Beogradske novine

I z 1 a z f:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ Beogradu I o krajevlma aaposjednutimodcarskolkra- fj fi lievskih ćeta po cijenl od « ■ Hrvatskoj-Slavonljl, BosnlHercegovinl I Dalmacijl po cijenl od 8 h Izvan ovog podrnćja . . . 12 h .. . i Oglasl

Prelplata: za 1 mjesec u Beogradu I n krajevima zaposjednutim od carsko I kraljevskih ćeta K 150 n Hrvatskoj-Slavonljl, BosnlHercegovinl I Dalmacijl K2'40 (zvan ovog podrućja . . . K 3*cljeniku. —:— "

Uredništvoj BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I primanjc preplate Toplićin Venac broj 21, Telefon broj 23. Primanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38.

Godina III.

RATNI IZVJESTAJI j. Izvještal austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 20. januara.

Podiistak. Damad S!l poSlno tur’ae u bioMKo] tvrdlsvL Dugo je godina kod nas I tticdjU gradjanstvom, pa i medju istorlđma vladalo mišljenje, da u čuvenom turbetu u gornjem gradu leži mrtvo tiielo čuvenog K a r a-M u s t a f epaše, za svoje dobrote nazvanog „s rp s k a m a j k a', kojega su pred sam prvi ustanak udavili pobunjene dahiie. Sada đonosimo ovu interesantnu raspravu, u kojoj se, na osnovu detalj;-ih rasmatranja na licu mjesta, pobija gornje miMjen'e. U biogradskoj vrdjavi joS i danas postoji, gotovo kao jedina vidna uspomena na 1 urke> jedno turbe, koje je pored svih promjena ostalo neporušeno. Sve ostale znamcnite gradjevine, kao velika Mahnmdova džamija u gornjem gradu, džamija u donjem gradu i t. d.. izčezle su ?a vrlo kratko vrijeme. Ovo turbe. kao Što se vidi iz turskih zabilješki, nalazilo se najpriie u hareinu sultan Sulejmanove džam'je, na čijem je ruševinama podignuta sultan Mahmudova džajmija. 1 urbe sn jc održalo valjda zaro. što se mislilo, da sc u njemu nalazi grob znamenitog Merzifunlije Kara Mustafa paše. Kad sam prvl put pošao da razgle3am tu toi'ko čuvenu biogradsku l\rdjavu, bio sam najviše ljubopitljiv da yidim so turbe, jer mi je Još u varoši

Ipak su njemačke čete na juriš zauzele mjesto N a n e š t i na Seretu. Maćedon'tko boiište: Dan I noć prošli su na miru. Prvi zapovjednlk glavnog 8'aita pl. Ludendorff.

