Topola, 01. 01. 1900., S. 563
internčcio (internic.) onis, f [inter-neco] pokolj , poraz, exercitus, hametom potučena; civium; ad internecionem deleri, sasvim-; Lucerini ad i. caesi; illa bella, quae ad internecionem (na život i na smrt) gesta sunt; ad i. adducere gentem; prope ad i. gente ac nomine Nerviorum redacto; f ad i. persequi, internecivus (internecin.), adj. [internecare] krvni, zato ran, bellum; (Just.) odium, inter-ngco, 1. poklati, potući, uništiti, hostes, jedn. Plaut. Amph. 1,1, 34. * inter-nScto, 3. vezati, fibula crinem auro, zlatom veže. inter-ulteo, 2.(Curt.) pro sijevati, prosjaivati, probijati, qua sidera internitebant; internitente lucis fulgore; gemmae internitentes, caeli fulgor internitens, internodium, ii, n. [inter-nodus] (prelkl. ipjesn.) prostor među dva zgloba. inter-nosco, novi, —, 3. razabirati, razaznavati, razlikovati, geminos; visa vera sint an falsa; secerni blandus amicus a vero et internosci potest; ( Hor .) i. mendacem verumque amicum, inter-nuntlo, 1. preko posrednika raspravljati, s quaest. indir., L-iv. 42, 39. 4. inter-nuntius, ii, m. i - tia, ae, f. posrednik, posrednica. internus, adj. [intra] unutarnji, domaći, * arae; -J- discordiae; f bellum; f supst. interna, orum, n. domaći poslovi. in-t6ro, trivi, tritum, 3. udrobiti, poslovne. (Tac.) tute hoc intristi; tibi omne est exedendum. interpellatio, onis, f. [interpello] prekiddnje, smetanje, zapreka, in literis sine alia interpellatione versari; f opportuna, interpellator, oris, m. [interpello] prekidač, smutljivac, sine interpellatoribus, inter-pello, 1. 1) presjeći rij eo, prekinuti, zaletjeti se u riječ, prigovoriti, crebro dicentem; loquentem ducem; interpellando trahere tempus; pregn. (jedn. Oie. Verr. 2,1, 28.), navesti kao prigovor , quod interpellavit Hortensius. 2) uopće: priječiti, smetati, zaustavljati, prekidati, alqm injure suo; comitia, victoriam, osujetiti; -f- otium bello; tota res bello interpellata; j satietatem epularum ludis; i s ne, (Brui. u Cie. ep.) quominus; sinf, quantum interpellet inani ventre : diem durare, t. j. koliko je dosta, da ustrajem itd., jedn. Hor. sat. 1,6, 127. 3) j napadati, navaljivati na koga m olbama ili pita- : njima. interpolis, e, [inter i polio] glačanjem ponovljen, iskićen, veteres mulieres, Plaut.
inter-p6lo, 1. [inter-polio] (o suknaru): snova ; ugladiti, uglačati, togam praetextam, nanovo urediti, i. tabulas iskriviti. inter-pono, p6sui, pfisitum. 3. 1) staviti, metnuti, položiti što među što, pilas, elephantos; -j- pedites turmis; j- levem armaturam inter equites; -}- rege interposito, umiješavši kralja; f interposita locorum iniquitate. Napose: uplesti, umetnuti u govor, nullum verbum ; ne inquam et inquit saepius interponeretur; također umetnuti, menses intercalares. 2) tp. a) o vremenu: puštam, da mine, prođe, pas. proći među..., spatium ad recreandos annos; spatio interposito, iza nekoliko vremena; paucis diebus interpositis, nakon itd.; interposita nox. b) dopustiti, da se što dogodi , da što nastane, moram, zavući, zategnuti; nullam moram insequendi Antonium, up otrij ebiti svaki čas, nullam moram, quin, ni časa ne pbčasiti itd.; tridui morft interposita, oklijevajući tri itd.; neque ulla belli suspitione interposita, budući da nije bilo nikakve sumnje; nulla dubitatione interposita; -j- non longa cunctatio interponitur; i. operam, studium, laborem, uložiti, e) posredujući ili priječeći dopustiti, da se što dogodi, učiniti, da se što dogodi; napose: navesti kao razlog, odrediti, upotrijebiti kao izliku, i lice koje uplesti, pozvati za posrednika, pomoćnika, učesnika, svj e dok a, judicium suum, edictum ; decretum; auctoritatem; multas querelas de re publica; fidem suam in alqd, -J- in alqa re, zadati riječ tako reći kao zalog; također fidem reliquis (dat.) i., omni fide interposita; fidem publicam (zadati), jusjurandum i; interposita causft, pod izlikom; inter judices, testes, accusatorem; se interponere, po sr edo vati , umij es at i se, urinuti se, se in pacificationem, se bello; -j- se scriptis Caesaris; se audaciae alcjs, protiviti se, oprijeti se; aps. se i. d) iskriviti, (umeoima) ili podmetnuti, rationes populorum, Cio. Verr. 3, 75, 175.; interpositi sunt gladiatores „pbdmetnuše (t. j. Sula) gladijatore, t. j. ljude namijenjene ad caedem ac tumultum, izdavače za gladijatore“. onis , j. [interpono] umetanje, ifpletanje, certarum personarum, jedn. Cio. de inv. 1,6, 8.; napose: um et an j e riječi u spis već gotov, una; -j- novorum, interpositus, m. [interpono] dolazak među što, interpositu terrae, (među sunce i mjesec) jedn. Cic. n. d. 2, 40, 103.; sr. interjectus, interpres, etis, oomm. 1) upr. posrednik govornik, odt.posrednik, pacis; judicii corrumpendi; * divum, o Merkuriju; * harum curarum, uzročnica ljubavne muke, o Junoni,
551
internecio—interpres