Borba, 11. 10. 1994., S. 11
e -
> njem postupku
BORBA UTORAK 11. OKTOBAR 1994.
EKONOMIJA
SRPSKA PRIVREDA IZMEĐU ZAUSTAVLJENE TRANZICIJE | OBNOVE SOCIJALIZMA
Trzisna drzava radnika i seljaka Dr Zoran Popov: U turbulentnim vremenima kakvo je ovo naše ne zna se ni ko je ko, ni šta treba da radi. „Ponašanje ključnih privrednih aktera je perverzno u odnosu na zapadne parametre“ Dr Predrag Jovanović: Uprkos transformaciji velika preduzeća
ostala su zavisna od države, a u onim drugim, privatizacijom nije, izmenjena upravljačka struktura a novi vlasnici, radnici i deonićari istovremeno, nisu zainteresovani za profit, nego za plate
Tanja Jakobi
„Ne dozvoljava. se- delovanje svih nelegalnih grupa koje se okupljaju oko političkih, sindikalnih ili drugih ideja u fabričkom krugu preduzeća“. Ovu naredbu potpisao je nedavno Miralem Džindo direktor „HIP Azotare”... Motivi formiranja drugog sindikata su stvaranje konfuzije, podele ljudi i cventualnih sukoba koji bi mogli dovesti do toga da „Azotara” višc ne pripada nama, da se bavimo sobom, a ne povećanjem proizvodnje i zarade, što bi u krajnjem dovelo do loših poslovnih rezultata i manjih zarada“. U potpisu: Mirko Muškinja, predsednik sindikalne organizacijc DP HIP Azotara. —
Dr Mihajlo Marković, mora biti ponosan, što i četiri godine pošto se činilo da je idcja ncpartijskog pluralizma zamrla, ima svoje sledbenike. I to kakve: prvi je, po mestu, jedan od stubova sistema, a drugi, njegov uobičajeni privezak. Akademik
Marković, njegova levo orijenti-
sana (mada idcološki suprotstavljena) koleginica dr Mirjana Marković, akademici Kosta Mi-
hajlović, Miloš Macura i Ivan ·
Maksimović ključne su intelektualnc snagc, kojc pod vođstvom guvernera Avramovića i uz klimoglav predsednika Srbijc, izgrađuju „idcalan porcski sistem“, „idealne odnose raspodele“, „društvo socijalne pravdc“, ili još malo drugačije državu radnika i seljaka, na tržišnim osnovama.
Sve berbe u ruci države
Jedan vokabular, potisnut u poslednjih par godina u korist manje ili višc ostvarene namerc da se na ruševinama socijalizma izgradi moderno demokratsko društvo, i jedna duboko utemeljena praksa, zamagljena ratnom ncsrcćom, hiperinflacijom i blokadom, ponovo se nude kao prcstižni društvcno ckonomski koncept za Srbiju. Nedavni talas štrajkova u Rakovici i njegove rezultate dr Aleksandra Pošarac iz Instituta ckonomskih nauka opisuje kao „ravnotcžu straha izmcđu radnika i vlasti“ i „paternalistički odnos državc prema radnicima koji se instrumentalizuje u politi-
stituta za političke studije tvrdi se suština štrajkova, proteklih nekoliko godina znatno razlikuje od onih ranijih: „Od Trbovlja 1957. godine u 90 odsto slučajeva glavni zahtevi štrajkača su plate, ali to ne treba da zavarava. Štrajkači u IMT tražili su pravo na rad i promenu poslovodstva. To je zahtev za korenitom promenom postojećih društveno ekonomskih uslova, i u tom smislu ovi štrajkovi imaju konotaciju političkih štrajkova“.
Pojmovni okvir u koji mr Oskar Fodor, ministar u vladi Srbije, stavlja protekle štrajkove sasvim jc drugačiji: „nadgradnja različitih struktura počev od vlade, komore, NBJ itd. pod pritiskom je pristala na to da se beogradskom mctalskom kompleksu obezbede pare... na teret drugih učesnika u sistemu. Vlada je, po Fodorovim rečima, pri-
· mila neka uveravanja i neke do-
kazc da ćc proizvedena roba biti prodata i naplaćena „međutim pare su podeljene u plate, pa su i porcd toga štrajkovi u nckim kolektivima nastavljeni“. ~
„U nekim velikim kolektivima politika je duboko umešana i kroz partijski obojeno dclovanje različiti sindikati izazivaju ncrede u fabrikama“ — smatra mr Fodor.
— Teza o apolitičnosti sindikata nije ni istorijski ni faktički tačna jer sindikat jeste i politička organizacija, ali se od političkih stranaka razlikuju utoliko što joj interes nije osvajanje, nego uticaj na političku vlast ijkaže dr Marinković. — Borba modernih sindikata ne ograničava se na plate i revandikativnc zahteve, nego svaki sindikat utiče na strategiju socijalno ckonomskog razvoja. |
Zašto su ipak sindikati u IMT, ali i u „Loli“ i nekim drugim preduzećima tražili promenu poslovodštva, otvaranje novih proizvodnih programa, izmcnu organizacije korporacije, kad je to stvar vlasnika preduzeća?
