Židov

IZ JUGOSLAVIJE

VIJEĆE SAVEZA RABINA U KRALJEVINI SHS. Savez Rabina u Kraljevini SHS sazvao je, kako nam se javlja, svoj redoviti godišnji kongres za 15. i 16. juna u Zemun s ovim dnevnim redom; 1. Otvorenje; 2. čitanje zapisnika prošloga Saveznoga! Vijeća; 3. tajnički 'izvještaj; 4. blagajnički izvještaj; 5. izvještaji pojedinih komisija; 6. izvještaj o izdavanju almanaha; 7. promjena pravtilh; 8. izbor novoga saveznoga vodstva. Nadalje 6e se na kongresu Ijnati odrediti mjesto, gdje će se održati naredni kongres. Prije otvorenja kongresa imao b{ igosp. nađrabin Schlang iz Beograda održati predavanje o temi; Mikva.

AKCIJA ZA KEREN HAJESOD U SUBOTICI Boravak g. Vrhovnog Rabina, izaslanika Glavnoga Ureda Keren Hajesoda i članova kuratorija KH za Kraljevinu SHS. Inicijativom Kunatorija Keren Hajesoda za Kraljevinu SHS u Beogradu započela je u Subotici akcija za Keren Hajesod. U nedjelju dne 30. maja stigli su u Suboticu od kuratorija gg. dr, David A 1 k ala j, predsjednik Saveza Cijonista, Laza Avramović i dr. Fridrih Pops i gospoda delegati Glavnoga Ureda Keren Hajesoda Rihard Steiner i prof. Salem Pazi Goldman. Pozivu kuratorija spremno se je odazvao g. Vrhovni Rabin dr. Isak Alka laj, koji je već svojim prisustvom mnogo doprinio uspjehu akcije. U nedjelju poslije podne održan je u velikoj subotičkoj sinagozi zbor. Sinagoga je bila krcato puna. Prvi je govorio na madjarsk,om jeziku subotički nađrabin dr. G ers o n. Iza njega govorili su redom gg. dr. David Alka laj, dr. Pops, g. Steiner i prof. Pazi Goldm a nn. Zbor je vanredno uspio. Svi su se govori uvelike dojmili mnogobrojne publike. U devet sati bila je čajanka, na koju je došao veoma velik broj židovskoga gradjanstva Subotice. Ovdje je g. Vrhovni Rabin održao vanredno lijep i uspio govor. Od ostalih govornika iz Sub.otice i okoline valja istaći govor predsjednika subotičke vjerodspovjedne općine dr. K 1 e i na. Na ovoj jc čajanci započeta subskripoijß doprinosa za Keren Hajesod. Prof, Salem Pazi Goldmann i gosp. Rihard Steiner, ostali su u Subotici u svrhu daljega provodjenja akcije. Ostali gosti otputovali su u nedjelju u noći natrag u Beograd. Za 3. juna dogovoren je početak akcije u Novom Sad u.

BEOGRAD. Konccrat Srpskog Jevrejskog Pevačkog Društva u Narodnom Pozorištu. U utorak, dne 8. o. mj., priređiuje agilno beogradsko Srpsko Jevrejsko Pevačko društvo svoj velikti koncerat u Narodnom Pozornu. Na programu je izvedba čuvenog Handlovog oratorija »Juda Makabli«. Za < ovaj koncerat vlada u muzičkim krugovtaa i u široj publici u Beogradu veoma veliki interes. Gotovo svi beogradski listovi donose povodom koncerta u svojim muzičkim rubrikama analizu velikoga Hdndlovog djela i govore s mnogo hvale o Srpsko-Jevrejskom Pevačkom Društvu. Zbor Srpskog Jevrejskog Pevačkog Društva vođi odlični zborovodja igosp. I. Brezovšek.

KONSTITUIRAJUĆA SKUPŠTINA ŽID. GLAZBENOG DRUŠTVA U ZAGREBU SE ODGADJA iz tehničkih razloga do septembra. Dan konstitu'rafuće skupštine javit ćemo u »Židovu« pravodobno. Priredjivački Odbor.

