Arhiv UNS — Kultura

KENTAKI ŠARM, ATIČKO SUNCE I 100% DESTILOVANOG DUHA

»Njujork Tajms«, u svom neđeljnom pregledu knjiga. doneo je prošlog meseca preko cele stranice sledeću reklamu; »Kentaki šarm, atičko sunce i 100°/o destilovanog duha čine knjigu »To mi je nerazumljivo« (»It’s Greek to me«) od gospođe Vili Snou Etridž. Neukrotivi autor knjige »Prasence je ostalo kod kuće« opisuje svoje smelo putovanje kroz slavu i gerilu Grčke.« Reklama je prosuta iz čašice za koktej, a na dnu stranice, u jednora uglu, nacrtana je i hrabra gospođa Vili S. Etridž sa prćastim nosom. Slava Grčke, o kojoj se u reklami, t.o su Caldaris i njegova žena, kraljevska porodica i monarhofašistička vojska. Gerila. to gu jedinice Narodno-oslobodilačke vojske Grčke, a pisac knjige, gospođa Etridž, jest ni manje ni više žena Mark Etridža, američkog pretstavnika u Balkanskoj komisiji Ujedinjenih nacija, kcia je prošle godine boravila u Grčkoj. Gospođa Etridž došla je u Grčku u prazničkom raspoloženju, da bi se našla sa svoiim gospodinom mužem i odmorila se od dosade i nerada. Prve stranice knjige počinju detaljnim opi- - '

som odličnih i ukusnih grčkih jela u koiim ie uživaia prilikom zvaničnih ručkova i večera, koje su grčki monarhofašisti priređivali u čast njenu i njenog muža. Glad. od koje strađa grčki narod, gospođa Etridž naravno nije pomenula ni jednom reči. DaIje, gospođa Etridž »iskreno i srdačno razgovarala je sa kraljicom o romantičnoj Ijubavi kraljičinoj i kralja Pavla« i vredno zabeležila »mnoge planove kraljevske porodice za humamtarne i ekonomske reforme u Grčkoj«. Gospođa Caldaris joj je govorila o ogromnoj populamosti koju u Grčkoj i u svetu uživa njen muž, gospodin Caldaris, a od nekog berberina, koji je nekad radio u Njujorku, saznala je za komuniste i za grčke seljake. Elena Angelopulos, nameštenica američkog Crvenog krsta, bila joj je vodič po Grčkoj i joj kako mrzi gerilce, »jer ih plaćaju komunisti«, a jedan mladi čovek tvrdio je da u Grčkoj vlađa potpuna sloboda i da komunisti mogu nesmetano da se kreću ulicama. U kratkim potezima opisala je zatim gospođa Etridž svoj u Bugarskoj i Jugoslaviji i »dramatični doživljaj« u Buljkesu, gde su grčke

izbeglice vikpli: »Napolje sa Amerikancima!«. U Beču je našla nekoliko pukovnika američke okupacione vojske koji su vodili »ugodan, veseo život« i »bili debeli kao krave u Teksasu«, a zatim je sa komisijom uvek u izletničkom raspojoženju pošla u Žepevu, gde je zaključeno ?đa su Albanija, Bugarska i Jugoslavija pomagale grčke partizane«. S tim zakijučkom završio se izlet gosrjpdina Mark Etridža, a iscrpio se i 100% destilizovani duh njegove gospođe »neukrotivog« autora knjige »Prasence je ostalo kod kuće«. Kako joj je i do kraja putovanja sve ostalo nerazumljivo, gospođa Etridž je i svojoj najnovijoj knjizi đala odgovarajući naslov: »To mi je nerazumljivo«. Svojom ispovešću ona je uspela đa popuni galeriju žalosno komičnih figura koje su pretstavljale »grčku stranu« Balkanske komisije galeriju koju je kod nas duhovito opisao Oskar Đavičo u svojoj knjizi o grčkim partizanima. A što se tiče pr<»senceta, bolje bi bilO' da je ono i ovoga puta ostalo kod ’kuće. E. K.

