Židov

Zasjedanje Akcijonoga Komitcja u Londonu

3eitaj dra- Weizmanna o političkoj stoaciji. Referati log. Kaplanskya o zemljoradničkoj, a Halperna o gradskoj kolonizaciji. Debata o stanju kolonizacije u Palestini.

I prvom zasjedanju Akcijonog Komiteja, koje sc započetvrtak, 22. jula 1926. u 11 sati prije podne održap je dr. Hapm Weizmann kratkoga pozdrava izvještaj o političkoj situaciji u ii. i odnoi naglašuje kritični položaj u Erec Jisraclu, pa e, da je prigodom svoga boravka prošloga proljeća u ii imao prilike, da političku situaciju upozna tačno sa ana. Svoje je nazore razložio u memorandumu, upravSavezu Naroda, nadalje u Listu, upravljenom na g. Lipi konačpo u opširnom dotpiisu britskoj vladi o našim ma i osnovkama sadanje politike. Svi ti dokumenti e Akcijonom Komdteju. Mnijenje je dra. Weizmanna, dnošaj prema manđatarnjOj vlasti zadnjih godina znatno o, osobito drži, da je ona u pitanjima, koja. su u sai kolonizacijom, daleko susretljivija. U svojim je inijama polagao najveću važnost na pitanje dodajeljeiljišta u Bejsan-đistriktu, pa misli, da već sada smije 3 možemo u toj stvari za najkraće vrijeme očekivati ie rezultate, , osobite je važnosti duboka promjena javnoga mnijenja c u našu korist. Baš debata vodjena u Donjoj Kući a palestinskog zajma jasno je pokazala, da se naiši za. a svih strana primaju ozbiljno i dobrohotno. I kriza u ii, o kojoj je vlada naravno dobro informirana, ne smaosobifom poteškoćom Palestine, nego dijelom općenite irske krize. Wedzmann je mnijenja, da se pitanje da se naš koirni rad protegne u sporazumu sa arapskim narodom Ino i preko, granica zapadne Jprdanije prima sa razumijevanja. polju gospodarske politike nije vlada do sada zauzisan, ravan stav. Medjutim stvarno obrazloženi razlozi i i tu čini se uspjeha, paj se u tom| pogledu zad!>seci u Palestini već mnogo postiglo, osobite ,je važnosti naš pdnošaj prema Ligi Naroda, aroda i Mandatama Komisija nijesu zakonodavna tii su što više Clearing-House, za posavjefovanje i pritje javnoga mnijenja. Ondje vodjene diskusije su i ne stvore odnosni zaključci ipak od velike važ>a je stoga činjenica, da su delegati Vaad Leumia u načinili dobar utisak, važan uspjeh za našu stvar, dja zajednički rad Egzekutive i Vaađl Leuji je kako se toim prilikom pokazalo prožet meim povjerenjem. I k,od Lige Naroda i Mandatarne Kolašli Smo atmosferu ozbiljnoga i prijateljskoga interesa, c mnogo pridonesap naš ured u Ženevi, kojim upravJacobson. jdnošaju katoličkih krugova prema cijonizmu ,opaža se r boljitak, prijašnju agresivnost zamijenila je sada bla-

