Beogradske novine

IzIa z i: dnevno u ]utro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beograđu I u krajevima zaposjednutiin od carsko i kra- C h Tjevsklh Ceta po cjjeni od W U u HrvatskoJ-SlavonlJI, Bosn!« Hercegovini i Dalmaclji po cljenl od . 8 b Izvan ovog podruCja . . . 12 h 3 Oglasi po

Pretplata: za I mjesec u Beogradu i n krajevlma zaposjednutim od Carsko i kraijevskiii ćčti n i ou u ilrvatskoJ-Slavonijl, BosnlHercegovinl i Dalmaciji K2 40 izvan ovog podruCJa . . . K 3cljenlku. UrednlStvo: BEOORAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I prlmanje preplate Topllčin Venac broj 21, Telefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Allhajla ul. broj 38.

Godina II.

RATNI IZVJESTA3I. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeC, 22. decembra, Isiočno bojlSte: Frout maršala pl, M a c k e a sena. Nije bilo značajnljih dogadjaja. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: S obiju strana trotususke doline bezuspješna neprijateljska preduzeća. Front maršala princa L e o p o 1 d a b'avarskog. Njemačke se čete probiše kroz dva uzastopna neprijateljska položaja do Z\vyezyna i vratiše se sa plijenom i zarobIjenicima. Talljansko I jugolstočno bojište: Nije bilo značajnijih dogadjaja. Zamjcnik glavara generalnog stožera «U. H6fer, podmarSat. izvješta] njemaikog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 22. decembra. “'Zapaano bojište: Blizu obale u oblasti S o m m e i na Istočnoj obali M a a s e u toku je noći porasla topnička djelatnost. Na Y s e r u dignuta je jedna belgijska predstraža. Istočno boJISto: Front maršala prinea I^eopol\<\ a b a v a r s k og: Duž Dvine jelna Stochadu duže vrijeme trajala topnička vatra. Ođb i j e n je napad dviju neprijateljskih teta jugoistočno og Rige. Sjeverozapadno jeod Zalocgaja prodrla jedna njemačka napadna grupa u dva prednja ■ruska položaja I u selo Z w r i z y n i pošto baciše u vazduh četiri sprave za bacanje mina, vratiše se sa 34 zarobljenika i i 2 mašinske puške. Front general-pukovnika nadvojyode J o s i p a: Propao je protivničkl noćni napad na C s n 1 e n o r u, sjevemo od trotosulske doline. F r o nt m a r š a I a p 1. M a c k e nse n a: j? U Velikoj se Vlaškoj položaj nlje izmijenio. Dobrudžanska je vojska n apredovala i oduzela Rusima 900 zarobljenika, Mačedousko bojlšte: Na S t r u m i predsfražarske ćarke. Prvl zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff.

