Borba, 20. 04. 1991., S. 29

пен ни нв нара

POLEMIKE

„„DRUGI PUT KAO PRVI* („NEDELjNA BORBA“, 13-14. APRIL)

Partija

u epicentru

ММе samo dar Branko Petranović, već г агид! додадаје о 27. тапи тегургетаји опако како тепито fraži „političko 21516“

· Predugački odgovor dr Branka Petrannovića u „Borbi“ 13-14. aprila još me više uuverio u opravdanost kritike D. Tošića da 58e Petranovićevo pisanje o 27. martu svodi nmna „Udar šupljeg u prazno“.

Na moje niti jedno pitanje prof. Petramović nije naučno odgovorio, nego sa poazicija političkog uverenja člana SPS. OtuEda i sada, kao i ranije Petranović istorijske ieinjenice o 27. martu interpretira shodno gpolitičkim potrebama svoje partije i, nažalost, okolnostima postojećeg stanja. Međuitim, tu staje svaka nauka, pa i naučna po3lemika. Negativne konotacije izazvane nastuфрот па ТУ Beograd i u listu „Politika“, rnašto sam reagovao, Petranović u odgovorru na moju repliku, nastoji ublažiti citatiima neobjavljenog predavanja na svečanoj inakademiji u Gradskoj skupštini Beograda. CDdlično je napisao da je tamo držao predravanje! Bar sada prisutni znaju u kakvoj и зе ulozi našli te večeri u Domu sindika5;a. Prof. Petranović, stiče se dojam, ne žeii istorijske činjenice o 27. martu staviti u зтаупоргауп tretman istorijske zbilje ta:Hašnje stvarnosti. I dalje, ne samo on, до3sađaje o 27. martu interpretira onako ka)xo trenutno traži „političko tržište“. Da ioudemo konkretni, evo činjenica.

U knjizi „Istorija Jugoslavije“, i u druisim ranijim napisima, Petranović antifa'HHistički bunt 27. marta tretira kao delo komunista, dok sada, i on i dr Venceslav Gliić, na TV Beogradu, postupke komunita 3vezuju samo za depešu G. Dimitrova od 292. marta 1941. a ostalo što su radili pre Goga, nisu ni pomenuli. Petranović, osim ooga, sada piše da „ništa KPJ nije mogla ioreduzeti bez signala Kominterne“, što je jotrcana teza nekih političara i istoričara.

Ako je to tako da su se komunisti Juovoslavije, a time i Srbije i Beograda, powrrenuli tek pošto su 22. marta dobili „sigзаа! Kominterne“, onda se postavlja pita\{aje: pod čijim su rukovodstvom učinili sve ono pre 22. marta, tJ. „pre signala Komin:serne“ i da li se antifašističko raspoloženje masa, pa i komunista, moglo za pet dana od 22. do 27. marta) onako utemeljiti kaсло je ispostavljeno širom Jugoslavije u :martovskim i narednim događajima?

Istorijska nauka opovrgava ovakve qipsurdne priče konkretnom dokumentaciom. Uzmimo samo dva dokumenta, odSično poznata autorima, koje oni odbacuла. Više radi čitalaca da ih uzgred spomeет. _ - Generalni sekretar KPJ J. B. Tito, čija se antifašistička orijentacija ne može Oosooriti, u Zagrebu je u prvoj polovini marta 6.941. tj. „pre signala Kominterne“ od 22. smarta, napisao poznati proglas „protiv kaipitulacije... „u kojem govori“ protiv pristu-

ZDRAVSTVO U POTKULTURI“ (,NEDELJNA BORBA“, 13—14. APRIL)

rn ledenog brega.

U novinarstvu, u Poroti, dakle suđenju, utoliko pre, praksa je suče|ja vanje

Bez namera da ulazim u polemiku sa uiutorima „Zdravstvo u potkulturi“, kao urednik pomenute Porote, istinc radi, či»6aocima ukazujem na nekoliko činjenica.

