Borba, 15. 12. 1990., S. 10

akon prvog kruga izbora u Sr-

biji i Crnoj Gori, i drugarica

Vava je, kaže, mogla da odahne. Ne, nije to bilo nešto naporno, bar ne za nju direktno, ali je, u svakom slučaju, bilo u toj meri izazovno da je, sada, doista neophodno da čovek predahne. No, to je tek za trenutak... 0) Šta se može očekivati u drugom krugu?

— Moje prognoze, u tom smislu, neće se sasvim poklopiti sa onim što želim. Bez obzira na sve, ipak ćemo dobiti pravu novu vlast — optimistički raspoloženu...

0 Kako će se formirati vlade: kao jednostranačke ili...

— Vlade će se formirati na najrazumniji način. I trebalo bi, ako smo ljudi, uglavnom da budemo zadovoljni. Prvi put, kad je rečoo Srbiji, u vladi će biti zastupljeni isključivo obrazovani ljudi, stručni za poslove koje će obavljati.

0 Hoće li biti tzv. koncentraciona? — Levica će stisnuti ruku desnici.

Vava za „Nedeljnu Borbu“

Ili vam se više sviđa: desnica levici. Žao mi je samo što neću biti tu da im presečem.

0 A u Crnoj Gori?

— U Crnoj Gori će komunisti formirati vladu. I ne vidim zašto bi, sada, neki mogli reći da je njihova pobeda iznenađenje. Pre bih rekla da je to posledica izvesne potrebe za ravnotežom. A sigurna sam da nam je, u Jugoslaviji, slična vrsta ravnoteže odavno bila potrebna.

0 Ta opaska oko ravnoteže doista je zanimljiva. Šta je sada najvažnije?

— Najvažnije je to što smo izašli iz euforije. A bilo ju je toliko mnogo, do zla boga. I sad, mnogi će prestati da eksperimentišu u odnosu na narod, odnosno svoje narode. Ako su do sada stalno držali pred sobom fitilj, sada je jasno da će izbegavati sve pretnje da žele, doista, da ga upale. ~

0 I sad ćemo biti mirni, zahvaljujući ravnoteži? |

— Bez obzira na sve spekulacije, vidimo da Jalta na ovim prostorima

nije uspela da ostvari svoje ciljeve. No, dodeljena nam je jedna druga uloga, tj. druga podela: dakle, ne Istok — Zapad, već Sever — Jug. Sad, kad smo mudri, nećemo stvarati veći jaz. Ako su Amerikanci snimali toliko filmova o borbi Severa i Juga, a mi sve to gledali, bilo bi glupo da dopustimo da se te njihove, filmske bitke ovde obavljaju u stvarnosti.

e Kako se, uopšte, došlo do te ravnoteže o kojoj govorite?

— Sad, kad je sve prošlo, mogu reći: Mirno! Nije bilo velikih skandala, afera ili sličnih stvari. Evo, pogledajte, i američki posmatrači su, kažu, zadovoljni izbornim postupcima. Ako

'bih bila malo cinična, rekla bih, čak,

da su ovde, možda, došli da nauče nešto o demokratiji, kako im se ne bi događali oni Votergejti, Irangejti i slične stvari.

e Pa nije bilo baš tako idilično? I pitanje je da li će biti...

— Nikad nije idilično kad je, što kaže narod, u toku. Ali to je, valjda, i

NEDELJNA BORBA

prirodno. Idila uvek dođe na kraju.

e A hoćemo li, konačno, bolje živeti nakom svih ovih izbora?

— Hoćemo, naravno. Jer, mnoga pijanstva su prošla, i odgovornima više ne smeta da li se trezne uz pomoć „Knjaza Miloša“ ili „Tri srca“. Kad se potpuno otrezne, uvideće i sami da su postali, gotovo najednom, zakleti optimisti. Čak će i onaj fitilj odgurnuti malo u stranu...

