Borba, 06. 03. 1989., S. 4
DNEVNIK
\ \
BORBA 6. mart 989.
strana
GRADSKI KOMITET SK ZAGREBA KAO PRETHODNICA CK SK HRVATSKE
Pod nacionalnim barjacima
ne možemo tu promjene
Jedino rješenje kosovskog problema — stvaranje jedinstva socijalističkog fronta svih naroda i narodnosti 0 Maspokovci ne mogu očekivati nikakvu toleranciju
hrvatskog rukovodstva
(Zagreb, 5. marta) — Nakon subotnje sednice Gradskog komiteta Zagreba, pouzdano se može reći da će i CK Hrvatske, na još nenajavljenom, ali, sasvim je izvesno, skorom zasedanju progovoriti o političkoj situaciji u Republici i SFRJ. Čak se s visokom dozom sigurnosti mogu predvideti i stavovi CK o uzavrelim političkim problemima. Argumente za ovu tvrdnju možemo tražiti u već ustaljenom redosledu poteza, odnosno u navici CK da progovori tek nakon što svoje kažu opštinske i gradske organizacije, pri čemu svakako stav najveće, zagrebačke, ima posebnu težinu. Pa, ako se ne varamo u ovoj proceni, ostaje da zaključimo kako CK SKH može tek ponoviti već ranije usvojene stavove koje su u subotu i članovi Gradskog komiteta, opet ponavljajući se izrekli kao svoja opredeljenja.
Jedinstveni front
Osnovno polazište ovih stavova je uverenje da se izlaz iz tunela jugoslovenske krize nalazi u radikalnoj društveno-ekonomskoj, političkoj i partijskoj reformi. Milje za ove promene ne mogu biti nacionalne homogenizacije, jer one u krajnjoj koncekvenci vode međunacionalnim sukobima i proizvođenju krivnje u drugim narodima. Ni vaninstitucionalna rešenja legalnih rukovodstava takođe ne spadaju u taj milje jer „nema demokratske garancije da rezultat takvih masovnih akcija neće biti još nesposobnije rukovodstvo, rast voluntarizma i povećanje depresijc te produbljavanje krize.“
Promjene na bolje moguće su samo u demokratskom „okruže-
nju“ u pravu svakog da kaže svoj stav i da se, u interesu svih, demokratski gradi jugoslovenska sinteza. Jer „jedinstvo se može graditi samo ako izvire iz volje svih radnih ljudi svih naroda i narodnosti.” Ni jedna republika i ni jedan narod i narodnost ne može imati više prava i nametati svoje kriterije jedinstva u Jugoslaviji i modele budućeg razvoja“.
U tom sklopu razmišljanja, socijalistički samoupravni, nepartijski, politički pluralizam čiji je okvir ustavno uređenje, ne može predstavljati nikakvu opasnost za Jugoslaviju nego naprotiv znači samo uvažavanje istorijskih nemi-
novnosti razvoja i reformi socija-
lizma.
Kada je reč o problemu Kosova, kao jugoslovenskom, a onda i hrvatskom i zagrebačkom, zagrebački komunisti njegovo rešenje vide u stvaranju zajedničkog socijalističkog fronta pripadnika svih naroda i narodnosti u Pokrajini.
Napokon, ponavljajući svoju već ranije iskazanu podršku promenama Ustava SR Srbije, da kao država i samoupravna zajednica
obavlja neophodne funkcije na ce-.
loj svojoj teritoriji, uvažavajući suštinu autonomije pokrajina, Gradski komitet imao je pre svega cilj da otkloni sve špekulacije o navodnom nerazumevanju potreba ove Republike i zlonamernim tumačenjima, kako u Hrvatskoj pojedina rukovodstva jesu protiv ustavnog konstituiranja SR Srbije.
Uz ove, kako rekosmo već poznate stavove. Gradski komitet se odredio sasvim konkretno i prema nekim aktuecInim pojavama. Pre svega kada je reč o pokušajima nacionalnih grupiranja, što je delom
SEDNICA PREDSEDNIŠTVA DRUŠTVA KNjIŽEV-
NIKA VOJVODINE
Deformisanje istine " (Novi Sad, 5. marta) — Novi predsednik Društva književnika Vojvodine je pesnik i esejista Oto Tolnaji. Tako je jednoglasno odlučilo Pred-
sedništvo vojvođanske književničke organizacije, na svojoj poslednjoj ·
sednici, posvećenoj inače aktuelni čulo u „Cankarjevom domu“, ali i
m zbivanjima. Povod — ono što se poznato pismo slovenačkih pisaca i
intelektualaca upućeno jugoslovenskoj javnosti koje je stiglo, evo, i na
adresu pisaca. Vojvodine.