Predlog da „alternativci“ i profesori sie budu konfrontirani iznet je u razgovou kome potpisnici teksta nisu prisustvoIstali. Pitam — odakle im, onda, ta infornacija, u čije ime i za šta traže izvinjenje? 50Oa li, možda, umesto trećeg učesnika u rmisiji, budući da ni prof. Erić, ni akadenik Spužić od mene nisu tražili nikakvo injenje, već smo se, naprotiv, posle emiije prijateljski rastali.

· Ima side — nema side u Televiziji Beтајргад, рби dalje i aludiraju doktori Rafajveović, Marković i Labudović. Zaista, vrlo )8ieobični komentari za lekare, koji zabovBavljaju da su podaci o obolelima etička i

srnedicinska tajna, a Svaki, „pogotovo ) javni,

panja Jugoslavije Trojnom paktu“ i da je „vladajuća klika počela da prodaje nezavisnost Jugoslavije“. Onda Tito upozorava

· radnike, seljake, građane, vojnike, oficire i

podoficire (nije slučajno ispustio generale) Jugoslavije da je „nastupio poslednji čas da spriječimo najnovije i najogavnije izdajstvo vlade Cvetković-Maček-Kulovec... Danas treba glasnije nego ikada da čitav narod podigne svoj glas protesta protiv svakog pokušaja kapitulacije pred zahtjevima njemačko-talijanskih imperijalista...“ Iza toga on traži da se „organizuju protesne skupštine i mitinzi“ i da se „objašnjava narodu prljava izdaja vlastodržaca... >

Ili, kako je moguće da Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju, pre depeše Dimitrova, napiše onakav proglas u kojem kaže: „Današnja vlada sprema izdaju. Za neki dan treba da potpiše Trojni pakt koji znači sigurnu i sramotnu smrt našoj državi, našoj slobodi i našem narodu... Nećemo Trojni pakt... Sve za čast i slobodu!...“

Moglo bi se citirati još desetine dokumenata KPJ iz 1940. i 1941. koji ubedljivo govore o jednoj generalnoj antifašističkoj orijentaciji jugoslovenskih komunista pre nego što je iz Moskve stigao onaj „signal Kominterne“.

Pitanje — zašto sada u 1991. godini Petranović sve ovo zaobilazi? Ili, zar Petranović svojim sadašnjim pisanjem sam ne

otvara i drugo pitanje — da je tako nešto

napisao ili kazao neko drugi iz kraljevskog dvora ili iz vrhova vladajuće političke garniture, da li bi to glorificarao do nebesa, isto onako kako je ranije, u doba ko-

munističke vladavine, glorificirao ono što

su oni kazali i napisao u „Istoriji Jugoslavije“. Otuda je u pravu D. Tošić kada je ovakve istoričare stavio u okvir „nekada vrsnih i marljivih režimskih istoričara koji sada pokušavaju da budu objektivniji nego što su bili.“

Prof. Petranović naučno nije odgovorio ni na moje pitanje — da li valjda ne misli da su samo Srbi bili antifašistički orijentisani, organizatori i učesnici martovskih događaja 1941. godine?

Napominjem, istine radi, da nisu svi martovski demonstranti u gradovima ši-

- rom Jugoslavije bili samo Srbi! Nisu ni svi

glavni akteri vojnog: puča u Beogradu 26/27. marta bili samo Srbi! Niti se samo

„epicentar bunta“ nalazio u Beogradu! Sve je to daleko, daleko kompleksnije, šire, dublje i sveobuhvatnije nego što danas tumači Petranović, Glišić i njima slični. Kada bi bilo onako kako tvrdi Petranović onda ne bi bilo moguće pokrenuti i voditi NOR, u kojem su masovno učestvovali svi Jugosloveni. To je istorijska stvarnost! Prof. Momčilo SIMIĆ Beograd

mišljenja, a cij Je Istina razgovor o tome — nedozvoljiv. Da li baš za sve?

