Borba, 04. 04. 1992., S. 21
|i najstabilnijih evropskih država. Nama razmišljanje: kako smo gazdovali i kako тд цјето. = _0 U kojim je odnosima sve to vrem tura i koji su njeni uticaji?
— Sažeto rečeno: kulturni interesi su bisnažni, istorijski dominantni u samoj 3ksi života mnogobrojnih naroda od Semnog do Egejskog mora. Narodi i Baikana ”ednje Evrope — uključiv i pojas između dnje i istočne Evrope — okupljali su se, \vremena potiskivanja Osmanlıjskog car, и složenu ali ipak celovitu zajednicu s sirom na stalno mnogobrojnije iste civiliTijske i kulturne sadržaje. Tako su, bez ob“8 na sve osobenosti, Sofija, Bukurešt, Be'tad i Zagrebsrednjeevropski gradovi, kao eč, Budimpešta ili Prag. U srednjeevrop| smislu su oni moderni gradovi, za raz-
=
+ од turskih kasaba koje su па istoku 'Bp prostora postojale i pred kraj 19. veka. Pija je civilizaciono bila i ostala u važnoj i vezana za kulturu Srednje Evrope u ge'fafskom smislu. To je njen kulturni milje топе se dobro oseća, ali uz uslov: ne na'Btajući i svoje druge veze i opcije, sa Zapam ili sa Rusima.
0 Ne bi li ideja o skupini zemalja sred-
Dunava, pri tom katolička, isključivala iWoslavnu Srbiju, kojom Dunav teče, a "ijučivala katoličku Hrvatsku, gde je to pomeno granična reka?
— Obuhvata se sliv Dunava. Geografski im Srednje Evrope se određuje različito Ili danas; na primer, u poslednje vreme sa gom i razgradnjom Jugoslavije se čuje: od rana do Baltičkog mora. Inače, religija ig"yeliku ulogu kao važna činjenica čovekoŽivota. I tu je negde izvorište strepnje ili o obnovi Austro-Ugarske! Naime, ovim potrebljava figura koja znači da se misli "neko teži — pa i preti da će moći — stvonovu višenacionalnu državu pod hegeMijom jednog naroda i pri tome reakcio"ти i klerikalnu, po nečijim strahovima | se da misli: i prozelitsku. Misli se na u koja nije jednaka nemačkoj državnoj , ne samo zato što su tamo jaki protes· Ali, uz nju postoje i druge činjenice, na "mer, kultura ili politika modernog druš"Која зе гагуђа од 19. уека i u svetskim "merama nastoji da uzdigne iznad religi"Ић родеја. Па | је згедпјееугорзк! ргоЈГ те! торгадап, ропоуо podređen religijm? Ako ima znakova toga, ipak je i moma, živa i čini se, vrlo je žilava. "(бат koncept jugoslovenske države je · radikalan, demokratski, građanski kon|it iznad religije kao činioca, mada ne i mu neprijateljski, naime, nije sadržao mintni ateizam — njega donose boljševici. Na svaki način ekumenski? Čak i ekumenski, jer ne uništava reli-
= (Snimio: A. Stanković)
Zemlje Evropske zajednice prevazišle su prošlost koja ih je deli/a. JUgoslavija je krizom bila preduslov da se pokažu da nisu baš homogene. / mada im Jugoslavija nije važna, vidimo kako je oni paradoksalno [4ko Žrivuju
gijski osećaj. Jugoslovenska ideja počiva na ravnopravnosti crkava i vera. Ipak, taj projekat Je naišao na čitav niz iskušenja upravo pošto se ostvario u državu. U ovo vreme kad su se sukobi zaoštrili, kad je Vatikan očevidno izuzetno aktivan, prirodno se pravoslavna Srbija drži pravoslavlja, koje je sastavna. osnova njene civilizacije, naravno i narodnog identiteta. Ipak, zaključeno na osnovu stalnih mesta u izjavama njene inteligencije, ona se veoma boji Vatikana. Dakle, ne katoličanstva, nego njegovog središta. Meni se čini da danas katoličanstvo samo po sebi nije tako agresivno kao Vatikan pod vođstvom nekih papa. Na nivou stvarnog, ima, mislim mnogo teorijski, gotovo ideološki neočekivanih osobenosti. Kulturni ateizam je pre eskalacije sukoba imao svoje mesto kao deo građanske civilizacije, pa i nacionalne. U svakodnevici čoveka bilo je prirodnih odnosa povezivanja i mešanja. Afekat naših dana — to je pretužno — ruši čovečno suprotstavljajući mu racionalno, pa i religijsko. Koncept moderne države, kakav istorijski mislim ponajbolje zastupa Francuska Republika, naspram religije — koju nije potiskivala, nego joj je davala nepolitičko mesto — karakterističan je i za samu ideju Jugoslavije.
