Borba, 15. 03. 1991., S. 30
30 PETAK, 15. MART 1991. GODINE
KAKO JE DO
__БЕЦТОН__ | GOVARANA PRVA JUGOSLAVIJA
D. Vasiljević. — Doista je bilo O OVOme rešavanja u Jugoslovenskom Odboru, februara 1916. godine, kada je u Odboru bio član jedan gospodin, koji je onda, kad se srpska vojska slomila, podnco engleskoj vladi memorandum, u kome je izrekom kazao: ako se Srbija ne možc spasti, onda da mi Hrvati gledamo da se sami spasemo. Koliko je on iskren bio, :pokazuje to, što ni svojim najbližim prijateljima nije svoju misao saopštio. Sem toga, 14. decembra 1915. godine mi smo se bili skupili da rešavamo o pitanju dobrovoljaca. Srbija je bila na to pripravna. Donet je bio zaključak, ali kad je došlo do izvršenja, ja sam kazao da se nc možemo mnogo nadati od Amerike iz raznih uzroka, pa da se rđavo ne tumači po-
sle politički neuspeh u tome pitanju. U ·
Rusiji je bilo mogućno među zarobljcnicima stvoriti intervencijom Srbije dobrovoljački odred. Tu je bilo 90 odsto Srba. [ oni su strašno izginuli. Razmera izginulih je 2 prcma 50, između drugih i pravoslavnih. I oni su sc borili za jedinstvo svih. ;
Osećao sam jednu disonancu. Da žrtve naših ljudi u Austro —Ugarskoj nc samo ne odgovaraju ni blizu žitvama koje je podncla Srbija, no ne odgovaraju ni našim rečima. To jc dalo povoda, da sc Srbiji da pravo, da postavi ono pitanjc ujedinjcnja. ;
ја nikad nisam sumnjao u ono Što je Gospodin Ministar Predsednik rckao. U osnovi nema razlike. Pitanje jc, da li Jc g. Trumbić mogao pretpostaviti da je Srbija imala druge politike od ove koju je izneo Ministar Predsednik. Može biti uspeha i neuspeha. Ali osećaj solidarnosti nama nalaže da ne postavljamo alternative. Mi treba da deklariramo, da smo Srbiji, kao međunarodnom faktoru, poverili svoju volju i da verujemo u ispravnost zastupanja te idcje, kako je i dosad vršila Srbija. Naše jedinstvo mnogo višc bazira sc da
mi manifestujemo da smo vođstvo u toj
politici poverili srpskoj vladi, no u formulama. E У = 3 2 F. Potočnjak:
Mi ne znamo kako će se rat svršiti. Ali je naša dužnost da uvek svi ostanemo na stanovištu, da smo svi jedan narod koji treba u jednu celinu ujediniti. Napustiti to bi bila veleizdaja. Ali to nijedna srpska vlada, sigurno je, neće uraditi. Može doći, да та 05tanemo na našim zahtevima, a oni svi da зе ne zadovolje. Onda će ostati naša dužnost, da se ne odreknemo u budućnosti tih lidera. V. Marinković — Stvar stoji ovako. Srbija nije politički i voinički dovoljno jaka da ujedini Hrvate i Slovence protiv njihove volje. Sa njihovom voljom, ako i pobeda dođe, mi možemo jedinstvo OStvariti. Ako Hrvati i Slovenci svojom politikom pokažu da nisu jedno isto ŠIO i Srbi, onda može ostati, da soe-prikupc bar oni, koji se solidarišu. To nc bi bila ncka zasebna politika, no politika isplivavanja. Mogu izvući iz vode onc koji sc uz mene prikače, ali ne ostale. Naša idcJa nije još stabilizirana, i onda Svako и2državanje može da škodi da sc vodeći računa o mentalitetu koji je izneo g. Trumbić, i zbog koga treba sačuvati istorijska prava, ne pokvari na drugoj strani. a sc ljudi doista upitaju, da li smo mi isti narod, i iskreno želimo jedinstvo.