Poslije Lloyd Oeorgeovos sovoro. Odgovor, što ga je na prijedloge o mlru centralnih sila kao najistaknutijl govornik sila sporazuma dao Lloyd George, kako se vidi iz berllnskih listova, nije nikoga iznenadio I slabo da je učinio većeg utlska. Novi pređsjednik mlnistarstva, na koga sada Velika Britanija —, pošto su ioj se već tolike nade izjalovile, — polaže sve svoje nade, želi produženje rata. Do duše, on bl inače htio i tnir, ali samo takav mir, o kakvome centralne sile ne bi ni minuta mogle diskutovati. Ova njegova izjava bila jc, đo duše ne po spoljnjem oblilat, ali tim više po sadržlni svojoj, novo izdanje čuvenog njegovog govora o „borbl do istrage". Iz njegovih pojmova o budućem miru još nijesu izčezle stare fraze o prttskom niilitarizmu, o potpunom vaspostavljanju i o potpunoj satisfakcljl i obezbjedjenju za sporazttm. Još jednako on stoji na gledištu, da je savez središnjih vlastt nešto kažnjivo; ratni položaj, koji se t u trećoj ratnoj godint nije preokrenuo u korist sila sporazuma, već se na protiv još znatno po njih pogoršao, liije naučio pameti engleskog državnika. U istom govoru, u kojemu je, na način, koji jedva da dopušta drugojače tumačenje, — odbio prijedlog za pregovore, on je dao 1 jedan preglcd o položaju na bojištima, pa je tom prilikom niorao prizliati, da je rurnunjski neušpjeh nesreća, formalni preokret na gore, da on ovoga časa predstavlja vrlo veliko zlo, ali da se može očekivati, da će baš ta nesreća još Irnati povoljnih posljedtca 1 preokrenuti se na dobro. Lloyd George ne može tražitt, da se mir, koji bl zaključile središnje vlasti, osniva na ove nelzvjesne liadc, koje se polažu na dogadjaje, do kojih bi možda moglo doći. Još nikada na svijetu nije zaključivan mir na osnovu nekog ratnog položaja, ’do kojega bi tek eventualuo moglo doći pri produžavanju borbi do u najđalju budućnost. U ovome ratu pak u opšte se ne može očekivatl onakav tnomenat, kakav sile sporazuma uzimaju za podiogu svojim zahtjevima. Ta eto već preko dvije gođine, kako sporazumni državnici neprestano govore o preolcretu u ratnoj sreći i priniicanju časa njihove pobjede, a svaki put se položaj u mjesto da se popravi, pogoršao, poslije svake nove nade došlo je novo razočarenje. Prema tome kod središnjih vlastl može naići na najhladnije odbijanje zamisao, da bt za zaključenje mira mogle bitl mjerodavne Lloyd Georgeove nade. Isto tako i smjelost, kojom on za Englesku i njene saveznike traži zadovoljenje i bezbijednost za budućnost, Deset se država složilo protivu četiri njih, i to četirl evropske velike

sile protivu dviju; u ralnom je niaterijalu, u broju lujdstva i u privreduoj snazi lmiogostruki savez sila sporazuma, kojc još, koje dobrovoljno, lcoje pod priuudom, pomažu i gotovo sve neutralne države kud i kamo nadmoćnijl od opkoljetiog čctvornog saveza. S toga se zahtjev o nekim garancijama za bezftjednost, koje b! imale dati sa sviju strana opkoljene centralue slle, niora, s obzirom na sve političke i diplomatske dogadjaje prije rata, snfatrati kao prosta poruga. Ako od zaraćenih strana jedna ima pravo da traži bezbijednost i zađovoljenje, to su centralne sile, protiv kojih je poveden rat radi uutštenja, dobro pripreman i raspirivan još od vremena pokojuog kralja Edwarda. Ako nas, što se sad već teško niože i očekivati, u posijednjem času kakav nepredvidjeni obrt ne izuenadi, onda će se rat produžitl. To t?ko hoće sporazumne sile, jer su one još uvijek pune uade. S tom mogućnošću mi smo računali i u onom času, kada je iz isk'enih pobuda predlog za pregovore bio predat. Ali će rat poslije Božića 1916. god. u mnogo čemu drugčijl biti, nego ii onaj prije tlh dana. Kao što jedan berlinski list umjcsno kaže, uvcšće se šad sva narodim snaga u borbu, t rat će se sad popeti do svojejirave visine. Ako su ikada narodi četvornog saveza snmnjall, da je njihov rat jcdan rat za odbranu, sad će morati mestati i posijednje sumnje. Kak\u su ratni ciijevi čctvornog sporazuina, o tome siie sporazuma nikada nisu uikog ostavljali u nedoumici, a sad su ti ciljevi cvo ponovo na svečan načiu saopšteni svijetu. Borba čo se protivu centralnlh sila toliko dugo voditi, dokle one na koljenima ne uzmoradnu primitl uslove, koji će im se diktovati, a kad Lloyd George ni sada - u perijodu rata, koit je z a srćdtšnje vlasti sjajan neće da ođustane od tih svojih ubjedjenja, onda kakvi će tek morati izgleđati uslovi, za slučaj da centralne sile đoista rat vojnički izgube. Borba će se dnklc prodttžiti i vodiće se sa oštđjiin sredstvima nego 11 do sađa. Voljl Lkiyda Georgea o uuištavauju može se na suprot staviti samo jaka volja, da se mir iznuđi, da se siie sporazuma liše i posljednje uade, koju one u produženje krvoprolića polažu. Mogućnost, koju je korak četvornog saveza pružio, sporazuimie sile propuštaju i neće njome da se koriste; one će pred cijelim svijetom odgovarati, što je mir, koii se jednoga čase već nazirao kao u velikoj blizini, ponovo nestao. Da li su njihovi vlastiti narodi istog mišljenja, kao oni šlo vladaju, mi bi imali razloga da posutnnjamo. U njihovoj cjelokupnosti oni svakako nemaju nikakvog udjela prema miru u neprijateljskim govorima u Londonu, Parisu i Petrogradu. Pa i o tome bi sporazunme sile trc-

