Borba, 19. 03. 1993., S. 9
BORBA. PETAK 19. 3. 1993.
PRIČE ROĐAKA OTETIH MUSLIMANA
Nada џ Вода ! — Milosevica
Iznenadna poseta predsednika Srbijc Slobodana Miloševića Prijepolju i njcgovi razgovori sa rodbinom otetih Muslimana rodili su u ovom gradu novu nadu da, što se sudbine otetih tiče, možda i nijc sve izgubljeno. Ovo je, inače, od otmice četvrti susret Muslimana Prijepolja i rodbine otetih sa najvišim predstavnicima vlasti Republike Srbije.
— Svi imamo uveravanja i nadamo se da će predsednikova briga, njegova pažnja i obećanje da neće dozvoliti da se slučaj zataška dati rezultate — kaže Šefkija Kajević iz Prijepolja.
Njegov brat Nijazim otet je iz voza u Štrpcima.
— Nijazim je u četvrtak otišao u Valjevo kod kuma Milorada Kaljevića. Kum dobio kćerku. Onda su otišli u Beograd, sa nekim društvom, tamo je u subotu seo na voz i, eto — priča Šefkija. — Moj brat jc deset godina radio u Lajkovcu. Bio je tamo cenjcen i prihvaćen. Sada njegovi prijatelji zovu svaki dan i pitaju ima li kakvih vesti.
— Odmah posle otmice nastavlja Šefkija Kajcvić — ovde su bili Zoran Aranđelović, Slobodan Vermezović i Tomislav Ilić. Primili su, posle sastanka sa partijama, i nas. Pokušali su da nas uverc da će se na ovom slučaju raditi ı da se radi SVC Što može.
— Ljudi su nam prišli iskreno i otvoreno, sa željom da pomognu, i tu nema priče. Nama je sve to ulilo nadu. Ali, vreme prolazi i sve se to lagano topi. Još sc nadamo, još vcrujemo da su živi, ali vreme OE — kaže Kajević. — Ono šlo. smo najviše od Miloševića očckivali — da čujc-
mo kada će oteti biti vraćeni —
nismo dobili. I pored svega nc možemo da verujemo da naša Vlada nc možc da nam роторne. Sada nam je ostalo da čekamo ispunjcnje obećanja ı nada u predsednika i Boga. To dvoje nam je ostalo, drugo ništa — zaključujc Kajcvić.
— Prezadovoljna sam kako nas jc prcdsednik primio. Kazala sam da više verujem njemu nego Bogu i ako može da nam pomogne. Ne tražimo ko jc krivac, ko je to uradio, samo da nam se oni živi vrate — priča Refka Zeković, čiji je muž Senzija među otetim putnicima.
— Moj muž se povukao iz Sa- ·
rajeva kada je počeo rat. Osta-
_vio Je tamo prodavnice. Sada je
otvorio jednu u. Kraljevu. Tamo je zaposlio izbeglicu iz Sarajeva Ljubinku Veljović, a moja deca su ovdc bez posla, veli Refka Zeković. — Predsednik je rekao da raа! зуе, да се цапш sve, da su nudili pojačanje u istrazi, ali ovi tamo to nisu prihvatili. Nama jc velika čast da je on došao u grad. Nismo ni sanjali da bi on
mogao doći. Ja sc, opct, u pred·sednika nadam da će se oni živi
vratiti. Ja sam se sinoć, posle tog razgovora sa Miloševićem tako dobro osećala. Cinilo mi se kao da su se oteti vratili. Danas mi je opct teško, ali Ja kažem — fa-
"Та ргедзеда ки раде čuo 1 где пе -
čuo. Mislim da će on, sa svojim autoritetom, smoći snagc da nam pomogne. Sada očekujemo зато да зе (о пе zataška ı da nas malo višc obavcštavaju. Dok je predsednik zaintcresovan, ja živim u nadi, zaključuje Refka Zeković. Zoron Saponijic
POVODOM POSETE ŽIVOTE PANIĆA IRAKU
Jugoslavija poželjan pariner
Kad je buknuo rat u Zalivu, u avgustu 1990. godine, u IraКи je ostalo „zarobljeno“ opreme, mehanizacije, radova u toku, preduzeća iz cele tadašnje Jugoslavije u vrednosti od 2,5 milijardi dolara. Računa se da 60 odsto ove sume otpada na privredu Srbije čija su preduzeća na poslovima u 1таhu bila najangažovanija. Najveći deo privredne saradnje je poJne prirode pa podaci o tome nisu za japnost — naglašavaju u razgovoru za „Borbu“ sekretar Sekcije za Irak u Privrednoj homori Jugoslavije Nada Spasić i donedavni direhtor Predstavništva PKJ u Bagdadu Milan Keserovic.