bila skrenuta pažnja na njega. I zaista ono rni je r.ajprvo i pokazano. Razgledao sarn ga razmišijajući: kako li je moglo doćl do toga da se u ono doba. a na ovako važnom i uglednom mjestu podigne spomenik jednom zaista uglednom. ali u nemilost palom i pogubljenom vojskovodji. Obratio sam se kamenoj ploči više vrata> čiji je natpis bio otučen i iskvaren; samo se moglo još rručita:i pri kraju prvog reda: ,,El-hadži Mustafa paša“ i na kraju drugoga reda; ,.AIi paša“. Odmah sam bio na čisto. da tu ne leži velikl vezir Merzifunlija Kara Mustafa paša, jer on nije nigdje u turskoj povjesnici spomenut sa pridjevom >,hadži“ Mislio sam, da će to turbe biti Hadži Mustafa paše Šini.kčije, biogradskog valije, koga su ubile, jedne noći, biogiadske dahije, uvukavši se kroz vodovodni kanal u podzemne prostore sulran Mahmudove džamlje. Misho sam takodjer, da je rurbe podignuo Mer-ašli Ali paša. koji je poslije ovoga bio valijcm u Biogradu. Pošto je spomenuti natpis bio povisoko više vrata uzidan, nljesam ga mogao izbliza razmatrati i piastički ispirati. Za vrijeme posljednjih borbl oko Biograda, oštećeno je i ovo turbe jednom granaiom. Udarila je poviše vrata i porušila baš onit stranu kubota. na kojoj je prije nekoliku godina bio probušen jedan poveći otvor, da bi neki kipar, koji je tu radio, nogao imatl što više svjetlosti. Naipisnl kamen je pao. aH jo os'ao nepovriiedjen. Sad sam ga mogao izbliže razgledati 1 poslije pomnog isplthanja, uivrdio sam sa svim jasno sliJcdecc: za teških udara i stvorila sebi snažnu flotu. Ovu su flotu za vrijeme grčkog ustanka pred Navarinom uništili Englezl u društvu sa Krancuzima I Rusima. U krimskom se ratu opet Engleska u društvu sa Francuzima prikazuje kao prijatelj Turske, da bi okrnjila sve veću I veću moć Rusije. U vremenu poslije ovoga rata Engleska opet nadire u Aziji i Africi, gdje zadobija koloniju za kolonijom. Svaku rak prekomorsku dobih drugih država ona posmatra neprijateljskim okom. Obmanivšl Francusku, ona sllom prisvaja pravo držanju posada u Egiptu. Ovo daje povoda grozničavom francuskom radu na izgradjivanju flote- pošto je Francuska počinjala da strahuje za svoje kolonije u Africi i Azljl od kada jc Engleska bila počela da vrši komrolu nad sueskim lcanalom. Francuska traži vezu sa Rusijom, dok Englezi pokazuju kao bajagl neke simpatije za. Englesko-francusko suparništvo dostiže svoj vrhunac 1898. godine u fašodskom pitanju, koje Engleska grubotn priietr.ioin riješava u svoju korist. Isto tako Engleska uspješno staje na put francuskom pokušaju da se ugnjezdi na perst'iskom zalivu u Arabiji. Tek Velika je Britanija stalno timjela grublm držanjem i vještim iskorišćavanjem cpšteg političkog položaja zadobijati sve veću i veću pljačku. 1809. godine sastade se prva haška konferencija za mir. Engieska je učestvovala na njoj. ali je zato ipak još iste godine otpoćela svoj osvajački rat protivu burskih država. Tada su Francuska i Rusija htjele iskoristiti priliku da uhvate za šiju omrznutog protivnika- koji je tada s.ajao na vrhuncu svoje moći. No Niemačka i Austro-Ugarska t,ija je prijateljska neutralnost, ako ne njihovo učešće. bila potrebna da se ovo s uspjehom izvede ne dopustiše da se naruši evropski mir. Meteži u Kitaju dadoše Engleskflj priliku, da u Azijl stekne novih važnih tekovina. No Još je više tom prilikom ćarila Rusija, pa je stoga Velika Britanija tada zaključila savez sa Japanom radi zaštite obostranih interesa u istočnoj Aziji. Prirodno, da je taj savez bio upravljen protivu ruske imperije. Kac što se Englcska i nadala. ubrzo zatim izbio je rat izmedju Rus je i Japana. pri čemu je. razuniije se. Engleska što je bolje mogla poinagala Japan. Tada je Engleska pokušala, da skloni Njemačku I Austro-Ugarsku, da s ledja dohvate Rusiju. no ove su to odbile kao I uvijek zađahnute željom, da sačuvaju evrcpski mlr. U vrijcme se rusko-japanskog ra-

