Borba, 22. 06. 1992., S. 24
24 PONEDELJAK, 22.JUN_1992. GODINE
POČAST I PORUGA NIKOLI PAŠIĆU
„Budni“ uspavljuju istoriju
Nikoli Pašiću nedavno učinismo čast — dadosmo trg. Baš lepo! Nekako u isto vreme bi završena i obnova kuće koju je Pašić svojevremeno kupio, u njoj živeo i umro pa mu njegovi radikali 1936. postavili veliku ploču. Kuća je, da podsetim, u Francuskoj ulici ili tačnije: na uglu Francuske i Gospodar Jevremove ulice, u centru Beograda.
Nevolja je, međutim, u tome što ima još „svesnih elemenata“ koji pomno dežuraju na svakom mestu i na svakom koraku! Takav neki čovo se, eto, našao u Zavodu za zaštitu spomenika ili Opštini Stari grad ili preduzeću koje je izvodilo radove, ko će ga znati, pa Je smatrao da ni danas „nije zgodno” Pašića suviše eksponirati! Smišljeno, odlučeno i sprovedeno: umesto na udarnom mestu fasade gde Je stajala ploča je najpre pri skidanju razbijena u osam delova (skidana je pijukom, nisu šrafovi odvrnuti) pa je na novoj prikladni tekst (opet „budnost“) malko preinačen a ploča stavljena na ponižavajuće mesto ispod prozorčića WC-a trenutnog stanara, a iz ulice Gospodara Jevrema! Još vele — tako je objavljeno u štampi da će u domu Nikole Pašića biti deo Istorijskog muzeja: postavka koja slikovito i dokumentovano govori o ulozi Pašićevoj u sudbonosnim danima Srbije krajem prošlog i početkom ovoga veka. Lepo ti se, Nikola, oduži rod tvoj!
Ako neko misli da sam slagao, može lako da se uveri. Nadležni i štampa pre svih.
Vaš povremeni čitalac (penzija!) i vršnjak ovoga veka, 4
Dragoljub MARKOVIC Beograd
GODINE DOSTOJANSTVA
Astrali na Atlantidi
Poslednji pokušaji zapenušanih, antidemokratskih i izdajničkih stranaka, udruženja, pojedinaca i pokreta da sruši demokratski, humani i patriotski, od celog naroda prihvaćen, srpski režim, predstavlja akt dosad nezabeležen u istoriji ljudske civilizacije:
Pominju se razni trivijalni razlozi, 12nose se optužbe bez ijednog valjanog argumenta, preti se građanskim ratom, a sve u cilju da naš, plebiscitarno izabran vođa, odstupi. Pritom se zaboravlja da su izbori u Srbiji bili pre samo 18 meseci, i da ti rezultati važe još uvek, bez obzira šta se u međuvremenu desilo, i da će važiti dok MI, a ne ONI, ne odlučimo drugačije. Hoće Srbiju na kolenima. Ne, Srbija će pre leći nego pasti na kolena! Nisu nju uspeli slomiti ni Turci iako su se trudili čitavih pet vekova. Neće to uspeti ni Amerikancima i njihovim antisrpskim zaverenicima diljem čitave planete ni ostalim kreatorima tzv. novog svetskog poretka. Mi, koji smo jedini pronašli svoju dušu, naći ćemo načina da odbranimo Stari svetski poredak i spasimo svet kataklizme. Jer, mi smo ti koji su izabrani, mi smo Nebeski narod, mi smo reinkarnirani davno nestali Astrali, mi smo suza Gospoda Boga, mi smo kap krvi Isusove.
A oni, petokolonaši naši, blebetaju o nekoj vojnoj intervenciji, o gladi i narodnim kuhinjama, o inflaciji od tričavih par stotina hiljada posto, o nestašici lekova i bonovima za benzin, o nekim, kao, crnim barjacima što se vijore po Srbiji, o egzodusu mladih ljudi u inostranstvo (ma neka idu, sve su to izdajnici). Ta, hajte molim vas. A ponos, a dostojanstvo, a vaskoliko srpstvo. Pa šta misle ti tzv. akademici, deposovci, studenti i naučnici, bolesno-ambiciozni lideri? Da će naš čovek, radnik, seljak i pošteni intelektualac tek tako, bez velikih žrtava, pristati da se povinuje nekim normama tog kvazicivilizovanog sveta? Da će pristati da mu neko otme i delić osećaja da on pripada izabranima, onima koji će ovaj suludi svet vratiti u romantično doba Atlantide? Pa da li oni znaju da nas ništa ne može iznenaditi, da mi nikad ne spavamo, da mi marširamo i himnu dok slušamo?