— la postoji konkretan poslodavac u liku akcionarskog društva, dofinisan “vlasnik koji ima većinu deonica i finansijsku kontrolu onda bi situacija bila Jasna i radnici bi znali kome da se obrate. Radnici se obraćaju državi nc zato što živc u neznanju već upravo Zato Što su U US-
ci“. Dr Darko Marinković iz In- lovima društvcnc svojinc kartc
CJ
ц =
но 5 но a ri Hi с) o ——— Hr] r_H ra ПА А OCE | [ _1% И О РА Oj ЈА] КИ 16 КЕ са
svih problema u rukama države — kaže dr Marinković.
„U turbulentnim vremenima kakvo je ovo naše ne zna se ni ko je ko, ni ko šta treba da radi“ — kaže dr Zoran Popov. „Sindikat čiji su članovi kapitalisti (vlasnici deonica) ponaša se onako kako bi trebalo da se ponaša država i štite radnike, a država koja jeste vlasnik, ali ne i upravljač u tom preduzeću ponaša se kao kapitalista i pokušava da otpusti radnike. U odnosu na plate, vlasnici (radnici) suprotno normalnoj intenciji, pokušavaju da ih povećaju, a država
da ih smanji. Reč jeo tome da je ·
ponašanje ključnih aktera perverzno u odnosu na одроуагајиće zapadne parametre“ — kaže dr Popov.
Vaskrsenje zakona o udruzenom radu
— Velika preduzeća od interesa za državu transformisana su u deoničarska društva, ali budući da dobijaju velike subvencije, jasno je da su zavisna od države,
da ona ima uticaja na njihovu poslovodnu politiku i da direktori tih preduzeća uvažavaju stav političkih struktura. Zato su veliki sistemi ostali ono što su bili i ranije uprkos transformaciji — kaže dr Predrag Jovanović iz Ekonomskog instituta. — U onim drugim preduzećima koja ne dobijaju pomoći u kojima je došlo do privatizacije, najčešće se zadržala ista upravljačka struktura, mehanizam upravljanja nije promenjen, a novi vlasnici, deoničari i radnici istovremeno, nisu zainteresovani za profit, već za plate.
Jedan od odgovora na pitanje zašto se to dogodilo je i priroda „internog deoničarstva“, ali i spoljno okruženje koje je onemopućavalo profitnu orijentaciju. Cak je i zakonom, dok traju sankcije zabranjeno isplaćivanje dividendi — kaže dr Jovanović.
• — To ne znači automatski da su
akcionari bili oštećeni, ali zbog nerazvijenosti tržišta hartija od vrednosti, oni su i tako bili onemogućeni da realizuju kapitalne dobitke.
Objašnjavajući kako se moglo dogoditi da deoničari „Jugoeksporta“, „Veleprodaje“ i nekih drugih „mešovitih preduzeća smene svoje rukovodstvo na klasičan samoupravljački način, a potom u istom maniru zatraže i pomoć od vlade, dr Dragor Hiber, docent na Pravnom fakultetu, kaže da je bitan razlog takvog usmerenja nedostatan i krnji pravni sistem i nepostojanje mehanizama zaštite manjinskih prava ili manjinskih paketa deoničara. S druge strane, privatizacija je išla u tom pravcu da posredno ili neposredno menadžment ima kontrolu u skupštini deoničara.
— Mi nismo prošli onaj kritičan korak ni u privatizaciji, ni u svojinskom oblikovanju. U uslovima “radničkog deoničarstva kad se radnik istovremeno pojavljuje u funkciji vlasnika kapitala, deoničara, poslodavca i radnika, a pritom nijedno preduzeće ne odbacuje profit, živi se od radničke, a ne vlasničke funkcije — kaže dr Hiber.
— Radnik pritisnut menadžmentom, koji kod nas ima mnogo šira ovlašćenja nego u većini drugih zemalja, ne vidi sebe kao vlasnika kapitala, a sporove u preduzeću doživljava na relaciji radnik — menadžment i otuda i razrešenje tog spora vidi u klasičnoj zaštiti prava radnika i obraća se pogrešnom zaštitniku-državi. Budući.da kod nas privatizacija nije izvršena do kraja, vladi se (pogotovu posle revalorizacije) pruža mogućnost da reaguje štiteći „društveni interes“. Budući da je s normativne strane potpuno nejasno koji zakoni se odnose na privredu i na društveno ekonomsku sferu. U još važećem Zakonu o preduzećima, donetom još u Mikulićevom mandatu piše da se njime stavljaju van zakona sve odredbe Zakona o udruženom radu, ali pitanje je li on derogiran ili nije, ostaje. Obrazloženje o zaštiti društvenog interesa i uvođenje Dprivre-
menih mera u neka preduzeća, - pokazuju da je Zakon o udruženom radu „još na snazi“.
