Beogradske novine
Bioj 60 .
2). februara 1917.
Beogradske Novlue
Srijeda
Strana đ,
đovcu , u gradjevinskom materijalu i teglećoj stoki za dovoz gradje. Uslovi proizvodnje su se pogOršali u godini 1916. Broj stoke je naroćito smanjen, što su Rusi odvukll seosko stanovnlštvo, pustošenjem koje su Rusi izvršili. naročito u svome poviačenju. Stočarstvo je u opšte dovedeno u opasnost uslijed snabdjevanja veJikih gradova mesom. Najgore je tamo, gdje se u tom pogledu nijc ništa unapred zbrinulo. U Kniavienu, kao i u okruztma Orojec i Oawolin ta je stvar dosta dobro uredjena, tako da u tim krajevima stočarstvu ne prijeti nikakva opasnost. Rasplod svinja se povećao sa 30 po sto, čime je nevolja sa stočarstvoin u nekoliko ublažena. Poljoprivrednik dosta jako osjeća sve veoe smanjivanje brojnog stanja konja. Svi napori potjoprivredtiih udruženja u toin pravcu, i porcd stvarne potpore gradjanskih vlasti- ostali su bez uspjeha. Za sad se mora ograničiti na to, da se uveća obilat.ost konjskog rada. To se pak može postići samo tako, ako se rad nn odgov'arajući način rasporedi i preduznm mjere, kojima će se poštediti radna snaga konja. Veoma bi bile potrebne i korisne poljske željeznice, gradjenje ovih već se istrajno pFeduzima na većim imanjima u predjelu Kališa; na manjim imanjima bi se trebaio više vratiti starim poijoprivrednim spravama — motikl i ašovu Rad i istrajnost mogli bi nadcknaditi mnogu oskudicu. Nužda ćini Covječanst’vu često puta bolje usluge nego 11 predavanja naučnih profesora. Takc je n. pr.. i pored oskudicc u konjima, zasijano u ovoj godini 15% veća površina ozimnjim žitom nego Ii u prošloj godira’. Mnogo je tome doprinjelo umanjeno zasijavanjc krompira i repe zbog nemogućnosti djubrenja. Zetva je biia slabija nego li srednja. Nije se moglo bolje ni očekivati, jer osiin oskudice u sjemenu nije se zemljište imalo čime gnojiti. Pa i samo vrijeme nije za poljoprivređnika biio povoljno; aprilski mrazevi, nepogode s gradom u okolini Kielce, u predjelu Lodža l varšavskoj guberniji uticalo je na žetvu vrlo štetno. Naijače se pak osječala rdjava žetva u kroinpiru izuzimajud izvjesne zapadne krajeve. I sa vađjenjem mladih krompira se vrlo rano početo. S toga je kod nas danas veorna potrebna štednja u potrošifli krompira. S hljebnim žitom vladaju naročite okolnosti. Kad bi se sva zaiiha. izuzimajiići onu koiičinu, koja je ootrebna za sjeme, predaia mještu za prikupJjanje žita, mogao bi se znatno poveća<i obrok brašna na svaku glavu. Ali je na žalost teško po seiima izvesti ograničenje potrošnje, a pretjerane cijene žitu u opštoj prodaji skoro onemogućuju borbu sa prestupima. Veliki pribodi seoskog stanovništva, o kojima se o opšte govori. samo sti priće. Van svake je sumnje, da se manji posjednici danas nalaze u povoljnijem staliju, ali su to samo oni, čiji posjed nije stradao od ratne nevolje, kojima su poljoprivredne sprave ostaie ćitave i očuvane i čiji je privredni rad ostao u redovnoni toku. 1 imanja, koja se nalaze u blizhii velikih gradova, koja protzvode većinorn povrće, nalaze se upravo u sjajuom stanju. Ta imanja raspolažu često većim kapitalima, koji su postaii ili prodajom proizvoda ili prinudnom prodajom pofjoprivrednih sprava. Ali se taj novac ne rnože smatrati kao dobitak, nego više kao gubitak poljoprivrednikov, jer kad on bude poslije svršenog rata nabavljao nove poljoprivrcđne sprave, on će ih morati plačati daleko skuplje. nego li što je cijena, koju je za njih dobio. S