Jevreja došlo do velike izložbe radova Leona A. Koena u Osnovnoj Školi pored Saborne Crkve u Beogradu. U petak uveče obavio je dostojan uvod u tu izložbu g. Vrhovni Rabin odličnom propovijedi u sinagozi »Bet Israel«. (Sadržaj govora donosimo niže). Sama izložba otvorena je veoma svečano na drugoga dana pravoslavnoga Uskrsa, dne 3. maja. Izložbu su otvorili dr, Branko Popović, profesor beogradskoga univerziteta i dr. Solomon J. Alka laj, predsjednik Beogradske Organizacije Sefardskih Jevreja. Priredjivalački Odb.or izložbe sastoji se od 59 članova, sve samih vidjenih ličnosti iz umjetničkih znanstvenih i židovskih krugova u Beogradu. Čisti prihod izložbe namijenjen je ratnoj siročadi i dobrotvornim ciljevima. Povodom te izložbe mnogi su beogradski listovi donijeli odulje članke i bilješke o slikaru Leonu A. Koenu i njegovim radovima. Naročito valja istaknuti s mnogo toplote pisani članak ravnatelj sarajevskoga muzeja dr. Bože J. Nikolajevića u beogradskom »Vremenu« ,od 23. aprila. Govor g, Vrhovnog rabina n sinagozi o Slikaru L. A. Koenu, Lepa kulturna manifestacija od 3. maja, kad je otvorena izložba radova slikara Leona Koena, otpočela je u stvari govorom gosp. Vrhovnog Rabina u sinagozi »Bet Israel«, u petak uveče, 30. aprila. Ideja g. Vrhov. Rabina da o tome govori u sinagozi bila je vrlo dobra i mnogobrojni pažljivi duša oci su mu za to zahvalni. Govornik u početku razlaže mišljenja koja ppstoje i koja nisu uvek opravdana, o nedostatku dispozicije kod Jevreja za plastiku i likovnu umetnost. Ali šta je sve mogao stvoriti Izrailj na polju umetnosti, uprkos zabrani vajanja i slikanja, da je mogao, kao grčki narod više od hiljadu godina razvijati svoje sposobnosti! Ali je jevrejski narod bio večito u borbama za opšte ljudske ideale, i on nije mogao kako treba razviti nijednu granu umetnosti do jedino pesnui, melankoličnu rodoljubivu i pobožnu pesmu, koja je stajala u neposrednoj vezi sa njegovim verskim životom . . .« »Nije ni pomen ni svetkovina ovaj naš sastanak u hramu. Ali kao da. ima u njemu nešto i od jednoga i drugoga. Sa ponosom i melankoličnim pietetom na sudbinu čoveka, koji je i ako živ, mrtav za nas, mi hoćemo da oživimo uspomenu na jednoga velikana naše zajednice, na umetnika od Boga blagoslovenog, na slikara koji je ušao delima svojim u Evropu. Setimo se našeg dičnog i nesrećnog Leona Koena najvidjenijeg medju nama, najnesrećnijeg medju nama . . .« Zatim je govornik, plastično i slikovito, prikazao prošle dane, »poetsku i simpatičnu Jaliju, čije obale zapljuskuju plavi dunavski vali«, ocrtao one mahalske ljude čiji su najbolji predstavnici; »jedan na peru, a drugi na platnu: prvi omiljeni pesnik Jalije Haijim Davičo, a drugi, opet pesnička duša, pesnik boja i slike, Leon Koen«.