bale da razjjiisle. Jer itna razlike Izmedju raspoloženja jednog naroda, koga, i ako bl žello mir, njegovi državnicl gone u borbu, i onih država, čiju je ponudu o miru protivnik hlađno odbio, — jedna razlika, koja na daljl razvoj rata svakako nećc ostati bez uticaja. Prijedloj zo mlr. OdSouor fporazuma — danas I Kb. Berlin, 22. decembra. „Vossische Zeitung“ saznaje da će I zvanlčni odgovor sila sporazuma na prijedlog o iniru središnjih vlasti biti predat u subotn. VVilsonovo posredovanje za mir. Prva vijest. K. B. Berlin, 22. dccembra. Ovdašnje zastupništvo ,.A s s o c i at i o u E x p r c s s“ dobilo je preko Londotia od svoje centrale iz N c \v - Y o r k a siijcdeće saopštenje; W i 1 s o n je svima zaraćeniin silaina brzojavio, da smatra za pravieno, da pokrene neposredno cjelishodno uporedjivanja gledišta jedne i druge strane o uslovima za mir, koje mora predhoditi konačnoin sporazumu o miru, u čemu su i neutralni, kao i ratujući, voljni da uzmu odgovornog učešća. Mir je bliži, ncgo li što se misli. Uslovi, pri kojima ratujućl možda misle da moraju ostati, nisu tollko n e s 1 o ž li i, koliko se strahuje. Izmjena gledišta, ako ništa više, utrla bi put za jediiu konferenciju i približUa bi nadu u bliskoj budućnosti za t r a-j ii i s p o r a z um n a r o d a. Predsjednik ne prcdlaže uikakav mir, šta više, on ne nudi ni svoje posredovanje, ali on samo predlaže, da se ispita, kako bi i neutrali J ratujući s aznali, koliko se skoro može mir o č e k i v a t i. On se nada, da će odgovor unijeti novu svjetlost u svjetske stvari. Doslovna sadržina notc objavljena je u četvrtak u arberlčkim listovima. v Engiesko saopštenje o noti. K. B. Amsterdam, 22. dccenibra. 3 sata 57 inin. u jutru. — Engleski ured za štampu obavliuje notu predsjednlka WiIsona, koju je uputio ratujućim zemijama, kojom se podstiče, đa se što •skorije pruži prilika, koja bi dala mogućnosti, da se saznaju gledišta ratujućih naroda o uslovinia, pod kojima bi se rat mogao okončati i o mjerama, koje bi mogle dati jemstva, da slični sukobi više nc izbiju. Predsjednik veli, da se nalazi maio u neprilici, što u sadanjem trenutku daje pođstreka, jer može izgledati, da je izazvano nedavnom ponudoin srćdišiiih vlasti. Stvarno medjutim njegov podstrek ue stoji ni u kakvoj vezi s time. Wilson je obratio pažnju na to, da su ciljevi, koje ratujući jeđne i drugc strane imaju u vidu, u osnovl jedni l isti, naime, da se zaštite prava i privilegije malih država i slabih naroda. Svaki želi, da u budućnostl bude obezbeđjen protivn ponavljanja ovakog rata. Svako bi bio protivu obrazovanja protivničkih udruženja, koja bi prestavijala nesigurnost u ravnoleži sila, ali je svaki i

