Židov

Nadrabinu Chajesu za pozdrav

U nedjelju ujutru, 14. ov. mj., dolazi u Zagreb dr. Cvi Perec C h a j e s bečki nadrabin, jedan od vodja našega pokreta i vaspitač mlade generacije jevrejskih učitelja. Dolazak, kojemu se radujemo od svega stea iskrenih privrženika opće poštovanoj ličnosti, doziva nam u svijest riječi zavjeta, rijetko kada izrečenih s tolikom uvjerljivošću velike ljubavi prema narodu i snažne predanosti ideji nadnarodnoj misli bratimljenja i jezajanskoga mira svega čovječanstva. burnim danima previranja god. 1918. došao je dr. Chajes u Beč odazvavši se pozivu velike bečke jevrejske općine, da joj bude nadrabinom. U ono doba materijalni izgledi te časti nijesu bili zavodljivi. To više izbija jasno i uvjerljivo motiv, koji je dr. Chajesa nagonio da podje u Beč, gdje su bile veće mogućnosti da mu bogat duh i težnja za pozitivnim aktivitetom nadju široko polje rada. 1 kad je dr. Chajes u sinagozi prvi puta govorio članovima bečke jevrejske općine, rekao je ove riječi svojega životnoga kreda: »Svaki dan mojega života, svaki kucaj moga srca, svaka čest snage moje, svaki titraj moga duha stavio sam na oltar židovstva i njegove povijesna zadaće: oslobodjenje čovječanstva«. Čovjek, komu ovakovo načelo diriguje sve životno bivanje, Židov, koga vode ovakovi aspekti, može li da se do punoće svoje težnje aktiviše drugdje nego u pokretu širokoga sveljudskoga vidika kao što je ovaj, koji i nas okuplja bistreći nam pogled iz tmurnosti današnjice i zamućenosti historije u lijepe, čiste daljine. Dr. Chajes cijonista je od rane svoje mladosti. U pokretu on je odavna već u čeonim redovima. Rad njegov a i samo prisuće jak je aktivum cijonizma. Danas spada i on već u pedesetgodišnjake naše, u niz onih, što sad jedan za drugim slave navršenje prve polovine svojega života, a još su od prvih dana organizovanoga pokreta u njegovu premijer planu. Ugledno društvo dra. Weizmanna, Ruppina, Tipskoga i drugih predvodi zajedno s našim gostom, koji je sišao sa časne pozicije predsjednika Akcionoga Komiteja, da se što više aktiviše za stvar, koja mu je nadasve na srcu: Hebrejski Univerzitet u Jerusolimu i njegovu biblioteku. Opće poštovanje, koje dr. Chajes uživa u našim redovima, od sitnih pojedinaca do vrhova organizacije, učinilo ga je arbitrom mnogih teških situacija. Na zadnjim kongresima, kad su raspravljanja i diferencije stranaka zašle gotovo do u neplodnu žućljivost, zahvat je dra. Chajesa znao da djeluje kao umirujući fluid. Tuđe on uz starinu Nahuma Sokolova, personificiranu dobrodušnost i srdačnost velikoga muža djeluje kao uputliivi prekor sabranoga razbora iskusnoga učitelja. A on i jest učitelj i zvanjem i pozvanjem. Nakon univerzitetskoga studija postao je učiteljem rabinskoga seminara u Fiorenci, a danas je profesorom na Hebrejskome Pedagogiju u Beču, gdje se odgajaju novi naraštajevi hebrejskih učitelja za galut i Erec Jisrael. Rezerviranošću otmjenoga duha dr. Chajes učestvuje u jevrejskom naučenjačkom svijetu, gdje je svojim radovima zauzeo vidno mjesto. 1 u svemu radu njegovu vlada širok vidik sveljudskih načela. Neko više pozvanje, po vlastitim njegovim* riječima, podaje mu smjer u životu. Delegaciji bečkih Židova, koja ga je prva pozdravila, kad je bio došao da preuzme čast bečkoga nadrabina, rekao je: »Došao sam k Vama, da služim svome narodu Moj ja, sve, najdublje, najviše i najosobnije što imam poznaje tek jednoga gospodara: božanski glas, koji odzvanja u meni«. Pozvanje službe narodu nagnalo je dra Chajesa, da unatoč nekim zaprekama prihvati poziv iz Jugoslavije i dodje u našu sredinu. Govorit će nam o tome »zašto je cijonistom«. Pozdravljamo ga s punim poštovanjem. Cijenimo gest, kojim nas je počastio, i blagodarimo mu za to. Riječi njegova zavjeta neka bi nam se prisućem njegovim zasjekle jače u dušu, a riječi, što će da nam ih uputi, naići će zasigurno na plodno tlo.