Istorija prema — potrebi
U poređenju s protestantizmom koji se u Nemačkoj dogodio 1517. šizma koja deli Balkan od 1054. istorijski je mnogo dublja. Istina, šizma između katolika i protestanata je u 17. veku dovela do, smatra se, vrhunca, izazvan je najkrvaviji, tačnije najzločinačkiji rat u istoriji, uprkos holokausta našega veka, ali se time i otkrilo razvijenom svetu kakvo je uistinu zlo verski rat. Nemačka državna ideja je premostila raskol dveju religija. Ubeđen sam da Jugoslavija nije propala zbog religioznih problema. Prostor na kome je formirana sigurno nije bio verski integrisan, ali je odlučujuće bilo to da nije bio ni pre nje ni tokom njenog postojanja društveno-privredno integrisan.
smrf nadide
6 А јирочоуепе su, rekli ste, oba svetska rata rastavljali.
— O Nemcima bih još dodao da je u okviru Savezne Republike Nemačke, na osnovama moderne privrede i društva, omogućena svakevrsna mobilnost — mada zbog nekih pokazatelja, na primer, šablonsko, kampanjsko i navijačko pisanje lošeg dela štampe — ne treba biti siguran da je u svim segmentima nemačko društvo moderno. Uzmite veliku pokretljivost ljudi. Nemački student, na primer, studira na nekoliko univerziteta, sledi dobru staru praksu i time traži odgovarajuće, najbolje profesore. Ovde, u nas, tako nešto je apsolutno bilo i ostalo nemoguće već iz razloga niskog standarda, ali i odsustva plana i znanja, a najpre zbog konzervativne i uske svesti svih nadležnih krugova. Potreban mobilitet u kretanju roba, informacija, u vrstama načina plaćanja itd, to je nešto što mi nikada nismo postigli. Druga je činjenica da su nas svojim Ogromnim nedaćama oba svetska rata razbijala, a ne homogenizovala (kao Nemce, Italijane), uz učešće dveju država s kojima upravo poredimo naše prilike.
0 Šta je to nedostajalo Jugoslaviji da opstane?
— Priča o krvavoj hiljadugodišnjoj međusobnoj istoriji među Jugoslovenima je izmišljotina naših dana. Ona je počela i odigrala se u 20. veku. Kulminirala je u drugom svetskom ratu, što današnjica krvavo potvrđuje. A istorija traje i tako što, to dobro vidimo oko nas, traje u ljudskim psihama, naročito u pamćenju. Ovde, kod nas se pamti nasilna smrt. Ja ipak mislim da moderno društvo donosi snažnu mogućnost da preraste zlo negdašnjih nasilja i nešto što smrt nadilazi. To je mogućno sa snažnim promenama, u drugoj privrednoj i društvenoj situaciji, prvenstveno ako se stvori i ukoreni razvijeno i u suštini racionalno moderno društvo, sa razumnošću i moralnošću koje se pretpostavljaju. Prevazići istoriju prošlog zla, znači da čovek može da i dalje egzistira. Iz istorije znamo za međusobne borbe i mržnju između današnjih Evropljana, Nemaca i Holanđana, Nemaca i Francuza, Francuza i Engleza, Nemaca i Engleza... Mada ne bih rekao da su im sada odnosi onoliko topli, bliski, kao što se činilo pre dve godine, oni su bar značajno prevazišli prošlost koja ih je delila. Naravno, reč je o mnogim naročitim primerima. A ne zanemarujem ni to da je Jugoslavija svojom krizom stvorila preduslov da se iskaže da oni još nisu baš homogeni. Mada očevidno Jugoslavija ipak nije za njih važna, vidimo kako oni, paradoksalno, lako žrtvuju Jugoslaviju, ali uz muke!