Toliko o motivima i „objektivnosti“ potpisanih lekara.

Inače, mislim da bi daleko veća korist bila da je u tekstu rečeno ponešto o samoj temi emisije, jer ono što se u njoj videlo samo je vrh ledenog brega.

„Suočavanje vrha zdravstva u Beogradu i Srbiji“ sa alternativcima zato nije nikakav „skandal“, već je, naprotiv, nužno suočavanje sa životom, u kome postoji i ono što, možda, svi ne žele da vide. Pacijenti dr Todora Jovanovića, hteo to neko ili ne, su realnost, kao i hiljade i hiljade bolesnih, lakovernih i nesrećnih koji svakodneyno, posećuju razne bioenergetičare,

„DRUGA (TV) STRANA“ | OSTALE

SUBOTA-NEDELJA, 20-21. APRIL 1991. GODINE XIX

2

огогамапје srpske istorije

Mi ljudi ni dogadaji o kojima govori autor ne zaslužuju ovakve „bisere“

Koristim rečnik vašeg saradnika B. Tirnanića da Vam kažem da je gospodin Bogdan Tirnanić u svojoj rubrici „Druga (TV) strana“ u vašem listu često lupao ali da je sada stvarno prolupao do maksimuma. Gde mu je kultura govora, izražavanja, što ijedan, malo pismeniji novinar mora da poseduje? To u njegovim napisima već odavno nije slučaj. Stoga nije ni čudno što se služi PODOGrdhijba rečima za mnoge ljude koji nikako nisu zaslužili da se o njima tako bezobrazno, bezobzirno govori, kao i za mnoge pojave i događaje naše svakodnevice.

A tek onaj „biser“ u napisu „Žuta greda“ (Borba, 16. 3. 91) da je 9. marta 1991. godine. bio Treći srpski ustanak! Kakvo srozavanje srpske istorije, upoređujući srpske ustanke sa 9. martom — tim „mirnim“ demonstracijama punim nasilništva, vandalizma, itd. itd.

Još nešto. Nemojte blatiti ime majora Gavrilovića upoređujući s njim glumca

„LEKARI U PARLAM

ENTU*“ („NEDELJNA BORBA“, 13-14.

Branislava Lečića u najavi Specijalnog izdanja „Borbe“ i „Osmice” „Istina na Tera-· zijama“. Daleko je on od majora Gavrilovića k'o nebo od zemlje. A to što je, kako piše u „Borbi“ od 19. 3. 91. u članku „Novinarsko rano proleće“... jučerašnji konferansije Aleksandar Tijanić najavio Branislava Lečića rečima: „A sada — major Gavrilović“ svedoči samo o tome da pomenuti A. Tijanić nema pojma ko je bio major Gavrilović i koliko ga ceni jer da je tako ni u snu ga ne bi mogao uporediti s glumcem Branislavom Lečićem, jednim nezadovoljnikom kome je sve ovo dobro došlo da se o njemu piše i da dobija besplatnu reklamu na stranicama vašeg lista.

Ako držite do demokratije koju stalno propagirate, kako često ističete, onda se nadam da ćete objaviti i ovo moje pismo koje nije na liniji vašeg sagledavanja ljudi i događaja.

Neda POPOVIĆ Beograd

APRIL)

Ukleti Holanđanin

Меко тога da bude lud kako bi ostali bili pametni

Jedan sam od novopečenih Holanđana, to jest „tulipana“ iz netom završenog popisa stanovništva. Uz to sam i amiš. Pritom nemam nekakvih bitnih emotivnih problema i ne igram u „Ajaksu“. Tako se opredeljujući prilikom popisivanja (već sam taj termin deluje odbojno na mene) nisam imao nameru da zabijem dodatni kveker ovom ludilu, ali sam hteo dodatno da poništim sebe. Za to sam imao dobrih razloga.