ŠTA SU »BEST-SELERI«

»Best-seler« je novi pojam kojim je američki naein života »obogatio« zapadnu kulturu, i kpijiževnu kritiku. Književna kritika ne ulazeći u ocenu njenih merila znala je doskora samo za dobru i slabu knjigu, a knjižarstvo za knjige s većim i manjim tiražom. Međutim, američki smisao za poslovno i praktično ukinuo je ove »nepotrebne« razlike. Za američke biznismene pisanje knjiga, štampanje i izdavanje knjiga kritička ocena i kupovanje knjiga samo su različiti vidovi jednog istog poslovnog procesa: proizvodnje knjiga za tržište i gomilanje profita. U Americi se kaže da čovek vredi koliko ima dolara, a roba koliko se traži. Prevedeno na »književni jezik« to znači da se

(Izveštaj je zasnovan na podacima dobivenim od vodećih knjižarskih pređuzeća iz 22 najveća grada Ame-

đela zavisi od njegove prodaje. Kao svaka roba, i knjiga u Americi kotira se na tržištu, a pisci čije se knjige najbolje prodaju, to su »best-seleri«. Sve to nije šala ni preterivanje, ma đa za naše »nesavremene i zaostale istočnoevropske pojmove« ovakva književna merila izgledaju i varvarska i smešna. O pitanju »best-selera« u Americi se pišu knjige. Poslednjih meseci izašle su dve: »Pedeset godina best-selera« Alise Pein Haket i »Zlatne množine« Frank Luter Mota. Najreprezentativniji američki knjlževni časopisi donose recenzije i članke o »best-selejpma«, a nedeljne revije knjiga »Njujork Tajmsa«, »Njujork Herald Tribjuna« i drugih listoieljne rike. Prve četiri kolone pokazuju kako se kretala prodaja knjiga u toku jednog meseca).

Ko su »best—seleri«

U toku nekoliko poslednjih decenlja američka literatura dala je nlz knjiga od vrednosti. Dobar deo tih knjiga preveden je i na naš jezik 1 poznat je našlm čitaocima. Međutim, sve te knjige, koje ustvari sačinjavaju američku književnost dvadesetog veka, nepoznate su sastavljačima lista »best-selera« i ne kotiraju se. Zannteresovan čitalac uzalud bi na tim listama tražio knjige Drajzera (»Američka tragedija«, »Sestra Keri«, »Titan« i druge) ili Sinklera Luisa (»Bebit«, »Dr Arousmit«, »Covek koji je poznavao Kulidža«). Ni Epton Sinkler, ni Houard Fast ne nalaze se na tim listama, iako je za Fasta poznato da su pojedine njegove knjige, kao, na prlmer. »Građanin Tom Pein«, bile vrlo popularne u Americi. Umesto takvih knjiga na čelu liste »best-selera« nalaze se sasvim nepoznati autori kao Džen Struter (»Gospođa Miniver«), Elizabeta Goudž (»Zelena Dolfin ca«), čije su knjige premašile tiraž od 1,300.000 primeraka. Ili se na tira listama nalaze i kod nas po zlu poznate knjige Zene Greja, pisca petparačkih, kaubojskih romana sa Divljeg zapađa, Margarete Mičel i Dafne di Morie, pisaca mondenskih romana »Prohujalo s vihorom« i »Rebeka». Bilo bi pogrešno sucjiti na osnovu ovih lista o ukusu američke čitalačke publike. Već je rečeno da Fastove knjige nisu bile na listama »best-selera« iako je poznato da su neke od njih dostigle po đesetinu izdanja. Isto tako ni prošle godine, a ni ove, nije se pojavila na listi »best-selera« n! knjiga Sinklera Luisa »Kingsblad roajal«, ma đa je ona i svojpm tematikorh i umetničkom vrednošću široko zainteresovala američku čitalačku publiku. Sve ovo nije slučajno. Ni cena robi ne formira se u Americi na tržištu. pa se ni prodaja izvesnih knjiga ne ođlučuje na slobodnoj knjižarskoj pijaci. Velika izdavačka pređuzeća. rukovođeći se iskustvima dugodišnje prakse, sama odlučuju ko će biti »best-seler«. Kako se prave »best-seleri« Pod tim naslovom izišao je u reviji knjiga »Njujork Tajmsa« članak nekog Harvej Brejta, koji na osnovu podataka dobivenih od američkih izdavačkih pređuzeća, otkriva tajnu »best-selera«. Pb njegovom mišljenju ne postoji nikakvo stalno merilo, nego se ono povremeno menja prema planu samih izdavača. Pre ne-