Naši sagovornici ističu da jc interes srpske privrede da sa Irakom, koji je pored bivšeg SSSR ranije bio jedan od najvećih spoljno-trgovinskih partnera Jugoslavije, i dalje održava kontaktc. Nisu bili upoznati sa posetom gencrala Živote Panića Iraku. Kcscrović jc iz Bagdada došao pre mesec dana nakon što mu jc istckao četvorogišnji mandat. Zbog finansijskih teškoća Predstavništvo u Bagdadu je privremeno zatvoreno. PKJ je zadržala prostorijc radi budućc saradnje jer, kako naglašavaju, treba sc spremati i za vremc poslc sankcija.
Ugovori o izvođenju građevinskih radova na kojc sc odnosi najveći doo međusobne saradnje bili su međudržavni, sačinjcni na osnovu dogovora Jugoslavije i Iraka, tako da su svim ovim firmama sada vezanc ruke. Od 23 preduzeća iz cclc Jugoslavije najveći broj je upravo iz Srbije.
Dodatni udarac privrcdi Srbije predstavlja prošlogodišnja odluka Iraka o konfiskaciji imovinc (u maju 1992. godinc jc prcma toj odluci zaplenjcna i Oprcma drugih zemalja koje su izvodilc invcstictonc radovc u inos-
transtvu, Rusije, Korcje, Kine, Turske, Poljske...) Računa se da su srpska preduzeća tada ostala „kraća“ za oko 70 miliona dolara. Naši sagovornici naglašavaju da je sva konfiskovana imovina popisana, a iračka strana se obavezala da će dati komplctnu naknadu za nju. Mašine bi na suncu i neiskorišćene ionako propalc, pa je iračka odluka o
~njonom iznajmljivanju racional-
na.
Keserović naglašava da jc Icpo raditi sa ljudima i zemljom koja te nc dočckujc kao ncpoželjnog. Irak je vcrovatno jcdina zemlja u svctu u kojoj jc i daljc rado prihvaćen jugoslovcnski pasoš, a zatvorena su vrata svim vlasnicima hrvatskog ili slovcnačkog. Nada Spasić naglašava da se potraživanja od Iraka mogu svesti u dve grupe — nesporna, knjižena preko nadležnih jugoslovenskih i iračkih banaka i višestruko veća sporna potraživanja. Upravo je u toku sakupljarije svih podataka o dugovanjima, bilo da jc reč o robi, radovima, oprcmi... Ovi podaci trcba da sc dostavc Komitetu za sankcije prcma Iraku UN. Već su dostavljcni svi podaci vczani za individualna potraživanja. Rat u
Minisfarsivo bez podataka
Kao što se zna, ovih dana je u Traku boravio načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije general Života Panić. Već godinama nije nikakva tajna da dio dugova od izvoza roba i usluga Irak našoj zemlji još uvijek nije podmirio. Pošto je — pretpostavljamo pitanje naplate dijela tih dugova sad ponovo aktuelizirano željeli smo da dođemo do podataka kakvo je stanje tih međusobnih potraživanja.