Umetnik začaran životom

Uz Likovnu monografiju Dragana Savića

U Japanu su zanafi zakonom zašlićeni. Kod nas su, naravno, uništeni. Progutala nas je neka „tehnologija“

Branka Prelević

ragan Savić: penzioner „Borbe“

koji živi u vešernici pretvorenoj u

atelje — slikar je po vokaciji. Znamo se više od 30 godina.

Povod susretu dvoje dugogodišnjih prijatelja upravo je izdanje Savićeve Likovne monografije.

... Scenografiju sam završio kod Milenka Šerbana, slikarstvo i crtež učio kod Lučeva, Tabakovića. Vidiš — kaže Dragan, baš kao i crta, grafija, tuš, karikatura, slika ratnika, mitski prizori, tempere, ulja, — sve to mora da bude jasno. Kao i jezik. Čudim se novinarima kako često nisu čitali Kostu Timotijevića i njegove priloge O jeziku, ovom savremenom, našem: to je ezopovski pisao Kosta u „Borbi“, navodeći samo delove govora naših političara... Stoga — nastavlja Savić, — nije ni čud-

' no što moje tri unuke, Jelena, Milica i Branka, za sve kažu „super“. Nema neke druge reči kojima bi i one, kao i njihovi vršnjaci, izrazili neko svoje oduševljenje. Za takav jezik krivi smo i mi novinari, a bogme i škole.

Dragan Savić je iz Petrovca na Mlavi. U njegovim slikama oseća se uticaj manastira Gornjaka, pa i poezije Đure Jakšića.

... Uvek sam bio neki istraživač, nemiran. Tako me moji, pre rata, pošalju kao petnaestogodišnjaka u Bitolj, u Bogosloviju. Nikako nisam mogao da se pomirim da

postoji samo jedan bog. Uvek sam morao da imam više bogova: za život, za zanat, za umetnost, muziku. Nisam samo jednom mogao da pevam Osana. Odoh iz Bogoslovije, pridružih se NOV, ratovah i stigoh u umetnost, u život. Ni tu nisam priznavao nikad samo jednog boga. Možda sam, baš

SC

| |__ kao i ti, i danas bez stana u Beogradu.

__ _ Mitski prizori su ipak ostali na slikama

Dragana Savića: . ... Rekoh već, ja sam oslonjen na tradi-

'ciju, na porodicu u kojoj su uvek bili ratnici, u balkanskim okršajima, u prvom svetskom ratu, ja u drugom, ali ti ratnici su ratovali za svoju otadžbinu, za porodicu, za svoju decu. Za budućnost. A opet, kako sam rođen kraj Gornjaka, morao sam da budem čvrsto vezan za predivnu vizantijsku kulturu. Otuda i rekoše za moju Monografiju da je to „Lavirint likovnih formi“, ali i „Kosmopolita naslonjen na tradiciju“. Mislim da je upravo u tome i sva tajna mog likovnog stvaralaštva.

Dragan Savić nije imao hijerarhije u motivima: tu su sjajni portreti glumaca ili političara, daleko upečatljiviji prvi, a ilustrativniji — drugi za koje, istini za volju, ne znamo kako su štampani u „Borbi“ u to vreme... prenosili su ih i najveći listovi Evrope, SAD i SSSR.

... Nastojao sam — kaže Dragan Savić. — da u svakom portretu ostane trag ljudskih zbivanja u prostoru. Da to ne bude portret koji će trajati koliko i novina — je„dan dan, jedan tren. Tako je i sa studijama, skicama, pejzažom ili mrtvom prirodom. Ratnicima si dao pridev „Sveti“...?

... I to je po tradiciji mojoj. Kako ne bi bili sveti ti ratnici. Oni su moji bogovi. Svaki častan čovek, svako ko je umeo da

pronađe zrnce ljudskosti u sebi, da se do kraja bori za drugog, za slobodu, je i moj bog, pa je stoga sasvim logično što sam im dodao, „Sveti ratnici“.

Život je i mazio i šibao Dragana Savića. Sve se to vidi na njegovim crtežima, sli-

a.

Zanati, stalno ih pominješ, otkud to?