0 Balfourovoj deklaraciji i šekelu

Početak šekelske nedjelje u Zagrebu

Govori gg. dr. Aleksandra Lichta i dr. Cvija Rothmullera

U ponedjeljak dne 8. novembra održana je u Zagrebu svečana priredba, kojom je proslavljena obljetnica Balfourove deklaracije i započeta šekelska nedjelja u Zagrebu, Priredba se, kako- bijaše oglašeno, održala u Vijećnici bogoslovne općine. Pred punom dvoranom otvorio je priredbu gosp. dr. Aleksandar Lic h t, predsjednik Radnoga Odbora Saveza Cijonistal govorom u kojemu je rekao: »Egzekutiva Svjetske Cijonističke Organizacije naredila je oa tjfedan od 2. do 9. novembra pod vidom Balfourove nedjelje bude posvećen šekelskoj akciji. Naročitim zborovima i skupovima treba prikazati važnost šekela baš u ovo vrijeme, u sadašnjoj situaciji cijonizmai Zaista je doba, da si i najudaljeniji c.jonista predoči važnost đoprinošenja u formi šekela i sticarja cijonističke legitimacije. Kad smo za vrijeme rata bili rovovima i žicama podijeljeni na neprijateljske tabore nije se pravo znalo ima li u tom metežu ratne i krvave vreve, nad svime time, naša cijonistička organizacija, što je sačuvala pcgled do svoga cilja i ostala jedinstvena. Tada su, usred klanja i ratnih grozota, snažni pojedinci i ljudi puni sadržine jakoga duha sačuvavši golemu vjeru u jedinstvo naroda i njegovu vitalnost uzmogli da uvjere velike vlasti, da je židovstvo iznutra skoncentrisano na jedan cilj i ideju. Sreća je naša što smo a Engleskoj našli čovjeka, koji je mogao da efikasno iskaže puno shvatanje situacije, u kome se nalazilo židovstvo, i politički uvaži svoju vjeru u vitalitet židovskoga naroda, što se stao da odražava u djonističkom pokretu. Mističarska vjera usmjerena prema Brec Jisraelu u moderno se doba pretopila u stvarno djelanje. Izgledalo je nama kao septicima, da su politički motivi bik odlučni za Veliku Britaniju. Ali možemo da se lako uvjerimo, kako mi tada zaista nismo mogli da budemo za koga neki važni vojničko sirategički faktor na jednoj sirani ili kakav odlučni defetistički elemenat u neprijateljskom taboru. Mjereći čin lorda Balfoura u godini 1917. i njegove kasnije izjave vidi se etična naćclrost toga muža, iskreno shvatanje oslobodilačkih nacionalnih ideja kod drugih. I ove su njegove svojine morale da budu presudne u njegovu stavu prema cijonizmu. Ima jedna lijepa i čestita vjera nežidova u nas Židlove. Ta se vjera očituje dodušj više u naiučenjačkom ruhu nego u političkoj stvarnosti. Ličnosti, koje su sa simpatijama pozdravile naš pokret mahom su osobe nastrojene filozofički ili duboko socijalno. Sve veličine internacionalnoga svijeta, ako ćudoredno osjećaju, bili oni konzervativni ili radikalni naprednjaci, po prirodi svoga slobodnjačkoga naziramja nalaze shvatanja za težnje što se oličuju u gradnji židovske narodne domaje u Erec Jisraelu. A je li naš stav dorasao, etosom svojim, stavu nežidova prema ideji Palestine? Valja da