gost. Bit će, da su na to utjecali prije svega francuski elementi u Palestini, koji su prigodom otvorenja univerze dobili jak i povoljan utisak o našem radu, Ukratko dakle, izjavljuje dir. Weizmann, možemo da konstatujemo neprestani napredak kod mandatarne vlasti i .ostalih vlasti; naš je politički rad težak i mučan, a prije svega čvrsto vezan uza svaki razvoj u Palestini. Povoljni razvoji moči će stvoriti realne pjozicije, ako budemo u stanju, da i dalje privučemo u Palestinu znatan broj produktivnih židovskih elemenata. Tome su potrebne dvije pretpostavke: jedna politička, i jedna financijalna. Politička pretpostavka po njegovom mnijenju postoji, ona nije potpuna, no već se danas može smatrati utrtim putem prema našem cilju. Treba samo znati njime ići. Potreban je povi duh i nova volja, koja valjaj da prožme Cijonističku Organizaciju do zadnjih najskrivenijih stanica: herojskim naprezanjem moramo da nastavimo svoj nad, u većemi stilu negol do fcada, U pogledu pitanja Jevvish Agency je dr. Weizmann kao f prije mnijenja, da se projekt, što ga je zaključio kongres, mora i dalje provoditi. On namjerava, da u oktobru posjeti Ameriku i da tamo opet započne radom, koji je morao iz poznatih razloga prekinuti. Naša je dužnost, da ne propustimo ni jedan pokušaj, koji bi mogao olakšati poteškoće, s kojima se borimo. Naši su se protivnika! složili, načinili frontu protiv nas, pa jo naša dužnost, da i mi načinimo frontu svih Židova, k,oji palestinski osjećaju l , pa i onih izvan Cijonističke Organizacije. Hajim Nabman Bjalik izjavljuje, da Weizmannove riječi o potrebi herojskoga naprezanja, da bi se naš pokret izveo iz krize, sadržavaju duboku istinu. U 1 Americi (je imao prilike vidjeti, da se ondje rad za Palestinu provodi na filantropskoj bazi. Nužno je, da se to stajalište iz temelja promijeni, da rad dobije novi, veliki zamah. Dr. Stephen konstatuje veliku razliku izmcđju raspoloženja na kongresu i raspoloženja na ov.oj sjednici Akcijonog Komiteja, 1 on se pozivlje na debatu u Donjoj Kući, u kojoj se ni sa jedne strane nije čula neprijazna riječ. Američki cijnistc radit če u narednoj godini svim marom, ali i evropski cijoniste treba da rade većom energijom nego do sada. Dr. Hajim Weizmann predlaže, da se pitanje popunjenja Egzekutive što ranije uzme u pretres, da u zadnji čas ne bi nastale poteškoće. Nadalje spominje svjesni i požrtvovni rad Egzekutive, osobito jerusolrntske, koja je zavrijeđila hvalu Cijonističke Organizacije. Na drugoj sjednici, održanoj popodne istoga dana održao je referat { . S. Kaplansky upravitelj poljoprivrednoga odsjeka Palestinske Egzekutive. Izjavio je, da će U svome izvještaju govoriti O izvedbi plana

Šlang: Jevreji u Beogradu

Proučavanje pr.ošlosti Jevreji u našoj Zemlji, bilo je i sada veoma neznatno. Ima zajednica u nas kpje datiraju iskoni, a da se vrlo. malo zna za njihovu prošlost. Političku oriju Jevreja u nas vrlo retko dodiruju historičari po pori- Ali kulturna naša prošlost, istorija intimnog, jevrejskog ota naših zajednica, povesnica naših prošlih dana isto je 10 malo ,obradjena. Naša kulturna istorija, proučavanje unuišnjeg opštinskog života, jevrejski folklor, predstavljaju ,jeu lepu i uvek zanimljivu temu. Pre svega španjolske naše jednice: Bosna, Bitolj, Skoplje, Beograd, pružali su obilje 'tiva, bezbroj zanimljivosti u onom naročitom, orientaln,om i narhainom životu njihovih stanovnika. Specifično obeležje Ine jcvrejske zajednice moglo se očuvati mnogo pre kod ntogenih Sefarada koji su bili svi, većinom, sličnoga duha, 11 običaja i jednoga jezika, no što je bio slučaj kod aškeskih zajednica. Sefardski došljaci, bili oni iž Soluna i Seili južnije, sa obala Sredozemnoga Mora, nosili su sobom sv oje sirotinjske zavežljaje i tovar tradicija, bogatstvo draceEe prošlosti. Aškenaske zajednice u nas bile su mnogo ier .°genije. One su se uvećavale došljacima iz najnazličnijih M )suprotnijih sredina. Teško bi se moglo, u njihovom intimživotu da ukoreni nešto što hi bilo njihovo specifično, i trajno za sve njih, je nesumnjivo da proučavanje kulturne naše prošlosti, !c na '2ađ, stvar nejevrejskpg istoričara. T«i spada neposred‘ u domen rada jevrejskih intelektualaca. Mi doista nismo '■ u broju i kvalitetu svojih intelektualaca. AH smo i su-1 s tabi u pogledu volje i interesa za jedan tako zahvalan zanimljiv posao, kao što je rad na prihiranju činjenica ■omenata iz naših prošlih dana. Naročito smo mi sefardski ‘^ektuaki, minimalnim časnim izuzecima, veoma ravnoza takve stvari. A ti podaci, ti momenti, su vrlo prola' Prirode. Što se ne pribeleži i ne zapiše na vreme, to j et iz, i en o. Na prihiranju folklorističkog materiala u Beogradu, K ° da bi se danas moglo sto učiniti. Danas je po gotovu nezabeležiti kod nas kakovu lepu špansku pesmu, poc Hi priču; vxl,o teško bi se prikupili podaci da se re• kakav važan prošli l mahalski dogadjaj, da se nasliH stari tipovi i da se saznaju običaji. To je moglo da bude P re desetak godina. Hfajat Šlang, naš beogradski rabin, priredio nam je zato orTt knjigom jedno prijatno l iznenađjenje. Upravo, za mene 1 ne bi bilo iznenađjenje, jer sam bio upoznat sa nje® višegodišnjim marljivim radom na prrbiranju potrebne “Ok, Dem g. Šlanga predstavlja posao koKko zahvalan, to’ tci ak, jer .izvori za. građju- nisu mnogobrojni, ni česti, “ Te k dpvoljno jasni.