I neka zadrhti svet, jer mi smo se digli. I borci pretposlednjeg rata, i rezervne starešine, i aktivisti mesnih zajednica. I predsednici kućnih saveta, i udruženja penzionera, i mnoge značajne stranke sa svojim masovnim članstvom.
A oni, ako hoće, neka nas bombarduju. Molim lepo. Samo izvolite. Tucite, rušite, palite, ubijajte. Mi popustiti nećemo! Jer svaki razgovor sa njima, svaki kompromis, znači bacanje na kolena i gubitak, sada povraćenog, dostojanstva. Mi znamo kako se oseća dostojanstven čovek i ne želimo to osećanje nikada više da izgubimo. Dostojanstven čovek jede korenje i ne popušta. On ne ide na Olimpijadu, ni kod lekara, jer šta će tamo, da se gleda, možda? Dostojanstven čovek redovno gleda dnevnik TV Beograd i stoji u redu za benzin. Dostojanstven čovek kupuje cigare, kafu i sapun od švercera na pijaci. Dostojanstven čovek ne gleda
· dete u oči kad ono zatraži čokoladu. Do-
stojanstven čovek dostojanstveno prima batine dok štrajkuje. On ima povelik minus na tekućem računu. Dostojanstvenom čoveku prvo probuše karticu, a potom i njega.
Dostojanstven čovek se gnuša, naše, nazovi, budućnosti, onih mladih besposličara što se zovu studenti. Gnuša ih se dok oni sede ispred i po fakultetima, dok ćute i dok pričaju, dok slušaju neku stranu muziku bez pevanja i dok traže nemoguće. Ako, neka sede i neka se odmaraju i oni i njima slični. Neka prikupe snagu. Trebaće im uskoro za bežanje u podrume ! haustore. И
Dr Branislav BOJIC Sombor
POREĐENJA
Dva aršina
Napravio bih poređenje „slučaja Kipar“ sa „slučajem Bosna“. | Na Kipru, nezavisnoj državi, sukobila su se dva konstitutivna naroda, Grci i Turci, u Bosni, novoj nezavisnoj državi, žive tri konstitutivna naroda, a u sukobu su dva naroda (Hrvati i Muslimani) protiv trećeg — Srba. Nna Kipru Je 1974. intervenisala država Turska, izvršila Je invaziju na ostrvo da pomogne svojim SUnarodnicima i osvojila više od pola Kipra, mada su Turci do tada bili većina na trećini ostrva. U Bosni se tokom sukoba tri naroda JNA stavila na stranu Srba, ali su se ubrzo vojnici iz Srbije povukli, a Srbi drže dve trećine teritorije, uglavnom tamo gde su većina. у Po uspostavljanju mira na Kipru, 1974. došli su „plavi šlemovi“ na liniju razdvajanja. Turci su proglasili „nezavisnu tursku državu Kipar“, koju Je samo Turska priznala. Svet je osudio agresiju, ali dalje od verbalnih osuda se nije išlo. U Bosni i Hercegovini je proglašena Srpska Republika BiH koju niko nije priznao, pa čak ni Srbija, a Srbija je zbog rata u BiH doživela opštu osudu u SVETU, plus ekonomske, političke, „kulturne, sportske i svake druge sankcije. ит Očigledan je dvostruki aršin u politici prema glavnim akterima sukoba na Kipru i BiH, tj. prema Turskoj i Srbiji. To ne bi trebalo da bude ništa čudno; Turska je član NATO-pakta i saveznik SAD. Perica RISTANOVIĆ Umka
PRETPLATA —
Zaobilazno (do cilja Pretplatnik sam „Borbe“ — avionom, ali od 1. juna nisam dobio nijedan broj vašeg dnevnika zbog sankcija. Molim vas da pošaljete avionom svaki dan vaš dnevnik preko Budimpešte ili Atine „Politika” i ovog meseca dolazi svaki dan na takav način. Prof. Masayuki IWATA — Ohiba Universiti Shiba-shi, Japan
U VREMENU SVAKOJAKIH ZALA
Prepoznavanje patriotizma
U vremenu svakojakih muka i svih zala ovoga sveta obrušenih na nejaka
*
pleća isceđene, ratom iznurene i uopšte ·
onemoćale Srbije, Srbije na izdisaju i njenog potpunog beznađa, kraha i ponora,imperativno se kao jedino efikasno rešenje za njen spas nameće neminovan odlazak sa vlasti svih onih koji su Srbiju opustošili, upropastili, uništili, osramotili ... L umesto da se o ovome naširoko i afirmativno piše, uz insistiranje na bezuslovni i što brži odlazak nesposobnih, a izrazito vlastoljubivih,izvrtanjem teza O demokratiji, građenjem mita o rezultatima izbora i satanizacijom borbe za vlast, ono se izvrgava ruglu i апагепизе.