„. U Japanu zanati su zakonom zaštićeni. U Japanu, ponavlja Savić! Kod nas uništeni. Progutala nas je neka „tehnologija“, čudne neke naprave zvane kompjuteri i pretvorili našu decu u male robote. Ne čitaju više ni bajke ni literaturu, ni pesnike — naročito. Sve imaju na kompjuterima i sjajno vladaju njima, pretvarajući ih u robote. To mi je žao. Bilo je u mom Petrovcu, bilo je i na Čuburi, u Balkanskoj ulici. Bilo je sarača, obućara koji su pravili cipele kojima se divio Pariz, a sad i uvozimo cipele iz Italije!

Možda sve to tako izgleda nama koji smo proživeli mladost uz zanatlije, cigane, muziku, kafane. Ne znam zašto nismo ponudili, još dok smo svi bili živi, knjigu o

· kafanama, životu iz prve ruke. Uostalom,

oboje živimo odmah pod krovom, u današnjem Beogradu se misli da je to nama učinjen ustupak, jer smo boemi, a najveći umetnici Pariza od početka ovog veka, a i ranije, živeli su u potkrovlju.

.. To je još jedna potvrda koliko mi malo znamo: u potkrovljima Pariza živeli su služinčad i siromasi — pesnici, slikari. Oni koji su mogli makar to da plate, da bi izbegli mesta pod mostovima. Mi se pravimo važni što razlikujemo dobro od lošeg, kič od umetnosti, muziku življenja od ovog tandrkanja većine novokomponovanih, kaže na kraju Dragan Savić.

Ekološke krpe ı zakrpe

Projekti za „sanaciju prirode“

lnicijativu savezne vlade u domenu ekoloških projekata treba pozdravili, ali već sada se uočava da je, ipak, reč o domelima krafkog efekla

Živko Cerović

izrazila interes da svojim sredstvima

i sredstvima drugih međunarodnih finansijskih organizacija učestvuje u rešavanju naših ekoloških problema, njihovim ekspertima su ponuđena četiri veća projekta. To nije bilo tako davno, dogodilo se tek pre godinu dana. U međuvremenu, broj projekata i zahteva za finansijskom pomoći je narastao na skoro 50, čime se potvrdilo ono što se odavno znalo, a što se nije priznavalo — da je godinama stvarana slika o Jugoslaviji kao skoro rajski čistom području lažna, i da na jugo eko-mapi ima i premnogo mrlja i crnih tačaka. Ali, najtragičnije u svemu je to da je i ova brojka daleko manja od one stvarne, najmanje opominjuće.Mnogi će analitičari naših privredno-sistemskih (ne)prilika, a u posled-. nje vreme među njima je sve više onih koji uzimaju u obzir kao polaznu osnovu ekološke kriterijume, ustvrditi da je ekološka situacija u Jugoslaviji počela da poprima dramatične razmere i da već postaje limitirajući faktor razvoja. Da je, kao što nije, to osnova za Ozbiljno promišljanje o budućnosti onda bi se, shodno tome, sasvim drugačije započinjao proces restrukturiranja jugoslovenske privrede. Međutim, ka-. ko i dalje politička volja dominira nad rćalnim ekonomskim, a time i ekološkim sagledavanjima stvarnosti i anticipiranjima mogućeg razvoja, stvari teku u potpuno obrnutom smeru.

Novi kMjuč

Kako kaže jedan naš istaknuti ekonomista, sve do skora ekonomske ocene ograničavale su se na upoređivanje direktnih troškova i direktnih rezultata. Ekonomski poduhvati su smatrani uspešnim ako je prodajna cena proizvoda bila bar nešto

1 yiain in kada je Svetska banka

da, po toj logici, predstavljalo je konačan cilj. To je moglo da opstaje u vremenima dok je proizvodnja bila mala. Međutim, danas, kada osetno dolazi do izražaja sekundarno, tercijarno i još udaljenije delovanje proizvodnje na prirodu, ograničavanje i upoređivanje direktnih troškova i re-

zultata značilo bi stvaranje lažne slike.

stvarnosti.

