Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

AKCIONO JEDINSTVO SA HRS-OM

Tražeći puteve svome jedinstvu, radnička klasa nailazi na velike teškoće. Čak i u njenim najnaprednijim redovima ima malodušnika koji vjeruju da su te teškoće nesavladive. Ukoliko se takvi ne odriču rada na otklanjanju zapreka koje smetaju tome jedinstvu, čine to kao preko volje, toliko da markiraju svoje načelno stanovište i da odgovornost za radničku razbijenost prebace na drugoga. Ovaj članak ne može uzeti u razmatranje čitav kompleks radničkog jedinstva u Jugoslaviji, s pogledom na njegovo akciono, organizaciono i političko jedinstvo u nacionalnim razmjerima. To se može učiniti drugom zgodom. On će biti posvećen jednom na oko sitnom događaju na periferiji naše zemlje, iz koga se mogu izvesti dragocjene pouke za orijentaciju i držanje radničke klase u onim krajevima, gdje se poglavito sastaju i bore o uticaj među radništvom Ursove organizacije i vanklasni Hrsovi sindikati. To su hrvatski krajevi. Nema nikakve sumnje da je, po željama i interesima svojih tvoraca, Hrs ponikao kao protuteža klasnim radničkim sindikatima i da mu je namijenjena uloga kočnice klasne borbe. Hrvatska buržoazija je uspjela da nacionalno osjećanje i raspoloženje, koje je vrlo budno i kod hrvatskih radnika, iskoristi i suprotstavi klasnom izrabljivanju i klasnoj borbi. Kao nekadašnji nosioci Ursovog pokreta, reformisti su oni, koji su dopustili da, otpor hrvatskih radnika protiv (nacionalnog potlačivanja bude kanaliziran na štetu klasne borbe mjesto da postane njen saveznik. Ima historijskih trenutaka, koji nisu zakonitost razvoja, nego njegov prolazni izuzetak, kad pojedinci i čitav kolektiv misli srcem i osjeća glavom. Nije pretjerano reći, da je i mozak hrvatske buržoazije prevario srca jednog dijela hrvatskih radnika. Pridobivši za to vodstvo HSS, koje je Hrs posvema prigrlilo i usvojilo, ovaj je na taj način postao dio općeg narodnog pokreta i važan činilac u razvoju radničke klase po hrvatskim krajevima. Baš kao usvojenik HSS, on dobija naročitu važnost i napredni radnici moraju se prema njemu odnositi s posebnom smotrenošću, jer bez potpore HSS, sa Hrsom, kao čedom potreba hrvatske privrede, klasni radnički sindikati bi bez velike muke izišli na kraj. Ali s druge strane, članovi Hrsa su radnici. Interesi tih radnika istovjetni su s interesima radnika začlanjenim u Ursu. Razlike se javljaju tek u stepenu njihove svijesti. Golema većina Hrsovaca stvarno još ne vidi prste hrvatskih kapitalista u stvaranju njihove organizacije i njihov nevidljivi utjecaj na ulogu koju te organizacije imaju da obave. Do te spoznaje, uostalom, nije lako ni stići, jer se mnoge stvari prostim okom ne mogu da opaze. Još manje vjeruje većina Ursovaca da je vodstvo HSS moglo pasti na lijepak hrvatskom građanstvu. Obmanut, da je Hrs došao na svijet samo zato da se bori za popravak života hrvatskih radnika u današnjem sistemu privređivanja, prosječni Hrsovac je neustrašivi klasni borac. Treba ga samo gledati s koliko samopregora i žestine