Na: sreću Srbije, njena mladež i znatna većina inteligencije, na čelu sa SPC i SANU, patriotski je opredeljena i stavlja se na branik ugroženog srpstva. Pokušava se udruženim snagama i pameti omladine i inteligencije, demokratskim metodama iznuditi odlazak najodgovornijih za ovakvu sudbinu Srbije. Očajničkim vapajima cveta mladosti i zrelog intelekta apeluje se na savest, humanost, moralnost i patriotizam predsednika Republike, ne bi li se nekako smilovao i demisionirao sa funkcije predsednika. Na žalost, predsednik se o ove bolne patriotske vapaje najumnijih ljudi oglušuje, a vladajuća stranka, odgovorna za karantin u koji je uvukla Srbiju, za getoizaciju i njeno osramoćenje, u sprezi sa TV Bastiljom, opravdava ovakav ignorantski gest predsednika i nastavlja sa obmanama, zloupotrebljavajući značaj demokratije i plebiscita, uz satanizaciju svih onih koji drugačije misle, a nemaju šansu da svoja gledišta predoče javnosti Istovremeno, ta nesrećna sprega seje Otrov i VTŠI SVOjevrstan kulturni genocid nad nedužnimnarodom, prikazujući mu folklorno-vašarske, biti amaterski režirane skupove boljševičkog miljea, pune neukusa i nim saopštenjima, koja treba da predstavljaju „spontanu podršku“ S. Miloševića i njegovoj „demokratski izabranoj“ kamarili. Sav ovaj cirkus, koji se nepodmitljivim okom kamere trajno beleži, odvija se u fabričkim ili sportskim halama, čime se krši zakon, jer on političke aktivnosti u bilo kojim halama strogo zabranjuje. Dakle, zakon za one koji ga propisuju i donose ne važi!!