„Himmet El-hadžl Mustafa paša: Taamlr oldi šeliid Ali paša". To u priievodu znači: S'aranje Hadži Mustafa paše Opravi se turbe šehid A!i paše.“ Datum, čije je mjesto ispod ovih redaka. nije moguće pročitati, jer Je sa svim obijen. Izgleda. kao da je neko naroćito hotio da od Hcdžl Mustafe, napravl Kara Mustafu, jer c'a ie r.atpis iskvarila neka fanatička ruka, koja je mrzećl Turke mrzila I njihovo pismo, ona ?ais:a nebi ostavila nl samo ona dva imena. Osobito rada u oći to. što je datum vrlo pažljivo sravnjen toko. da se od njega ništa ne može pročitati. Prema ovome dakle ue postioji više nikakva sumnja. da gore spomenuto turbe nije Merzifunli Kara Mustafa pašino, nego istn tako znamenitog „Mora fahlti" (osvojilac Peiopom-za) Pamad Ali paše Evo šia o njentu Š. Sam! bej. u IV. svesci na 3187. s irari i. K amus-ul-aalama, veli: ..Dainad AII taša je iedan izmedju onih. knji su ?a vlađanj'a sultana Ahmada III. zauzlmali položaj velikog vezira. Rodoin je iz Iznika (Nikaia). Otac mu je bio umiro\ljcni čeliaja kod nekih paša. Za vremena sultana ž'hmeda 11. došao je u Carigrad, bio ptmilicn u carski haretn i pošto je sa uspiehom prionuo .za nauku, piozvan je sa nadimkom: ,,haIife“. Za viadanja sultana Mustafe II. preveden je u carevu svitu kao tainik. Za vladanja suiiana Ahrneda III. postavljen je za careva ..silahdara" (hranitelja oružja), postao je carevim zetom (oda- i

ta računalo u Engleskoj sa tri moguća glavna protlvnika- Rusijom. člja je moć zhog napada Japana bila teško oŠtečena. Njemačkom. čije su se cvjetajuće trgovine i inuustrije bojall, 1 koju su htjell odvojitl od Rusije, nagovarajući je, da ovu posljednju napadne; a najzad Francuskom, Čija su vojna 1 kopnena oružanja zadavala brigu. No kraij Edvvard VII. bio je u francuskoj metropoli veoma omiljela 1 cijenjena ličnost^ pa je kao dobar političar vješto utnio Iskoristltl ove svoie veze. Ako se Njemačka ne če dati zloupotrebitl kao malj protivu Rusije, mislili su tada u EngleskoJ, onda neka sama osjeti pesnicu Velike Pritanije. Tako je neočekivano brzo došlo do „srdačne veze“ sa Francuskom, preko koje sn uhvaoene i vez.e sa Rusijom. Ova posljednja na ime ptvo uslijed slabljenja svoga, što ga Je pretir.jela rusko-japanskim ratom. nije višc izgledala toliko opasna Engleskoj, a osim toga je na đaljnjem istoku uv’jek morala računatl sa svojim opasn m japanskim protivnikom. Tako je zapcčela Čuvena I sudbonosna politika zaokružavania I usamljenja Njemačke. Engleska i Francuska pokiišale su. da privuku na svoju stranu i Austro-l’garsku. Kao što se drugojačije nije ni moglo očekivatl, putovanie. što ga je u tu svrhu preduzeo u Ischl kraij Fd\vard. nije