Obratili smo se Saveznom sekretarijatu za ekonomsice odnose s inostranstvom i dobili odgovor telefaksom iz kabineta gospodina Milorada Unliovića sa potpisom šefa kabineta g-đe Gordane Bulatović. „Na žalost, piše crno na bijelo u tom dopi-
.su, obzirom na sankcije i nemo-
gućnost kontakta sa iračkim partnerima, nismo u mogućnosti da sačinimo valjanu i preciznu analizu o stanju po međunarodnim sporazumima sa Jrakom“. Dodaje se, doduše da će nam „čim se za to stvore uslovi“ pripremiti tražene podatke i informisati nas. D. Vucinic
Zalivu je, naimc na tlu Iraka zatekao oko 8.000 radnika iz cele Jugoslavije, koji su bili evakuisani. Zahtev za nadoknadu ratnc štete podnclo je oko 2.500 radnika iz Srbije i 100 iz Crnc Gorc (2700 iz Bosnc i Hercegovine, po 600 iz Hrvatskc i Makcdonije, 300 iz Slovcnijc). Zvanično dostavljena individualna potraživanja radnika iz Srbije i Crnc Gorc iznosc oko 8,7 miliona dolara. D. Sverko
DA LI JE SAMOZVANI NASLEDNIK NEMANJIĆA ZAPRAVO HRVATSKI ŠPIJUN?
кеј
ОМ
Za princa Alekhseja II Anžujshog Dolgorukog: Romanova Nemanjica na obim se prostorima prvi put čulo. krajem 1991. godine, hada je Srbiji velikodušno nudio finansijsku pomoć. NeRoliho meseci hasnije njegovo Je ime bilo u žiži trač rubrika povodom ugošćavanja Vojislapa Šešelja, da bi se poslednjih dana spominjao Као jedan od aktera čudnoDate Špijunske afere, u hoju su na izvestan način umešani i neki rukovodioci Srpshog pokreta obnove i Srpske radikal-
he stranhe.
Kao ı-u svim dobrim krimićima za svc su krivi marginalci: jedna sckretarica i neobuzdani fotorcportcri. Jcr, ispostavilo sc, sckrctarica princa „koji želi da pomognc SrbiJi“ je izvesna Mirjana Zelon-Makša, savetnik hrvatske vlade, a njeno prisustvo razgovorima sa srpskim stranačkim uglednicima ovckovecčili su ljudi od kamere. Kada se sve saznalo, zavladala je opšta amnczija ı pranje ruku, princa „dobrotvora“ više kao da niko nc žcli da sc seća.
Priča startuje početkom 1991. godine kada su svetski mediji lansirali priču da Vatikan finansijski potpomazc Jirvatsku „prljavim novcem”. Pominjala sc suma od 4 milijarde dolara. Kao glavni роsrednik ove transakcije spomenula je Mirjana Zcleon — Makša, Irancuskinja brvatskop porekla, naslanjena u Parizu. Gospoda Zelen (za koju sc dotle nije ni čulo u Jugoslaviji) demantovala je svoje valikanske veze i ižjaviln da se finamsıjskim poslovima Davi za račun brvatske vlade, kac savcinik пп = (га бирала
Slucaj је uskoro хаћогау еп, восро а Zelen pada u anomiumu, a sredinom iste podine dobija posao (?) kao svknetarica ı prevodilac рг!пса МеКзеја Котапоуа. Рете је и
to doba već uveliko zainteresovan za situaciju u Srbiji, a posebno ga interesuje zlato izvesne Verc Parhomcenko pohranjeno u trezorima JIK bankc. Zlatospripada porodici Romanov, princ Aleksej smatra scbc legitimnim naslednikom, a za ovaj slučaj angažuje advokata Borivoja Borovića. Advokat Morović član SPO dobija i status prinčevog konzula u Srbiji kao i orden reda Svetop Jovana Jerusalemskog. Hcraldist, Ir.ače ovaj viteški red (роznatiji kao „Malteški“) smatraju opskurnim i čestim mexlu IrpovCima lažnim titulama i počastima. Svoje (mecr(jsko) prisustvo u SrDbiji Alekse} dinamizira krajem 1991. podinc nudeći 3,5 milijardi dolar: invVCSIHCIORC |OmoĆi, „SVODI na j)aC(:nom narodu“. U srpskoj Skupštini tu temu Jpokušava da namctnc Mihajlo Marković (poslanik SPO), ali
bez uspeha. Alekscj potom „пари ta” SPO i uspostavlja saraduju sa Srpskom га а от strankom. Po ес коли februara dovodi u Španiju Vojislava Šešelja predscdwika SMS „SVC VEĆDHC Doscle, kako Se vici a ne fotogyafijamın dishkrctmof je prisutna ı gospoda Murjana Zelem Man
Tesko ju verovali un su Je O(N 111 teresovah razpovori ŠcsSelja ı AJlcCEkscJua O а бира velikog ratnog ostrva kraj Beopraca, ili priče o glavi cara
=
Veselo ćaskanje u Zenevi: Borivoje Borović, Mirjana Zelen Makša i Aleksej Romanov, novembar 1991.