koliko godina, na primer, dobro su se prodavale sve knjige kojp su govorile kako piše Harvej Brejt o Linkolnu, o lekai'ima i o psima, tako da je izdavačka formuia za »best-selera« u to vreme glasila »pas Linkolnovog doktora«.Sad se formula unekoliko izmenila i glasi: »psihoanaliza psa Linkolnovog doktora«. U okviru ove formule pisac, ako želi da postane »best-seler«, može da piše šta bilo i bilo na koji način: suvo, pretenciozno ili pseudo-poetski. Po Harvej Brejtu, glavno je da on to čini ozbiljno, da »poznaje« stvar o ko-

joj piše i da ima na umu da je osnovni zadatak pisca: da pomogne čitaocima da se oslobode straha od smrtl, straha od siromaštva i briga svakodnevnog života. Kad je takva knjiga napisana sve ostalo je stvar tehnike i posao izdavača. Izdavačko preduzeće hol«, na primer, lansirajuči knjlgu Tomasa Talismana »Mračni vetar«, uradilo je sledeće: Urednik preduzeća uverio s'e još jednom da knjiga odgovara formuli propisanoj za »best-selere«. Zatim je propagandno odeljenje preduzeća poslalo 1.500 pisama knjižarama u celoj zemlji, razaslalo 1.000 besplatnih primeraka knjige i u velikom broju knjižara zakupilo prostor u izlozima, Kad su pripreme bile završene, preduzeće je štampalo prvih pedeset hiIjada primeraka i utrošilo 20.000 dolara na reklamu. Heklame su izišle na celim stranicama najvažnijih listova u šest glavnih gradova Amerike (Njujork, Boston, Filadelfija, Cikago, Los Angeles, San Francisko) i u nizu manjih listova po manjim gradovima (Vašington, Atlanta, Klivlend, Detroit). Deset dana posle toga svi listovi bili su puni najpohvalnijih kritika u stilu: »Jedna uzbudljiva i dramatična knjiga« ili »Potresna i istinita Ijubavna istorija«. Ted Telen, veliki stručnjak za reklamu preduzeča »Kuondam«, uzeo je zatim posao u svoje ruke. Razaslao je još 500 oglednih primeraka i organizovao prijem za novinare, književne kritičare časopisa i radio-komentatore. Autora Talismana počeo je potom da voda po američkim gradovima i da ga pokazuje. U Klivlendu dao je Talisman izjavu za štampu, ceo dan je sedeo u jednoj knjižari i delio autograme, ručao s pretstavnicima poslovnog sveta i gradske uprave, čitao delove svoje knjige na radiju i na crkvenim zborovima, a u sinagogama govorio je o toleranciji. Sledećeg dana, ponovio je isti program u Detroitu samo što je ovde umesto o toleranciji govorio o »crvenoj opasnosti«. Dve nedeije docnije bilo je prodato već nekoliko stotina hiljada knjiga, Knjiga g. Talismana izbila je na listu »best-selera«, američka literatura dobila je novo »veliko« delo, g. Talisman postao je prekonoć »zvezda«, preduzeće »Kuondam« zgrnulo je velike pare, a i stručnjak za rekla: m Ted Telem video je verovatno neku vajdu. Samo, čitaoci knjige već posle deset dana nisu mogli više da se sete šta su pre nekoliko dana pročitali. E. K.