Mi nismo pitani kad je pravljen sporazum s Italijom; to je zbog toga, što su znali, da mi ne bismo pristali ni na kakav ustupak s te strane. Zato što je naše stanovište bilo poznato. Mi taj sporazum nikad nismo priznali. I dali smo znati da ga ne priznajemo. U Skadru smo bili pred potpunom propašću, pa ni u tom momentu nismo bili ni u iskušenju da tako nešto učinimo. U Evropi se već tvrdi od neprijatelja: Srbija hoće ujedinjenje,
Lj. Jovanović: Došao sam u Srbiju 1883. kao u Pijemont. | tu veru nikad nisam izgubio, ni na.Slivnici ni u Skadru. U Skadru je bilo strašno. Zbog Talijana je sigurno više od 10.000 ljudi propalo. Gomilama su bacali njihove leševe u more. | nikad niko nije dolazio, ni jedan prost vojnik, da kaže, zašto ne nađete neki način da se sporazumete s Italijom. Ja nikakve razloge nemam da ne verujem, da će tako os-
tati.
ali to je njcn imperijalizam. A ovi drugi neće to:
Ova diskusija će imati samo onda dobar rezultat, ako dođemo do ovoga zaključka: ova tzv. srpska vlada, to je vlada Srba, Hrvata i Slovenaca. Ona je slučajno sad samo radikalna, pa mi opct smo na čisto da je u postavljanju krajnjih ciljeva isto što i mi. Ona je srpska vlada i svc nas predstavlja. Tako, i drugi moraju ovu smatrati kao svoju vladu ı potpuno se solidarisati. Onda smo naše pitanje postavili kao međunarodno. Srbija jc međunarodni faktor, prema kome sec imaju obaveze i dužnosti. Ona trcba da može da radi u ime sviju nas, sviju onih koji žele da se ujedine. Posle izjava koje je tako jasno učinio Predsednik Ministarstva, da smatramo kao svršenu stvar, da je nas sviju politika ona, koju vodi srpska vlada. Kako ćemo stvar između sebe udesiti to je naša stvar.
Naš je problem težak. I svaki protest
koji se bude imao, poslužiće da ga oteža.”
Ne treba da im ga damo. Srpska vlada ga
neće dati. Ne treba ni drugi.
Trumbić. — Da učinim izjavu: mi smo u našim zaključcima i u manifestacijama
dali izraza da je naše poverenje u srpsku -
vladu potpuno, i da je Srbija onaj internacionalni faktor koji treba da reši naše pitanjce.
Pašić. — O tome nema sumnje. Ali treba da udesimo naš rad, da ne izaZOvemo sumnju, da mi žclimo jedinstvo. A toga je bilo. Bilo je čak izjava protivnih želji ujedinjenja, ne od sadašnjih članova Jugoslovenskog Odbora, ali od raznih drugih lica.
St. Protić. — Uz ovc jasne izjave Pred-
· sednika Ministarstva, mora ići i to, da u
našem radu, u našim izjavama ne treba da bude nikakve kontradikcije. A kod g. Trumbića ima tc kontradikcije.
Kad među saveznicima ima članova koji rade protiv toga-jcdinstva, onda trc-
ba da izbegavamo sve ono, što njima mo- .
žc dati oružje u borbi protiv te naše !деje. Kad je trebalo da se pokaže kako ćc izgledati to jedinstvo, g. Trumbić jc pokazao na čl. Ustava koji govori o Jedinstvenom Zakonodavstvu s obzirom na raspoloženje stanovništva u Hrvatskoj, i da tamo treba zadržati posebno zakonodavstvo. Čim se to istakne, onda sc vidi, da ima i posebnih težnja, да to nije višc jedna država, no da ima izvesna ograda koja će se tumačiti protiv nas.
Retko je kad koji narod i dco naroda šire i liberalnije shvatio idcju narodnog jedinstva, kao Srbija. I kad ona ništa naročito za sebe nc traži, oada niko drugi nema prava da to traži. A ako i ona što za sebc budc tražila, otići ćemo daleko od ideala kome treba da težimo. U Nemačkoj partikularizam dolazi od. Pruske, koja jc htcla sebe da sačuva odvojeno. Srbija ništa nc traži. Kad se traži ncšto zasebno onda sc radi protiv jedinstva.