ulazi u vatru, što je uostalom i razumljivo, kad se uzme, da je kao svježa prinova sa sela bezdušnije izrabljen od svojih izučenih drugova u gradu. Iznenađena svojim vlastitim koje se, po neminovnoj nužnosti koja proističe iz klasnih suprotnosti, okrenulo protiv nje same, hrvatska buržoazija se plaši Hrsove aktivnosti i osjeća se vrlo nelagodno. Trebalo je da Hrs bude busija iza koje će hrvatska buržoazija pucati u ekonomske interese radnika, a desilo se da samo postaje oružje za radničko gađan, je. Svakoga dana više Hrs pokazuje znakove volje za razdešavanjem ugodnosti i remećenjem njenoga mira. Nekoliko tarifnoštrajkaških pokreta to lijepo potvrđuju. Radnici i seljački elemenat, koji ga je u borbi pomagao, uvidjeli su, da se u tim pokretima mimo prolivenih patriotskih fraza i nešto drugo iza brda valja. To nešto drugo bili su sigurni tragovi, da im u nastojanju za poboljšanjem uslova rada njihova buržoazija sprema udarac iz zasjede i poraz. Na tim opipljivim pitanjima nastala su komešanja u redovima hrvatskoga pokreta i sve jasnije grupaško razvrstavanje prema klasnim interesima. Da HRS, kraj svih svojih mana i nedostataka koji su vezani za njegovo griješno rađanje, ipak nije ono što su njegovi anonimni osnivači htjeli, dokazuju mnogi primjeri, no danas ćemo ilustrirati jedan skorašnji slučaj iz Dalmacije. U brodogradilištu Split uposleno je oko 500 radnika. To poduzeće je tvrđava Ursovog sindikalnog pokreta, ali je uza sve to i Hrs, oslanjajući se na neizučene radnike sa sela, na posljednjim izborima za radničke povjerenike dobio 138 glasova. Nečim nalik na poluvojnički sistem, u brodogradilištu je zaveden kruti režim. Nadzorno osoblje često šikanira i neoprostivo se zamjera radnicima. Jedan nadglednik u drvodjelskoj radionici, neki žižak, u tome je prednjačio. Silovito je istupa prijetio, bez razloga otkazivao radnicima posao i potkradao poduzeće na taj način, što je radnike silio da u poslovnim satovima rade za njegov vlastiti račun. Kad je prevršilo mjeru, došao je u oštar sukob sa najistaknutijim Ursovcima u poduzeću i odjednom iskrslo je pitanje: ili on napolje iz poduzeća ili četrnastorica radnika, koja su se protiv njegova zuluma podigli. Direktor je bio čvrsto na strani Žiškovoj. Da bi arbitraža u tome sporu prešla iz direktorove nadležnosti u ruke uprave, moralo se pomišljati na štrajk iz solidarnosti cijelog poduzeća. Bez pomoći Hrsa ta akcija, ne samo što bi bila teško izvediva, već bi mimo Hrsa bila uopće nemoguća. Nakon razgovora vođenih u prostorijama klasnih sindikata u najdrugarskijem tonu, pristaše Hrsa u brodogradilištu dali su svoj pristanak na borbu. Nakon toga je izvršen složan pritisak na upravu poduzeća, i kad je ona uvidjela da se nalazi pred općom i punom obustavom rada ustegla je radnicima otkaze i nadglednika otpustila. Radnici su pobijedili. Direktor poduzeća, koga se općenito smatra sukrivcem

nadglednika Žiška, morao je uzmaknuti. Ima još dosta primjera iskrene i složne borbe organizacija Ursa i Hrsa, pogotovu u Hrvatskoj koji jasno pokazuju kojim putem treba da se uporno radi ne samo za puni uspjeh svakodnevnih konkretnih ekonomskih borba radničke klase nego i na stvaranju njezinoga jedinstva, bez koga nema jačeg unapređenja interesa i borbe radničke klase. Time je, eto, opravdan naslov ovoga članka, da akciono jedinstvo sa Hrs-om nije prazna formula ako se na tome jedinstvu radi ustrajno i lojalno, bez spletkarskih sastojaka i na pitanjima koja su Hrsovcima kao radnicima jasna i prisna. Ovaj u našim odnosima golemi uspjeh tim je važniji, što je solidarnost postignuta na jednom čisto moralnom pitanju i što je u zaštiti progonjenih ursovačkih boraca sudjelovao sekretar podružnice Hrsa za Dalmaciju, koji je i sam brodogradilišni

radnik. Ne može se reći, da i u Dalmaciji nije bilo bezbroj Hrsovih poteza koji su, svojim vanjskim znacima, Ursovcima mogli poslužiti kao opravdanje za objavu rata Hrsu do istrage, ali Ursovci u Dalmaciji nisu htjeli da traže dlaku u jajetu i da dopuste da elementi koji ih razdvajaju pretegnu nad onima koji ih spajaju. Iz ovoga slučaja bilo bi pogrešno izvesti da rad na jačanju Ursa ne treba nastaviti sa još više elana i da ma tko drugi osim klasnog radničkog pokreta može da zamijeni borbu radničke klase za njenom emancipacijom od sistema kome robuje. Ali isto tako ništa manje ne bi bilo pogrešno sve druge organizacije taksirati kao prosto oruđe u rukama klasnih neprijatelja, koje samim tim što su vanklasne ni u kom slučaju ne mogu biti pokrenute u borbi protiv raznih oblika kapitalističkog nadiranja i eksploatacije. B.—