Pomenuti ekonomista je ustvrdio ono što već odavno tvrđe i mnogi zapadni ekonomisti, među njima i niz nobelovaca, da je došlo vreme da se proširi sistem ekonomskih ocena. Naime, pri analizi racionalnosti proizvodnih poduhvata moraju se uzimati u obzir i štete koje se nanose prirodi i troškovi društva za sprečavanje njihove pojave, odnosno za njihovo otklanjanje. Ovim je bitno promenjeno mesto prirode u sistemu proizvodnje, jer se sve veći broj prirodnih faktora javlja kao element infrastrukture. Na osnovu novih ideja u kontekstu odnosa ekonomije i ekologije, celokupni ekonomski sistem, ekonomska i poslovna politika moraju se postavljati na ekološke osnove, kako bi se postepeno prelazilo na ekologizaciju proizvodnje bez koje nema šansi ni za jednu privredu.

Ovih dana Svetskoj banci i međunarodnim finansijskim institucijama iz Francuske, Holandije, Japana, Italije, te međunarodnim organizacijama, pre svega UNDP i UNEP, Sekretarijat za razvoj, odnosno Sektor za.zaštitu životne sredine SIV ponudio je pedesetak projekata čiji je cilj revitalizacija i sanacija ekološke situacije u zemlji. Sistem pomoći međunarodne zajednice podrazumeva i pružanje tehničke poa0Ći posebno kad je reč o projektima

drugih problema, kao što je, na primer, zaštita ozonskog omotača, ograničavanje emisija gasova zbog čega se javlja efekat „staklene bašte“, zaštita međunarodnih voda.

Institucije koje su spremne da pomognu rešavanju naših ekoloških nevolja posebno su insistirali na tome da svi projekti počivaju na već utvrđenim međunarodnim obavezama i posebnim kriterijumima: da je svaki projekat u skladu sa programom ekonomske reforme, da doprinosi ekonomskom razvoju, da bude isplativ, da je za njegovo ostvarenje već obezbeđen deo domaćih sredstava, čiji se nivo kreće oko 50 odsto od vrednosti svake pojedinačne nove investicije. Od projekata koje je ponudila jugoslovenska strana, po 6 je iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske, po četiri su iz Slovenije i Makedonije, devet je sa užeg područja Srbije, četiri iz Vojvodine i jedan sa Kosova, a sedam je takozvanog globalnog karaktera. Procenjuje se da je za njihovu realizaciju potrebno oko 3,8 milijardi dolara.

Od moći do nemoći

Sigurno je da ovakvu inicijativu i efikasnost savezne vlade treba pozdraviti. Međutim, sasvim je neizvesno'šta je od toga u domenu želja, a šta u području stvarnih mogućnosti. Naime, za svaki projekat domicilna organizacija ili preduzeće mora obezbediti inicijalni kapital. Po pravilu, najveći broj ekološki POADrin objekata su i teški ekonomski bolesnici, hronični gubitaši. Sasvim je izvesno da, na primer Zenička železara ne može obezbediti sva potrebna sredstva za zaštitu životne sredine jer se, faktički, već odavno nalazi u si-

tuaciji da može sa puno opravdanja zatvoriti svoja postrojenja.

Ako bi se i ostvarila sanacija i revitalizacija i striktno primenjivale ekološke norme i standardi u mnogim objektima, koji uništavaju životnu sredinu sve bi to, ipak, bilo kratkog dometa. Naime, u mnogima od njih su planirani novi zahvati, u njih se usmeravaju nove investicije, pa bi to značilo samo stavljanje novih krpa na zakrpu. Za mnope, koji su upućeniji u najavljene „nove velike investicione zahvate“, za koje se apriori tvrdi da su ili da će biti građeni po ekološkim kriterijumima, više je nego jasno da je, ipak, reč o budućim novim uništivačima životne sredine.