Glazbena matineja

U nedje 1 j u dne 6. juna 1926., održat će se u dvorani Doma ŽŠGD »Ma ka bi, Zagreb, Palmoticeva ul. 22, dvorište,

na kojoj će se izvoditi isključivo djela židovskih kompozitora. PROGRAM; I. a.) Joel E ng e 1: Ima hatedi; « b) Aron M. Rothmtiller: Narodna (riječi od H. N. Bjalika); c) Žiga Hirschler: Šluf man kinđ; d) Žiga Hirschler: Iz gekimen der leter nusen. Pjeva Zdenka Buch 1 e r. Za glasovirom Branko Kreč. 11. a) Aron M. Rothmiiller: Kadiš; b) J. S. Ros fci n: Dos Gebet (riječi od J. L. Pereza); c) Žiga Hirschler: Josi mit dem Kdel. Pjeva Oskar Fi s c h cr. Za glasovirom Branko Kr e č. 111. a) Ernest 810 c h: Baal Schem; b) Josef Achron; Canzonetta; c) Michael Gn e ssi n: Širat abir noder. Izvode Ernest S chaffer (violina) i Slavko L 6 w y (glasovir) IV. a) Michael Gnessin: Varijacije na židovsku narodnu temu; b) L. Zeitlin: Reb Nachmans Nigun. Izvodi kvartet: Dukes Tibor (I. violina), Pordes Alfred (11. violina); Ernst Schalfer (viola), Franjo Novak (čelo), a kod b) Enrico Bau e r (11. viola). V. a) A. Rubinstein; Leina pjesma iz opere »Makabejci«, (Po zbirci Kisselgoffa); b) L.S zaminsky: Eli jibne hagalil; c) Lewandovsky: Haleluja; Izvodi zbor omladinaca. Kod a) pjeva solo Katarina Čo p. Dirigent Aron M, Rothmiiller. POČETAK TOČNO U 11 SATI PR. P. ULAZ SLOBODAN.