Grčkim borcima za slobodu

Pamtim dane muka četrdeset prve i oganj što vaše, naše spali kuće; pohod osvajača i naci-parade, goreinu poraza i dah mržnje vruće, drugovi i braćo, sinovi Jelade! Pamtim vesti prve, suze radosnice koje same đođu, naviru u tami; vesti koje stignu ko prolećne laste: đa ste i vi s nama i da nismo sami, i radost što bukne i ko plima raste. Pamtim dane boja, slavom ovenčane, mukotrpni život i put ka sjobodi. Na razvršju ovom besnele su horde, al’ brod im je drhto na ngmimoj vodi, mesto roblja, tuđin nađe borce gorde. I Decembar pamtim, Skobijeve trupe, izdaju i podlost, snažni grč Atine; tulnl vrisak majke u svitanju dana i bol koji nikad neće da umine; šest hiljada mrtvih bezbroj teških rana!.. I slušam; još tutnjem odjekuju strane, i još i još borci odlaze u brda; val za valom teče u planine sive. I još žare, pale najamnička krda: O, gruni bujico grčke ofanzive! Ne. vi niste sami, drugovi i braćo! I uzalud ujed hijena s Volstrita! Ko biljke, ko cveće iz tla zemlje mlade slobođa se rađa, poput vlat ; i žita, iz krvi i patnji slobodne Jelade!

Tanasije MLADENOVIC

600 godina Karlovog univerziteta

Sedmog aprila, Karlov univerzitet u Pragu proslavlja 600 godišnjicu -svog osnivanja. Praški univerzitet bio je prva visoka škola u Srednjoj Evropi i ođ samog početka postao je žarište naprednih težnji pokreta reformacije u ovom delu Evrope i kolevka češke nacionalne kulture. Pod uticajem žive delatnosti njegovih profesora, koji su ujedno bili i istaknuti pretstavniI ci književnog stvaralaštva tog vremena, češki j.ezik u 14 veku sve više prodire u književnost i potiskuje latinsjki i nemački, koji su dotJe gotovo isključivo važili kao književni jezici. Najistaknutiji profesor tog vremena na Karjovom univerzitetu bio je Jan Hus, veliki češki reformator i osnivač češkog književnog jezika. Hus, koji je 1402 zbog svojih zasluga izabran za rektora, oštro je istupao protiv obesti katoličkog sveštenstva i feudalnog viaokog plemstva, protiv bezobzirnog ugnjetavanja i iskorišćavanja kmetova. On je govorio i pisao jezikom kojim je govorio narod. U svojim knjigama stvorio je pravopis koji se, sa malim izmenama, zadržao do danas, Tako je, delatnošću Jana Husa i njegovih učenika i sledbenika, Karlov univerzitet postao žarište pokreta reformacije koji je zahyatio češki narod i poveo ga u borbu za osjobođenje ispod feudalnog jarma. Istovremeno, Karlov univerzitet postao je i rasadnik češke nacionalne kulture i vaspitao je čitav niz značajnih pisaca i naučnih radnika. Po§le sloma samostalne češke đržave, u đoba protivreformacije i žestoke jezuitske inkvizicije, kada je, posle husitskih ratova, Ceška potpala pod vlast Habsburške dinastije, Karlov univerzitet pretvoren je u nemački institut i postao je oruđe u rukama katoličke crkve za ugušivanje češke kulture i za širenje nemačkog uticaja. Ali, sva inkviziciona sredstva i ugnjetavanje nisu bila u stanju da uguše i bace u zaborav svetle tradicije Karlovog univerziteta lučonoše naprednih ideja. Baš u to vreme, na njemu su delovali znameniti naučnici, matematičari i astronomi, kao što su bili Tiho de Brahe i Johan Kepler. A nije se mogla uništiti ni češka nacionalna kultura, čije su temelje udarili Jan Hus i njegovi učenici. Nju je negovao i dalje razvijao krug mislilaca, poznat pod imenom »Jednota bratrska«, a u vreme najžešće protivreforniacije, Hu-

sove ideje nastavljali su češki emigrarlti, čiji je najizrazitiji pretstavnik Jan Amos Komenski. Na prevodu biblije, gramatici i drugim književnim i naučnim delima pretstavnika »Jednote« i emigranata vaspitavali su se i učili krajem 18 i početkom 19 veka prvi borci za oslobođenje češke kulture od germanizatorskog uticaja. Pod pritiskom sve snažnijeg nacionalnog pokre.ta, krajem 19 veka, austriska vlada odobrila je da Sp na Karlovom univerzitetu, posle vise od 200 godina, ponovo otvore i češki fakulteti. Oko univerziteta okupili su se kulturni i naučni radnici, i on je ponovo, kao u doba svog osnivanja, postao centar češke nacionalne kulture. Među prvim profesorima na novootvorenom češkom univerzitetu bili su i T.G. Masarik, docniji prvi pretsednik Cehoslovačke Republike i istaknuti naučni i politički radnik, sadašnji ministar prosvete, dr. Zdenjek Nejedli. Za vreme hitlerovske okupacije, nemački fašizam brutalno se ustremio na slobodarski Karlov univerzitet. 17 novembra , 'l939 pod nacističkim mecima pali su njegovi studenti koji su