Mada su svojevremeno najavljivane kao ekološke oaze, već prva postrojenja iz tzv. „švedskih industrijskih sela“ pokazala su da je reč o nečem sasvim drugom. Tako je već u okviru jednog „švedskog industrijskog sela“ izgrađena fabrika za proizvodnju aditiva, a za upućene to znači da je reč o jednoj, ekološki vrlo diskutabilnoj vrsti proizvodnje. Ili, na primer, u okviru, u, predizbornom periodu mnogo propagirane Slobodne carinske zone u Beogradu, već prvi objekat koji je izgrađen, trebalo bi da prerađuje specijalna teška ulja i maziva potrebna za vojnu industriju. I, da ne nabrajamo... |

Sigurno je da će veliki priliv kapitala, koji najavljuju sve nove vlade i pobedničke stranke na jugoslovenskim izborima, imati razorne i nesagledive ekološke posledice. Upravo stoga saniranje i revitalizacija, pre konačnog dogovora o istinskom restrukturiranju postojeće privrede, na osnovu dogovora svih republika i pokrajina baziranog. na ekonomskom i ekološkom procenjivanju njihove opravdanosti, može početi da popravlja narušenu ekološku ravnotežu ali samo privremeno. Ono što nas uistinu čeka, međutim, tu kratku sliku boljitka pretvoriće u oporu spoznaju gubitka.

subota-nedelja 15-16. decembar 1990 strana

Tri budućnosti za Srbe

ale košnice naroda rasute cijelom ekumenom. Dakako, dužnost je svake države ~

m „mehanizam“ zaštite ugradi, pored međunarodnih normi, svoje specifičnosti, U rav i zahtjev — lex specialis — kojeg zagovaraju svi bolji poznavaoci zaštite nacionalni} li njina, pretpostavlja da je u ovoj osjetljivoj problematici prijeko potrebno učiniti i 1 dio napora da se dopre do fundamentalnih elemenata strukture svakog malog han (...) U životu svake nacionalne manjine, prije svega onih manjina koje su se tijek , migracijskih procesa zaustavile u zemljama čiji jezik nisu poznavale, kao što je bio Pi s dijasporom hrvatskog naroda; crkva je sa svojim narodnim svećenstvom odigrala „. sudnu ulogu u očuvanju materinjeg jezika, kulture, tradicije i nacionalne svijesti, pit tome ona je važan građevni blok u duhovnoj strukturi malih naroda koji ni danas nji potrošen. Primjerice u procesu nacionalnog preporoda srpskog naroda van granica Si je odigrala je srpska pravoslavna crkva značajnu ulogu budući da je upravo ona, Poll, pada srpske srednjovjekovne države, naslijedila ideju državnosti i počela živjeti i Pop jedati, u pokorenoj Srbiji i izvan nje, ideal uskrsnuća srpske države i carstva izgubljen na Kosovu polju 1389. Srpsko pravoslavlje posebno karakteriziraju dva fenomena Djepi, vog religioznog i etničkog života. Prvi fenomen je krsna slava a drugi religiozna Obrad; kosovske tragedije. I zadužbinski duh također je utisnuo snažan pečat srpskom pravo, lavlju. Riječ je o služenju Bogu i narodu kroz podizanje crkava, manastira i crkveno.ško, skih zgrada za odgoj i obrazovanje srpskog naroda. Tek poslije drugo svjetskog rata a, mire bogata zadužbinska tradicija srpskog naroda u Hrvatskoj (...).

(..) Osnovna etnička snaga svake nacionalne menjinć! krije se u samom jeziku, pi mjerice srpsko kulturno blago u Hrvatskoj stvarano je stoljećima na ijekavskom narječj, pa je i govor Srba identičan govoru hrvatskog književnog jezika. Kada je pak riječ o na, vu jezika onda je to na ovim našim prostorima oduvijek bilo političko, a ne lingvističk, pitanje. O moći politike nad lingvistikom nedavno je naš poznati lingvist Radoslav ka. čić u jednoj zaista smirenoj formi napisao između ostalog i ovo: „Sav hrvatski književij jezik u svojem današnjem standardnom obliku baština je ı srpskog naroda u Hrvatskoj , "koliko taj živi i sudjeluje u kulturi hrvatske sredine, pa se, kada je riječ o Srbima koji „ njime služe, može opravdano zvati i srpskim. Pišući i govoreći hrvatskim književnim ju; kom, Srbi koji su pripadnici hrvatske sredine ne moraju se odreći ispoljavanja svoj. srpske pripadnosti. Ako građanin Hrvatske koji je Srbin javno upotrijebi riječ vazdu mjesto zrak da bi ispoljio svoju nacionalnu pripadnost, nije to samo njegovo neotu(liv pravo, nego on time nije Papuštio hrvatski književni jezik jer je upravo u tom jeziku riji; vazduh izrazito obilježena kao srpska.