A onda na« je govornik uveo u život velikog i tragičnog slikara: kariera genijalnih ljudi koja vodi trnovitim putem, kroz bedu i nemaštinu, do venca slave. »Leonu Koenu njegova umetnost postaje religija. On je egzaltirani umetnik, posvećen apostolski svome delu, kao prorok svojoj misiji. U mnogim nedovršenim delima njegovim, u skicama, oseća se ona mistika k;oju pruža misao iz Biblije i legenda iz Starog Zavela. A boje ovoga slikara, to je duboka poezija koja nije vezana za škole i epohe, koja je .opšte ćovećanska i deluje kao bajka na detinju dušu, ili božja reč na dušu samrtnikovu«. Govornik staje pred njegove velike tvorevine; »Josifov san«; »Raj«; »Simfonija proleća«; »Djurdja Branković« i dali sa svojim slušaocima snažne impresije koje .ova dela ostavljaju. Pozvao je sve prisutne na izložbu »koja je pietet Beograda, ponos srpske umetnosti i manifestacija našeg življa, kojom ćemo ne samo pokazati da umemo ceniti svoga brata, već i to, da gajimo prema svojoj otadžbini najdublja osečanja i stavljamo joj u službu srce svoje intelektualne i moralne snage«. Izrazom pohvale za one koji priredjuju ovu izložbu, g. Vrhovni Rabin je završio svoj izvrstan govor, koji je po svojoj sadržini, imao za nas značaj jednog otkrića. D,

ZAGREB. IX. redovita glavna skupština Židov. gom. i športskog društva »Makabi« u Zagrebu. U srijedu dne 28. aprila o. g. održalo je ŽG i ŠD »Makabi« u Zagrebu u vlastitom svom Domu, u PalmotićevOj ulici svoju IX. redovitu glavnu skupštinu. Predsjednik društva gosp. Julio K 6 nig u svom pozdravnom govoru ističe, da je glavna zadaća, koju je odboru povjerilo članstvo na posljednjoj glavnoj skupštini, riješena, a to je izgradnja vlastitog Doma i gimnastičke dvorane, koja će omogućiti nesmetano djelovanje društva. Iznosi historijat izgradnje, podnosi izvještaj kako o troškovima gradnje, tako i samom upravljanju Doma kao posebne ustanove. Za pokriće troška izgradnje i adaptacije te uredjenja Doma treba još oko 310.000 Din., koje valja pokriti sabirnom akcijom, e djelomično i amortizacijom same dvorane. Na koncu, zahvaljujući se ponovno svima, a u prvom redu Bogoštvnoj Općini, koji su pridonijeli gradjevnom fondu, ističe, da je od otvorenja Doma dništveni život počeo sasvim drukčije da teče, a to se .odražava i u velikom povećanju redovitog! članstva. Govor predsjednika bio je popraćen živim odobravanjem nazočnih. Iza toga posvećuje potpredsjednik »Makabia« gosp. đlr. Oton Braua era tko spomenslovo pokojnom cijon. vodji Maksu N o r d a u, velikom ideologu i na polju tjelesne obnove, ikojega se smrtni istanci baš sada prevoze u Palestinu. Skupština je saslušala ove spomenrijoči stojeći i popratila ih sa »Slava«. Zapisnik VIII. redovite glavne skupštine prima se jednoglasno na znanje. Skrutatorima zapisnika IX. red. gl. skupštine izabrani su fg dr. Aleksandar Licht i dr. Žiga N e ura a nn. Društveni tajnik gosp. Samuel Deut s c h izvješćuje o sveukupnom djelovanju upravnog odbora u prošloj godini, spominje nastojank oko izgradnje D.oma i naznačuje realizovanje njegovo njvećim uspjehom Makabija, kojim za nj počinje nova etapa u njegovu životu. Društvo danas broji: 49