Srbija nije bila sama
6 Gde vidite korene međunarodne izo-
lacije Srbije? — Poslednje četiri godine imali smo široko podržano vođstvo koje je takoreći sve htelo da reši sukobima. Čelne grupe i slojevi —. političari na vlasti i na njih pribijena inteligencija — nisu hteli ili znali da vode računa o složenosti prilika i okoline, dakle i same jugoslovenske države i situacije balkanske, srednjeevropske i evropske. Pozivalo se na vistoriju, ali se previđao mukotrpan pređeni put i da smo dugo bili među najmanjim i najzaostalijim. Kratko, trebalo je čuvati sebe: i drugog, predostrožno postupati, imati široke vidike, davati primer trezvenosti. Srpska teškoća je sada u izolovanosti u koju je politika dovela, a bez unutrašnjih je snaga, koje se, pri svemu, i dalje neoprezno troše. Kad se podignemo i budemo svoji, moći ćemo da nešto planiramo i razvijamo, da se negde uključujemo, da sarađujemo sa širim krupom partnera.
0 Sada, jedno retoričko pitanje: može li se na osnovu tačnih istorijskih saznanja rekonstruisati budućnost? Da li nas istorija može naučiti da predvidimo neka moguća ishodišta?
— Jugoslovensk; prostor kao objedinjeni prostor imao je veću i povoljniju priliku nego rascepkan, za uključivanje u svet budućnosti koja teče — kaže se postmoderni. Srbija je u najtežoj situaciji zato što je — sve više upotpunjavam ovako gledište — bila u najsloženijim prilikama a njeno vođstvo i političko i intelektualno, nije razumelo izazove
SUBOTA-NEDELJA 4-5. APRIL 1992. GODINE
Priča o krvavoj hijadugodaišnjoj međusobno istoriji medu Jugoslovenima je izmišjjotina naših dana. Ona je počela.i odigrava se u 20. veku. Kulminirala je u drugom svetskom ratu, a što današhnjica krvavo potvrđuje. A istorija fraje i tako Što fraje u judskim psihama, u pamćenju. Ovde kod nas se pamti nasilna smri. Ja ipak mislim da moderno društvo donosi mogućnost da se
trenutka. To je jedina istorijska pouka koju ovog trenutka držim u glavi.
6 Kuda će svet danas krenuti?
— Odgovor zahteva jedan praktični ı jedan strateški nivo. Istoričaru je najteže da odgovori na praktičnom nivou.
