Židov

Saveznome Veću

Razdvaja nas nekoliko dana od Veća Saveza Cijonista. Svaki bi pravi cijonista trebao i m,orao da izrekne svoje mišljenje o načinu, kojim bi se u pojedinim pokrajinama saobrazno s mesnim prilikama najbolje postigao cijonistički cilj. Ovo Veće treba da ukloni sve povode za razmimoilaženja, koja i posredno i neposredno nepovoljno utiču na cijonistički rad. Sa žaljenjem konstatiramo nepomirljivu borbu izvcsnih intelektualaca sefardskog i aškenaskoga obreda, kojih medjus.obno trvenje efikasno sprečava realizaciju cijjnističkih ide;a. Ta gospođa intelektualci u suvremenoj borbi za vlast guraju privatnu inicijativu u zapećak i nište svaki pokušaj iskrenih ljudi, da se s dostojne visine raspravljaju pitanja u nepristranom pravcu, koja bi donela mnogo veće koristi, no jedino večite raspre i (prebacivanja intelektualaca obih stranaka. Vredno je istaknuti i ravnodušno držanje južno Srbijanac a prema svemu onome što se dogadja u cdjonističkome isvetu. Blagodaireći razmiricama merodavnih ličnosti cijonizma u Jugoslaviji, vrlo važni krajevi naše otadžbine zanemareni, su do krajnosti. Na Sav. Veću u Beogradu bilo je govora o Južnoj Srbiji, ali prevagom neuputnih indikacija raznih doktora, izgubio se dojam onih, koji u nedostatku dovoljnoga govorničkoga talenta, nisu mogli da probude bitno interesovanje za te danas ža cionizam nažalost pasivne krajeve. Bdio je značajnih govora Ljudi sa poznavanjem mentaliteta l južnosr l bijanaca i ali se preko njih ravnodušno prešlo, kao da to važno pitan'e ne zaseca u delokrug S. V. Neka mi je dozvoljeno istaknuti uputstva koja su neminovno. potrebna u Južnoj Srbiji da bi se moglo početi s oživotv.orenje.m naših ideja, a na osnovi stečenog iskustva u neprestanom dodiru s tim nažalost zanemarenim elementom našega naroda_ Moralo bi se intenzivno pristupiti propagandi naših ideja, ustanoviti klubove i Mesne Organizacije, koje bi obezbeđile povoljni pokret u duhu cijonizma i nastojale da se uklone prepone, koje bi išle na uštrb nacijonalnoga pokreta, j Klubovi bi imali kao jedan od bitnih zadataka da spremaju čist,o naći onalne opštine, sastavljajući vodstva od oijoInista, jer u galutu polazna tačka je opština kao jedina jevrej- ! ska institucija, merodavna da nacionalizira svoje članove. Nažalost danas još imamo živih primera u pretežnom > delu Južne Srbije, gde opštinske uprave ignorišu svaki naći- I jonalni a napose prosvetni korak uvidjavnih ljudi. Zaslareli pojmovi, koji stoje u suprotnosti sa savremenim j duhom rekrutuju opšiinsko vodstvo iz redova imućnih ljudi primajući s vremena na vreme u svoje kolo. niz intelektualaca ■ parade radi, tobože da bi ovi. posljednji dostojno reprezento- j vali, i ak,o nisu ništa bolji od onih prvih. Kad naročito naglašujemo tu činjenicu, imamo pred očima sliku bedne realizacije cijonističkih ide : a jer izveštačena sposobnost nametljivog intelekta ne pruža nikako jamstvo, da će se dospeti do željenog cilja u nacionalnom dubu. Treba dakle na opštinska raesta za časnike izabrati sposobne cijeni ste, ma kome staležu oni pripadali, a nikako se ograničiti na bogatstvo i titule. S ovim hoću da istaknem prcimućstvo, koje nacijonalan duh mora imati nad svima institucijama, da bi mogao uticati na sve ono što mu protiv staje, >er se jedino tim može postići krajnji cilj.