druge strane su se troškovi proizvodnje daleko uvećaii, firana za ko-nje i krave je danas- daleko skuplja nego li prije. A vrlo važnu u'ogu pri toine igraju i tečajevi novca na trgovlma. Tako stoji stanje sa manje »razjušenim imanjima; ali daleko veći broj zemljišnog posjeda stoji mnogo gore. Spisak ratom nanijete štete pokazuje gubitak preko pola milijarde rubalja. U mnogim krajevima, kao n. pr. u gubernijama Lomza, Suwalki, Slediec i Cholm poljoprivređa se ne inože više podići, 'ma znakova. da če ona u tim krajevima trajno opadati. Mjeseca decembra 19i5. god. je, blagodareči neumornim naporlma i požrtvovanju nekih seljaka, uredjeno jnedjusobno ispomaganje, čime se uspjelo, da se izvjesna napuštena imanja u gubemijama Lomža 1 Ciioitn obdjelavaju. Uspjelo se, da se ponovo ožive potpuno opustjele površine zemliišttu bez zgrada. poljoprivrednih sprava, 2 &i 1 ha I stanovnika i da se zasiju velike površine. Ovaj Je primjer preklnuo mrtvllo susjednih privrednika, podstakao fh na rad. tako da je bilo mogu-
će vrlo velike prostorije zemljišta spasti od konačne propasti. Ova akcija spasavanja je sve daIje napredovala. Prikupilo se približno 350.000 nibalja, koju su svotu privrednici provincije Poznanjske povećali sa još 412.000 rubalja. U julu 1916. god., pomoćna akcija je zađobila čvrst oblik, stvorio se savez poljoprivrednika. U pojavu medjusobnog ispomagalija mora se računati 1 osnivanje zemaljske banke, koja aaje kratkoročne kredite. I seljacinva je kreditna pomoć vrlo- potrebna. Seoska' banka je zajedno s Rusiina napustila zeinlju. u mnogiin slučajevima je iz opštinskih blagajnica odnjet novac zajcdno s knjigama. Krajem prošle godine dobila su potvrdu dva vrio važna poljoprivredna uredjenja: revizijoni savez noljskih poljoprivrednih udruženja i srcdišnja blagajnica poljoprivrednih pozajmničkih udruženja. Još je riješeno. tla se u Pulawy osmije jedan poljoprivredni zavod. Est i kahmkl trg. Neki je američki trgovac koža ustanovio, da težina njegove kozje kože (chevreau) upravo prikazuje vrijednost njegove iežine u srebrnoj valuti: 75 cts za četvornu stopu. Stoga veli on da bi banke morale mjesto srebra, zlata i nakita čuvati i kožu u svojim blagajnama i trijemovima. Njemačka je posljednje godine mira 1913. uvezla samo za 380 milijuna maraka koža od rogate stoke. nu poslije rata biče tvornicarna koža upravo nemoguće, da uvezu takve količine. Ratna su privredna društva upravo zato osnovana, da u prvom redu osiguraju potrebu vojske i da zatim izvedu opreznu i razumnu razdiobu preostale zalihe za potrebu gradjanskog stanovništva. Neutralne su zemlje, H o 1 a n d ij a, D a n s k a. š v e d s k a i N o rv e š k a odmah u početku rata zabranile izvoz kože od krupne stoke, a tu su zabranu proširile docnije i na lake teieće kože, a konačno i na konjsku kožu. I u tim su se zemljama održavale i još se održavaju protestni zborovi protiv poskupijivanja kože i cipela, a javno je ogorčenje i štatnpe i ulice još više razjareno uslijed vijesti o džinovskim dividendama lih industrija. Sada je pak odveć dockan, da se toj skupoči na put stane. ona će još više ■•asti, a i uprkos maksimahiih ctjena, koje će se na primjer u D a u s k o j uvesti. Najintenzivnije je E n g I e s k a proizvodila kožu i cipele. Njezine tvornice cipela u Northamptonu, Leicesteru i Ketteringu preInačele su svoje poslovanje iskljueivo za prigotavljanje ratne obuće. Tvrdi se, da je iz tih tvornica u avgustu 1914. do 31. decembra 1916. otpremijeno na bojišta: 21 milijtm pari visokih e n g I e sk i h č 1 z a m a. 3 milijuna pari visokih f r a n c u sk i h č i z a ni a. 4 miiijuna pari visokih ruskih č i z a in a. 4 miiijuna parl r u s k i h ,,W e 1 11 n g t o n“ č i z a m a. 400.000 pari t a 1 i j a n s k 1 h planinskih č i z a m a. 600.000 pari s r p s k i h vojničkih cipela i cokula. 