Borba, 31. 08. 1992., S. 6
је
Podgorica. — Sudeći prema izjavama predsjednika Predsjedništva Crne Gore, Momira Bulatovića, i generalnog sekretara vladajuće DPS Svetozara Marovića — zvanična Crna Gora je zadovoljna ishodom Londonske konferencije.
Predsjednik Bulatović je u sva tri intervjua, koja je nakon Konferencije dao crnogorskim javnim medijima (Radio, TV, „Pobjeda“), pozitivno ocijenio ishod Konferencije u Londonu i učinak jugoslovenske delegacije. Prema njegovom mišljenju, ovaj skup je označio konkretnu prekretnicu u rješavanju jugOoslovenske krize, nakon čega „imamo mnoso više razloga da vjerujemo u uspjeh Konferencije, a samim tim i u povratak mira na ovim prostorima“. Bulatović je izrazio nadu da će sada diplomatija, a ne oružje, odraditi posao u rješavanju jugoslovenske krize. „Mi sada gradimo mehanizam mira“, podvukao je predsjednik Bulatović. On se, takođe, nada da će u tome odlučujuću ulogu imati g. Sajrus Vens, „koji se dokazao značajnim diplomatskim uspjesima na ovim prostorima“.
Bulatovića raduje to Što je Koferencija otvorila put nekim
PONEDELJAK 31. AVGUST 1992. GODINE
DNEVNIK
BOPBA
си Рт + === бабе REAGOVANJA NA LONDONSKU KONFERENCIJU | KIRO GLIGOROV PO POVRATKU IZ LONDONA:
U CRNOJ GORI
Otvoren put novim kompromisima
Momir Bulatović: Čini se da je Hrvatskoj, odnosno njenom rukovodstvu, rata preko glave. U pregovore o Prevlaci biće uključene diplomatije Velike Britanije i Itali-
novim kompromisima. Pritom je istakao da su učinjeni značajni ustupci, i da se delegacija SRJ pokazala izuzetno kooperativnom, čime je povećala svoje pravo da to isto očekuje i od drugih, a posebno od bivših jugolovenskih republika. Bulatović ne sumnja da će SRJ biti priznata. Čak nagovještava da bi do toga moglo doći veoma brzo, u uslovima kada će sankcije biti makar ublažene, ako ne i potpuno uklonjene.
Predsjednik Bulatović u jednom od svojih intervjua nije krio svoju fasciniranost sposobnostima domaćina Konferencije, gospodina Mejdžora, za koga kaže da je Konferenciju vodio objektivno, profesionalno i briljantno. Posebnu zahvalnost odao je delagaciji Rusije, koja je jugoslovenskoj delegaciji bila „s ruke“, dosljedno se boreći za principijelna rješenja i stavove koji su bili u interesu SRJ. |
Bulatović je, govoreći o ulozi Crne Gore u ovom mirovnom procesu, napomenuo da se nada da će ova Republika dati mnogo više pregovarača u radu radnih grupa u Ženevi. Kada je u pitanju Prevlaka, crnogorski predsjednik je rekao.da u Londonu nije bilo nikakvih spektakular-
nih rezultata, ali da ohrabruje jedan veći stepen smirenosti i spremnosti da se ti problemi rješavaju dijalogom. „Čini mi se da je i Hrvatskoj, odnosno bar njenom. rukovodstvu, rata preko glave“, ilustrovao je Bulatović svoje uvjerenje. On očekuje da će u pregovore o Prevlaci, kao objektivni posrednici biti uključene diplomatije Velike Britanije i Italije. To pitanje.će se, po Bulatovićevom ırmnišljenju, rješavati narednih dana u sklopu Londonske konferencije ili na nekim drugim kolosijecima diplomatske aktivnosti. U kontekstu ove problematike, predsjednik Bulatović je pomenuo i svoj susret sa predsjednikom Тидmanom, koji je označio kao kontinuitet pregovora Crne Go-
re i Hrvatske, ne samo o Ргемја-.
ci, već o nizu spornih pitanja.