U lom pravcu nacionalizovane, ili pod utkajem MCO. stojeće opštine vaspitavaće omladinu u vrućoj želji obnove Erec Jisraela. Detaljne programe o načinu potrebne nacionalne presvete naše omladine imale bi te i take opštine da izrade u suglasnosti sa MCO. odnosno sa Sav_ Većem skladno mentalitetu, načelima i običajima raznih pokrajina, o kojima se dakako mora voditi računa. Taj kolikio teški toliko sveti zadatak nacionalizacije celoga jevrejstva Jugoslavi'e a napose Jevreja Južne Srbije, mora na sebe primiti omladina, razume se u saglasnosti s onima, koji danas imaju svu odgovornost za pasivnost cijonizma u nas i da se od sada malo više vodi računa o sistemu budućega rada ( te da se pozivaju na suradnju svi sposobni za rad iz sviju krajeva, bez razlike na titule i položaje. Mislim, da sam time pogodio želje pravih cijkndsta iz Južne Srbije u pogledu načina, kojim bi še nacionalizirao taj potpuno zaboravljeni kra ; , pa sad čekamo, šta će u tom pogledu preduzeti Sav. Veće, L. E. Niš.

LEKTORAT ZA NOVOHEBREJSKI JEZIK NA KARLOVOM SVEUČILIŠTU U PRAGU

Prag, 4. .oktobra. (JTA). Na Karlovom sveućiliiitu u Pragu, jednom od najstarijih u Evropi uvede« je ove godine lektorat za novohebrejski jezik. Iz praktički literarnih ralzloga uvede« je ovaj lektorat za novohebrejski ijezik i literaturu uz stariji lektorat za starohebrejsku kn iževnost, koji lje uveden već pred mnogo godina. U seminaru za semitsku biologiju koji vodi čuveni učenjak prof. Ružička održat će dr. J. Hirsch kurs hebrejskoga jezika za početnike i to po metodi, kolja še upotrebljava u Palestini. Iz nove hebrejske literature čitat će se djela Bjalika i Čermihovskoga.

Dr. LURIE POZVAN DA PREUZME ODIO ZA ŠKOLSTVO KOD CIJON. EGZEKUTIVE U JERUSOLIMU.

David Vel'lin, koji rje početkom septembra bio imenovan direktorom pdgojinaga savjeta (Vaad Hahinuh) Cionističke Organizacije, izjavio je, da ne može da prihvati ovu čast, Dr, Josef Lurie, koji je pred odulije vrijeme bio napustio svo e mjesto kao direktor ovoga odbora za odgoju i školstvo u znak protesta protiv kraćenja budžeta za odgoju, pozvan ije da opet preuzme ovo nresto..

HEBREJSKI DNEVNIK HACEFIRA IZLAZI OPET.

Srd je »Hacefira« jedini hebrejski dnevnik izvan Palestine. Varš a v a, 1, oktobra (JTA). Nakon pauze od nekoliko godina izašao je prvi broj obnovljenoga hebrejskoga dnevnika »Hacefira«. »Hacefiru« osnovao je goidfne 1862. Hajim Selig Slo ninski a mnogo ju je godina uredjivao Nahum Sok o1,0 v. Sada je »Hacefira« nakon što je prestao da izlazi »Majom« jedini hebrejski dnevnik izvan Palestine. Slikar Pilichosvskj radi sliku o otvorenju hebrejskoga univerziteta. London, 4. dktjobra]. (JTA). Poznati židovski slikar Pilichowski vratio se pred nekoliko dana u London iz Francuske, gdje je slikao krajobraze. Sad Pilichowsxj radi na svom velikom djelu »Otvorenje i posveta Hebrejskoga Univerziteta na Skoposu«, ko e će doskora dovršiti.

PEDESETGODIŠNJICA NADRABINA DR. H. P. CHAJESA U BEČU.