Otok mrtvih

BELETRISTIKA

Ođ

I. E 1 jaio v a.

Negdje na moru, na jednom od razasutih otoka življaše siromašno pleme ribara. Plijen njihove mreže bijaše im hranom; samo rijetko kada valjaše se zralkom isparina od pečenoga mesa. Jadno izgledahu ribari, mladi kao i stari; maleni rastom, bez mišica, bez snage. Pred mnogo stoljeća osvane kod njih prorok divljega pogleda a užarenih očiju, s dugom, razbarušenom kosom i sa crvenim, čitinjastim brkovima. Napola go obflažaše otokom. Na morskoj obali, gdje se obično sastajulru ribari, sagradio si sirotinjski šator. Tamo je on njima besjedio. A svoja proroštva završavao je uvijek sa zastrašujućim riječima: »1 puk otoka bit će istrijebljen. Istovremeno sa svakim svaitovima bit će sedam sahrana. Broj umirućih bit će veći od broja onih, koji počinju živjeti.« Puk je slušao užasne riječi, te je glasno plakao. Njegov je( kralj navukao na se vreću, te je tugovati s pukom. Prorok ne mogaše dulje gieda/ti bol naroda, te progovori Bogu: »Gospode, nema ti okajanja, te bi se rad njega ukinula osuda? Ne može Ii puk molitvama promijeniti svetu odluku Tvoju?« A s neba mu se ozva odgovor: »Doći će vrijeme i kraljica će rodfti sina. Sina odvedite u tudju zemlju. CM njega će poteći koljeno, koje ne će poznavati nf njegovo rodnu zemlju nlitjf njegovo prokletstvo. I doći će dan, nat koji će morski vali doplaviti) jednoga od toga koljena na obalu vašega otoka. Budete li ga prepoznali i dočekate li ga srdačno |! zgubit će prokletstvo svoju moć.« Od tog doba žiVe u narodu dvije misli. Jedna da nad otokom leži Božje prokletstvo; druga da je spas još ipak moguć U njihovikn srcima tinjaše tiha nada, da će jednoć, jednoć osvanuti njihov spasitelj ; da će s njih skinuti strašno prokletstvo. A kad lim ie smrt dnevno tri puta u goste došla, i kad je nada na spas pomalo nestajala, pripravljaše se puk na doček anđjela smrti. Za dijete, koje se imalo roditi, priređivahu se najprije posmrtne ponjave, a žarim tek perine. U svakoj kući bijaše pripremljena zaliha komadića stakla, kojima se pokrivaju oči mrtvih. Svaka djevojka razumijevaše savršeno šivanje »vječne oprave« ito prije, nego Uhi naučila kuhanje. Prva igračka svakog dječaka bijaše motika, s kojom se kopaju grobovi, A kad je koji dječak postao »bannicva«, otac mu je poklonio sat s lancem, o kojemu je visio maleni, nadgrobni kamen. Kad je koja zaručnica svom zaručniku šivala darove, uvezla bi na njih: »E 1 mole rahamfim«. A mala djeca igrajući se, kopahu malene grobove i pjevahu staru pjesmu: U matere dječak b’jaše Mošem ,ga malim zvaše; Tek što s’ rodi slinak mali Grob mu ljudi iskopali . . . U svakoj kuća čuvahu zalihu perja, koje se umirućem stavlja pod nos. Suđje za vodu nikada se nije sasvim napunilo, jer bi se i onako übrzo moralo isprazniti. A svaki se ponosio s posjedom triju trakova slame, koji će mu se u grob položiti. Od prvog djetinjstva učili! su napamet molajtve žalosti. U mnogim je kućama na jStočnom zidu velikim slovima bila ispisana molitva za mrtve. Svako je dijete već napamet znalo kadiš i prije nego li bi naučilo jutarnju molitvu. Kad bi se rodilo koje dijete s lijepitn glasićem, odnijeli bi ga u »Društvo vapijućih ii plačućih«. Grozno bijaše vSdjeti djecu, sabranu na morskoj oba!*, ikad bi u igri kao očajna pljeskala rukama, li jadlkovala svojim slatkim, nježnim glasovima, i s užarenim, 1 obrazima slavila odlike ovoga druga, koji je u Igri legao u grob. Kad bi koja majka pohvalfja svoga sina, rekla bi za rtj, da će biti velik učenjak: on bi i iz sna probuđjen, smjesta mogao održati jedan žalobni govor. Zaručnice slale hi svojim zaručnicama u kesicama talita nešto Palestinke zemlje. A posije svatova, one su si odrezale svoju lijepu dugu kosu, te je sahran® s velikim slavljem na posebnom groblju, koje se zvaše: »Groblje ljepote H mladosti«. Svakoga, tko je umro, sav grad je ispratio do groba. Svatko je znao, da će mu se to naplatiti poslije smrti. Veliki i mali h'jahu raštrkani po groblju; djeca igrahu se tamo do dan a odrasli sprovadjahu tamo ljetne večeri U tiho. blago predvečerje u skupinama hi tumarati medin grobovima svojih b riz ih i znanih. Ponos porodice mjerio se brojem mrtvih. Nadgrobno bi kamenje klesali od dobrog kamena: urezana, pozlaćena slova govorajhu o djelima one hrpe pepela, što mirovaše Ifspod Običaj bijaše u narodu, dia ne škrtari s kamenjem. Mnogi kamen bijaše skupocjeni! od kuće, u kojoj stanovaše preživjeli udovac iii preživjela udovica. Kad bi ikoji od otočana otišao u tudjlnu, nastojaše da se pod stare dane vrati na otok. Nfihova poslovica bijaše; »Živjeti treba u tudjini, aH umrijeti treba u zavičaju, jer nigdje nije smrt tako mila S dobra, kao na otoku mrtvih.« Tako su otočani živjeli godinama; u bijedi i siromaštvu tratiše svoj život, a sahranjeni bijahu s najvećim slavljem.

Jedne užasne, crne noći dunu s mora strašan vjetar. Najstariji medju starima sličnoga se sjetit ne mogahu. On je krovove strgao s kuća, porušio je malene kućice, iskorijenio je mlado drveće, a daleko je odriro daske iz sušionica, u kojima su se svu godinu sušile ribe. I nadgrobno kamenje, koje je čvršće stajalo od drvenih kuća j od nježnog drveća, i ono je postradale od oluje, na tisuće ležaše ono polomljeno i porazbacano po groblju. Jad bijaše pogledati to drago kamenje. Kad se oluja slegla, izadjoše svi otočani na groblje. Jer na otoku ne može biti ništa dobra, dok grobovi nisu u redu. I svatko, tko još imadjaše zdrave noge i ruke, pošao je