zakladatelja, 95 utemeljitelja, 450 redovitih članova, 142 ■ na pođupirajuća, te 226 članova pomlatka, , člana. Najviše je porasao broj članstva od otvorenja (za 300). Ističe, kako je ipak uza sve teškoće, koje sn druj( u financijalnom pogledu pratile, Makabi znao podcrtati Ereca pred galutom darovavši za Jugoslavensku hlaučku i mu u Palestini Din 6000 u vrijeme, gdje je gradnja Doma skivala velika materijalna sredstva. Spominje uspjehe dru* kao pionira židovske tjelesne obnove u Jugoslaviji, sudj e vanje na gimn. i sportskoj svečanosti prigodom XIV, ej, kongresa u Wienu, koje je veliki uspfl'eh sa tehničke strate osnutak Okruga Svjetskog Saveza »Makabi« za Kraljevi SHS., za koji je »Makabiju« dan mandat i na Vijeću SžC u Osijeku a na Vijeću »Makkabi Weltverbanda« u Wienu. I hvaljujc se štampi žid. i nežid. na potpori te društvenim č novima liječnicima gg dru. Benu Steinu, dru. Rud. Rosi ru i dru. Rikardu Baueru, na pomoći, koju su vazda f pravno pružali bolesnim članovima, te izvješćuje, da su gg dr. Oskar Heim i dr. Ivan Sp i t ze r rado odazvali p živu odbora, da se prime dužnosti stalnih društvenih lijed ka. Prelazi na izvještaj o pojedinim društvenim sekcija) Najjača je sekcija gimnastička. Ima devet kalegon (djeca, koja ne idu u školu, pomladak muški i ženski, ma raj; m. i ž., m, i ž. članstvo te m. i ž. zdravstveni odio) sa ukq oo 321 vježbaiča-(čica); prije, dok nije bio otvoren Dom, k je svega 96. U toj sekciji radi se po najmodernijim princip ma, odgajaju se dobri prednjaci iz svake kategorije. N»r čene su mnoge sprave, koje će doskora stići i omogućiti f svestraniji ra<L Zahvaljuje društvenom učitelju gosp. Mila Jankovičuv prof. gimnastike, na njegovu predanom ii sebičnom radu. Nadalje crta rad ostalih društvenih sekd nogometne, lakoatletske, teškoatletske. maćevalačke i te« sekcije. Na kraju poziva članstvo, da i u budućnosti sa i dnakim razumijevanjem radi na učvršćenju i unapredm društva prema vani i prema unutra. Nakon što je tajnički izvještaj jednoglasno- primljen 1 znanje podnijeli su detajne izvještaje o radu i o priredbu pojedinih sekcija vodja Dragan Pfeiffer za gimnastičku, I referenti Z. Fuc h s za nogometnu, Vlatko Hirs c h 1 za ii koatletsku, Sekač za teškoaltetsku, Geza Sa laman, 1 mačevalačku i vlado Do nn e r za tenis sekciju. Jednogla* su primljeni na znanje ovi izvještaji kao 4 izvještaji gosp. Dn gutina Steinhardta o blagajničkom poslovanju te pn čelnika časnoga suda gosp. dra. Ljudevita Weissmani 0 djelovanju časnoga suda, koji je ove godine imao da rijd tek jedan spor medju članovima. U ime revizijo na Inoga odbora podnio je njegov proćela gosp. ing. Zlatko R.osenberg prijedlog, da se blagajnicu 1 odstupajućem odboru podijeli apsolutorij, budući da su m blagajničke knjige i računi u redu pronadjeni. Gospoda pd predsjednik Izr. bog. općine Lav Stern i začasni predsjeda Makabija dr. Dragutin Zvvieback istaknuše, kako je djđ vanje odstupajućeg odbora bilo u svakom pogledu uspjelu kako su sve zadaće, koje je trebalo riješiti u ovoj godi gotovo sasvim izvršene, a kruna nastojanja bila je izgradi Doma, za koju uz čitavi odbor ide posebna hvala predsi nika gosp. Julija K6ni g a, koji je svojim primjerom pri njaćio, jer Makabijev Dom, eminentna potreba Zagreb, židfl stva, gotovo- je samo njegovo djelo. Predložiše stoga, da čitavom odboru, a napose predsjedniku izreče zapisnici hvala čitavoga članstva. Prijedlog je primljen jednoglasno oduševljeno odobravanje predsjedniku. Per acclamationem u bran je na prijedlog gosp. đra. Zsvieback a ponovno 1

