Beogradske novine

SPOMEN-LIST prigodom godišnjice osvojenja Beograda od c. i kr. i carskih njemačkih četa. <Ht>

Spomen-služba Božja i svečana posveta „groblja junaka“ 9. listopada 1916.

Po p.cti put u ovo 250 godinn padoše slavodobilne vojske staroslnvne habsburške monarhije na silne rijeke, što no opasuju Beograd, oboriše beogradske utvrde i na bedeniinia zatakoše pobjedui habsburški stijeg. Prvi put je bilo 18. avgusta 1689. godine, kadsu carske i njemačke, većinom bavarske čete, pod vodstvom izbornog kneza Maksa Emanuela bavarskoga i princa Evgenija Savojskoga osvojile Beograd. Drugi put je bilo 17. avgusta 1717. Tad jc jedna carska vojska, u kojoj su se jednako borili predji onih pukovnija, što su prije < < godinu dana jurišali, kao i predji onih vviirtemberških pukovnija, koje su prije godinu dana krvavile na Ciganskom otoku i Banovom brdu — tad je ta carska vojska ovdje, na ovom tlu, gdje mi sad stojimo i gdje naši dragi mrtvaci počivaju, razbila tri puta jaču tursku pričuvu, a drugoga dana, 18. avgusta, ležao je Beograd pokoren pred nogama najvećega austrougarskog vojskovodje, princa Evgenija Savojskoga. Daleko se po zemljama krščanskog svijeta pronio glas o veljoj pobjedi ovoj, o kojoj nam još i danas priča krasna, već kao narodna pjesma, pjesma o Evgeniju Savojskom, viteškom vojvodi, koji no caru opet Beograd osvojit krenu. To je

ta pjesma, borbena i pobjcdna, pjesmn naših čestitih četa; njenim zvucima zaneseni krenuli su u boj svjetski Ijuti i uz njene zvuke ušli su po četvrti i peti put kao pobjednici i osvajači. Jer godine 1789., isto tako baš 9. listopnda, predao je turski paša nakon žestoka kreševa Beograd pobjedonosnome feldmaršalu Laudonu. Bezbroj junaka na ovom tlu zapečati smrću vojničku vjernost. 1500 proždrije mač slavne pobjede princa Evgenija, preko 2000, kad su on i bavarski izborni knez god. 1689. na juriš osvojili Beograd. Atisuće i tisuće umirale su još prije predovim gradoin u opsndnom ratu i od ratnih pošasti za cara, kralja i otadžbinu.Ibeogradske kuće dižu se na istrunutim kostima junačkih branioca Ivana Hunjadi-ja (Sibinjanin Janka) i vrlih im pomagača austrijskih, ugarskih i njemačkih krstašavojaka pod Ivanom Kapistranom. Njima se eto pridružiše i vjerni lanjski ratnici, mnogo stotina nabroju. Zemski prah većine njih, većine onih vjernih bojovnika, koji su u ovom ratusvoju vjernost srnrću zapečatili, leži u ovom groblju. Oni počivaju ovdje mirno i blago. Ali tišina svetog im ovog poćivališta hvata se moćno srca našeg i mi u nutrini našoj osjećamo tajinstvenu snagu, da im se približimo, njima, našim

Nadgrobni spomenik poginulim junacima na beogradskom vojničkom groblju.