Lično se nosim mišlju da počinju veće nego ikada konfrontacije, usuđujem se da pomišljam na Orvela u smislu da dolaze kontinentalni sukobi za koje se nadam da neće biti ratni, mada me neki pesimizam nagoni da pomišljam da nije nemoguća kataklizma globalnog obračuna u daljoj budućnosti. U takvoj proceni problem ovog prostora, zajedno sa jugoslovenskim pitanjem, zavisan je više nego ikad ranije od velikih, globalnih svetskih interesa. Pri tome smo olako izgubili mogućnost da budemo činioci koji u meri pažnje vrednoj mogu sami sebe da zastupaju. Mala Srbija je bila činilac 1908. pa i 1914 — 1918. „terala“ je u međunarodnoj areni neku svoju politiku, na primer, jugoslovensku. Zašto? Zato što je imala svoju snagu i hrabrost, ali još veću mudrost, a to znači da je mogla biti ı bila nečiji saveznik, i to ne bilo čiji. Neistina je ovih naših. dana da je Srbija 1914. bila sama. Uz nju su stajali ondašnji svetski bankari, kao što su Velika Britanija, Francuska i SAD, iza nje je stajao takav kolos kakva je carska Rusija. Iza Srbije su kao saveznici stajale i male zemlje Grčka i Rumunija, a u istoj savezničkoj grupi bila je i Italija. Danas je potpuno drugačije; Hrvatska i Slovenija, a to će se desiti sa Makedonijom i Bosnom i Hercegovinom, više su prividno u skladu sa globalnim interesima i potajnim rvanjima. Ali i one će po svim svojim resursima, s obzirom na krizu, biti marginalne činjenice. Dakle, po mom gledištu, kad se — u svetu ukrupnjenih interesa i novih, tek naznačenih, nedovoljno uobličenih i sputanih nadmetanja, rekoh među kontinentima još bez sila predvodnica — nad budućnošću nadvija novi zlokobni znak pitanja, usitnjeni nacionalizmi, skladni nečijem interesu sa strane, svoje narode su marginalizovali i teško da će se ikada izboriti da dođu do bilo kakve samostalnije uloge, ali da prema istorijskom iskustvu treba očekivati da će u budućnosti najtežim iskušenjima izložiti svoje nacije.
0 Zar nas ovo nije vratilo na početak, na 1918?
— Srbija se zapravo vratila skoro u septembar 1912. ili, unekoliko, u proleće 1913. Poništena je cela istorija 20. veka. Pitanje da li se nećemo vratiti na 1878. pa ... Nikad nije dovoljno ponavljati — od vodećih elita, državnika, političara i inteligencije ipak mnogo zavisi. Primer je za to i zlo u kojem smo. Ima li snaga?
'Ф Kao posle Berlinskog kongresa, kad je Jakov Ignjatović pisao da će još dugo, zbog nepravednih odluka ovog kongresa, prema Srbiji, narodi na ovim prostorima ratovati? — Da, ali čuje se da ćemo biti svedeni na beogradski pašaluk, to znači da ima mišljenja da preti i da zaplačemo što su poništene odluke toga Kongresa. Rekao sam već, veoma mnogo zavisi kakav odgovor za izazove okoline daju grupe, slojevi i pojedinci koji stvaraju predstave, osećanja i politiku. Država Srbija pravljena je postepeno, s velikim oprezom i pameću, u čemu je učestvovao u stvari ceo narod (uprkos besmislici nekih današnjih potezanja pitanja demokratičnosti negdašnje Srbije), te je prekretni niz zbivanja 1914-1918. prvi svetski rat, bio istinski opštenarodni rat. Jedna je država izrastala, a njeni građani su nosili neprestano teret njenog stvaranja i njenog održavanja. To je bilo pojednostavljeno društvo po strukturi, ali u kojem je upravo zato na svakog građanina i seljaka padala nekakva odgovornost za očuvanje države. 1 tu je izvorište rasprostranjenog patriotizma, uz sve uzlete i padove bio je stvaran, jak i prisutan ...
Danas jugoslovenski prostor, zato što nismo više činilac, isključuju iz velikih projekata 21. veka, što uz projekte liliputovske budućnosti, hrani projekte prošlosti ... Svašta je u vazduhu Bugarske, Mađarske, Albanije, Turske ... Kao da je postavljeno pitanje ko će više svoja „prava narodna“ na nama da ostvari. Ali, kao da baš i zato nije bez izgleda da se trgne, krene drugim putem, pa i da se region — ovog puta nedvosmisleno —
'okupi sam od sebe, time uveća mogućnos
da se bude vlasnik svoje sudbine, nekakav. činilac međunarodnih prilika.