Druga jc činjenica, da mora biti vrlo toesnog uzajamnog povoronja. Svaki koji sa stranc gleda treba to da odmah uoči. A bilo je pojava koje su na to išlo. Na: pr. raniji član Jugoslovcnskog Odbora, ali bez njegovog znanja. I taj korak nije dczavuisan od strane odbora, bar ne kategorički. To škodi našoj narodnoj stvari. Mi ne možemo odgovarati za to. Ali je u interesu našega rada, da čim za to saznamo, odmah demantujemo i solidarišemo se. Prošle godine u Rimu, jedan naš činovnik dobio je od Vatsona pismo, u kome stoji, da Srbija treba da napusti svoju novu kompenzacionu politiku, i da sec vrati na široku politiku zasnovanu u
KOD NAS N
1914. god. To je kleveta. Nikad Srbija nije ni pomišljala na kakvu drugu politiku, a kamoli da je menja. To se odnosi na leto 1915. godine, kad se tražilo od nas, da dajemo Bugarima koncesije. Saveznici su Srbiji nudili kompenzacije, ali Srbija nije pristala na njih, niti bi smela pristati, jer bi tim napustila narodnu politiku.
Ova diskusija treba da nam donese i taj rezultat, da budemo načisto, da ako posebnim deklaracijama i posebnim shvatanjima nismo u skladu sa opštom deklaracijom, idemo unatoč ideji ujedinjenja. KONTRADIKCIJA: Stojan Protić
Lj. Jovanović. — Došao sam u Srbiju 1883. kao u Pijemont. I tu veru nikad nisam izgubio, ni na Slivnici ni u Skadru. U Skadru je bilo strašno. Zbog Talijana
· je sigurno više od 10.000 ljudi propalo.
Gomilama su bacali njihove leševe u more. I nikad niko nije dolazio, ni jedan
prost vojnik, da kaže, zašto ne nađete
neki način da se sporazumete s Italijom. Ja nikakve razloge nemam da ne verujem, da će tako ostati. :
Odbor i vlada su razdvojeni, pa će se pojaviti uvek novih pitanja, gde će biti, iz nedovoljnih obaveštenja, nesporazma. Najbolje bi bilo da su zajedno. Ili, da vi ostavite neku delegaciju kod vlade, da bude spona, dok se ne bude moglo ostvariti, da Odbor bude kod vlade. Ovo je potrebno. Jer biće čak i iskušenja koja će 12neti intrige naših neprijatelja. U koliko smo god složni za samu stvar, taktika se mora podešavati prema prilikama, i za svaku promenu u taktici treba da smo obavešteni.
Potočnjak. — Pitanje o posebnom zakonodavstvu jc stvar našega unutrašnjeg uređenja. Ono je za mene bilo condradictio in adjecto ideji ujedinjenja. Iz gOvora g. Trumbića dobio sam utisak, da hoću neku sigurnost, da Kraljevina Srbija nc bi iz'oportuniteta stala na jedno drugo stanovište, a ne na ono na kome mi svi stojimo. Ja nemam nikakvog straha. Držim da jc isključeno da se od stranc koja zastupa Srbiju neko može postaviti na neko drugo stanovište. |
U svome radu, treba da se.čuvamo, da ne padne mrlja na nas da nismo te ideale .
iskreno hteli da ostvarimo. Pitanje je ishoda rata, u kojoj ćc so meri oni ostvariи. Ovdoe je D. Vasiljević dodirnuo pitanje o žrtvama, koje ne spada u ovu raspravu. Da nema baš nikakvih žrtava u ljudima van onih srbijanskih, za mene to ništa nc znači. Znači samo, da su prilike takvc biје. Gde se i onom drugom elementu sStvori prilika i uputi sc da sc žrtvuje, on to Čini. U Rusiji, među vojnicima preovlađuje
srpski elemenat, ali među oficirima preovlađuju Hrvati i Slovenci. Ovo su inteligencija. Ovo su deca novoga pravca.
Može se o ovome što je istakao Dr Trumbić dati u izjavi jedan jak izraz.