— Ne možemo, kaže se u saopštenju DKV, a da ne upozorimo na opasnost od grube interpretacije jugoslovenske drame zvane Kosovo koja deformiše istinu i pokušava da joj da drugu dimenziju. Politika SKJ na Kosovu nije biće na trapezu, već živa materija naše stvarnosti koja svoja maligna polja, uzrokovana kontrarevolucijom, mora odstraniti što pre, da bi se spaslo ono zdravo tkivo koje može regenerisati društveno biće, osigurati mir, ravnopravnost, nenasilje i proglas.
Mi pisci smo protiv podela, protiv kršenja ustavnosti i zakonitosti i ne možemo prihvatiti antijugoslovenske i antisrpske istupe, što ohrabruju one koji su protiv normalizacije odnosa u zemlji. U ime stabilnosti u zemlji i u ime razuma, pisci Vojvodine podržavaju sve mere koje teže ka prevazilaženju ovakvog stanja, — kaže se u saopštenju Društva knji-
ževnika Vojvodine.
S.Ž.
došlo do izražaja u Kninu, a sasvim izričito u najavi osnivanja Hrvatske demokratske zajednice, zapravo nacionalističkoj grupaciji bivših maspokovaca. Gradski komitet je bio nedvosmislen: ponavljajući generalni stav SKH da neće učestvovati u tutnjavi nacionalnih simbola i da će svaki pokušaj nacionalnog podvajanja smatrati kontrarevolucinarnim delovanjem, Gradski komitet je nedvosmisleno upozorio da ni jedan pokušaj javljanja nacionalizma neće tolerisati ma o kojem i ma o čijem nacionalizmu se radilo.
Energično spram „svog“ nacionalizma
Posebno je razumljivo što je sa velikom oštrinom dočekan pokušaj ponovnog javljanja maspokovaca na javnu scenu, budući da se njihov „probni“ balon pojavio u samom središtu Zagreba. Ako su hteli testirati toleranciju političkog rukovodstva, maspokovci su se mogli vrlo brzo uveriti da o nikakvoj toleranciji ne može biti govora. Međutim, energičnost koja je iskazana spram „svog” nacionalizma daje zapravo komunistima Zagreba — kako to u uvodnom referatu na sednici Gradskog komiteta reče njegov predsednik Luka Miletić — da i od drugih u Hrvatskoj i SFRJ traže da se sa istom odlučnošću odupru nacionalizmu u svojim sredinama. „Tražimo i od drugih u SRH i SFRJ — kaže Miletić — da odlučno reagiraju prema kolovođama i emisarima nacionalizma i najavljivačima rušenja ustavnog poretka u SFRJ koji to žele pod izgovorom navodne odbrane Jugoslavije.“
U kontekstu ovog stava koji je na sednici Gradskog komiteta dobio punu podršku, nešto duži korak učinio je Marjan Cvijetičanin rekavši kao ne samo u rukovodstvima, ni u SK ne bi smelo biti mesta tzv. nacionalnim liderima. Osobito onima kojima se kliče s uskih nacionalnih i nacionalističkih pozicija, a oni se od toga ne ograđuju.
Recimo još na kraju da se Gradski komitet sasvim jasno odredio i prema uvođenju vanrednih mera na Kosovu. Nisu one dočekane aplauzom, niti se smatraju metodom kojom se trajno mogu rešavati bilo kosovski bilo jugoslovenski problemi. Međutim, nedvosmislena podrška koja je data Predsedništvu SFRJ da svim raspoloživim ustavnim sredstvima slomi kontrarevoluciju, dokaz je realnog prosuđivanja i uverenja da ove mere jesu nužnost kako bi se sprečila još veća tragedija na Kosovu i njezine posledice u Jugoslaviji.
S. VRANIĆ
DRAGO DIMITROVIĆ, SEKRETAR PREDSJEDNIŠTVA CK SK HRVATSKE
Hoće li se „naro
dogoditi“ i ovdje?