Pozivanje ljudi iz vladajuće stranke na legitimnost „demokratski izabrane“ vlade uz nečuveno blaćenje i huškanje na opoziciju zbog njenog „nedemokratskog“ pokušaja „rušenja legalne vlasti“ зато је deo arsenala spremnog za obračun sa neistomišljenicima i predstavlja najsjajniji biser u lancu laži upućenih narodu, koji za divno čudo Još trpi poniženja kojima ga „legalna“ vlast neštedimice bombarduje. Pa i kada bi ova hipoteza o „demokratski izabranoj“ vladi bila, čak i samo, delimično tačna, a nije, moralo bi te vrle demokrate iz vladajuće stranke znati da je zahtev DEPOS-a za ostavku predsednika Republike zakonit, duboko demokratski i, iznad svega, patriotski čin. Morale bi uvažiti i činjenicu da je ovo zahtev DEPOS-a, a nikako usamljen potez g. M. Bećkovića, čoveka duboko razumnog i mislećeg, danas od „demokrata“ postavljenog na stub srama, ispljuvanog i izloženog posredstvom polupismenih novinarčića i novokomponovanih
BORBA komentatora TV, nečuvenoj hajci i blaćenju, uz poricanja čak i onoga što g. Bećkovića, za razliku od mnogih vernika i slugu režima, čini klasikom srpske književnosti, pa otuda i, besmrtnim. Te i takve „demokrate“ takođe moraju shvatiti da im danas laži sve teže prolaze, a manipulacije sa procentom glasača koji su
im obezbedili legitimitet — taj broj nije
veći od 24 odsto — već deluju kao farsa. Mioljub ŽIVANOVIĆ, dipl. ing. Niš
PREDLOG „SLOBODNOG
RADNIKA“ Kosanćim zaboravni vrh
Svi koji su hteli zapamtili- su priče predaka o ponašanju i nevoljnim vremenima: opšta solidarnost, skromnost, pomoć nevoljnome, podela na ravne delove i onoga što država nudi i što nude razna društva i ustanove. Zato me čudi kako da se još niko od pozvanih (nadležnih) ne doseti šta nam valja sada činiti. A evo šta meni, radniku, ali i majstoru svoga poziva, smeta:
Poslat sam na nekakav „godišnji odmor“, a moj brat od ujaka je otpušten jer je nepotreban pošto firma nije,kosanćim „trenutno“, u stanju da podnese balast! Pa baš od nas neposrednih da krenu! Što ne kretoše od administracije?
U velikoj nacionalnoj nevolji (rat, ali i suša, poplava, zemljotres) upravitelji zemlje kao prvo moraju imati jasan plan šta se mora raditi i hitno preduzeti. A među prve mere dolaze kresanja plata i svih primanja državno-budžetskog tipa! Seljak i privatnik to zna jer od vajkada pa sami daju koliko mogu. To Je to. A šta vidimo? Vidimo glad stotina hiljada u Beogradu, a na drugoj strani bes! Vidimo da narodni poslanici primaju 300.000 di-
nara mesečno a rade svega 20 dana 2о--
'dišnje. Ispred nosa mi maše devizama
komšija i hvali se kako u NIS-u prima 600.000 dinara. Čak veli da to nije najveća plata! Primaju u tome NIS-u (to su naftaši) i više. Pa, ako je i slagao, ima 15tine u tome. Žena mi je operisala žuč pre šest nedelja, jedva sam je smestio u Urgentni centar (sada, kao' slobodnjak, malterisao sam jednom lekaru sobicu i uhvatio vezu), pa sam tu saznao da taj lekar u Urgentnom ima šest puta manju platu od naftaškog gazde! Možete proveriti ako mislite da lupam i lažem!
To je tragedija naša, pored ostaloga, 510 niko neće da mrdne prstom sa vrha i iz vrha vladajuće stranke, komore, ministarstava, vrha Armije i Bog sam zna koliko ih ima. A kako, majku ti božiju ljubim, da se niko, ama baš niko „ne seti“ od nadležnih pa da proklamuje: „U zemlji Srbiji, dok je blokada i nevolja, niko ne može imati veću platu od 100 hiljada dinara niti penziju od 75.000.Kad penzioneri i većina radnika prima ispod toga pa su još živi valjda ćemo izdržati zajedno u muci i solidarnosti Jednu godinu. Šta velite? у |
Ako se to hitno ne predloži i odmah ne sprovede ja niti mogu niti hoću plačati dinara jednog ni Infostanu ni GSP ni Toplani, nikom živom u državi!
Molim da me „Borba“, koja je sad nekako najborbenija, podrži i ovo 310 sam poslao objavi.
Do sada smo imali slobodne umetnike i lekare pa evo i mene — „slobodnog radnika“.
Života JANKOVIĆ Beograd
PODRŠKA STUDENTIMA
Pozdrav iz Šumadije
Pošto je znano koliko je „Borba“ čitana među studentima, upućujem im poOzdrav iz Šumadije sa njenih stranica. Studenti su pokazali, po ko zna koji put, da su na čelu naprednih snaga Srbije. Istrajte! Živeli!
Uz podršku, šaljem im i jedan aforizam: Doveli su nas do srećne budućnosti. Dalje umemo i sami.
Milan R. SIMIĆ Velika Plana
i: aj