»Jevreji u Beogradu« proučavaju prilike beogradskih Jevreja od najstarijih vremena. Podaci o tome do gotovo XVI, veka su u glavn,om opšte prirode, izneti u glavnim crtama. Izvesni dstorijski tragovi govore u prilog zaključku, da je Jevreja bilo u Beogradu od pamtiveka. Sefardski su Jevreji ■osnovali svoju ppštinu u Beogradu 1521. god., zanimljivo je, da su Sefardi tada već zatekli postojeću staru aškenasku opštinu. Život Jevreja u XV., XVI. i jednim malim ddlora u XVII. veku za turske vladavine u Beogradu, tekao je pod povoljnim prilikama. Docnije su prilike i pod Turcima mnogo teže. Austrijska vladavina Beogradom bila je u neprijateljskom stavu prema beogradskim Jevrejima. Kulturni živ.ot njihov kretao se u glavnom oko beogradskih rahina, medju kojima je bilo učenjaka od glasa. Gotovo cep interni život begradske jevrejske zajednice i sve do skoro XIX. veka taj je život obeležen radom, uticajem i autoritetom rabina. Oni su bili verski poglavari i učitelji, sudije i zastupnici kod vlasti. Zato je g. Šllang bez sumnje i podvukao taj značaj beogradskih rabina, čija je književnost, u mnogome, pružila gradju za njegovu istoriju, sve do XVIII. veka. Ipak je najzanimljiviji deo ove knjige, koji obuhvata vreme počam od 1804. god. To su vremena, koja nisu suviše daleko, doba prvih Obrenovića; rad na zadobijanju ravnopravnosti; vreme kad se počinje širiti krug obrazovanih Jevreja izvan uskog kruga rabina; pa do doba Hajima Daviča i njegovih priča. Naposletku život jevrejske zajednice pre i posle rataKnjiga g. Šlanga je d,osta opsežna. Pored svih teškoća na koje je u svome istraživanju i prihiranju gradje morao naići, g. Šlang nam je dao 142 strane teksta zanimljivog i lakog za čitanje. Jedna od dobrih strana' koju valja podvući, je i ta, da se u prvim ,odel;cima bavio opštim prilikama okolnih, najbližnjih jevrejskih suseda. Otuda više zanimljivosti o zajednicama u Solunu i Južnoj Srbiji, a specijalno, o Ohridu i Struzi, u kojima su ostali samo tragovi tih zajednica. Podela gradje je takpđjer vrlo dobra. Ćela knjiga daje utisak marljivog i savesnog rada. Čitajući kritički knjigu g. Šlanga, očigledno je, da je on želeo da pruži istoriju beogradskih Jevreja. Stoga je i način izlaganja istorijski: izlaže opšti tok života beogradskih Jevreja, zadržavajući se malo kod pojedinosti, izuzev kod onih, ne tako čestih detalja koje ,on smatra od većeg značaja. Na taj način, đelo g. Šlanga je knjiga, istorija, a ne kakovo pomoćno sredstvo za istoričara ili kakav istorijski prilog. Mcdjutim jai držim, đa se od toga gledišta moglo odstupiti naročito u izlaganju docnijih odeljaka, poznijih vremena, za koje se pređpostavlja đa ima više izvora i podataka. Unošenjem većeg broja detalja u izloženi period poćev od Karadjordja i Miloša. a naročito opširnije izlaganje one važne borbe za i