imalo nikakvog uspjeha. A sada je otpočela neprijareljska politika i prema Austro Ugarskoj. pa je n'me konačno zadobijeno srcc ruskog imperatora. Još od toga vremena može se smatrati, da su sporazuinne države radile na pripremar.jn sadašnjega svjetskoga rata. U političku grupaciju sporazuma uvučene su i neke male države. Inalija pak bila je de facto napustila trojni savez još za vrijeme algeciraške konferencije. Tako je došao talijanskl pohod na Tripolitaniju. pa onda balkanski rat. Rat izmedj'i Bugarske 1 Srbije od 1913. god : ne bio je udar za politiku upravljenu protivu središnjih vlastf. Tendencija se je te politike još jače ispoljila prilikom rjcšavanja arbanaškog pitanja. Svaki je član sporazuma već očigledno imao izvjesnu svoju dodijeijenu mu ulogu. Dodje i sarajevski atentat. Cijela je Engieska bila revoltirana, ali to raspoloženje nije dugo potrajalo. Kada je sudhina evropskog mira još visila o koncu, engleski je ministar spcljnih poslova, Sir Edvard Qrey prekinuo taj konac izjavom. da će Engleska učestvovati u predstojećoj borbi. Kocka je bila pala! Tvrdi se, da je Qrey prilikotn praštanja od njemačkog ambasado.ra tle naziv ,,damah“), za tim vezirom 1 kajmekamom careva prijestolja. Pošto ! je bio vrlo uplivan i sposoban vodio je 1 j posiove velikog vezirstva i tiako godine 1125. (1713.) po smaknttću veiikog vezira Hodža Ibrahim paše, postavlje* je definitivno za velikog vezira. Odmah je svršio duže vremena zavlačene ugovore o miru sa Rusijom 1 Poljskom i 1127. (1715.) godine skupio je i opremio dovoljan broj vojske i krenuo na Peloponez. Osvojio je i vratio mnoga mjesta i gradove. koje je bio neprijataij zauzeo. 1128 07’6.) otišao je na Petrovaradin i kad je bio liajbliže uspjeiiH, pao je na bojnom pclju, pogodjen jednim kuršumom. Sahianjen je u biogradskoj tvrdjavi u porti sultan Sulejmnnove džamije. Bio je rravičan, pametan. darežlfiv doliar i dnsta naučen čovjek. Za one nepunc tri godine, koliko je bio na položaju velikog vezira. bila mu je jedina briga. da dovede u red državne poslove. Kad je poginuo bilo mu je bllzu 50 godina. Od dobrotvornih ustanova njegovih, postoji javna knjižnica biizu Sehzade đžamtje n Carigradu, džami’a i druge dohrotvorne u.stanove u rodmm mu selu kod Iznika. Bio je vrlo stsrog I ncumoijivi progonitelj nesavjesnih glcbadžija i onih, koji su se daii pođmićlvaii. Za njegova vremena niko mje smio primiti ni rajmanji poklon. Niegovu strogost u tome karakteriše rečenica: „Ostm pozdrava sad se ne smijo | ništa više dati ni primiti", koja je onoga doba prešla u |.osIovicu, Ovaj rat. kao što je poznato. đoveo Je do zauzeća Biograda po Ausliiji i i do Požarevačkog mira.