Leon A. Koen slikar sa Jalije

(Povodom izložbe njegovih slika). Ja' sam danas po podne, i ako obuzet jednom diskretnom, intimnom tugom, prolazio lagano kroz jalijske sokake. Onaj koji je odrastao na Jaliji, kome je prvo detiajstvo prošlo na mahalskoj ledini i za koga je Jalija nekada bila čitav svet, doista ne može reći napisati o jalijskom čovcku, a da još jednom najpre ne pogleda Jaliju, da ne oživi, u sebi, on,o što jie davno već mrtvo i da se unese u prošla vremena. Nije to sentimentalnost osetiti neku vezanost, gotovo odanost prema tome kraju. Ono što vas njemu privlači, što vas mami, jeste izvesna originalnost, neka nesloženost. nešto što je u isti mah i prijatno i prosto. Naravno ne za sve, niti za svakog. Jevrejska mahala je nešto zanimljivo za one koji poznaju svaki njen kutak i za koga je ona nekada bila velika, široka i bez kraja. Prolazite danas ravnodušno kraj oronule Davičcve kuće, a u sebi proživljujete uspomene iz prvog detinjstval Ona je za nas tada bila prava kuća misterija sa svojih sedam dubokih i mračnih podruma, od kojih je sedmi bio vcčno zatvoren i nepristupačan i samim ukućanima. Pa onaj lagun koji je išao pod zemlju u grad paši, ili u dvor knjazu ili d° ispod bedema gradskog i dunavskog dna! Nju, Jaliju, valja gledati samo kroz svetlost prošlosti. Da ii je videli, povedite uvek sobom kakvog starog čoveka, koga je samo novo vreme odvojilo od mahale, a čije je srce još okovano njome. Neka vam on priča, jer nema šta mnogo da pokazuje. Drukčije nećete videti ništa. . . . ♦ Ovih poslednjih dana otkriveno je, tako reći, u ruinama naše' Jalije, još jedno svetio ime. Mi nemamo mnogo takovih svetlih momenata i takovih otkrića. Ali mi i ne znamo šta imamo. U nas Sefarada ima dosta duše, osećajposti, topline možda, ali po duhu nismo mnogo racionalni, ne istražujemo dugo, ne udubljujemp se koliko treba u stvari. Oricnt je učinio svoje i bstavio na nama svoje široke brazde. Imali smo i imamo jednoga Hajima Daviča, a do juče nismp ni sami mnogo o njemu znali, niti smo drugima' kazivali ono malo što nam je o njemu bilo poznato. Imali smo i imamo jednoga Leona K o e na, a do danas je njegovo ime, koje

se eto već pominje sa čašću i ne bez opravdanog ponosa ostalo poznato sam,< njegovoj porodici i možda još, avaj! samo milosrdnim sestrama koje ga nesrećnog nadgledaju! . . . Sa gordošću isti ali smo, tu skoro Hajima Daviča, da tek sada ovih dana, otnjnemo od našeg nehata, našeg, oprostite, ali inkriminiranog zaorava od samo tri decenije, još jednoga druga književnilu sa Jalije i po imenu i po slavi slikara sa Jalije, Leoia Koena, ♦ Leon A. Ko e n e jalijsko dete, čedo iste sredine u kojoj je ponikao i njegov, nešto stariji, vršnjak Hajim Davičo. Još iz malena odlikovao se kao dobar crtač, ali niko nije ni slutio da se u njemu krije slikarski genije, veliki talenat, originalan duh. Život i ;rilike uputile su ga na drugu, prozaičnu stranu: bio je krojači radnik. Ali rodjeni talenat uvek, pre ili posle, nalazi svoj >ravi put. Jedno predavanje o Šekspiru, pre 4 decenije, bilo » dovoljno da ga uputi onamo, kuda ga je njegov genij' On odlazi u Minhen, na studije. Tamo u onom od vajkada imetničkom centru, bogomdani slikar, siromašni krojalčki ka*a sa Jalije, razvija se lagano u velikog umetnika i njegov duh, njegova bujna fantazija, kroz školu, dolaze do svoga punog izraza.. Još tada, devedesetih godina prošloga veka, njegova je umetnička pofkva zapažena od strane najnerodavnijih krugova slikarskih i visoko ocenjena njegova vredost, Leon Koen je slikir po rodjcnju, originalan majstor, izraziti individualista. &ža Nikolajević, njegov drug, naziva ga »slikarem-pesnikom«, metnikom, koji peva bojama, »muzičarem boja« koji reša-a komplikovane probleme slikarske veštine. Njegov simpatian članak je čitava apoteoza Koenovoj umetn,osti, On i dalje eli: da sii Srbi imali u svojim epohama darovite slikare, ali nsli da su dva najdarovitija srpska sKkara: Djordje Krstić i Leon Koen. Leon Koen crpe soje motive u pričama biblijskim, u mitologiji, u beskrajnoj pir odi ili momentima iz srpske istorije. Ima tu nečeg nasledjemg, patrijarhalnog i u toj pesničkoj prirodi Koenovoj, kao št< smo konstatirali kod Hajima Daviča; tiha religioznost i diskitna, ali silna privrženost rodjenoj grudi i srpskom narodu . Po mišljenju onih i>ji su zato pozvani i koji šu imali već prilike da ocene vredtfst Koenovih radova, njegovih sKka »Josifov san« u kojoj e slikovito prikazuje buduća veličina J.osifova predstavlja edan od najvećih njegovih uspeha na