OgoGiii 1 OVGdje:
Velike sti ambicije da se i ovdje ispuni „izvoz revolucije“. Ako se to ostvari nastupit će nova razina krize, a ne rasplet. 0 Miting u Beogradu po mnogo čemu izliv euforije i isključivosti & Ocjene po kojima je Hrvatska stala u zaštitu iredente na Kosovu su van
pameti
(Split, 5. marta, Tanjug) — Sekretar Predsjedništva CK SK Hrvatske Drago Dimitrović je u razgovoru sa novinarima. dnevnika „Slobodna Dalmacija“ i tjednika, „Nedjeljna Dalmacija“, o čemu splitski dnevnik danas donosi šire
izvode pod nazivom „Svi gubimo |
u sukobima“, ustvrdivši da jugoslavenska kriza ulazi u odlučujuću fazu, između ostalog rekao:
„Nisam, međutim, siguran da se radi o njenom raspletu. Koncept „dogodio se narod“ približio se i prostorima Hrvatske sa visokim ambicijama da se ispuni tzv. izvoz revolucije. U ocjeni treba biti realan. Ako se to ostvari, orida će nastupiti nova razina krize, a ne rasplet. Sa druge strane, ocjenjuje Dimitrović, ako se pokaže da na prostorima Hrvatske, Bosne i Hercegovine ili Slovenije nema utemeljenosti u raspoloženju javnosti, onda je moguće da stvorimo uvjete za prevladavanje jugoslavenske krize na osnovama demokratskog dijaloga koji će polaziti od interesa svih naroda i narodnosti i cjelokupne radničke klase.
Oocjenivši da je miting u Beogradu „po mnogo čemu bio izliv euforije i isključivosti“, a po nekim svojim segmentima i „teško prihvatljiv“, Dimitrović smatra da bez obzira šta se bude zbivalo, dogajđaji u Hrvatskoj će imati krupno značenje za ukupne jugoslavenske prilike. „Ocjene po kojima je Hrvatska stala u zaštitu iredente na Kosovu su van pameti, kaže Di-. mitrović. Najvažnije je na Kosovu otvoriti međunacionalni dijalog i jačati jugoslavenski program u odnosu na snage separatizma.
Niko razuman neće i ne može negirati stradanja Srba i Crnogora-
ca na Kosovu. Poznato je da smo mi dali podršku ustavnim promjenama u Srbiji i naša temeljna briga ostaje da se na jugoslavenskom prostoru ne stvara ni Belfast, ni Baskija, a kamo li Libanon. Ispit da se odupremo takvom razvoju događaja praktički polažemo svakog dana“.
Za protestne mitinge u Kninu i još nekim općinama u Hrvatskoj Dimitrović kaže da se „mora jasno razlučiti što u odnosu na ispoljeno nezadovoljstvo predstavlja objektivne socijalne, životne i druge probleme stanovništva, a što je identifikacija sa ' politikom koja ugrožava suverenitet i integritet SR Hrvatske“.
lako se možda politika Hrvatske u sudaru sa monolitima i nekim drugim organiziranim strukturama doima slabašnom, ona je homopgenizirana isključivo u pravcu zadovoljavanja vitalnih ljudskih potreba, ona nudi reformsku šansu svima i nije usmjerena ni protiv koga, a to joj, vjerujem, daje transnacionalni identitet na jugoslavenskom prostoru“
PRIPREME ZA VANREDNI KONGRES CRNO-
GORSKIH KOMUNISTA
Podrška kongresnim dokumentima
TITOGRAD — Partijske organizacije svih 20 opština u Crnoj Gori uskoro će razmotriti nacrte dokumenata desetog — · vanrednog kongresa Saveza komunista ove Republike, koji će se održati krajem sljedećeg mjeseca.
Riječ je, prije svega, o analizi društveno-ekonomskog stanja u ovom dijelu naše zemlje i polaznim opredjeljenjima predstojećeg najvišeg partijskog skupa, čije je radne verzije prekjuče razmatrao i podržao Odbor za pripremu kongresa. Odbor je naložio svom sekretarijatu da ove materijale uskoro objavi u nekom od republičkih glasila, kako bi bili dostupni široj javnosti, a osnovne organizacije SK će na redovnim sastancima dati svoje primjedbe, predloge i sugestije. Interesantno je da oba materi-
jala zajedno ne sadrže više od 25 |
stranica teksta, što do sada nije zabilježeno u našoj političkoj praksi, bar ne kada su kongresni dokumenti bili u pitanju.