onamo, jedan s motikom, drugi sa sjekirom, jer .i piot od hrastovine ležaše porušen. Medju njima bijaše i najstariji od otočana, kao snijeg bijeli starac, koji se još sjećaše naročite molitve za slučaj, da nesreća polomi fl razori staro, nadgrobno kamenje. S drhčućim rukama obavljahu žalosni posao, suze im stajahu u očima, i s pobožnošću sahirahu vješto sveti prah raskopaniih grobnih humaka. Svi bijahu marljivi pili poslu. Kad iznenada doleti malen mladić, koji je jedva d'sao. Oči mu gorahu Iko u grozn ci; »Na morskoj obali sjed*f sitarac. —Lice mu sjai kao sunce. Plima ga je doplavtila. On suši svoje mokro odijelo na suncu . . .« Čuše vijest. Žene se uplašiše, rukom se uhvatiše za srce. Blijede im usnice šaputahu; »Spasitelj . . . spasitelj!« Jako kucahu srca muževa. Stisnuše zube i ne progovoriše ni riječi. Medjutim govoraše starac, strahovito plevajućim glasom, svoju molitvu ! svi ga niirno slušahu. , I dok je on starim, plačljivim glasom govorio molitvu, koja je molila za oproštenje razoreno nadgrobno kamenie, raskopane grobove, jadne, progoijene duše, osvane odjednoć stranac, kojega je jedan val doplovo na sirotinjski otok. Zadrhtaše i oni, kojfi su plakali i oni, koji su molili. Čudnovat, božanstven biliaše čas. Nitko rtije sumnjao, ,da je došao, koga su očekivali stotinama godina. Kao okamenjeni stajahu otočani i ne mogahu se nagledati stranca, kojii ih je promatrao prijaznim pogledom. Čvrstim, sigurnim korakom , dolazio (im je sve bßže \i bliže. Motike i sjekire ispadbše itm iz ruku. Viiša sila privlačila je puk ik čudnovatom strancu. I svi poletješe, da dočekaju rijetkoga gosta. Po prvi puta oćutješe otočari, da je život tako bliz, a smrt tako daleka, tako daleka . . . Ne prodje ni četvrt sata, a oni već bijahu s dragim gostom u gradu. Lica sjahu od ponosa i radosti.

Uskoro se alti! desi nešto, na Sto- otočarti ne mogu misliti bez suza u očima. Prvi govorrt’k, koji se uspeo na govornticu, dla pozdrav! gosta, nije još nikada bio toliko uzbudjen od radosti. On je nastojao, da mu glas drhti) od radosti. Uzdah trgnu 'mu se iz grnđiju, a njegov govor bijaše najbolji nadgrobni, žalobrii govor, što ga je ikada održao. Kor pjevaše lijep'in, žalosnim glasovima »oiduk Kadim. Kantor htjede gostu izreći radosnu dobrodošlicu, no iz njegovih ustfiu zazvučilc je »E 1 male rahamim«. Žene su plakale kao kod maskira. Otočani htjedbše svom licu podat radostan izgled, no ito im nije uspjelo. Na njihovim licima bijaše predanost »Baruh dajan emeta*. Spasitelj stajaše gore. zadubljen u misli. Glava mu je teško klonula na grudi Razumijevaše protimbu, koja se borla u njihovoj unutrašnjosti; protimbu iztnedju njihovih osjećaja i načina, na koji su doiaz/ili do Izražaja. I duboka bol prodje mu srcem. Uvečer sastadoše se najstariji sa otoika na ozbiljan dogovor. Otvoriše stare knjige, u kojima bijaše zapisano proročanstvo. Razmišljahu o tomu, kako im valja dočekati dragog gosta. Kopahu 8 kopahu po zaprašenim listovima, i sve im je teže bivalo oko srca. Jer siromašan bijaše njihov fvot, samo smrt razumfješe dobro. Tihi li nujni .postađoše starci, potištenost govoraše s njihoVih lica. A tišinu prekinu najstariji od starih. On glasno zajauknu i viknu: »Gospodaru svijeta! Zašto nam posla ovoga živoga? Nama grobovSma jednoga živog, živog? . . .« Strah prodre u sve kosti Riječi ozvanjahu drhčući i zaustavile se negdje u zraku . . .

4

»ŽIDOV«

BROJ 33.

KLARA ZBARSKV VILIM KOHN Lev. Varoš zaručeni.

Najstarija zagrebačka tvrtka dragulja, ziata, srebra, antikviteta i satova Josip Englsrath Utemeljena 1850. Telefon interurban 640 preporuča svoje veliko skladište mod. svakovrsnih prigodnih darova kao za vjenčanje, barmlcva ftd. uz poznato solidnu podvorb« Klej kodeš, Menore, kiduš-čaše na skladištu. Kupuje biserje, dragulje, staro zlato i rebro, novce, antikvitete itd. uz najbolju cijenu. Preuzima sve novoradnje i popravke uz točnu i brzu podvorbu.

Ja san uvijekzdra/ i veseo jer me moja majka počam od poroda njeguje sa svjetski poznatim i nenadmašivim neiet puder o -* to. L Majke! Rabite samo ovaj prokušani prah, koji :se dobiva u svakoj ljekarni i drogeriji. :