6 miiijtma pari e n g I e s k e vojničke obuće raznih vrsti. Za godinu i po je dakle oko 40 milijuna pari razne obttće za ratne svrhe dobavijeno i otpremijeno po tim tvornicama. Kod stanice Manche.ster Parkroad nalazi se ogromno skladište obuče vojne uprave, koje u svako doba, a u roku od 24 sata može otpremiti na bojište 100.000 pari obuća. Ogromna potrošnja obuca i kožnatog pribora od strane nekih 25 do 30 milijuna vojnika, koji sada pod oružjem stoji, zadaje ozbiijnih briga vojnim dobavljačima sviju zemalja, a i u E ng 1 e s k o j se pitaju odakle će dobaviti sirovu kožu. Engleska viada kupila je na La Plati 100.000 kom^la koža od Licbiga (u Fray Bentosu, republika Urugvay), a francuska vlada sve kože, što Oe pasti do conca aprila u preduzećima za smrznuto meso. U Indiji zaplijenlla je engleska vlada oko sedam milijuna govedjih koža, koje godišnje padaju od onih 11 miiijuna zebu-a, najvećeg stada goveda na svijetu. Osim toga Engleska privlači k sebi Štogod ima koža u Čitavoj Africi, Australiji i Kitaju. Sporazumnim je pak državama nezgodno što se Sjeverna Amerika uslijed svoje kupovne snage I neoslabljene valute s njima takmići. čak i na samom londonskom tržištu, a osobito kod tamo uobičajenih licitacija kože. Stoga već i misle u Londonu te licita-
cije sasvim napustiti. Skakanje je vrijednosti za kože i ustrojene kože godine 1916. tako brzo i iznenadno nastalo, da je na primjer porasla cijena za kože iz holandeskih klanica od 35 cts. na 52 cts. u junu i na 75 cts. u novetnbru i to za funtu sirove kože u opšte, dočim je cijena kože prve vrste, tako zvana „jezgra" porasia od 1.20 forintl na 3.50 forinti za funtu. Dovoz koža i materijala za Štavljenje vanredno jc otežano u neutralne zemlje, usiijed postupka Engleske, koja ic te tovare prosto zaplijenila i za sebe upotrijebila. Kada će se i središnje vlasti opet na svjetskom tržištu pojaviti kao kupci, cijene će još više skočiti i trajaće najmanje pet do osam godina, dpk će jače stočarstvo omogućiti obilniju opskrbu mesom i kožama. Čak šta više se u Sjevernoj Americi u prkos svih nasiojanj« oko podizanja stočarstva opaža opadanje u broju rogate sloke i to za 10 milijuna komada posljeclnjih esam godina. Nu ona je i dobro obrala kajinak svojim ogroimiim dobavama cipela Engieskoj, a osobito Rusiji. I u posljednjoj se je državi uslijed rata I znatno smanjio broj stoke i vlada u njoj i velika nestašica kože i izvodjenje kože u prkos velikih dobava Amerike, Japana i Engleske. Japan dobavlja ponajviše cipele iz korejanskih koža sa žigom: .rMade in America“. Zarohlleriic; u stsrom Riiuu. ! Ropstvo. — Zarobljeni Kraljevf. ..Padanje cliena“ na pUaci za robove. — Sudbina žena, odvedenlli u ropstvo. — Giadijatori. Jz istorije je poznato, da je u staro doba sudbina u ratu zarobljenlh b'la vrlo io5a. Proiazili su ioš ninogo gore nego ubice i zločinci. Gotovo u većini slučajeva su ih ubijali, pošto su prethodno imali da paradiraju kao trofeji prilikom svečanog uJaska pobjedonosnog vojskovodje (triumphator-a) u prijestonicu. U starom Rimu naročito jeulazak triumphatora tekao po tačno