„London je donio afirmaciju jednog načina državne misli i političke filozofije prapmatizma, koja je nastoja!a da afirmiše jezik činjenica, jezik realnih potreba i interesa, jezik fakticiteta“... rekao je Svetozar Marović u izjavi za „Pobjedu“.
Opozicija u Crnoj Gori još nije dala glas od sebe kada je u pitanju Konferencija u Londonu.
D. VUKOVIĆ
Makedonija bliža priznanju ·
Skoplje. — Kiro Gligorov je do kraja ostao na Međunarodnoj konferenciji o Jugoslaviji, mada je bilo najava da će je napustiti, pošto se na dnevnom redu nije našla i tačka o međunarodnom priznanju Makedonije. Neposredno, po povratku u Skoplje, makedonski predsednik je izjavio da se ne kaje što je ostao u Londonu, pre svega što je pred daleko širim auditorijumom, nego što je evropska 12-torica, mogao da prezentuje makedonske stavove.
Londonska konferencija je veoma značajna, jer je posle nje među-
narodno priznanje Makedonije bli- -
ПА
Naime, po mišljenju Gligorova, upravo u Londonu, promenjena je atmosfera i Makedonija više nije zabranjena tema. Na sednicama
12-torice, zbog očuvanja jedinstva, tema makedonskog priznanja se zaobilazi.
— Na koferenciji su se na optuženičkoj klupi našle Srbija i Crna Gora, odnosno Jugoslavija, i u izvesnoj meri drugi akteri rata u BiH — izjavio je Gligorov. — Na žalost, u srpskoj delegaciji nije bilo jedinstva, ni jedinstvenih stavova, što bi omogućilo da se lakše dođe do rešenja i garancija da će ta reše'nja biti poštovana. ~
Očite su bile dve linije, jedna Panićeva i druga Miloševićeva smatra Gligorov — tako da je neizvesno ko ima faktičku moć, ko komanduje i ko treba da obezbedi mir. Imajući sve to u vidu, neophodne su promene u samoj Srbiji,smatra Gligorov.
D. M.
SLOVENAČKI FILOZOF SLAVUJ ŽIŽEK U BRITAN-
SKOM „GARDIJANU“
Etnički mrtvački ples
London. — Zapad je itekako umešan u ratnu predstavu koja se igra za njega, a narodi bivše Jugoslavije žrtva su istorijskih uloga koje su im nametnuli drugi. Zapravo, Evropa je na Jugoslaviju projektovala sve nedostatke koje sama nije priznavala — tvrdi slovenački filo·sof i politički komentator Slavuj Žižek u subotnjem. evropskom podlistku britanskog „Gardijana“ — „Etnički mrtvački ples“.
Po slovenačkim nacionalistima, Balkan počinje u Hrvatskoj, Hrvati se predstavljaju kao bastion zapadne, katoličke civilizacije pred pravoslavljem, dok Srbi sebe vide kao poslednju liniju odbrane hrišćanske Evrope od fundamentalističke opasnosti. “i
Ustvari, ističe Žižek, sada je jas-
„ тезупо
no da se najcivilizovanije ! пајеуropskije ponašaju upravo oni koji su se našli na dnu lestvice — bosanski Muslimani i Albanci, jer ni-
·su, „poput Slovenije i Hrvatske, agproglasili nezavisnost“, smatra Žižek.
Slovenački filosof takođe осеnjuje da Zapad pati od „histerične podvojenosti” na zvaničnu politiku, koja osuđuje etnicko čišćenje i skrivenu želju da Srbi, kako smat-
_ra Žižek, „završe započeti posao i potom sami zavedu red i mir“.
„Zapad se verovatno rukovodi geopolitičkom računicom prema kojoj mira na Balkanu ne može biti dok je Srbija nezadovoljna, pa stoga treba žrtvovati interese svih ostalih“, zaključuje Slavuj Žižek.