OTVORENO PISMO DR FRANJI TUĐMANU 1 NJEGOVIM SLJEDBENICIMA
Recidivi „maspoka“ neće proći
Možda SKJ više neće imati normativno zagarantiranu vodeću ulogu u SSRNJ, ali ni jednom nacionalizmu, pa ni „tuđmanovcima“, neće biti dozvoljena kosovizacija ni jednog dijela zemlje
U osnivanju novih političkih or- benika brzo i efikasno dobiti pravi vor političkih i državnih organa u ganizacija na političkoj sceni u SR odgovor od političkih i državnih SR Hrvatskoj u vrijeme ovih naših
Hrvatskoj povampirili su se i istaknuti rukovodioci zloglasnog „masovnog hrvatskog pokreta“ iz 1971. godine. Među glavnim inicijatorima formiranja novih političkih organizacija u ovoj našoj republici su i članovi prve rukovodeće garniture „masovnog pokreta“ Franjo Tuđman i Vlado Gotovac. Oglasio se i po zlu poznati jurišnik „masovnog pokreta“ među studentima Zagrebačkog sveučilišta iz 1971. godine Zvonko Čičak. Prema renoviranoj platformi „masovnog hrvatskog pokreta“ koju je Tuđman drsko, glasno i otvoreno „sasuo“ u oči i lice našoj javnosti, ovo je najveće povampirenje rukovodioca „masovnog pokreta“ u vremenu poslije njihovog izlaska iz zatvorskih ćelija. A kako je poznato, u zatvoru su se našli i duže "vrijeme boravili upravo zbog neprijateljskog djelovanja sa pozicija platforme „masovnog pokreta“ u Hrvatskoj.
Promjena taktike
Tuđman je otvoreno zahtijevao potpunu rehabilizaciju „masovnog pokreta“ i njegovo ponovno uvođenje na političku scenu. Svi njegovi drugi zahtjevi, po svojem su sadržaju sve najgore ideje „maspoka“, koje su nas dovele 1971. na ivicu građanskog rata ne samo u SR Hrvatskoj već na čitavom jugoslovenskom ~ prostoru. Samo zbog ogavnosti i otrovnosti, tih aktualnih programskih istupa nosioca „masovnog hrvatskog pokreta“ (o kojima su naša glasila ovih dana već pisala) ne želim ih ovom prilikom ponavljati.
Ne treba sumnjati da će čitava ova neprijateljska i prljava ekspanzija Tuđmana i njegovih sljed-
rukovodstava SR Hrvatske. Naprotiv, vjerojatno će taj odgovor biti još žešći nego onaj što su ga gospoda iz „masovnog pokreta“ dobili poslije povijesne Dvadeset prve sjednice Predsjedništva SKJ na kojoj je, pod rukovodstvom Tita pala odluka o otvorenom obračunu sa nacionalističkom falangom „masovnog pokreta“ i zauzet stav o odlučnom i brzom otklanjanju svih posljedica njihovog djelovanja. Razumljivo je da sada obračun mora biti još oštriji, jer se radi o recidivu u neprijateljskom djelo: vanju nosioca „masovnog pokreta“. A protiv recidiva, poznato je, moraju se primjenjivati najefikasniji lijekovi. Nemilosrdnost prema „raboti“ Tuđmana i njegovih istomišljenika naročito je nužna zbog vremena i prostora u kojem se recidiv njihove „maspokovske” aktivnosti događa.
Vampiri „masovnog pokreta“ zloupotrijebili su proces široke demokratizacije u političkom životu Socijalističke Republike Hrvatske. Providne su, pri tome, njihove
tvrdnje da će sa svojim novim političkim organizacijama djelovati u Socijalističkom savezu pod uvjetom, kako oni to kažu, imperativnog ukidanja vodeće uloge SKJ i SSRNJ. Treba otvoreno reći, to je samo promjena taktike u odnosu na njihovo neprijateljsko djelovanje iz 1971... Tada su, sjećam se forsirali klerikalce i masovni prijem pripadnika „maspoka“ u Savez komunista, kako bi ga razorili iznutra. A iz današnjih Tuđmanovih programskih izjava jasno je da on najavljuje razbijanje svega onog što imalo miriše na jugoslovensku socijalističku orijentaciju u Socijalističkom savezu. Zbog svega ovog, odlučan i beskompromisan odgo-
današnjih nacionalnih — nerijetko i nacionalističkih — dioba imaće neprocjenjivi značaj.