NIJE PRAZNA FORMULA

Kongres Ujedinjenih klasnih sindikalnih organizacija u našoj zemlji

Za 5. i 6. decembra o. g. sazvan je kongres URSSJ-a u SI. Brodu koji ima ogromno značenje za radničku klasu i njenu borbu. Ekonomski položaj radnika danas je vrlo težak i može se dokazima utvrditi da je teži nego prošle godine. Povećani broj uposlenih više je uticao na ukup. položaj i život radnika, jer njihove nadnice su danas manje nego ranije. Veliki tarifno-štrajkaški pokreti u posljednje dvije godine obustavili su pad radničke nadnice, ali je nagli porast skupoće upropastio uspjehe malih i raštrkanih borba, jer su osnovna životna sredstva radnika poskupili za oko 30 posto. Ova stvarnost prisiljava radničku klasu da u buduće vodi borbu u dva pravca. U prvom redu sa širim tarifnim akcijama u radionicama i tvornicama potrebno je podizati nadnice i popravljati ostale uslove rada, a istovremeno povesti borbu protiv skupoće i spekulacije koje kapitalisti tako rado zavađaju u cilju zadržavanja i povećavanja svog profita. Borba protiv skupoće, spekulacije i zelenaštva jest istovremeno borba radnika, seljaka i sudnjih slojeva i zato ona treba da bude zajednička i jedinstvena. Da bi sa uspjehom mogli suzbijati kapitalističke apetite, potrebno je u prvom redu utvrditi borbenu strategiju svih najamnih radnika, koja će se moći uspješno primjenjivati u napadu i odbrani. Za uspješnu borbu protiv krupnog kapitala ne samo da je bezuslovno potrebna zajednička i složna akcija svih radničkih organizacija nego i savez radničke klase sa borbenim organizacijama seljaka, malih obrtnika i trgovaca. Pored ocjene uzroka polažaja radničke klase i stanja današnje privrede kongres URS-a treba da izradi nužne smjernice tarifne i opće sindikalne akcije i suradnju s ostalim izrabljenim društvenim slojevima. Nadalje kongres URS-a treba temeljito da revidira i izmijeni akcioni program koji je prije tri godine izrađen na kongresu u Sarajevu, jer je taj program za današnje prilike nepotpun i ne-

dostatan. Brzi razvitak industrije i stvaranje industrijskih kartela kao i pojačani nasrtaji industrijalaca na izvojevane tekovine radnika traže od klasnog radničkog pokreta, da bude sposoban ne samo da se odupre navali nego i da pređe u protunavalu, u akcije za izvojevanje boljih i novih tekovina. Uredba o minimalnim nadnicama, pomirenju i arbitraži, u veliko sputava klasni radnički pokret u izvođenju potrebnih i brzih akcija. Da bi klasni sindikalni pokret mogao uspješno da brani interese radnika on mora i po svojoj unutrašnjoj organizacionoj izgradnji biti osposobljen i postavljen na jednu savremeniju višu organizacionu formu. Mnogobrojni savezi i savezići unutar URS-a nisu sposobni da savladaju sve teškoće koje se pojavljuju na njihovom putu. Treba izvršiti stapanje srodnih i ujedinjenje istorodnih organizacija u jedan savez, na principu: jedno poduzeće jedan sindikat. Pitanje akcionog i organizacionog jedinstva radničke klase jest jedno od primarnih pitanja. Tom pitanju mora kongres URS-a da posveti punu pažnju ida donese pravilne zaključke u pravcu stvaranja tog jedinstva. Po svakodnevnim životnim pitanjima radnika, kao što su: tarifno-štrajkaške akcije, akcije za pomoć neuposlenim, akcije za sprovedbu odredaba socijalno-političkog zakonodavstva, za punu autonomiju i slobodne izbore u ustanovama radničkog socijalnog osiguranja i zaštite, za povlačenje Uredbe o minimalnim nadnicama, za punu slobodu djelovanja klasnih organizacija i koalicija radnika i namještenika, potrebne su složne i zajedničke akcije svih radnika i namještenika i njihovih organizacija. Na tim pitanjima treba stvarati jedinstveni front svih radnika, jer od jedinstvenog nastupa čitave radničke klase ovisi život i pravo radnika na slobodu koalicije i akcije bez kojih nema popravka životnog položaja radničke klase u današnjem društvu.

B roj 3.

»NOVI LIST«

Strana 7.