platnu. Na ranijoj mcdjunarodnoj minhenškoj izložbi pri’’ čila je veliku pažnju i izazvala senzaciju. Zatim »Raj« za 1 Nikolajević veli da predstavlja naijveći uzlet tvoračke uri umetnikove i delo posmatrano sa evropskog gledišta, oi i voklasne umetničke vrednosti. Pa »Djuradj Branković« i »B mlet« koji su na žalost ostali samo u fotografiji, jer je orija nestao; i »Večiti Juda«. Naravno ne. može se pisati o umetničkoj vrednosti '■ pre izfožbe i od strane lica, kome nedostaje merodavan a® nički kritcriura. Ali je po onom malom što se do sada P IiJ o Leonu Koenu jasno, da je tu reč o istinskom umetniku velikom rodjenom i originalnom daru. * I Izložba slikai Leona Koena je u svakom slučaju jedna * lepa manifestacija. Još više, ona označava jedan kulturan ; tum u životu beogradskih Jevreja. To su momenti kada oseća, kada se vidi, koliko takve kulturne manifestacije c bližim, koliko su u stanju da sprijatelje, da sjedinjuju. Ini® Hajima Davičo i Leona Koena su istovremeno i ona ali viša i kulturna veza, koja nas spaja jače i solidnije, sa' pim Beogradom i njegovim žiteljima, svima, bez razlike * dna jalijska priča Hajima Davičo, u kojoj je kraj ljubavi svoje rodjene izražena i ljubav za širu njegovu sredinu i 1 se kroz nju, kroz tu priču ceni onaj stari Jevrejin sa 9 hale, onaj sitni trgovčić, o kome se mislilo sa predrasuda 5 jedan »Djuradj Branković« Leona Koena, u koji on unosi i svoje duše, svoga bola i svojih patnji u tragiku i strada* velikoga mučenika i junaka; to su oni svetli trenuci u ko 51 se đrukče sudi o nama, u kojima se menja dosadašnje m* nje i kada se lome predrasude kroz koje nas gledaju. A da je to tako, dokaz su pripreme za ovu izložbu. patični članci i beleške o Leonu Koenu, spontana najuglednijih srpskih imena da uzmu učešća na izložbi. Sefardska Organizacija u Beogradu koi« duguje plemenita inicijativa sakupila je oko sebe, bez truda, pored vidjenih lica iz jevrcfskih krugova još i deo naučnog i umetničkog Beograda. Ugledni profesori Uni' r teta sa imenima estetičara Bogdana Popovića i nas' 3<i kom umetnosti Branka Popovića na čelu; najugk* 5 predstavnice Ženskoga Pokreta: šefovi najuticajnih H 5 ** beogradskih; svi su oni priredjivači ove izložbe. Ova i®* čine čast beogradskim Jevrejima. Njihovo učešće je doku 51 se želi da postavi na svoje pravo mesto umetnička

4

»ŽIDOV«

BROJ 19