se sjetimo našega zanosa, koji je u mjeri, kojom je izbijao, bio može se da kaže uvjete van vanjskim slučajnostima i dešavanjima. Kad je Mirovna Konferencija primala Weizmanna i Sokolova kao predstavnike r- generatornoga židovstva, što teži za akcijom, kad je objavljena odluka stvorena u San Remu u ovakim je časovima izbijala frenetičnost našega oduševljenja Tako su đogadjaji van nas bili momenti, što su nas pobudjivali na zanos. Ali konstantni nutarnji zanos pregalaštva slabio je, nije ga bilo i nema ga u dovoljnoj mjeri. Ovo valja da se izmijeni. Ovako, kako to nosamo u nas nego i drugih biva, ne smije da ostaje stalnim p,t-javom. Dotučenost, zasporavanje punokrvnoga djdaaja .javlja se i drugdje, u nas tek ima nešto tragičnije posljedice. I mi dvostruko treba da uznastojimo da korigiramo ovo našr duhovno, psihičko i osjećajno stanje. Kad omjtrimo akt Balfourove deklaracije, vjeru koja ja je stvorila, i uočimo što je Balfour kao državnik velikoga kalibra politički riskirao, kad se ono bio toliko založio za naše idejno nastojanje, pa s time poredimo sve pojave u nas, mora, getovo, da nas bude i stid. Dvadeset i devetoga oktobra stigao je Weizmann u Ameriku. Da se zapitamo prije svega, zašto je otišao onamo? Do krugova, koji nisu cifoniste, nego filantropi, pa kao neki viši sloj nad običnim narodom vrše svoje djelo kao neko milosrdje odozgo do krugova, za koje je ovakovo dijelenje milostinic važnije od renesanse naroda. Weizmann je po nekoliko puta već morao, po svojoj odluci, da se u svome položaju ppnižava tražeći novac za ostvarivanje ideje, a činio je to jer je pokretu dao zalog svoje ličnosti, svoje duše i svih sv ( ojih osjećaja. I tko od nas, bio radikalac cijonistički ili ne, smije da spočitava Weizmannu podlicitiranje cijonizma, kad znamo da ima jedan put do nedjonista, uvjetovan činjenicom, da sami ne možemo da zadovoljimo imperativnu potrebu, da se ideja Palestine što prije privede u djelo? I prije svega i svakog diskutovanja: na nama je da vršimo, zaista vršimo svoje dužnosti, a ne da ih tek naglašavam,o. Tu je u dokumentarnom smislu na prvom mjestu šekel. I ako su se na više kongresa znale da vođe duge diskusije hoće li u jednoj zemlji šekel da iznosi za dinar više ili manje, šekel u novčanom smislu nije faktor. Što je dakle šekel osim naših 15 dinara? Šekel ima dv.ojako značenje: mitrašnje i vanjsko. Veli se: cijonista je onaj, koji priznaje bazelski program. Cijonista dakle može b'ti onaj, koji je nacionalan Židov i povrh toga tra. ži, da se u Palestini izgradi židovska narodna domaja. Šekel je prema tome dokuraenat priznavanja bazelskoga program., njime se vrši brojanje pristaša toga programa. Nutrašnje, šekel označuje ispovijest. Ništa u šckelu nema potporno značenje. I ništa ne bi bilo deplasiranije ođ davanja nekog filantropskoga momenta šekelu, koji valja da uzimamo nuždom naše unutrašnjosti, koja ište, da imamo do-