javno manifestovali za slobođu i«nezavisnost Cehoslovačke Republike. Nacistički okupatori zatvorili su Karlov univerzitet i sve ostale visoke škole, a profesori i studenti upućeni su delom na prinudni rad u Nemačku, đelom u koncenti»acione logore, odakle se mnogi nisu vratili. Posle oslobođenja Cehoslovačke, Karlov univerzitet, definitivno očišćen od nemačkog uticaja, nastavio je ono delo, radi koga je pre 600 godina osnovan rad na širenju kulture i nauke, na izgrađivanju nacionalnog kulturnog života. A naročito sada, posle pobede demokratskih snaga i učvršćenja narodne demokratije u Cehoslovačkoj, Karlov univerzitet stavio je sebi u zadatak da kroz naučni rad doprinese jačanju i produbljenju bratske sarađnje slovenskih i svih slobodoljubivih naroda. A jedan od njegovih najistaknutijih profesora, dr. Zdenjek Nejedli, poznati antifašista, postao je ministar prosvete u novoj vladi Klementa Gotvalda,_ njegov saradnik u borbi za učvršćenje narodnodemokratskih načela i na polju prosvete, u školama i na univerzitetu. o.c.

Kongres mladih književnika Čehoslovačke

Mladi književnici Cehoslovačke održali su od 13 do 18 marta kongres na kome su raspravljali o aktuelnim pitanjima savremene književnosti i njenom ođnosu prema društvu. Na kongresu, kome je prisustvovalo četrdeset pisaca najmlađe generacije, usvojena je rezolucija u kojoj se miadi književnici obavezuju da će svojim stvaralačkim radom doprineti izgradnji socijalizma i da će sve svoje snage staviti u službu ostvarenja ovog zadatka. »U odlučnoj borbi za budućnost čovečanstva izjavljuju mladt književnici Cehoslovačke mi ćemo stojati tamo gde su najžešća bitka i najteg;i zadatak. To je naša odluka, naš zavet«. Istovremeno, odlučeno je da se pri Sindikatu čeških književnika obrazuje sekcija mladih književnika. »Tvorba«, časopis za kulturu i politlku, pozdravlja rezultate kongresa i ističe da su mladi književhici koji su

dosad bili pocepani na pojeđine gru-* pe, zauzeli zajeđnički stav u pogleduzadataka savremene literature. Q * ,ri “ na * Savez oslobođenih političkih terniraca u Pragu izdao je knjigu naslovom »Kroz jedinstvo Slovena za mir«, Knjiga je podeljena u tri dela. Prvi sadrži govore istaknutih pretstavnika političkog, ekonomskog i kulturnog života slovenskih naroda i savremenim zadacima slovenskih zemalja. U drugom delu objavljgie su pesme i odlomci iz savremenog stvaralaštva slovenskih književnika, doi^ e treći deo pretstavlja zbirku fotografie skih snimaka koji prikazuju radove u na obnovi pojedinih slovenskih zemalja. SOVJETSKI SAVEZ