gotov, da uzme u ocijenu obrazovanje jedne lige naroda, koja bi osigur a I a m 1 r. Sjedlnjene Države veoma se hiteresuju o mjerama, koje bl Imale da osiguraju budući mir. Wilson podstiče, da se uporede gledišta o uslovltna, što bi moralo predhoditi konačnom sporazumu o rniru. Ni jedna strana nije do sada kazala tačne ciljeve, koji bi nju samu ili njihove narode mogli zadovoljitl. Predsjednik ne predlaže nikakav mir, nego s|mo ispituje, da bi svjet inogao saznati, koliko bi mir mogao biti blizu. Predsjeđnik bi se sretnim osjetio, kad bi u tome mogao posiužiti, šta više preduzeti i inicijativu. Izjava državnog sekreiara Lansiiiga. Kb. London, 22. decembra. „Rcuter“ javlja iz Washiugtona: Lansing je dao jedtiu izjavu, u kojoj je saopštio, da nota predsjednika Wilsona nije uslijediia na temelju materijalnih interesa amcričkiii. Ona ie nslijedila stoga, što su ovim ratom i prava Amerike tangirana, pa je položaj postajao sve kritičuijim. Taj položaj prijcti, da i mi sami bud e tn o p o v u č e n i u r a t. I z 11 h r a zloga iinademo pravo, da saznademo, što zaraćene grupe hoćc, jer će od toga ovisiti i naše bud u ć e d r ž a n j e. Kod toga nije uzet obzir ni ua njemačku ponudu za mir, ni govor Lloyd Georgea. — Kasnije je Lansing, uakon kanferenđje sa Wilsonoin dao jediui novu izjavu, da je izvan svake suinnje kako ii neutrainoj politici Sjeđinjenih Drža\ a nije nastupila nikakva promjcna. Skup pacifista u Engleskoj. (Naročiti brzoiev »Beogradskih Novina«) Rotterdam, 22. decerabra. Za božićne praznike sazvale su londonske prištalice niira skupove, na kojima će se govoriti o ponudi za mir. Veliki skupovi će se održati u GI a s g o w u i M a nc h c s t r u. „Božlćnii dar“ četvornog sporazuina. (Naročlti brzojav ..Boozrađskib Novina'*.) Zcneva, 22 . decembra. ,,Matin“ saopštava, 4a će četvorni sporazum uskoro odgovoriti notom na ujemačkii ponudu za mir. Predaja odgovora neutrabiirn posredničkim silama može se računati da će biti prvih đana poslije Božića.

Utisak Sonniuovog govora. 'Uobičajene dirijive scene (Naro6'fi brzojav j>Beograds!iih Nov.na«; Lugano, 22. đecembra. Kako ,,C o r r i e r e d e 11 a S e r a" javlja, Sonninov govor je u komori po> stigao potpun uspjeh. Punih četvrt sata, pošto ie on svoj govor bio završio ( trajalo ie duže vremena pljeskanje i burno odobravanje. Više od stotine poslaniki okupljalo se oko Sonnina i s njime se rir kovlao, i sain sijedi predsjcdnik komor«i M a r c o r a je ostavio svoje mjesto, prb šao Sonnimt, zagrlio ga i rekao mu ncko- 1 liko riječi, koie su primorale Sonnina da skine naočare i da ubriše suze, što je dalo povoda ponovnom ođuševljenom odobra« vanju skoro cijcle komore. Svc stranke, osim socijalista, koji su ostali nepokolebivi protivuici rata, za>