U nedjelju, dne 3. oktobra (25. tišrija) navršio; bečki nadrabin, jedna od najuvaženijih ličnosr' cijonističkom pokretu, bivši predsjednik a sadapotpredsjednik cijonističkoga Akcijonoga Konri: 1 dr. Hirsch Perez Chajes pedesetu godinu svoU života. sl Nadrabin Chajes je potomak poznate nauče njačke porodice, koje tragovi vode čak od 14. sto , Iječa. Visoke škole apsolvirao je dr. Chajes u Beču Kao student, pa kasnije kao profesor na sveučilište i rabinskom seminaru u Fiorenci, kao nadrabin u Trstu i Beču bavio se dr. Chajes veoma mnogo i uspješno biblijskom znanošću. Objavio je oveći broj kraćih i ovećih znanstvenih radnji, oko kojih se razvila živa diskusija. Prof. dr. Chajes već mnogo godina radi ustrajno svim svojim energijama za cijonistički pokret. T u je on u čeonim redovima prvih boraca i najzdušn jih radenika. Bio je ranije predsjednik čijom Akcijonoga Komiteja. Sada mnogo radi u Kuratoriju Hebrejskoga Univerziteta. Prof. Chajes postao je bečkim nadrabinom godine 1918. Tada je ulazeći u tu funkciju održao govor, u kojemu je rekao; Došao sam k Vama, da služim svome narodu; sve što imam, najdublje i najviše i najosobnije: savjest moja ne poznaje drugoga gospodara do božanskoga glasa, koji zamjećujem u sebi... Svaki dan mojega života, svaki kucaj mojega srca, svaka čest snage moje, svaki plod mojega duha pripada židovstvu i njegovoj historičkoj zadaći: djelu oslobodjenja čovječanstva.

POZIV »ŽIDOVSKE MODERNE«.

»Židovska Modema« teži za nacionalnim održanjem, etičkim proda bije njem i socijalnom obnovom svega židovskoga narodnoga škripa pobijajući svaki nacijonalni šovinizam, reUgilrozni fanatizam d klasni egoizam; otklanja prema tome asimi] ariju Židova jednako kao i anacionalizovanje drugih na. roda, »Židovska Moderna« uvažujućd položaj onih Židova, koji ne mogu ili ne će da ostanu u svojim sadašnjim prebivalištima, usmjerena je prema izgradnji židovske narodne domaje i prema izgradnja kulturnoga centra u Palestini' za sve židovstvo. Osnovka ovoga djela mora da bude židovsko arapski sporazum. Za one Židove, koji hoće ili moraju da ostanu u sadašnje domovina traži nacionalnu, religioznu i gospodarsku ravnopravnost prema ostalim narodima a u okviru opće mincritetne politike unutar federalističke Panevrope. Kao moderno nacionalno udruženje Modema« stavlja si ciljem prosvjećivanje na svakom području židovske kulture i Socijalne politike. Židovi a specijalno naša židovska omladina valja da, ukoliko se slažu s ovim nazivanjima pristupe driištvu i da ga pomognu u svakom pogledu. Saopćenje o ulaženju u društvo šalju se g. dru. Viktoru Pordesu, Wien I. Schottcngasse 10.

Mali haluci

LOTTA LEVENSOHN:

Djeca naseljenika u Ajin Harodu. Jednoga maiskoga jutra, oko 5 i po sati, prolazimo mjestom, gdje su smještena djeoa iz naselja Ajin Harod, najveće kvuce (grupe na komunističkoj osnovici) u onpj nizini, koja'je ostalom svijetu poznala imenom »Nizina Jezreelska«, a koju mi Židovi zovemo »Eraek«. Naiđiosmo na dva dječaka i jednu djevojčicu, gdje brižljivo i ustrajno čiste pod u baraki svoje škole, brišu prašinu sa klupa i stola i pripremaju sobu, gotovo golu prostoriju, za Tad, što se tuđe danju vrši. »Čistite li uvijek Vi?« ( zapitah starijega dječaka. »Ne, mi se izmjenjujemo«. »Ja mislim, čiste fi djeca uvi’ek ove prostorije?« Pogleda me sav iznenadjen. »Dakako! Ta ne ćete zar misliti, da mi druge namještamo ovdje, da čiste za nas! Nijesmo ari više mala djeoa!« Ovi mali haluci hodaju već stopama svojih roditelja. U Emeku je čvrst, ustaljen princip, da svatko mora da živi od svojega rada, »avoda acmit«. Po ovom načelu dijeli se rad medju žene, muškarce i djecu tako, te nitko ne može da bude posluživan i da bude uposlen u tom smislu. »Haverim« (»Drugovi«, tako se haluci medju sobom zovu) priznali su rad najvažnijom stvari u životu. Njima je svaki rad plemenit ma bio kolikogod’ tvrd i neugodan. Jedan rad nije bolji ni gori od drugoga;. Čišćenje je poda u školskoj sobi prema tome sasvim jasno, dro. dnevnoga programa djece. Htjedosmo da ostali dio dana budemo s djecom da vidimo kako se halucijut pijcnirstv.o, očituje kod djece. Djeca žive odijeljeno od svoih roditelja. Tako biva u svakoj kvuci, jer su roditelji uposleni posvema, Ajin Har.od: je takodjer kvoca, pa ovo naselje nije vlasništvo jednoga jeditoga farmera, nego. pripada tri stotine muževa i žena, što. se udružiše u zadrugu. Žene rade i muške poslove. One dakle ne mogu poput drugih žena ostajati kod kuće da vode kućanstvo. Umjesto toga kućanstvo čitave kolonije obavlja se kao posebna radna grana čitave zadruge. Jelo se za sve članove Zadruge priprema u zajedničkoj kuhinji i servira u zajedničkoj blagovaoni. Zadruga ima 1 zajedničku praonu, u kojoj se pere rublje za čitavu zadrugu; jednako se u zajedničkoj iivaooi i krojačnici popravljaju odijela i krpa rublje svii zadruga-

ra. Kvucom se upravlja slično kao vojničkim tabor.om gdje svaki vrši rad, koi mu je određjcn_ Djeca iz naselja smještena su odijel'eno na zdravom mjestu, u suhim zračnim barakama ili gradjenim kućama. »M ešek H a *j c 1 a d i m« (Dječji kvartir) ima svoj dio zemljišta, svo'e dadilje za dojenčad, učiteljice za dječji vrt i svoga učitelja. U naselju djece iz Ajin Harod-a ima posebna baraka za dojenčad, za dječji vrt, naročita baraka za školu i posebna baraka, u kojoj spavaju veća djeca. U Ajin Harodu ima naselje djece tik uz ulaz lijep cvjetnjak i nešto zemljišta koje je zasadjeno pšenicom, raži i povrćem. Ima posebno maleno dvorište sa peradi, malenu stolarsku radionicu, posebne taljige i magarca, koga djeca zovu »Mojšele«. »Mojšele« dovozi na kolima posude s mlijekom i jelo iz glavnoga spremišta kolonije. »Mešck Hajeladim« je minijaturno naselje, gdje žive d : eca i gdje se ona odgajaju. Ulazeći u školu rekosmo haveru Karmi-u, prvome učitelju, kojega susretosmo, k,oja nas je želja dovela ovamo. On nas susretljivo dočeka i dade nam dopuštenje da razgledamo školu i naselje, doklegod željeli: »U nas je otv.orena kuća«. Djeca se još ne bijahu skupila u školi. Zajutrak dobivan u šatoru, podignutom nešto uz kraj. Tu sjede na klupama bez naslanjala uz dugačke st.olove pokrivene bijelim lanenim stoljnjakom. Perad i magarac već su nabran eni. U sedam sati zazvoni zvonce, koje zove u školu. Tu se već sabralo 26 d ece izmedju 7 i 14 godina. U svemu imade u Ajin Harod-u 100 djece ali je većina od njih još u d omu za dojenčad i u dječjem vrtu. Dva kvalifikovana učitelja i jedna učiteljica vrše nastavu. Nastavni plan sadržaje sve predmete osnovne škole: povi est, geografiju, račun, geometriju, nauku io prirodi. Sve dakako na hebrejskom jeziku. Prvi je sat posvećen prirodepisu. Učitelj i dieoa sjede ■slobodno i izmiješano u sobi. Djeca su obučena u jednostavna icdelca od tanke tkanine a na nogama imađu samo sandale bez čarapa, jer je vruće ljeto. Junak je dana golemi šareni pauk. Raspravlja se o broju njegovih očiju i nogu. Odlučuje se o tome. je H taj pauk »arsi« otrovan ili nije. Josik, najodličnijji djak, priča svoj doživljaj o nekom pauku. A sve se to degava sasvim« nevezano i spontano. Učitelj zove djecu njihovim imenom ili nadimkom, a ona ga zovu Moše, kao da im nije učitelj Naše šablonske školske điscipine tuđe nema, ali je svako dijete ustrajno i ambiciozno. Kasnije nam je učitelj pričao, da djeca aajvole prirodop's. A to Se lako može da ra-