pr.otiv jednakosti i ravnopravnosti jevrejskih gradjana u Beogradu, bali bi) od velikog interesa. Te glave! bi trebalo da sadrže sve što bi se u Državnoj Arhivi moglo naći po toj stvari. Svaki akt upravne vlasti, svaki dokumenat, molba i memorandum jevrejske opštine trebalo bi da budu u celini izneti. Naravno, opravdanost ovih mojih primedaba bez sumnje zavisi od pretpostavke, da u Državnoj Arhivi ima doista takvog materijala za obradu. G. Šlang nas medjutim, nije dovoljno upoznao sa tom stvari te se ne može zaključiti da li je i' u kojoj Sneri bio u mogućnosti da se posluži podacima) iz Državne! Arhive. Tako isto g. Šlang nas nije ćjovoljno upoznao ni sa merom u kojoj su mu mogli poslužiti eventualni španski izvori, knjige i podaci »en lađi no«. Verovatno je, da ti izvori nisu mnogobrojni ali se, tu i tamo, u njima može naći koji podatak naročito o kulturnom unutrašnjem, porodičnom životu Sefardskih Jevreja, Odeljak koji govori o kulturnim prilikama beogradskih Jevreja u XIX. veku, dovoljno je obradjen, promatrajući t,o sa onoga gledišta, koga se g, Šlang držao pišući ovu istoriju. Ali ipak, držim, bdio je potrebno da se taj đeo obradi na široj osnovi. Ostavimo na stranu i! istorijski, i naučni i folkloristićki momenat. Život jevrejske male u XIX. veku ja sam imao prilike da to u više mahova naglasim, bi,o je nešto osobeno, naročito i sa tih osobenosti za nas nešto vrlo privlačno. Mi smo neposredno vezani, bilo srodstvom za one prošle ljude, bilo sećanjem i uspomenama za onaj kraj, bilo najzad pričom i tradicijom, Ceneoi dakle te i sam,o sa te strane, sa strane našeg ličnog interesa, bila bi već opravdana veća pažnja tom periodu. Tu dolazimo u dodir i sa lokalnim folklorom. Nekoliko odlomaka, opisa tadašnjih običaja i ljudi, bio bi lep prilog za obradu odeljka o kulturnom stanju i porodičnom životu beogradskih Jevreja u XIX. veku. Knjiga g. Šlanga sadrži i nekoliko uspelih fotografija. Nekoliko portreta rabina i drugih ličnosti; više snimaka karakterističnih mesta jarijskih i dva tri naslovna lista jevrejskih knjiga iz XVII. veka, pisanih od beogradskih rabina. Mislim da bi po koji portret tipa jevrejske žene sa Jalije bio takodjer jedan lep prilog iznetim fotognaEjamai. Šteta je medjutim što nema ni jedpog snimka porušene jevrejske mahale, onakove, kakvu smo je zatekli po povratku iz izbegloštva. Knjiga g, Šlanga ima nesumnjivo opšti značaj i od interesa je za sve one, izvan jevrejskih krugova, koje zanima život beogradskih Jevreja. Ali je g. Šlang pre svega zaduži,« nas, beogradske Sefarde. I zato su oni najpre i pre ostalih dužni, da toj knjizi ukazu punu svoju pažnju, Beograd. David A. A (kalaj.

■broj 31.

»2IDOV«

3

a rC~. A %r I Očaravajući sjaj valovite kose svilenasto mekane padajući u valovima siguran uspjeh pranjem Rlida=Shampoona. Bez traga škodljivih ili oštrih primjesa čisti uslijed blagog specijalnog sapuna, kosu i kožu glave lagano i temeljito. On stvara obilnu pjenu, koja sa svojih milijun mjehurića sve nepotrebno ometa. Elida-Shampoo daje kosi trajni diskretni miris, čuva i jača naravne valove. Upotrebljavajte stoga uvijek od sode prost ELI DA SHAM P O O kiftoslav. d. d. Georg Schicht, Osijek. Odio »RUDA«. Pošaljite mi besplatno izvorni omet Eliđa-Shampoona Ime; i Naslov : Mctnile molim «. vaj odrezak u jedan omot, te ga naznačite iao tiskanicu.