Podlistak. Knez Mlloi u nurodnoj uspomenl. (Iz splsa pok. M. OJ. Mlllčevlća). Čaja poharan. Caja je bio kao neka đvorska budala u konaku Kneza Miloša u Kragujevcu. Malko sumanut, ipak je po'nekad mogao reći iii učiniti uešto čime bi se hvalio najpametniji čovek. Caja je znao kad je Knez Miloš raspoložen, kad on što vole, a kad ne voli. Jedno jutro, vrlo rano, tek što Knez bejaše ustao, Caja stane na binjcktaš prcd konakom, i razdcre se iz svega grla svoga: — Haj, pomagajte ljudh ako nevolju zuate! Kuku, gospodaru, čuješ li ti? — Šta ti jc, morc? upita Knez kroz l>rozor od svoje sobe. —. Poharan sam, gospodaru! Sve mi Kito odncseno; zrna jednoga nema! — Brže zovite Mitrića, reče Knez, mislećl da je odlsta bilo poliare, pa Mitrić, kao upravnik grada, da nadje lupcža, I vrati žito. — Nc treba Mitrić, Gospodaru, vcli Caja: — našao sain ja gde ml je žlto, all oemam snage da ga uzmem! — A gdc ti je žlto, more? — Eto doterao sam trag do tvog ambara, Gospodaru! — Idi, po materi te tvojoj! reče Mlloš I grohotom se nasmeja. Zatim se okrete svojima, I dodade ovo: \ — Podajte mu Iz ambara žita koliko \—

„Jogurt!" U starije vreme, oni što uose u vedrlcama kiselo mleko, te prođaju po gradu, obično su vikali: — Jogurt! Jogurt! A to turski znači: kiselo mleko! Knez Miloš čuje jednora tu vilcit, pa dozove prodavca l upita: — Šta ti je u sudima? — Kiselo mleko, Gospođaru! — Pa što tako ne vičeš, oca ti tvoga! Sto batina ću ti udaritl, ako te još jcdnom čujem, da se prodereš: Jogurt! Jogurt! Od toga doba počeli su vikati: „Mleko kiselo!“ 1 „Kiselo m!eko!“ mesto turskoga: Jogurt! Vučićeve čakšire. — More, Gazda! rekne jednom Kncz Mlloš Vnčiču: — baš srainota: tl s! toliko vremte u tnojoj službi, pa Još !deš u suknenim čakširania, a jučašnje moje čibugdžije obukoše se u čohu i u svilu. 2ašto se i tl ne odeneš bolje? — Gospodaru! odgovori Vučić: — ia sam u tvojoj službi, i ti veliš da te dobro služim; a moje su čakšlre u mojgj službi, i one mene lepo služe! — Ciniš ‘voliko, i čakšire ćeš promelilti, a painet liećeš! rekue Knez, nialko nezadovoljan ovom oporitošću. Clganska pomoć. 'Avram Petronijević, pretstavnik Kneza Miloša, slavto ie Sv. Petku, koja pada 14. oktobra. Knez Miloš, koji Je blo NikoiJštak, često bi se posmevao svem prestavniku, govorećl mu da slavi „cigansku slavu“. . Petronijevlć dokazivao da Sv, Pet-

ku slave i Srbl, da nju svi cigaui ue slave; da ona uije kriva što je i cigani služe, i, najposlb, da 'ni on ne može sad biti odgovoran za Siavu, koju su mu ostavili stari. Ništa to nije inoglo Miloša ućutkati. Jednom je Knez Miloš putovao u Požarevac iz Svilajinca. S njim je bio Petronijević, još nekl nahijski knezovi, i obična pratnja. Svi su jahall na konjima. U putu se opet zapodene govor o Slavi. Avram je rečito dokazivao da Sv. Petka nije samo ciganska slava; da ima cigaua koji slave i druge svece. Na jedan mah iskrsne pređ lijih ciganin, koji je putovao k Svilajincu. — Hej, majstore, vikne Knez ustavivši konje: — odi amo! Ciganin strašljivo pridje, skine kapu, uzme je obema svojim rukama, i pogureno stane. — Koga sveca slaviš ti, majstore, uplta Knez, a već se spremio da se slatko tiasmeje čim ciganin odgovorl ,,Sv. Petku“. — Molim ti se, Gospodaru, ja sam slromali ciganin, kako ću da slavim? rečo crna vera, bojeći se dati pravi odgovor. — A Imaš 11 Krsno Ime? •— E, pa, Iniam, Gospodaru! •— A koje ti Je? — Pa, Sv. Nikoia, Gospodaru! Pl, majku tl clgansku! odlazit viknu Knez i obode konja. Posle maloga ćutanja reče ou: — Tako meni t treba kad Ja tražhn pomoći u ciganina! . . . Od toga doba nijo nikada zbljao šalu sa Sv. Petkom. Ovča pastnua. 'Jednoga dana meseca februara, 1859., zovo Knez Mllo| svoga sekretau« veli mu