Poseban značaj takvih odlučnih stavova političkih organa u SR Hrvatskoj je u tome, što nas gorka iskustva iz prošlosti uče da se samo energičnim razgraničenjem sa hrvatskim nacionalizmom može spriječiti oživljavanje i širenje srpskog nacionalizma u SR Hrvatskoj, koji je i 1971. godine, stupao na scenu najčešće i prvenstveno kao posljedica divljanja hrvatskog nacionalizma. Pri ovoj napomeni ni jednog trenutka ne potcenjujem ni utjecaj strujanja i zapljuskivanja srpskog nacionalizma i izvan Socijalističke Republike Hrvatske. Ali, iskustva nas također uče da je zajednički život Hrvata i Srba u Hrvatskoj bio uvijek otporan na sve prodore nacionalizma izvan ove republike, kada se vodi dosljedna i nepokolebljiva borba protiv svih nacionalističkih pojava. U svemu tome ne smiju se nikad zaboraviti pouke iz 1971. koje upućuju na naročitu osjetljivost i budnost prema razvoju nacionalizma u većinskoj, hrvatskoj, naci1. —
Liste za likvidacije
Očito je da u vrijeme buđenja nacionalizma sve političke progresivne snage u SR Hrvatskoj moraju svakodnevno u žarištu svoje aktivnosti imati aktuelnost i kompleksnost međunacionalnih odnosa. Jer neki najnoviji događaji u ovoj Republici već pomalo mirišu na izvjesne pojave nacionalne teri-· torijalne podjeljenosti. A poznato je da svako eventualno zaoštravanje nacionalne podjeljenosti stvara
mogućnost i šansu i hrvatskom i srpskom nacionalizmu da se umješaju u sudbinu življenja hrvatskog i srpskog naroda u SR Hrvatskoj. Povijest potvrđuje da je sudbina i hrvatskog i srpskog naroda uvijek bila tragična kada su o njoj odlučivali nacionalisti.
Ni jednog trenutka ne sumnjajući u efikasnost političkih i državnih organa SR Hrvatske u obračunu sa svakom nacionalističkom tendencijom, pa i s najnovijim povampirenjem nosioca „maspoka“, autor ovih redaka nije ih ni namijenio tim organima. Ovo su prije svega otvorene i javne poruke vampirima „masovnog pokreta“.
„, Ne trebate, gospodine Tuđman sa
svojim istomišljenicima gajiti nikakve iluzije! Široka demokratizacija odnosa u SR Hrvatskoj neće i ne smije biti šansa za vaše nacionalističko djelovanje. Može vam se i ostvariti priželjkivanje da SKJ normativno nema vodeću ulogu u Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije. Ali, stvarna uloga SKJ u Socijalističkom savezu neće ovisiti o Tuđmanu i „tuđmanovcima“,.o nikakvim normama već o argumentiranom političkom djelovanju članova SKJ u Socijalističkom savezu. Još nešto, gospodine Tuđman, primi k znanju. Mnogo je još živih i Hrvata i Srba koji su na svojoj koži osjetili, najblaže rečeno, sva maltretiranja od strane pripadnika „maspoka“.
Neki od nas dobro pamte da su postojale i crne liste „masovnog pokreta“ sa imenima predviđenih i za likvidaciju. I Hrvati i Srbi koji su se u teškim danima 1971. godine tukli protiv bezumlja „masovnog pokreta“, ali i protiv svakog pokušaja revanšizma srpskog nacionalizma, koji se javljao kao posljedica tog bezumlja, prenijeli su
\
nešto od svih tih svojih gorkih iskustava na svoju djecu. I zato, kada bi se čak novoformirane neke političke organizacije okitile Tuđmanovim suludim idejama i uspje-
le takve ideje „prošvercati“ u okrilje Socijalističkog saveza — neće ih tamo dočekati plodno tlo, Naprotiv, kao jedan od onih koji je proživio Tuđmane, sve strahote vašeg „masovnog pokreta“, tukući se sa njegovim nosiocima sa sigurnošću vam poručujem da ćemo svojom političkom aktivnosti baš u Socijalističkom savezu sve vaše povampirene bratoubilačke nacionalističke ideje i taj vaš zli duh, vratiti u „flašu“ iz koje su izašli. Poslaćemo još jednom sva ta vaša fašisoidna maštanja, o kojima ste ovih dana javno govorili, u povijesnu ropotarnicu, tamo im je, zajedno sa vama, i mjesto.
Dakle, bitku doktore Tuđman, koju ste bojovno najavili za ostvarivanje vaših mračnih ideja, zajedno sa svim svojim sljedbenicima morate izgubiti prije nego što ste je počeli. Jer, valjda vam je, na osnovu prvih reagiranja, jasno da imate protiv sebe sve progresivne snage socijalističke samoupravne Jugoslavije, a ne samo SR Hrvatske. A te snage, i to bi vam moralo biti jasno, ako niste politički slijepi, čini golema većina svih jugoslovenskih naroda i narodnosti. Drukčije i ne može biti. Jer svi dobro pamtimo krvave posljedice svakog povampirenja nacionalizma, bilo gdje na ovim našim prostorima. Posebno su nam svježe kosovske rane, posljedica divljanja albanskih nacionalista. Ove otvorene rane bolno opominju da takvima kao što su „tuđmanovci“ ne smijemo dozvoliti kosovizaciju ni jednog dijela jugoslovenske socijalističke samoupravne zajednice.