kumenat naše orijentacije. Nije djonista onaj, koji ne traži šekei, svoj kredo! Financijski karakter šekela jest u tome, da se sredstva, koja on donosi upotrebljavaju za funkcionisanje aparata Svjet. ske Cijonističke Organizacije. Ali šekei nije nikada dostajao, Cijonistička Organizacija otkako postoji nije bila u položaju da radi samo na financijalnoj bazi jedinoga šekela. Pribjeglo se zbog toga zlatnom šekelu. Kad bi svaki cijonista u pogledu šekela izvršio svoju dužnost, ovo bi se stanje moglo da popravi, Ima šekei još jedno nuirašnje značenje. Cijonistički se izbornici stavljaju u svoje izborne listine po šekelu. Imademo samo jednu statističku maticu, a to je šekelska. I stari naši njjesu imali organizovane matice nego su se brojali po prinosu: šekelu. Razvitak pokreta nužno donosi unutrašnju diferencijaciju. Razna shvatanja stvoriše svoje potrebe. Njihova se snaga uvažuje prema broju pristalica, koji su uplatili šekei. Pristaša- jednoga tabora treba da znade, da se njegova stranka može da afinniše kao faktor u stvarno orgamizatomom pogledu samo time, što njeni pristalice posredstvom šekela jačaju ili održaju manifestaciju : vidljivost njene snage. U vezi sa šekelom mi moramo da riješimo jedno načelno pitanje. Imam i li da budemo aristokratski minoritet ili nam je, jer uvažujemo realnosti, potrebniji što širi krug pristalica. Zbog Palestine, zbog Lige Naroda, mandlatarne vlasti, Arapa, necijonista, sila i pojava van nas, zbog majoriteta u Palestini mi n-c ratno da se osvrnemo na vanjske odnose, na koje možemo da utičemo tik kad nara je snaga i efikasno, brojčano vidljiva. Ne pita se tuđe za imponderabilija, za apsolutnost našega- uvjelenja, nego se uvažuje spoljašnji izričaj. Prema tome mi moramo da sa što većim brojem pristalica istupamo pred faktore, koji u procesu, kojim polazi naš pokret, dolaze u obzir. A sve većim brojem mi uporedo jačamo i našu samosvijest. Tuđe se javl'a cirkulus djelovanja pojedinca na skupinu i obratno. Držim di sam svime rečenim ovdje objasnio važnost i sadržinu malene ga listića, što ima da- se nabavi svake godine, kan legitimacija cijonističke svijesti. Bilo je ranije vremena, kad je važnost šekela u svijesti svakoga člana pokreta nadmašila sve ostale prinose i fondove. Onda je još ponos cijonistički dirigirao po koji čin. Zagrebački cijoniste, treba da budete nesamo pi-ačaoci šekela nego i raspačavatelji. Jačajte svoju vezu s cijonizmom. Radite živo i omogućujte da na, narednom kongresu delegacija iz Jugoslavije bude brojila barem četiri delegata. Podajte odraz shvatanja, da je sveta i nesitna zadaća biti raspačavatelj šekela!« Nakon govora g, dra. Lichta koji je naišao na živo odobravanje -svih prisutnih, šekelski je komesar za grad Zagreb g. dr. Oto Braun razdijelio šekelske blokove saveznoga doprinosa i dao upute za provodfenje šekelske akdje u Zagrebu. Iza toga uzeo je riječ g. dr. Cvi Rothmuller: »Ova je godina prva godina jedinstvenoga šekela. Uvodjenje jedinstvenoga šekela pozdravila je omladina od) svega srca. Ona je ranije, pred odulje vrijeme, bila tražila, da se uvede omladinski šekefl. Uz obični, neopredijeljeni cijooizam centruma ona je tražila nešto više i šire, da odrazi svoj omladinski specifikum. Nije joj pogodovalo da se opredjeljuje partajski, ali je ipak u svojoj sredini kupovala- partajske šekele, jer je tuđe nailazila na ma i dio svojih specijalnih težnja. Ali je ona u duši bila uvijek nosilac cijonistčkoga jedinstva. Frakcionisanje koje je prirodan pojav iu procesu, u kojemu je monizam danas kao, tako reći, državni organizam, koji se ostvaruje, to frakcionisanje nije momenat, za koji se omladina može da zagrijava, jer su joj koncepcije široke i fluktuidne, pa ne voli- da se sužava u formuttisamc programe. Sad, kad se raspačava samo jedan šekei, omladina ima mogućnosti da s više ljubavi i radne požrtvovnosti pristupi poslu i zadaćama označenim šekel&kom akcijom. Slavimo obljetnicu Balfourove deklaracije. Imade ih i melju nama koji govore, da je Ahad Haam imao pravp kad se bojao ehartera, jer bi se lako mogla da pokaže neđoraslost Židlova, da izvrše ono, za što im je eharter dan. Ovi, što tako misle, imađu djelomice pravo Balfourova deklaracija jest priznaj i naše sposobnosti i snage, da možemo stvoriti svoj dom. Bilo je ranije već deklaracija, što -su nam bile otvarale različite mogućnosti židovskoga rada. Ali su te deklaracije ostajale krpice papira, Sad imademo deklaraciju, koja označuje početak zbiljskoga djelovanja. Kad se ono diskutovalo o tome je K Balfourova deklaracija tek obično očitovanje na papiru ili je golem dogodjaj s izvjesnom političkom sadržinom i važnošću, rekao je dr, Weizmann, da će Balfourova deklaracija .ostati krpicom papira sve dok mi iz nje ne učinimo i nešto više. I mi se sad nailazimo u jeku radne rasparčanosti. Rad je podijeljen, pa su nam govori puni pojedinosti i specijalnih zadaća. Nema bogate zanošljivosti prvih dana, kad je sve sjedinjeno lako moglo da bude zahvaćeno jednim mahom, jednostavnim idejnim programom. Cilj se činio bližim, a teškoće se previdjale. Zaboravili smo da držimo lijepe govore na našim konferencijama. Naša vijećanja- tek su cezure, kad se na čas imade da iskoči iz tečaja rada i porazgovori o zadaćama i stanju. I svetkovine pokreta, kao što je ova današnja, jedna je od cezura, kad imamo da iskočimo iz sitnoga rađa i govorimo o osnovci rada i postulatu ideje, pa da zatim opet zadjemo u deta-je svakidašnjega djela nj a. Združenje proslave Baliourove deklaracije i šekelske akcije nagoni na razmišljanje o Cijon. Organizaciji. Weizmanm je jednoć bio Cijon. Organizaciju usporedio s iglom, koja za sve šije isve oblači, sama ostaje gola. I ta igla treba đ)a se obuče. Pokret treba da imade snažnu organizaciju u svome centru. Ona ne smije da bude tek instrumenat za sabiranje novca. Ona

2

»ŽIDOV*

BBROJ 46.