da sedne za pisaći sto, i, kada sc namesti, diktuje nm u pero ovo: Poštenorodnomu Simn Rađojeviću ti Gojnu goru. Ljubczni Siino! „Kako primlš ovo moje pismo, odniah odaberi dvije najbolje lubine ovče pastrtne, pa ml ih pošlji po kiridžijama. PiatL pošto se pogodiš, samo gledaj (|a mi stignu što prije!“ — Ovo pisino da se odtnah .pošalje preko Požegc u selo Gojnu goru! rečc Kncz. Tako se i učini. Nije prošlo nmogo, a Knez se jednoga dana hvaljaše svitna koji mu dolažaim, lcako je slatko ručao kisela kupusa, i ovče pastnne. Knez bejaše tako zadovoljan posle ručka i u veče; aH kad bi noću, njegovo srce zalupa tako da se Kncz obneznani! Lekari dotrčaše, popečitcljl se uzmuvaše, sluge se usplahiriše, a sln njegov Kncz MihaUo ne treuu posle toga do zore! Posle dva dana starac se bejaše toliko oporavio, da na doručku popi veliku čašu likera, pojede krišku pogače s medom I skorupom, l dobar režanj od hladne jareće plećke! Posle doručka on zapovedi slugl da Još s večera pristavi kupus s onom ovčom pastrmom sutra za ručak. Sluga slegne ramenima i smerno odgovori: ... — Gospođaru, nemamo više pastrmel * — Kako, more, da nema više pastrme, uplta iznenadjeni Knez: — nisu 11 onomadne doneseoe čltave dve Iubine?,>

— Gospodaru! Doktori su kazaH di bacimo svu onu pastnnu . . . — Koji doktori, oca im njihovoga!.. — Gospodaru, i Knez Mihajlo je zapo' vedio . . . Klonuo starac se spusti u stolicu; po krt lice rukama i stade jecati, kao mak dete: — Hej, Milošu, hcj, nesrećni sine! Ko* tolika blaga tvoga, eto ne možeš da po jedeš zalogaj koji ti je sladak! — Gospodaru, progovori dežurni adju, taut, koji bejaše medjutira ušao: — nek Sima iz Gojne gore želi da Vam se javi Kncz prenu; oči mu zasijaše; lice m» se osmehnu, kao da nikad nlje ni mislio v.‘, čim tužiti. — Neka udje Simo, reče ou adjutanj tu, i počne se đizatt da gosta dočcka stoi jeći. Uiazi seljak užičanin, visok rasioji, prosed, čist, uredan u odelu i držanju, i lica vrlo prijatna i razumna, To je oui Simo kom je Knez pre pisao za ovču pa.i trmu. — More, Simo, činiš ‘voliko, rećt 6 Knez kako ga vide: — Kakvu si mi ou pastrmu poslao? Ne valja ništa! • — Bolje uema, Gospodaru! — Udara, more, na loj; nadimljena jj i nešto nije slatka kao što ja znam prije. — Boga mi, Gospodaru, pastrma onaka ista; nego si se, boj se, ti promij nio. Nijesi sada onako oran, kao što si b nekad' —Ciniš 'voHko, tl sl pametan čove) rećl će Knez vrlo raspoložen: — što t tako i onl moji ne kažu: „Nlsl ti za pa trmu!" Nego: ,,Nc valja pastrma, ne vaj pastrma! ,.