„Uzroci ovakvog stanja su dublji: u tranziciju se pošlo pre drugih zemalja, ali malim korakom i onda stalo“ — kaže dr Hiber. {Suira: Prezir prema svojimi)
KONFERENCIJA ZA ŠTAMPU U VLADI SRBIJE O REVALORIZACIJI | BUDŽETU
„Zuašficeni i deonicarski i društveni kapital“
Preduzeće koje je u dosadašprivatizacije imalo 70 deoničarskog kapitala i 30 posto društvenog, розје ргmene pravilnika o revalorizaciji, biće 70-· odsto u društvenom vlasništvu, a trećinom u deoničarskom. Ovaj ogledni primcr iznct jc na konferenciji za štampu u vladi Srbije, ali je i porcd toga ministar finansija Dušan Vlatković insistirao na tome da se zakonodavac trudio da ostane u okvirima zakona-i da Pravilnik o načinu revalorizacije vrednosti društvenog kapitala koja je utvrđena u postupku pretvaranja društvene svojine' u druge oblike svojine i vrednosti upisanih deonica odnosno udela (kako glasi puno ime pravilnika), in-
terveniše samo u domcnu „ispravke vrednosti“ i jednako tre-. tija i deonički i društveni kapi,
tal. „Ne stoji optužba da se na štotu dconičarskog kapitala po-
· većava društveni“ bio je izričit
Vlatković, mada jc ncsporna či-
•
Хајат
Vlada Srbije obezbedila je u budžetu 24 miliona dinara za isplatu obaveza po Zajmu za privredni preporod Srbije. Vlada se odlučila da revalorizuje dinarske uloge zajma da bi povratila poverenje u štednju i banke isplati ih jednokratno a primena utvrđenih koeficijenata revalorizacije, podići će dinarske uloge „na 70 odsto realne vrednosti“ kako je rečeno u odnosu na kurs nemačke marke. Devizni deo zajma zaštićen je deviznim klauzulama i za njegovu otplatu predviđen je i obezbeđen novac, delom u dinarima i delom u devizama. ; па
а А Ја чв Да Де
njenica da će posledica primene revalorizacije kod privatizacije u 1993. godini svesti deoničarski kapital na promile i neka preduzeća gotovo potpuno vratiti u društvcno vlasništvo.
U slučaju jednc drugc firme
_ koja je privatizaciju obavila de-
lom po saveznom, a delom po republičkom zakonu, (takvih ukupno ima 280) primena pravilnika. pokazala jc ovakav cfekat: рге перо što su ušli u proceš privatizacije po republičkom zakonu dconičari su držali 70 odsto, kapitala. Potom se i sa prcostalih 30 odsto ušlo u privatizaciju po republičkom zakonu, ali budući da je ta uplata potpuno oberzvređena, odnos kapitala je ostao isti, kao da zaposleni taj deo deonica nisu ni otplaćivali. Moguć jc i sasvim suprotan slučaj, rečeno je na jučerašnjoj konfernciji, za štampu, da kod
onih preduzeća koja su ušla u proccs, privatizacije po заме2nom zakonu, a revalorizaciju su vršili na kraju godine dođe do delimičnog povećanja udela deoničkog kapitala u odnosu na društveni — ali takvo predužeće u praksi nije za sad nađeno.
Osnovni princip je da se društvcni kapital revalorizuje do dana uptiate deonica, a deoničarskı kapital takođe od dana uplate deonica, a ne od upisa. lako se sa donošenjem pravilnika kasnilo, a on sadrži niz komlikovanih obrazaca i šumu koeficijenata, rok za obavljanje celog posla je i dalje 15. novembar. Deoničari takođe treba da odluče da li hoće (i mogu) da nastave sa otplatom deonica i prcko Službe za platni promet sva dokumenta proslede Agenciji.
Prema rečima Vlatkovića,
Agencija će napraviti štih probu, ,
da li su preduzeća postupila po uputstvu, pa ako se utvrdi da nisu, ići će na masovnu kontrolu. lako je pritisak da se zakon o revalorizaciji privatizacija donese, i glavno. obrazloženje u skupštinskoj raspravi bilo, da se spreče malverzacije i otimačina, ministar Vlatković decidirano je rekao: da je do ovakvog postupak došlo „ne zbog malverzacija, već zbog slabosti zakona, i da ni na koga ne treba baciti ljagu“.
Zaključno sa 30. septembrom, ostvareno je 67 odsto planiranih prihoda u budžetu, a krediti NBJ korišćeni su u iznosu od 155 miliona dinara, iako je bilo dopušteno da oni dostignu cifru od 623 miliona dinara. Posezanje za primarnom emisijom međutim neće biti potrebno iz dva razloga: zbog restrikcija na planu zarada i, dclimično, materijalnih izdataka. YT, JAKOBI