N. Pašić. — U govorima je konstatovano, da svi želimo i težimo istom. Mi možemo u izjavu uneti jedan stav koji će to ponovo naglasiti, i naročito da suzbijemo one elemente u našem troimenom narodu, koji još nisu iskreno prihvatili misao o jedinstvu. 5
Kako sam ja gledao na tu stvar, može se videti iz prvih momenata rata. Bez sporazumevanja s vama mi smo istakli kao cilj i zadatak Srbije ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca. Ideja nije bila dovoljno pripremljena. Nismo imali vremena za to, a i naši nam neprijatelji nisu dali. Sad je već to pitanje prilično raščišćeno. Docnije se pojavilo pitanje: kad hoćemo da se ujedinimo, da vidimo program, ali možemo da se složimo sa životom koji nam se sprema. Ja sam od početka smatrao, da je ova ideja zadahnuta od naših protivnika. Ko uvida sve koristi od jedinstva, on ostalo smatra kao sporedno pitanje.Ovo je druga etapa. U njoj mi treba ponovo da istaknemo pitanje jc-“ dinstva. Naročito zbog novih pojava. Ita-
"Ија је росеја да озтуагије озуајаске рја-
nove, ali je naišla na otpor na sve strane: Sad naša izjava je jedna manifestacija u 'zgodnom času, na suprot osvajačkim planovima Italije. _- а.
Mnogo nam je naškodio Supilo. Došao je među prvima u Niš. Rekli smo mu: idite i govorite da ste kao Hrvat za jedin-
"stvo. Nemojte se boriti za to, da tražite
garantije, kako da se osiguramo. Ali on nije mogao da se održi u potpunim gra-
nicama. Dao je sebi jednu ulogu političa-·
ra. I mesto da koristi, da pomogne našem idealu ujedinjenja, škodio nam je. On je docnije stao na gledište da pitanje "ujedinjenja zavisi od političke situacije. 'Kako mu je kad zgodno bilo. 110 пат је naškodilo. __ i = -
Svaki koji hoće da radi s nama, mora čisto raditi, bez obzira na žrtve i situacije. Ako tako radite, olakšaćetce i srpskoj vladi, koja ima s mnogo teškoća da sec bori, pa i našim saveznicima.
Iduće sednice prelazimo na pitanje o provizorijumu. To je teško pitanje. Tu treba da budemo pametni.
M. Drašković. — Jedno pitanje. Da li gospoda iz Odbora znaju za nekakve izjave Masarikove, koje dovode u sumnju ideju ujedinjenja, i da Jugoslovenski Odbor nije reagirao. o
Dr Trumbić. — Mi kao Odbor nismo zadovoljni držanjem češkog odbora. Mi smo došli do uverenja, da oni hoće naše pitanje da iskoriste za sebe. Oni su dali jedan manifest s kojim mi nismo zadovoljni. Česi su dodirnuli naše pitanje. Oni su ga maltretirali. Nas su spomenuli samo u toj formi: naznačili su Srbiju koju treba osloboditi od opasnosti ugrožavabhja mađarskog. Ja sam svratio pažnju g. Masariku. On mi je rekao: „Manifest objavljen u Tanu nije tačan. Daću vam original na češkom jeziku.“ I on mi ga jc poslao. To je bila jedna druga stvar. Jedan drugi raniji manifest. U tome spominje samo Jugoslovene koji su bili pred sudom progonjeni za svoja uverenja. G Masarik je u svojim razgovorima stajao uvek na gledištu — Srbi i Hrvati da, ali Slovence je odvajao. Kod njega su jaki obziri prema Italiji. U njihovom organu (Ба nation tcheque) izašla je jedna karta s etnopgrafskim granicama. Tu su krajevi Istre, Gorice, Đalmacije markirani isto
kao i talijanski Tirol. Oni su tražili i do-
bili su vezu s italijanskom vladom. Ova je akceptirala u principu posle pregovora i razgovora, češko-slovačko pitanje. Talijanska štampa je to objasnila, da je to učinjeno: 1) pošto.su predstavnici češki u Rimu dali uverenje, da se ne interesuju za problem južnih Slovena, 2) da su oni, Talijani, dobili interese u češkoslovač-
kom pitanju. (Nastaviće se) ·