; žurnije. Žive u neposrednom kontaktu sa prirodom, pa ih za! nima svako, najsilnije biće i svaka na : manja travka. Rade u | vrtu i na polju i prate razvoj bilja i rezultate svoga rade. Dadosmo na sat biblije. Djeca se okupila oko Šošane, | učiteljice. Glatko i s razumijevanjem čitaju dramatsku priču o 1 pobuni Absaloma protiv svoga oca kralja Davida. Sotua| čija Davida, kad se provlačio pustinjom Judejskom djeci je i veoma razumljiva. Nekoja od njih bila su već u Jerusolimu i znadu Zemlju; svi znadu ponešto o vrletima i suhom vrućem pijesku »midbara« palestinske pustinje. David, Absalom, Ahitofcl nijesu im daleka legendarna lica rer znadu puteve, kojima su polazili, i jer govore jezikom, i kojim su i oni govorili. 0 biblijskim se dogodfajima toliko živo j raspravlja, kao da su se jučer bili desili. Ta biblija je palcstini ska kn iga. Crta palestinske krajeve, govori o njenim brdima i I nizinama. Historička lica nosila su odijela, kakova danas joitenose arapska plemena. U svojim su razgovorima upotrebljavali simbole uzete iz ratarskog života, kojim živi i kvuca. Nije čudo eto, sto su T‘nah (biblija) i teva (prirodopis) toliko osvojili srca djece Obuka prestaje u 11 sati, kad u glavnom taboru zazvoni zvono prod .podnevnu pauzu. Majke i očevi dolaze vraćajući se s rađa u dječ c barake, da vide svoju djecu. Medjutim ima malih promjena za razonodu. Neki mladić donio je dugačku otrovnu zmiju, koju je übio u blizini naselja. Učitelj stao da je secira, a djeca se okupila oko njega motreći pažljivo šta tu biva. Učitelj tumači pojedine dijelove i stavlja različita pitanja. Josik, mali i opet je najbolje upućen pa svakojako komentira zmije i njihove osobine. Vrhunac bijaše nv>menat, kad je učitelj otvorio želudac, u kojem se nalazio tek progutani mišić. Nakon uzbuđenja zbog mrtve zmije odoše svi da miruju, izmedju 11 i 2 sata vlada najžešća vrućina, pa u to vrijeme nitko ne radi i ne obilazi polja. Kad se poslije podne vratismo u dječji Mcšck, obuka se premjestila u vrt. Učitelj i djeca rad« zajednički. Učitelji pokazuju djeci, kako se povrće čuva od štetnika, kako se plijevi korov, kako se kopaju kanalčići uz gredice i kako se vežo stabljike. Nekoliko djece ode, da nahrani perad zelenim povrćem, žitom i sasjeckanim korovom. Kad u farmi ima mnogo da se radi, odlaze djeca posla;« podneva na nekoliko sati u polja da ponuža roditeljima.