uvjeravao ovoga, da Engleska sam<J zato učestvuje u ovom ratu, da bi Nj&> mačkoj i Austro-Ugarskoj. čiji le po-. raz po njegovim riječima blo izvan svake sumnje, prilikom zaključavanja mira obezbijedio što blaže uslove zn mir. A ova izjava, koje je u tome smW slu sigurno bi!o, makar 1 ne doslovc« navedenim riječima, bolje no išta obi« lježava engleske ratne ciljeve. Da, Engleska je htjela kako sla£« ljenje Njemačke i Austro-Ugarske • jedne, tako i slabljenje Francuske i Rtn sije s druge strane. Prve dvije držav# imale bi se oboriti na koljena, prinuditl da mole za mir. pa da im Englesk* poslije milostivo izradi srazmjerno po« voljne uslove, obezbjedjujući sebl tlme njihovu zahvalnost. Sentimentak nost na ime važi kao osnovna karakterna crta kako Nijemaca, tako I naro« da hahsburške monarhije. Tu su sen*> timentalnost mlslili Englezi iskorlstlti I pretvoriti u gotov novac time. što bl te osječaje iskoristill u kakvom docnfc jem ratu protivu Rusije l Francuske, td jest ako bi ova posljednja posiije prolijevanja krvi u svjetskom ratu uopšt* Još doiazila u pltanje kao protivnik, Engleska je računala sa kratkim, vrld uspješnim ratom, koji bi se završio engleskim mirom, drugim riječima m!ron» koji bi bio na šietu sviju ostalih, a samo Engleskoj na korist. Da je takđ ispalo, svijet bl odjekivao od slavo« pojki engleskoj ve'.'kodušnosti i umjetnosti, slava bl Velike Britanije porasla. a njena moć postaia bi još veća. Nđ sudbina Je drugačije htjela, pa je Engleska ove svoje raine ciljeve morala podvrći reviziji. Uskoro se pokazala potreba za Englestu. da Francusku nO pontaže samo prividno. već i stvarno, ne samo na moru, već 1 na kopnu. A’ 1915. god. biia je Engleska čak šta više prinudjena, da aktivno učestvuje tf pokušaju, da se Rusiji prokrči put a Sredozemno more. jer bi inače Rusija napustila savez. Tada Je Velika Britanija stekla uvjerenje, da su NjemaČka i Austro-Ugarska još moćnije, nego Što je ona ikada mislila. Pri takvom stanju stvari izdata je tada Iozinka: U n 1štenje! Engieska Je započela rat, d» bi proširila svoju moć i da bl se još viš® približila konačnom izvojevanju vlasri nad cijelini svijetom. Njeni s« se saveznici trebali dobro iskrvaritL a u nagrađu imaii su dobiti svaki i po nešto plijena. Sađa se već Engleska n® bori više za takve grandijozne planove. Sada se ona samo ]oš bori, da bl spasila što se spasiti da. Ona tjera svoje saveznike, da i đalje izdrže u borNaziv „šehid", taj na obh svijeta slavni i sveti stepen Božjeg ugodnika, dobiva svaki onaj ratnik, kojl junački na bojnom polju padne za vjeru, cara f otadžbinu. Zato i on. na gore spomenutoj ploči, ima ovaj pridjev. U istoriji ,,Vak-ai hajretnuma Belgrad ve Srbistan", u prvoj svesci na stir. 219. stoji, da je, Tepedelenli Selini paša poslije četrdeset-dnevnog vezirovanja a Biogradu nmro i da je saranjeti u turbetu,.Mora-fatihi SešidAIi pašinu“. Prema tome, u ovome turbet« nalaze se d v a g r o b a, pa je moguće da je to i đalo povoda onome, ko je natpis poništavao, da ostavl dva imena. Ovo je turbe bilo u vrlo zapuštenom stanju. Prilikoru posjete merhum Jusuf Izzedđin efendije, bivšeg turskog prijestolonasljednika u Biogradu, opravIjeno je i dovedeno u red. da se ope* za balkanskog rata vrali u napušteno stanje Cradjevinsko odje’jenje car. i kra’j. glavne gubenuje za Srbiju naredilo ja opravku i obnovljet.je ova turske znamemtosti, koji posao piovadja g. nadporučmk Kario C s d n v i. inače direktor i konzejva'or mii 2 eja za umjetničk® zanatc u Budhr.pešti. Fored temeljita i sves’.rane opravke ovoga turbeta. sa svim rrui ie očuvana s sra fizionomija k.iKo spoija tako i lznutia, te danas izgleda onako. kao kad ga je rahmetli H. Mustafa paša bio obnn\ io. Sinarram ža dužnost kao musliman da svima učesnicima u ovonte kulturnome. kao i prema nan a muslimanima pažnje punome djelu. Izra/im najtopliju 2 aIivaInost. Kemzi eff. Delić.