(Tanjug)
IVO ŠKRABALO, PREDSTAVNIK HSLS O A
SRPSKOG PITANJA
IFC
skoj Đ Srbi u Hrvatskoj se moraju deklarirati kao hrvatski građani
Dok su predstavnici novih država nastalih na teritoriji bivše Jugoslavije tražili u Londonu spasosnosnu formuli za mir, istOvremeno je održana alternativna konferencija na kojoj su se okupili predstavnici opozicionih stranaka iz šest nekadašnjih republika. Kao predstavnik Budišine Hrvatske socijalno-liberalne stranke na ovoj konferenciji koja je izazvala veliku pažnju je učestvovao Ivo Škrabalo, filmski kritičar, a sada zastupnik u novom saborskom sazivu.
· — Svi smo govorili šta mislimo — prenosi Škrabalo svoje utiske, i pokazalo se da možemo voditi dijalog, da možemo saslušati jedni druge. Svatko je govorio o svom viđenju i na neki način smo se našli na tome, da je potrebno miroljubivo rješenje, da je potrebno zaustaviti rat, priznati republike u postojećim granicama i stvoriti jedan međunarodno garantirani sistem zaštite ljudskih prava, prava pojedinaca i prava nacionalnih zajednica koje ostaju izvan svojih matičnih republika. Dosta sam insisttrao na razoružanju jer smatram da je na ovom području velika nesrazmjera u vojnim snagama, da je Srbija pod vođstvom gospodina Miloševića prigrabila moćno naoružanje i da s tim naoružanjem :z republike u republiku ide provoditi nekakve svoje političke ciljeve. Potrebno je da međunarodna zajednica, u prvom redu, da bi zaustavila rat, oduzme tu batinu kojom — da upotrebim sliku — jedan huligan terorizira kvart.
Tom huliganu treba izbiti batinu iz ruku.
e Uprkos upozorenjima opozicije na regularnost izbora, birači su se ponovo opredelili za HDZ i status kvo... =
— Neprirodno je održavati izbore u stanju rata. ! to smo mi kao
· stranka, a ne samo mi već i druge
oformljene stranke, zagovarali, ali se nismo mogli složiti oko ideje koju smo mi predlagali — da se onda izbori bojkotiraju. Predsjednik Tuđman je više puta proglasio da je rat gotov, što je dočekano od ironije i smijeha pa sve do 2е510kih osporavanja, naročito na teritorijama gdje se pucalo i dalje, pa gdje se i sada puca. Tako dakle rat Još uvijek traje. A u vrijeme rata je ne samo fizički nego i psihološki teško organizirati izbore.
Izborni zakon u Hrvatskoj je majstorski napravljen za vladajuću stranku da bi sa 43 odsto glasova dobili dve trećine mandata. Ipak se može reći da je 57 odsto biračkog tijela glasalo protiv vladajuće stranke. Ostavimo za sada predsjedničke izbore jer tu imamo poseban fenomen koji nije do kraja objašnjen ali se mora prihvatiti takav kakav jeste. Većina se opredijelila za Tuđmana kao nacionalnu figuru, kao figuru vođe ili oca, kako god hoćete.
Kasnije nije moglo doći do sporazuma među oporbenim strankama, da se barem naši glasovi ne razprabe, ili da postavimo zajedničke kandidate i da na takav način koncentriramo glasove protiv HDZ. HDZ bi možda tada imala
natpolovičnu, ali ne.i dvotrećinsku trećinu.
e Da li je neuspeh opozicije na izborima u Hrvatskoj, prouzrokovan pogrešnom procenom situacije pojedinih stranaka?
— Svaka stranka ima neku svoju poziciju i procjenu. Mi kao HSLS smo zaista predlagali i bojkot izbora i dogovaranje oko izbora a Hrvatska narodna stranka je možda precijenila svoju ulogu i nije se složila da bojkotiramo izbore.
