Borba, 17. 12. 1994., S. 11

Ко ! Како sudi ratnim zločincima iz bivše Jugoslavije

Bojana Oprijan Ilić

elika je zabluda da forsiranje suV đenja za ratne zločine počinjene na

teritoriji eks Jugoslavije, podrazumeva tek puko insistiranje na zadovoljenju „formalne“ pravde: istragu, ispitivanje i osudu onih koji su ih počinili. Otvaranje „konkursa“ za mesta na optuženičkoj klupi, ako nije, moralo bi pre svega da znači preispitivanje savesti savremene (ne)civiliza-

U potrazi za (ne)poznatim krivcima

Prva optužnica u Hagu podignuta je protiv Dragana Nikolića Jenkija, u haškom Tribunalu očekuju izručenje Dušana Tadića, uhapšenog u Nemačkoj, pred Vrhovnim sudom Austrije naći će se, u ponovljenom procesu, Duško Cvjetković, Refik Sarić je u Kopenhagenu osuđen na osam godina, Dušan Vučković Repić je prvi optuženi kome se sudi u SR Jugoslaviji. Bosanska Vlada optužuje Generalštab JNA, Karadžića i još 15.000 osumnjičenih, hrvatska štampa piše o 157 Hrvata čija se imena već nalaze u Hagu... Pravda se, kažu stručnjaci, ipak kreće puževim korakom

cije, snažnu poruku i pouku za budućnost, pretvaranje papirnate zaštite ljudskih prava u onu opipljivu i stvarnu. O tome se već mesecima piše i govori na sve strane, a u četvrtoj godini od kako je započeo rat, od „reči do dela“, ocenjuju stručnjaci, kreće se puževim korakom. Koliko je, dakle, za zlodela protiv čovečnosti i čovečanstva do danas „prozvanih“ u domaćim, međunarodnin: i sudnicama širom sveta?

Prvi procesi

Nema sumnje da najveće interesovanje (a za mnoge verovatno i „noćnu moru“) izaziva međunarodni Tribunal za ratne zločine počinjene u bivšoj SFRJ. Uz razumljive teškoće u prikupljanju podataka, težnji ka temeljnoj istrazi i (ne)mogućnosti da se krivci dovedu gde im Je i mesto ovaj, ad hoc Sud, do sada je obelodanio jednu optužnicu i uputio još jedan zahtev za izručenje već okrivljenog pred nemačkim pravosuđem. Za početak, vrhovni {tužilac haškog suda Ričard Goldston optužio je i izdao nalog za hapšenje Dragana Nikolića „Jenkija“. Njemu se „na dušu“ stavljaju teš*a nedela, kršenje pravila ratnog prava uključujući i ona predviđena Ženevskim konvencijama: zločini protiv civilnog stanovništva, smišljena ubistva u logoru Sušica, nehumano postupanje i fizičko zlostavljanje, nezakonita zatočenja. Kako statut Tribunala ne predviđa suđenje u odsutnosti tužilac Goldston je uputio bosanskoj Vladi i „administraciji bosanskih Srba na Palama“ poternicu i nalog za hapšenje Dragana Nikolića. 5

Međunarodni sud izdao je takođe, 8. novembra ove godine nalog za izručenje

Prvo suđenje u SR Jugoslaviji: Dušan Vučković Repić, optužen za raine zločine,

Nevini moraju doznati krivce: Izbeglice

vše SFRJ. U međuvremenu, na poternici Interpola našao se ı Zeljko Ražnatović Arkan kome se pripisuju slična dela.

izvan eks Jugoslavije započeto je 20. oktobra u Salzburgu (Austrija) prvo suđenje za ratne zločine izvan Jugoslavije Dušku Cvjetkoviću okrivljenom zbog genocida, ubistva i podmetanja požara u bosanskom selu Kućica. Ovih dana taj proces je okončan, kako je saopšteno — bez odluke nakon što je sudija Ekehart Cizel poništio presudu porote. Prema izjavi ovog sudije „porotnici su pogrešili“ a slučaj je prosleđen dalje — Vrhovnom sudu u Austriji. Ko su „krupnije zverke“

U Danskoj, Kopenhagenu, pred porotu je 7. novembra ove godine izveden Refik Sarić. Tužilac ga je teretio a sud osudio na osam godina robije za teška nasilja u hrvatskom logoru Dreten, u blizini Mostara. Prema nezvaničnim najavama slični procesi očekuju se i u Švajcarskoj i Norveškoj. Treba naglasiti da se nacionalna zakonodavstva mahom obavezuju na saradnju sa Međunarodnim sudom, što većinom podrazumeva i obavezu ekstradicije. lluzorno bi, naravno bilo, očekivati da će se svi optuženi za ovu vrstu delikata smestiti na „hašku klupu“. Prvo, jer će se Tribunal okrenuti „krupnijim zverkama“ ili onima koji „mnogo znaju“ da bi mogli pomoći otvaranju novih dosijea. Il drugo, iz tehničkih razloga — kapacitet ovog suda, naime, ograničava broj budućih procesa i rad na njima.