(...) Ako se sve to zna i sve to poštuje, praktična su rješenja na dohvatu ruke. To u. htijeva nešto bolju jezičnu naobrazbu nego je sada u nas obična. Zahtjeva i promjenu n. kih ustaljenih predočaba i razmišljanja o jeziku zacrtanih dugom navikom. Za tim itreb; težiti.”

Poseban Zakon o manjinama

Ne postoje ozbiljne teškoće ni oko ćirilice koja je veliki građevni blok srpske kultun Služenje ćirilicom treba da je u Hrvatskoj potpuno slobodno o čemu je Hrvatski sabori rekao svoju ocjenu još 1887, dakako uz poštivanje činjenice da je za cijelu Hrvatsku la nica temeljno pismo i ne smije nigdje biti istisnuto. Uostalom ćiriličko pismo prislitno ji u hrvatskoj kulturnoj baštini. Hrvatski ban Petar Keglević (1538-1542) potpisivao se (if. licom, ili kako su suvremenici govorili kirilicom.

(...) U prethodnim odjeljcima pokušao sam najsažetije osvijetliti unutrašnje biće,m lih naroda” na području Republike Hrvatske. Zainteresirani čitalac lako će primjetiti da sam posebnu pozornost posvetio srpskom narodu u Hrvatskoj. Tako postavljen zad zahtijeva i odgovor na pitanje zašto je izabran upravo ovaj metodološki postupak. Oli} rao sam taj pristup i zbog toga jer mi se čini da bi Hrvatski sabor trebao donijeti posebu, zakon o nacionalnim manjinama koji bi, između ostalog, uzeo u zaštitu kulturu srpski naroda u Hrvatskoj. To znači da se ova zaštita ne bi odnosila na kulturu matičmu srpskog naroda, budući da Srbi u Hrvatskoj i ne mogu osjećati potrebu da čuvaju kultun svog matičnog naroda. Kada je riječ isključivo o hrvatsko-srpskim odnosima na jugošl: venskom prostoru te na razini kulturnih strujanja i utjecaja treba se odlučno sustezati 0 bilo kakvih integralističkh projekcija, jer su onć uvijek bile opasne zamke za asimilac} ske procese. Načelan stav ovog Nacrta u tom također osjetljivom nacionalnom segmtenii je ovaj: da, za komuniciranje kultura, ali ne, za integralizam niti bilo koje kulture (sh

Dr Valentić na kraju daje listu opštih i posebnih prava nacionalnih prava nacionl nih manjina, te oblike zaštite.

1. Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da ostvaruju svoja ljudska pravaid' novne slobode bez ikakve diskriminacije i uz potpunu jednakost pred zakonom. i

Republika Hrvatska će u iznimnim slučajevima usvojiti posebne mjere za osigurani pune jednakosti pripadnicima nacionalnih manjina s drugim građanima u ostvarivanji uživanju ljudskih prava i osnovnih sloboda. ii

2. Pripadnici nacionalnih manjina, imaju pravo na slobodno izražavanje, čuvanjt razvoj svog etničkog, kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta i na nje) ovanje i razvoj 50 je kulture u svim njenim aspektima, bez bojazni od pokušaja asimi acije protiv njihoW volje. i Da slobodno upotrebljavaju svoj maternji jezik i nacionalno pismo privatno i! javnosti (pred sudovima, u administraciji i dr.).