Lazara u grobu sultana Murata, ali možda bi sa višc pažnje učestvovala u radu (la se na tim sastancima, kao Sto |c najavljivano, POJAVIO ı Milan
Babić, tadašnji predscdnik krajiških Srba. Babić nije doputovao u Š}janiju (priča sc da Je namirisao atentat ili pokušaj diskrecditovanja), pa jc
Vojislav Šešelj
Mirjanu Zelen-Malca sam upoznao tokom posete princu Alekscju i mocni je predstavljena kao njegova sekretarica i prevodilac. Mirjanu je sa Alekscjom upoznao Borivoje Borović, advokat SPO i ona je па njegovu preporuku primljena u službu. Nas to nije mnogo intereso-
· valo. Mi smo u posetu princu, u Španiju, išli da proverimo da li jc
moguće od njega obezbediti finansijsku pomoć. Pre toga jc kontaktirao Srpski poleret obnove, ali mu je Vuk Drašković tražio раге „па rukc“, na šta niko normalan u svetu ne bi pristao. Naši aranžmani sa Alekscjem su se izjalovili jer ga je štampa u Srbiji predstavila kao varalicu nakon čega је оп prestao 4 razmišlja o poslovnoj saradnji.
Borivoje Borovic
Svojevremeno sam dobio punomoć od Alckescja II za oštavinski postupak vezan za zlato pohranjeno u JIK banci, koje je pripadalo Romanovima. Sa Alekscjem II sam prekinuo sve odnose kad sam sazпао Ко je u stvari Mirjana Mikša-Zelen, koju sam upoznao kao пјеgovu sekretaricu. U svakom slučaju, sve kontakte sa Aleksejem sam.
prelinuo prce Šešeljeve posete Madridu."
Tada je u Madrid trebalo da
ide i Milan Babić, koga je Mirjana Makša-Zeclen uz Šešelje Vu pomoć htela uvući u igre oleo Krajine. Kao Sto se zna, Babić je odbio da ide
u OU jer Je znao ko je ona.
to se tiče Šešelja, on se već pri prvim susretom sa Dolpgorukovim okitio ordenom Zvonimirovox Iriža, pa je stvar jasna.
gospodi Zelen preostalo da iziprava deckor u predstavi koja je, inače ıma la ncuobicajeno vcliko obezbcdcnjc i preprši srpskih simbola, 2bog čcga je Vatukan protcstvovao kod špan skih vlasti.
Domaca štampa раја је о омој poseti uplavnomni ironično ismevajući Šešeljev pokušaj da princu Aleksan dru Karadordeviću suprotstavi polu anonimnog Alcksecja - Remanova Sam Šešclj priznaje da je čitavu stvar zamislio kao pokušaj diskrcditovanja monarhije i borbu prouv Karadordc vica. Priča bi biln odavno zaboravlje na da Je nisu aktuclizovali čelnuı SPO posvclivši Joj celu icdnu konfe renciju za Štamijpu Njihovoj teza (Spi junska veza Šušclj Zelen), radikal suprotstavljuju tezu o ŠpiJunskoj OSO vini SP() Zclen 1 jedni ı drugi im:jtu SvoJC argumicnle ı fotovrafije, a jećl no im izgleda nedostaje ozbiljnosti ı
ле и тсавомапји
T. Pupovac, M. Mikuljancc
U ponedeljak: Moalteski vitezovi među Srbima i Неа та