Razloge usporenog rada međunarodnog Tribunala u velikom delu treba tražiti i

uoči početka procesa u šabačkom Okružnom sudu

Dušana Tadića osumnjičenog za brutalna mučenja i usmrćivanje najmanje deset zatvorenika logora Omarska. Nemačka, gde je Tadić uhapšen izručiće ga, po svoj prilici, u februaru naredne godine, pošto prethodno izmeni vlastiti zakon. U ovoj zemlji se, inače, traga za još 51 osobom osumnjičenom za ratne zločine na tlu bi-

u teškom uspostavljanju saradnje sa novostvorenim zemljama koje jesu ili „nisu“ učestvovale u krvavoj jugoslove::skoj drami. Zaklanjajući se iza sopstven:F paragrafa, Vlada SRJ već se otvoreno odupire gotovo svim njenim vidovima: od :strage na svojoj teritoriji do eventualnog izručenja |ugoslovenskih državljana. Umesto toga, a

OIAOyOy Plej

slično je i sa ostalim bivšim republikama, uporno se zaklinje u autoritet domaćeg pravosuđa ı navodnu volju da rukom pravde posegne za počiniocima ratnih zločinaca naseljenih ili useljenih u SRJ. Uz neprestano ubeđivanje da narod pravilno veruje U ono šta želi da veruje – a to je da „među nama nema zločinaca“ — od velikih obećanja o „časnim dostignućima“ u deobi pravde pred Nacionalnim sudom našao se prvi i do sada jedini (a da je o tome javnost gromoglasno obaveštena) okrivljeni za ratne zločine. U šabačkom Okružnom sudu Dušan Vučković zvani Repić odgovara pred sudskim većem a posmatrači ovog procesa tvrde da je reč o „mlakoj optužnici“ u kojoj tužilac, na n-koliko mesta napominje da je Vučković kao dobrovoljac išao u Bosnu „kako bi pomagao srpskom narodu“. O tome koliko je javnost zainteresovana za takve procese najbolje govori jedna TV anketa u kojoj nijedan od slučajnih prolaznika relativno malog Sapca istog dana nije imao pojma kome se i zbog čega sudi!

Čekajući poziv u Hag

Po mišljenju pravnih eksperata neke optužnice, kao one u Sremskoj Miirovici protiv četvorice srpskih dobrovoljaca, |jednostavno su drugačijim kvalifikovanjem ratni zločin prekrojile na krivično delo ubistva iz niskih pobuda. Reč je o okolnostima u kojima je ideja o pritiscima na nesrpski živalj, kako bi se iselili „urodila“ ubistvima kompletnih porodica druge nacionalnosti. Svaka od nekadašnjih republika upokojene SFRJ, pokazivala je „dobru volju“ da sudi zločincima, naravno, onima „sa druge strane“. Tako je, podsetimo, svojevremeno otvoren proces u beogradskom Vojnom sudu grupi iz Borova Sela i Vukovara a okončan je razmenom, u vreme premijera Milana Panića. Kome Je od ovdašnjih ili tamošnjih osumnjičenih postupak nastavljen u matičnoj zemlji podataka skoro da nema. U ovom trenutku poznato Je, prema ne sasvim proverenim podacima, da je u Hrvalskoj za ratne zločine osuđeno 107 osoba većinom pripadnika JNA i „paravojnih srpskih formacija“. Sto se tiče suđenja u ovoj Republici, poznati slučaj Mihajla Hrastova, policajca karlovačke policije okrivljenog da je na Koranskom mostu ubio 13 vojnika JNA ali je zbog sumnje da je reč o duševno bolesnoj osobi Okružni sud u Karlovcu odlučio da ga uputi na neuropsihijatrijsko veštačenje.

Hrva:ska, međutim, prema dosadašnjim javnim opredeljenjima priznaje Međunarodni sud u Hagu kao ı njegov prioritet nad nacionalnim pravosuđem. U tamošnjoj štampi, doduše, prilično neupadljivo, zabeleženo je ı da se u Hagu nalaze imena 157 Hrvata osumnjičenih za ratne zločine. U međuvremenu ı Vlada BiH (Institut za istaživanje zločina protiv čovječnosti) o ovom pitanju se izjasnila spiskom od čak 15.000 osumnjičenih u koje Je uvrstila nekadašnji Generalšfab JNA, Karadžićeve formacije i samog Karadžića.

Sigurno je da će „sudski pozivi“ za teška dela protiv čovečanstva mnogima biti uručeni. Drugo je pitanje kada će ko doći na red. Ne treba se, međutim, rugati poslovici „o pravdi sporoj ali dostižnoj“. Nevini, naime, moraju doznati krivce — imenom i prezimenom.