4. Da osnuju u skladu s nacionalnim zakonodavstvom organizacije ili udruženja, k' ja mogu da traže dobrovoljne financijske i druge doprinose kao i pomoć javni unapređenje vlastite kulture i školstva. „i

5. Da ispovjedaju svoju vjeru i vrše vjerske obrede uključujući sticanje, posjedovanj a vjerskog materijala i obavljanja vjerske obrazovne aktivnosti na maternjem ziku. j 6. Da uspostave i održavaju nesmetane međusobne kontakte u svojoj zemlji be 'kontakte van granica s građanima drugih država s kojima imaju zajedničko etničko nacionalno porijeklo, kulturno nasljeđe ili vjerska uvjerenja. i

7. Da šire i razmenjuju informacije na svom maternjem jeziku. wi

8. Da osnivaju i održavaju organizacije ili udruženja u svojoj zemlji i da učestvujI međunarodnim nevladinim organizacijama. hi

9. Da imaju osnovne i srazmjeran broj srednjih škola u općinama gdje naciona manjina živi (status manjinske dvojezične općine). Imaju pravo na kulturne i prosvjč institucije.

10. Da imaju topografsko nazivlje na svom jeziku. i

11. Republika Hrvatska će štititi etnički, kulturni, jezični i vjerski identitet naci0n nih manjina na svojoj teritoriji i stvoriti uvjete za unapređenje tog identiteta. Poduz bl će neophodne mjere u tom smislu nakon odgovarajućih konsultacija, uključujući kon te s organizacijama ili udruženjima tih manjina u skladu s procedurama odlučivanji Republici Hrvatskoj. ri

Sve takve mjere bit će u skladu s principima ravnopravnosti i nediskriminacijć ““ đana Republike Hrvatske. , |

12. Republika Hrvatska će nastojati da osigura pripadnicima nacionalnih manjini, bez obzira na potrebu nauče službeni jezik zemlje, da imaju adekvatne mogu Opa nastavu maternjeg jezika ili na maternjem jeziku gdje je to moguće i neophodno, (439 O tog jezika pred javnim organima u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom H ske. ;

U kontekstu nastave povijesti i kulture nacionalnih manjina. vl

13. Republika Hrvatska će poštivati pravo pripadnika nacionalnih manjina dat no učestvuju u javnom životu zemlje, uključujući učešće u poslovima koji se tiču unapređenja identiteta manjine. dniM

14. Republika Hrvatska za zaštitu svojih nacionalnih manjina i njihovih pripšij M osnovat će poseban Odbor za zaštitu manjina. Odbor će biti integralni dio vlade ( nistarstva za školstvo i kulturu). Odboru se podnose izvještaji o pravnom i stva! ložaju pojedine manjine i grupe i upućuju žalbe. Odbor Republike osniva, zajedno i lim članicama Jugoslavije Savjet koji bi pratio provedbu prava nacionalnih manjina, pa i njihovih pripadnika. e umF

15. Republika Hrvatska će unapređivati atmosferu uzajamnog poštovanja, Ti vanja, suradnje i solidarnosti među svim licima koja žive na njezinoj teritoriji, emaf? na etničku ili nacionalnu pripadnost ili vjeroispovest i poticat će rješavanje proble | tem dijaloga zasnovanog na principima vladavine zakona.

16. Republika Hrvatska će tijesno surađivati u nadležnim međunarodnim 10 jama kojima pripada, uključujući Ujedinjene nacije i po potrebi Savjet Evrope, vidu rad koji je u toku u vezi s pitanjima koja se tiču nacionalnih manjina. i etnič!

17. Republika Hrvatska jasno i nedvosmisleno osuđuje totalitarizam, rani p mržnju, antisemitizam, ksenofobiju i diskriminaciju protiv bilo kojeg lica, KON ; (Ć Ry i ideološkoj osnovi. U tom kontekstu priznaje posebne probleme Ro na) (...)j. .

50%

P

00 ani ajd!

| veća Od cene koštanja. Stvaranje proizvo- koje se odnose na rešavanje globalnih i i ·