Dodeljivanje Staljinovih nagrada za književna i umetnička dela

TASS prenosi članak objavljen u »Pmvdi« o dodeljivanju Staljinovih nagrada za istaknuta književna i umetnička dela stvorena u toku 1947 godine. Od proznih rađova Staljinovom nagradom prvog stepena nagrađeni su rortiani »Eela breza« od Mihaila Bubencjva, »Sreća« od Petra Pavlenka i »Bura« od Ilje Etenburga. Staljinovom nagradcm ođiMkovana je |oema »Zastava' na seoskom sovjetu■■■. čiji je autor mladi pesnik AleksejioNedogonov uraro prošlog meseca. Isto tako Staljinova nagrada dodeIjena je poemi. Nikolaja Gribačova »Kojhoz Boljševik«. Od dramskih dela nagrađeno je delo Avgusta Jakobsona »Borba bez linije frcnta«, a od filmova »Legenda o zemlji sibirskoj«. Stdjinova nagrada dodeljena je i grupi reditelja, glumaca i autorcs scenarija. Oye godine prvi put su đodeljene Stabinove nagrade za dela iz oblasti kritike i teorije umetnosti.

ju je dat prikaz aktivnosti Društva za kulturnu saradnju Rumunije sa Jugoslavijom. •fc II Rnmunskim časopisima pojavio se niz članaka u kojima se osuđuje dosadašnji nenaučni i protivnarodni rad Rumunske akademije. U članku »Rumunska akademifa, stednjovekćvna kasta. pbtpomagala je fašistički režim«, književnik Mihail Neamcu piše da je ova ustanova u prošlosti bila nosilac buržoasko-veleposedničke ideologije, a za vreme rata otvoreni popularizator fašizma i agitator za rat protiv Sovjetskog Saveza. Neki članovi Akademije organizovali su krađu knjiga i drugih naučnih predmeta iz sovjetskih pokrajina. Posle rata

Akademija je postala sklonište antidemokratski orijentisanih naučnika, koji se nisu ustručavali da falsifikuju nauku veiikih učitelja radničke klase. Jedino će otstranjivanje jednog dela članova iz Akademije kao i korenite izmene u njenoj strukturi omogućiti da ova ustanova postane pravi kulturni centar u siužbi naroda i istinite nauke.

BUGARSKA

N&grade za đela iz oblasti đečje književnosti i kritike Komitet za kulturu i umetnost dodelio je nagrade za dela iz oblasti dečje književnosti i kritike. Za najbolje đelo iz oblasti dečje književnosti prvu nagradu od 50.000 leva dobio je Asen Bosev za poemu »Cvetna, selo zasvetlelo«, a drugu nagradu od 30.000 leva Marko Marčevski za knjigu »Tamna godina«. Na konkursu za najbolje delo iz oblasti kritike prva nagrada od 50.000 leva dodeljena je Georgiu Canevu za knjigu »Put javorova«, a druga od 30.000 leva Penču Dančevu za studije: »Socijalno - ekonomski koreni bugarskog književnog individualizma« i »Ideologija Penča Slavejkova«.

RUMUNIJA

»Contemporanul« đonosi karikaturu Pjera Križanića U jednom od svojdh poslednjih brojeva rumunski list »Contemporanul« preneo je iz »Književnih povina« karikaturu Pjera Križanića »Boa Volstritktor«. U istome broju objavljena je u prevodu pesma koju je francuski pesnik Pol Eliar (Paul Eluard) posvetip Goranu Kovačiću »Grob Gorana Kovačića«. 'ir U Rumuniji je počela da izlazi revija »Rumunija Jugoslavija«, koju izdaje Društvo .za kulturnu saradnju Rurnunije sa Jugoslavijom, Pored uvodnog članka pretsednika Društva, u kojem se podvlači značaj ove revije za prođubljivanje odnosa naša dva naroda. revija donosi članak o poseti maršala Tita Rumuniji, kao i fragihent iz »Pjesme o biografiji druga Tita« od Zogovića. U ostalim člancima prikazani su obnova i izgradnja Jugoslavije, kao i rad na kulturnoprosvetnom uzdizanju masa. Uz članak posvećen rumunskoj omladini koja je bila na Pruzi, objavljen je niz reprodukcija rumunskih slikara koji su posetili našu zemlju. Na kra-

NEMAČKA

ŠILER ZABRAN.IEN U »BIZONIJI« Kako javlja »Esterajhišes tagebuh«, u »bizonijife su povučene i zabranjene čitanke u kojima je štampan bilo koji odlomak iz Silerove tragedije »Vilhelm Tel«.

