Beogradske novine

mrtvim drugovima. Mi ih izvikujemo: „Drugovi! Pričajte- nam otrih dana duh! Ne strahote, ne mezeva! Pričajte nam pobjedu! Pričajte nam slavu! Pričajte nam! Htjeli bi da od Vas naučimo duh dana onih. Pričajte nam, kakvi su Vam osjećaji napunjali srca i koji su Vas ideali vodili svedj naprijed?“ A oni nam pričaju: „Vodila nas je u valove silnih rijeka, na duštnansko tlo, u vatru dušmanskih topova i pušaka, u snrrt — vodila nas je zapovjed naših vojskovodja: smrviti dušmanina! Ta je zapovjed bila za nas sveta tiječ i mi smo znali tek jedan put: vjerno je izvršiti, pa puklo, kud puklo! I krv naših srdaca nek bude naše vjernosti pečat! A ova je krv i protekla, ona je ovlažila dušmansku zemlju. S\oj smo život uistinu dali ko žrtvu, ali mrtva su nam tjelesa bila stepenice, preko kojih je pobjeda vodila naše preživjele drugove na tvrdjavnu kulir 1 . Ovinr vjernim drugovima nek se diže u čast i spoinen znak nruke i patnje za druge, znak svetoga križa, ovdje ovaj priprosti spomenik majstorske ruke, što iin ga je podigla vojnička vjernost, da se ne bi i o njima pjevalo kao ono u onoj žalosnoj pjesmi:

,,U daljini, u tudjini Leži pusto mrtav vojak, Nebrojen, zaboravljeni, Ma da teški bio bojak! Kraj njeg jašu mnogi „viši“ S križićem na grudma svaki, A ni jedan da se sjeti Križ usadit njegvoj raki!“ Sad počivaju tu, daleko od doma svoga i rnilih svojih, ali u blizini grada od njih osvojena, kod svoga djela, kod svoje pobjede. A nri, koji se ovdje u Srbiji kitimo cvijećem iz njihove krvi procvalim, pitajmo se, jesrno li kao nosioci njihova duha i vrijedni tog nakita. Mi hoćemo da to budemo, a i nadamo se, da ćemo biti, pa ova nas je nada skupila ovdje na njihovu grobu, da na prvu obljetnicu prinesemo za njih svetu misnu žrtvu, da upravinro višnjenru nebu svoje molitve, njima da iskažemo počast, a sebe da na njihovu grobu ojačamo, očeličimo. A nri li svoui srcu i osjećamo, da ćemo se vratiti jači i čvršće volje, da nastavimo njihov rad, a da svoje vojničke dužnosti ispunimo u njihovu duliu. gdje godijer to bilo. Amen.

Klimković, m. p. vojni superior

K. u. k. Gouvernement-Druckerei in Belgrad.