Milan RAKAS
ŠTA JE SVE REČENO NA ZBORU U CANKARJEVOM DOMU U LjUILjANI() | |
Zbor „Protiv vanrednog stanja, za mir i zajed- | ništvo na Kosovu“, koji je u organizaciji svih šta je, šta nije, društveno-političkih organizacija, saveza i druš- skupu. : tava — održan Pio ponedeljka u Cankarje-
ljani, naišao je na različita reagovanja, od najoštrijih osuda na brojnim mitinzima širom Jugoslavije, do podrške u nekim sredi-
vom domu u Lju
Iz Slovenije
q Kriva reč ili kriv, prevod?
vođenje — poslednjih dana javljaju ne9orazumi o pita a wi je trebalo da se kae na We
stižu i upozorenja da sunespora.
zumi nastali možda i zbog neadekvatnG; preyo. da ili nepotpunog ili iskrivljenog informsanja, s
to, a i zbog toga što je taj :bor bj, |
nama. U osudama negira se skoro svaka reč koja obzirom ožbiljnih ređduzginoBUd}hy polaizaciji
je izrečena na tom skupu. Očito je da se — iako i povod
će narednih dana preneti sve integralni
„su sredstva javnog informisanja sa tog zbora op- „Borba OPebika Ba WU, H badi da fe (a
širno izveštavala, a televizijske stanice izvan Slo- govore svih U i y venije su emitovale i Pr uz simultano pre- doprineti boljem sporazumevanju i razumtvanj,, /
IVAN OMAN:
Ova tragedija nam uzima dah i reči
| \f | y
Koji su to razlozi zbog kojih su se kosovski rudari odlučili na tako grozan poli. tički štrajk, za tako avetinjsku odluku
Kosovo — tragika Srba i Albanaca, tragika oba naroda, koji nisu spremni da se razumeju i žive zajedno u slozi. Tragedija, koja se ovih dana događa na Kosovu uzima nam dah i reči.
Mada je 1989. godina, kada se srpski narod sprema da oda počast istorijskom sećanju na svoju izgubljenu bitku na Kosovu polju, postavlja nam se pitanje: da li je to nova bitka za Kosovo? Postavlja nam se pitanje: koji su to duboki i istinski razlozi zbog kojih su se kosovski rudari odlučili na tako gro-
DIMITRIJE RUPEL:
zan politički štrajk, za tako avetinjsku odluku, da su spremni nekoliko stotina metara, pod zemljom umreti za svoja načela. Pitamo se: jesmo li mi Slovenci zajedno sa ostalim narodima Jugoslavije spremni preuzeti na sebe prokletstvo, koje bi proizišlo iz te avetinjske i grozne smrti, ako bi se dogodila. Pitamo se: da li zaista nema rešenja? Ima rešenja.
Srbi i Albanci na Kosovu moraju ipak jednom shvatiti da su kao sijamski blizanci, jedni za druge srasli i prirasli na isti zemlju. Srbi i
.
N;
Albanci moraju sa slobodno ki ranim svojim predstavnicima nav način kako da složno žive u istu zemlji. Kako? Nema još pedes,
godina, od kada su naši ljudi gj
Triglava do Đevđelije umirali a,” stotine hiljada, za neku viziju, :; samo jedan ideal, ideal slobodk” Ali, na žalost, ta sloboda nije ox.. tvarena. Taj ideal treba ostvariti · Iz stanja u kakvom se nalazimo ih samo jedno rešenje, samo jedu put, jedna jedina alternativa: slo.;; boda i demokratija. "j
Kosovska tragedija je tragedija Albanac..
Živimo u državi gde moderna politika još nije prodrla e Odlučno moram |. baciti politiku maštovitosti policijskog i vojnog komandovanja, tajnih vojnil: ackumenata, nasilja i žrtvovanja
„Poslednjih dana smo u televizijskim snimcima sa Kosova videli što smo pre samo naslućivali: da je „kosovska tragedija“ pre svega tragedija Albanaca i da nije pre svega tragedija Srba i Crnogoraca. U to smo se uverili, tako reći, vlastitim očima. Albanci su konačno — s velikim žrtvama, naravno uspeli probiti blokadu informacija! Pa ipak, ta tragedija Albanaca ima dve strane. ~
Prva strana je ljudska, odnosno socijalna u najnovijem smislu te reči. Ljudi, povrh svega još građani iste države, trpe i spremni su, kao što se vidi, na sve. Suština društvenih odnosa i sporazumevanja je otkrivanje sebe u drugome i drugog u sebi. To se sa malo zaboravljenom slovenačkom rečju zove: zastupati, stupiti na mesto drugoga, uživeti se u njegov položaj. Iz te kosovske strane proizilazi rečenica: „Razumemo vas, razumemo se“. Iz te rečenice sledi pitanje: „Šta možemo učiniti za vas?” Da li možemo nešto uraditi? Na to pitanje ne možemo odgovoriti ako ne pogledamo i drugu stranu.