SRBIJA JE PRIGRABILA MOĆNO NAORUŽANJE: ivo Škrabalo A sporazum o izbornim jcdinicama je bio skoro već postignut a onda su se oni povukli. To je bila vjerovatno njihova pogrešna procjena, oni su smatrali da su puno j nego mi. Iz tih pregovora je izišao prijediog da od 60 mjesta 35
4
bude njihovih, a 25 naših, dakle drugačije nego što je poslije biračko tijelo pokazalo. Jer mi smo dobili 17 procenata a oni 7.
e Kako kao zastupnik najjače
_ opozicione stranke u Saboru vidi-
te rešenje srpskog pitanja?
— Mislim da Srbi u Hrvatskoj moraju imati sva prava i kao građani, dakle moraju imati ona europska moderna prava plus višak
prava, ako tako mogu rjeći koji ·
proizilazi iz zaštite nacionalnih skupina. S druge strane, da bi se rešio taj problem, Srbi u Hrvatskoj moraju se deklarirati kao hrvatski državljani. Oni će po Ustavnom zakonu, koji je u Hrvatskoj donesen u skladu sa zahtevima Haške konferencije, imati ne samo kulturnu, personalnu već i teritorijalnu autonomiju sa dalekosežnim pravima i kontrolom jednog suda međunarodnog od pet članova. Predsjednika i dvojicu članova imenuje Evropska zajednica a samo dvojicu članova Sabor. Dobiće dalekosežna teritorijalna, kuliurna i personalna autonomna prava ako hoće da ih prihvate. Može zakon da bude idealan ali ako ne postoji volja da se živi po europskim standardima, ne može se ništa učiniti. A živjeti po europskim standardima znači da se i sa hrvatske strane isto to prihvati u punom smislu, a to znači psihološki. Vjerujem da je to možda i najteže. Jer učinjeni su silni zločini. Mi kao Li-
beralna stranka se jako borimo
protiv bilo kakvog poima kolektivne krivnje da bi se srpska zajednica, ili neko ko je samo Srbin, pro-
LTERNATIVNOJ KONFERENCIJI U LONDONU, IZBORIMA U HRVATSKOJ, REŠENJU
alkanski kvart
U Londonu smo svi govorili šta mislimo i pokazalo se da možemo voditi dijalog 0 Ko ima batinu 6 Predlagali smo bojkot izbora u Hrvat-
glašavala za četnike ili se tako tretiraju. —
e Kako savladati jaz obosira- ·
nog nepoverenja. Činjenica je da su zločini i na jednoj i na drugoj strani ostavili strašne posledice.
— Čujte, to je dugi i vrlo teški proces u kojem u prvom redu mora postojati volja sa obje strane. Siguran sam da Hrvatska država ne da neće, nego i ne smije, niti bi mogla sebi dopustiti da proganja bilo koju svoju manjihu, a najmanje srpsku. Međutim, to je lakše reći nego u životu provesti. Jer psihološke posljedice ovog rata će biti strasne i osjetiće ih nekoliko generacija. Kao što sam ja kao Hrvat osjetio posljedice Jasenovca svih pedeset godina a apsolutno nemam nikakve veze sa tim. Taj Žig krivnje bačen na cijeli hrvatski narod, i podgrijavan, svakako je utjecao na psihološke, na političke i nacionalne odnose u tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Posljedice rata morat će se riješavat dobrom voljom svih strana.
Biće najbolje da se privoli međunarodna zajednica da stvori jcdan međunarodni sud koji bi nepristrasno tretirao svatkog tko je osuđen za ratne zločine bez obzira na kojoj je strani. Jer ratni zločin je univerzalni i tu ne pali ono „ja sam se branio, pa sam u ime toga što sam branio Hrvatsku nekoga zaklao“. Ako je on zakiao, civila, nebranjenog ili napravio jedan od brojnih stvari koje se tretiraju kao ratni zločin — on treba biti pod-, vrgnut krivičnom postupku. Isto tako i s ove strane, agresorske.
| |
Четири инг
ин ес