U situaciji vašeg opšteg poništavanja kao jedinke sa svim individualnim pravima koja vam sleduju jer ste pripadnik vrste homo sapiensa, rođen polovinom dvadesetog veka u Evropi, a u njih bi trebalo da spada: obred krštenja po rođenju u hrišćanskoj zemlji i hrišćanskoj porodici, pravo na rad i na stambeni prostor, pravo na zarađenu platu, kao i na raspolaganje deponovanim novcem u banci, razumne poreske dažbine, pravo na protest u ·centru grada, pravo na normalan društveni život i u takvoj situaciji masovnog poništavanja osnovnih individualnih prava, poništavanje samog sebe za mene je ipak manifestacija slobode i ličnog izbora, doduše naopaka, očajnička i jalova, preduhitrena i iznuđena, ali samo zato da to ne bi učinio Neko Drugi sa mnom a za mene i pre mene. Pogotovu što je taj Neko isti

radiesteziste i iscelitelje. Hoćemo li im pomoći ignorisanjem, ako predlažu tri lekara? Mislim da ne.

Porota je, zato, samo prekinula javno

ćutanje o alernativcima, pružila im mo-

:gućnost da govore, zatraživši pritom i reč i mišljenje nauke o nečemu što već postoji u životu, i što bi moralo da bude pod kontrolom društva, lekara pre svega, da nam, u protivnom, ne bi svima naškodilo. Koncept Porote — „suđenje“ nekoj pojavi (praksa u svim sličnim emisijama u svetu), ovoga puta omogućio je direktno sučeljavanje strane ZA i PROTIV alternativne medicine, što, očito, nije po volji autora pisma. Ogorčeni alternativnim metodama, smatraju da bi ovaj razgovor bio korisniji (ugodniji svakako), bez prisustva

Onaj koji me je do juče iz istog tora izbacivao, a sada hoće u njega da me ugura jer mu se promenio smer prebrojavanja.

Priznajem da je to drčni potez večitog opozicionara u odnosu na sve što je vladajuće, ali neko mora da bude lud kako bi ostali mogli da budu pametni. Mislim da bih, kad bih živeo u Americi bio protiv Buša, u Francuskoj antimiteranovac, a i u Holandiji bi se neko već našao. Naravno da sam, tako se popisujući, bio svestan i one bedne strane takvog izbora ( kako ne bih!), zbog koje neizostavno neću biti srećan. Jedna beda više-manje. Bar mi je tu bedu duhovito i donekle tačno podvukao i predočio verovatno najbolji novinar koji piše na mom maternjem jeziku — a to nije holandski. Nenad PROKIĆ : Beograd P. S. Jugoslovenstvo je zaista više stanje svesti negoli nacionalnost, ali iz mog iskustva oni koji su se tako opredeljivali u dosadašnjim popisivanjima bili su jedini pravi demokrati na ovim prostorima. Dakle, bilo je to stanje demokratske sves-

ti. Kažem do sada, jer ove komuniste iz |

Pokreta za Jugoslaviju, kao uostalom i sve ostale komuniste, niukom slučaju u demokrate ne mogu svrstati.

alternativaca. U novinarstvu, međutim, još važi pravilo „obe strane“, čega se Porota držala. A rezultat emisije upravo je onakav kakav je i učinak samih učesnika, i njihove sposobnosti da „drugu stranu“ i gledalište pridobiju svojom argumentacijom. Voditelj tu treba da bude neutralni domaćin. Što je ovom prilikom sve završeno svađom, samo je potvrda da su obe strane ostale „pri svome“, zbog čega, po mom mišljenju, najviše trpe pacijenti.

U ovoj emisiji, na žalost nekih, u razgovoru je ustalasano i nešto drugo osim alternativne medicine, što svakako, nije mana, nepo kvalitet emisije.

I jedna lična opaska — ne nosim nikakav talisman, ali ću ubuduće, sigurno povesti računa kojim lekarima se obraćam

za pomoć. i Vesna NEŠOVIĆ novinar Televizije Beograd