POSLE ŠTRAJKA U ZENIČKOJ ŽELEZARI: DA LI J
Druga strana je politička. Reč je o krajnjem i radikalnom političkom otporu. U modernom svetu je to česta pojava, mada moderni svet pokušava ukloniti politički otpor. U modernom svetu politika je stvar pogađanja, odgovarajućih mehanizama i najverovatnije je, uprkos svemu, takva politika bolja od otpora koji je sastavljen iz trpljenja, žrtvovanja, uništavanja života.
Pa ipak, živimo u državi gde moderna politika još nije prodrla. U našoj politici se još uvek upotrebljavaju reči kao što su revolucija i kontrarevolucija, neprijateljske i one koje to nisu demonstracije itd. Kod nas se u politici „događa narod“, parole, zastave, povorke, usklici, strasti i neprijateljstvo, pokornost prema rukovodiocima, nasilje nad dojučerašnjim idolima.
Ako dobro razumem, slovenačka politika u ovom trenutku pokušava povući crtu ispod politike strasti i odanosti, neprijateljstva, dodvoravanja, zvučnih fraza i stereotipne revolucionarnosti. Kad bi na Kosovu vladala moderna politi-
TIBIROKRATSKE REVOLUCIJE t
Seme zla na neplodnom tlu
Iako analiza februarskih zbivanja još nije zvanično objavljena, sve upućuje na zaključak da je namera glavnih protagonista bila izazivanje međusobnih sukoba. radnika 6 Fikret Pljevljak, sekretar Predsedništva OK SK
nisu imali potrebe da uvoze ili izvoze revoluciju“
Da li su neredi i nasilništvo nakon vanrednog zbora radnika u čeličanama zeničke Željezare od 11. do 13. februara bili inspiracija Miroslavu Šoleviću, „političkom komesaru“ iz Kosova Polja, da u svoje prognoze „proljećne revolucije“ u BiH kao izvođače uvrsti i radnike naše najveće željezare, ili je u pitanju igra slučaja ili nešto treće, teško je sada reći. Analiza februarskih događaja u Željezari koju su, na zahtev radničkog saveta, uradili komitet za ONO i DSZ i poslovodni odbor RO nije zvanično objavljena ali od onog što su novinari saznali iz njenog sadržaja ne isključuje se mogućnost da Šolević i nije govorio sasvim napamet. Identifikujući grupu od tridesetak najagresivnijih i najagilnijih tvoraca nereda, a imenujući tek polovinu, analitičari su utvrdili da im je namjera bila izazivanje međusobnih sukoba radnika i sazivanje zbora cijele Željezare. Uspjeli su djelimično. Ustanovljeno je da nema zapisnika sa sastanaka sindikalnih grupa održanih u OOUR „Čeličane“, na kojima je inicirano održavanje vanrednog zbora. Trojica kolovođa na svoju su ruku zahtjeve formulisali — (najjači je bio
povećanje plata za 100 odsto) i iz-
ložili ih po pogonima. Nakon toga održani vanredni zbor sa oko 1000 radnika smatra se legalnim, ali do trenutka kada su događaji počeli da se odvijaju neželjenim tokom.
Kao što je poznato, sa ultimatumom da se njihovi zahtevi smesta ispune, grupa od oko 300 radnika izašla je iz fabričkog kruga u noći
12. februara i uputila se u Skupštinu opštine. Narednog jutra pokušali su blokirati željezarske kapije i jutarnju smjenu spriječiti da ide na posao. U međuvremenu i sutradan do predveče prava drama odvijala se na platformi stare čeličane, gdje su fizički napadani radnici koji su nastojali i uspjeli u zaista nevjerovatnim uslovima, da održe proizvodnju. Nasilno zaustavljanje procesa proizvodnje imalo bi nesagledive posljedice po cijelu Željezaru pa i grad.