Istočno bojište: Front maršala pi. Mackensena: Mjesto N a n e š t i, zapadno od N o!m o 1 o a s a , jurišem su osvojili njemački pukovi. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a; Sjevemo od doline Susita su i Juče Rusi i Rumunji pustili svoje čete u napad. Svih su pet napada propali, kojom je prilikom neprijatelj pored tešlcih krvavih gubitaka izgubio i 400 zarobljenih. Sjeveroistočno od Bebora odbijene su ruske izvidničke čete. Kod V a1 e p u t n e su naša obavještajna odjeljenja izvršila napad protivu neprijateljskih poljskih straža. Front maršala princa L e o p o 1 d a ibavarskog. Nema ništa da se javi. Talljansko I jugolstočno bojište: Nema nikakvih promjena. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, pođmaršal.

fzviešfa] n}ema*kog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 20. januara. 7ar*3flno bojište: Kod Wytschaete i zapađno ođ La Bassee odbi eni su noćas napadi engleskih izvidnica. Izmedju Doilera i kanaia Rhein—Rhone sprovedena su uspješno zv idnička preduzeća wftrttemberških četa. lstočno bojišie: Front maršala princa L e o p o 1 đ a fiavarsk og: Nakakvih osobitih dogadjaja. Front general-pukovnika nadvojyode J o s i p a: U istočnim Karpatima sjeveroistočno od Belboia napadala su više puta manja ruska odjeljenja naše položaje uzaludno. Na jednom mjestu bijaše neprijatelj iznenadno upao, ali je u borbi prsa u prsa suzbijen. Sjeverno od doline Sur'te ponovili su Rumunji na istom mjestu kao 1 juče svoje očajne napade. Pet puta su poslije teške borbe krvavo odbijeni. Sem više stotina mrtvih, koji leže pred našim položajima, izgubili su i 400 zarobljenika. Front maršala pl. M a c k e n s e n a: Jaka sniježna vejavica i slabo osvjetJjenje smetaju djelatnosti naše artiljerije.

Enileslil retnl cllievl. Napisao E. Deskovlć, c. I k. pomorskl poručnik. O ovom je predmetu već vrlo mnogo i često pisano. Malo je njih, koji do sada. makar I samo u sebi, nijesu uvjereni, da je Engleska glavni krivac za ovo strašno kianje. U veliko je pak rasprostranjeno mišljenje- da se ovdjo rađi o skretanju sa jedne tradicijonaine politike, ali to mišljenje u stvari nije opravdano. Engleska je stalno težila da stekne mjerođavnog upliva na evropsko kopno. Tako je jedau od najstarijih planova engieske politike želja za osvajanjem francusl'.e obale osuva La Manche, plan. koli je u sredr.lem vijeku duže vremena bio I ostvarcn. Siini polet, koji je poslije toga drživli? Francuska, spriječio je ponavijanje 'akvoga s<tanja. U šesnajsrom je vijeku počela sve većma da raste španska moć. što je izazvaio zavist Engieske, koja je osjećaia da je time zagrožen njen viastitl razvitak. S toga je ona potpomagala protivšpanski ustanak u Holandiji. pa joj je najzad pošlo za ntkom da, — kao što je poznato. zabvaijujući strašnoj morskoj buri, — strašno potuče špansku flotu talcozvanu „nesavladijivu armadu '. Uskoro se pak mlada Hoiandija opet sa svoje stranc pokazala kao nov suparnik Engieske. 1 ona prodje lsto onako kao i Spanija. U XVII. ! XVIII. vijeku Francuzl počeše iznova da Čine velike napore da prošire svoju moć na moru. To je bio signal za Englesku, da se opet umiieša u borbu na kontinentu. Ova je gledala, da stalno bude ..jezičak na kantaru", pa se prema naiiodjeniu l prilikama pridruživala čas jednoj, čas drugoj stranl. Tek pri svakom je zakijučivanju mira ona dolazila do novih kolonija. Tako je isto i za vrijeme napoleonskih ratova ona stalno imaia u vidu samo vlastitu korist. Slom silnoga cara doneo je Vellkoj Britaniji najmasniji zaiogaj: Inđlju i južnu Afriku (Kapland), koje zemlje nijasu vraćene Hoiandjanima, od kojih su ih Francuzi bili otell, već su ostale u engleskim rukama. Devetinajesti je vijek bio ispunjen istočnim pitanjem. Turska se bila oporavila od čitavog nl-