FRANCUSKA

Očaianje pospodina Morijaka

Januara 1945, Crvena armija zadavala je poslednje udarce hitlerovskim hordama, progoneći ih put Berlina. G. Fransoa Moriiak. pis«'' ’e tacia u časopisu »Francuska SSSR«: »Jedan novi čovek možda će iskr'snuti iz užarenih dubma namučene Evrope. On će se dati na posao da obnavlja gradove, da podiže iz ruševina tvornice i rudnike; on će se založiti za postizanje boljih uslova rada, za jednaku raspodelu dužnosti svim građanima a, međutim, neće se odreći onog dela sebe koji postavlja pitanja i sanja o savršenstvu « I pored svih ovih »ipak« i »možda«. pitanje je lojalno. Januara 1948 g. Moriiak ie zaboravio Staljingrad, bez koga bi on nastavio da piše u tami. Protiv Ijudi Staljingrada on prihvata otjrcane priče koje sp vuku već četvrt "'eka 'ferazrpm zapećcima antisovjetskih huškača. Jer lanac se nastavlja; od »Popilera«, koji je 1928 odricao svaku mogućnost ostvarivanja Prvog petogodišnjeg planaiukome je nekoliko godma docniie Leon Blum verovao da može da likuje, uprkos svojim lažnim proročan-

stvima i činjenicama: »Pomoću robova mogu se uvek podizati piramide«; od »Popilera« do Hitlera, koji je nasrnuo na Sovjetski Savez, naređujući svoiim motorizovanim robotima da pođu da »oslobađaju robove«, da »učine kraj opasnosti od sovjetske hegemonije«, da »izgrade novu Evropu«; od Hitlera do de Gola koji je u Vensenu, prošle godine prihvatio u potpunosti tu istu »areumentacij u«; od tog pretendenta na ličnu vlas't pa do g. Morijaka, koji piše u »Figarou« od 28 ianuara: »Bez stahanovske vere, koja napaja elitu ruske rađničke klase, Petogodišnji plan ne bi imao nikakvog izgleda da bude ostvaren za četiri godine. Cinjenica ostaje: da bi se nasilno savladala materija, da bi se pna ukrotila u rekordnom vrgmenu, bilo je uvek potrebno, u Heopsovom stoleću kao i u veku Staljina, da jedan mali broj Ijudi prisili bezbrojne robove da proliju noslednju kap svog znoja.« Milioni rohova »okreću čudovišni žrvanj«, dodaje pisac. i on suprotstavlja sovjetskim graditeljima reči jednog francuskog pesnika: »Odvratni su mi svi poslovi. . . . . Kakav vek gde svako nešto posluje! . Nikada neću pristati da radim!^. . . « On navodi te reči da bi zaključio podižući »protest pesnika i svetaca koji odbijaju da okreću žrvanj za račun stranog gospodara, koji zahtevaju da ostanu gospodari svoje duše, da bi je po volji izgubili ili sačuvali«. Razuman čovek mogao bi postaviti pitanje g. Morijaku šta bi bilo od pesnika i »svetaca« bez snažnih Ijudi koji obrađuju zemlju, mese testo, istržu ugalj iz zemljine utrobe, tkaju vunu ili upravljaju železnicom, i koji na sreću pesnika i »svetaca«, nemaju »odvratnosti prema svim poslovima!« Ali uđimo dublje u stvar. U očajanju, g. Morijak želi da sa svojim sugrađanima podeli svoj skepticizam. Ton nije nov: to ie onaj isti ton »kukavičkog olakšanja« iz vremena Minhena. Ti hvalospevi lenjosti takođe nisu slučajni u trenutku kada u Francuskoj Ijudi bez vere u svoj narod i svoju zemlju odlaze da propovedaju potčinjavanje dolaru.' Ali za g. Morijaka je potrebno đa kamuflira tu filozofiju ni’štavila. to odricanje napora, to dezerterstvo pred borbom iza »idealističkih« fraza; »rad ne donosi sreću« »robovi« su izgubili svoju dušu u službi »tiranskog gospodara« itd, 1945: »Međutim« i »možda«. 1948: jednostavne i obične Mevete.

Covjek s lopatom Crtež-sepia Frana Simunovića

2

KNIIŽEVNt NOVISIE

BROJ 8