Kolovođe nasilničkog ponašanja, utvrđeno je imaju bogate kolekcije disciplinskih mjera pa i sudskih kazni, a neki su upravo dok su predvodili nerede bili na bolovanju. Zanimljivo je da među njima nema pravih radnika sa asfalta, koji jedini žive od plate, nego se radi o žiteljima prigradskih naselja, relativno dobro situiranim. Indikativno je međutim, da se za trojicu izgrednika u analizi željezarinog. komiteta za ONO i DSZ i poslovodnog odbora tvrdi da su „imali udjela u masovnim okupljanjima građana u zemlji“.
injenica koja je još u početku događaja parala uši jeste da su u čeličanama decembarski lični dohoci proizvodnih radnika bili između milion i milion i šesto hiljada dinara.
Politički vrh grada i Željezare do sada nisu komentarisali utvrđene činjenice, a i u nezvaničnim-razgovorima ne želi ih se dovoditi u vezu sa izjavama Miroslava Šolevića. „Iako je glasnogovornik jedne politike, on nije neko čijim se izjavama treba baviti“ ukratko bi bio stav političkih akti-
i! li ka ne bi gledali jamske prizore, već bi se sporazumevali s rečima» ! uređivanju privrede i drugih stvari u društvu. Kad bi bila demokratiji — Albanci bi na Kosovu izabrali} takvu vladu koja im se čini pravajH kad ne bi bili zadovoljni ijomgel opozvali bi je na sledećim iz ri, ma. “ Ipak, sve pokazuje da izbc | smena ne može biti. To vodi u očaj · i kad je očaj najveći, ljudi stradaju, plaču i umiru zbog politike. H Slovenci iz vlastite istorije po-! znaju centralizam i gaženje nacio nalnih prava. Zato razumemo n še sugrađane sa Kosova kako %| ljudske, tako i sa političke strani“ ta možemo. uraditi? Odlučno i! jasno moramo. odbaciti politiku! maštovitosti policijskog i vojno? komandovanja, tajnih vojnih'dp.1 kumenata, nasilja i žrtvovanja, pol litiku ubistava i samoubistava! Prva prilika za tako jasnu reč jih novi Ustav. Nudi se i mogućnos — popravni ispit za naše predstav-|' nike u Beogradu: neka zahtevaju da svaki narod piše svoj usta sam, takođe i Albanci. NOM
|
|| E REČ O POKUŠAJU AN:
ua - — — S ——S—
I- - - MI |B || ~ B- Mi
„naši radnici nikada j
|
|| vista koji ipak očekuju da nešto." tome kažu zvanični organi. Izužč || tak je saopštenje izrečeno na pr0 širenom sastanku izvršnih tijela društveno-političkih organizacija! komiteta za ONO i DSZ OOUR:a! RO Željezare, sazvanom da se di b podrška predsedništvima SFRJ! CK SKJ za mjere poduzete na Ki sovu. U replici na Šolevićevu izj } vu, ukratko, tada je rečeno di 22.500 radnika Željezare Zenica, bez obzira na sve probleme i te koće sa kojima se suočavaju, nisu! neće dozvoliti da bilo ko i u bil | čije ime manipuliše njima za 0 | tvarivanje svojih ciljeva i da smat 1 raju da metodi djelovanja van !!'| stitucija nikakvo dobro ne mol | donijeti, niti imaju išta zajedničk“ | sa interesima radničke klase. ik Fikret Pljevljak, sekretar pred! sedništva opštinskog komiteta SP. Zenica, takođe ne želi prije zvanič' |; nih organa da govori o minulim događajima, ali ipak, za „BOoTbU iznosi lično mišljenje: H — Štrajk u Željezari nije bio Pp! kušaj antibirokratske revolucije c niti eventualno njena neuspje'š generalna proba. Bio je to štrajk 54 socijalnim motivima, bez obzžif što su do izražaja došli destruktivni pojedinci. Radnici Zenice i 2 ljezare uvijek su svoje radne i dr ge obaveze obavljali tako da unaP i | ređuju svoju sredinu i društva 3 cjelini. Nikada nisu imali potre? | da „uvoze“ ili „izvoze“ revoluciji. Uostalom, reakcije radnika na ki je su nasilnici naišli dovoljan \ |} dokaz da sjeme tog zla u Zenici!
može nići. NR OVIĆ n
, ~“
2 žr 2 #
zaim rain eueaar era ayanmee rerum aea a eaameamamnemaurarea aaa ramrmiraaoanrsp im =nEsre es ana aenizaeraa aaa aaa era rrre amra aan raEessne we renegezenazuiuzuu
A