propisanom ceremonijalu. Pored njegovili kola išli su zaroblieni kraljevi, ovakvi slučajevi biii su tada prije pravilo nego li rijetkost, pošto su se kraljevi, naročito primitivnijih naroda, uvijelc boriii u prvim redovima, — velikodostojnici, vojskovodje, sveštenici, a za njinia se nizaia ogromna povorka zarobijenih boraca i mirnoga stanovništva fteprijateljske zemije, staraca, žena i đjteče, odveđeno u ropstvo. No Ičimijani ipak SSsto nijesti ubijali svoje zarobljenike, jer tm je to zabranjivao njihov duh. Znall su, aa se za njih može nači mnoga korisna upotreba. Mnogi su smješteni po unutrašnjosti, veeina na cia život, a drugi sretniji, imali doaiije priiike da budu zamijenjeni za zorobljene Rimljane. Naročito su od pmrttie kaznc poštedjeni ugledniji zarobljenici, plemići, vojne starešine i ti d. I orji su razmješteui na staliovanje u manfe gradovo ti unutrašnjosti, gdje za njih jari»čiJbpština i niiliovi domaćini napose, Tako su tt Albu bili smještenl S y p h a x, kralj tnesesiski i P e r s e j, kralj maćedonski. Paiančani su se već stara1i za to, da zarobijeni viadari ne žive prekomjernc dobro, jer se iz đjela rimskih pisama vidi. da je čak bilo slučajeva, da su sluge tužile svoje gospodare za kinjenje zaroblienika, koji su im blii stavljeni na raspoloženje. No ipak su zarobljenici često ubijanl, Jer su po tadašnjim pojmovima svakog pojedinca činili odgovomim za rat, a već kada su ti zarobljenici bili paii u ropstvo prilikoni kakve pobune, tada je bilo svršeno sa njima. Ta ni danas poslije 20 vijekova, u doba ietiiice i podmornicc, ne postupa se baš ,,sa rukavicama" sa zarobfjenicirna iz pobuna. Obično su zarobljenici prije pogubljivanja još i šiiiani. Najčešći načini pogubljivanja biii su odsjecanjc glave i ugušivanje. Docnije se iz Azije i od Kartagenaca prenio u Rim običaj smrtne kazne raspinjanjem na krsfc Ova je smrtna kazna n3ročito praktikovana protivu Jevreja za vrijeme njihovih pobuna za vrijeme cara Vespastiana i njegovog sina T ita. Naročito strašan siučaj zlostavljanja zarcbljenika nalazimo kod Livija: 70 Numidjana, kojt su u toku drugog pun6kog rata biti paii šaka Rhnijanima, išibani su i vraćeni svojima, pošto su svakome odsječene obje ruke. Ma da je još tadašnje »nodjunarodno pfavo zabranjivalo sakaćenje zarobljenika, to su ipak naročito uhvaćenim izvidnieama odsjecane ruke. Naročitom su se okrutnošću odlikovaii rimski vojnici, kojima je bilo povjereno čuvanje zarobIjenika. Tako eu po zauzeću jerusalima po uguŠivanju velike jcvrejske pobune (avgust-septembar 70. g. posl. Hrista) 11.000 zarobljenih Jevreja pušteni da umni od gladi, pošto im stražari iz mržnje nijesu htjeli izdati hranu, odredjenu za njih. Pri totne valja imati na umu, da za ispitivanje tih zvjerstava stoje istorićarima na raspoloženju gotovo iskijučivo rimski pisci, koji rijetko pominju ovakva varvarstva, već se na protiv trude da rimske vojskovodje pri-
kazuju viteškim i čovječnim prema zarobljenieima. Tako se veli, da je po dobroti sve dotadanje careve nadmašivao ,,car filozof" Marko Aurelijei (161 do 180), o kojemu veli jedan pisac: „Bio j« pravedan č a k i prema zarobljenitn neprijateljima". Iz ovoga ,,čak“ opct se lijepo vidi kakvi su pojmovi u starom Ritnu vladaji o zarobljenicima. Zarobljeniđtna, koje Rimljani nebi „skraćivali za jednu glavu" (kako je glasio „terminus technicus" za vrijenie franaiskc revolucije), pređstavlialo je obično doživotno ropstvo. Sta je to predstavljalo i u ono vrijcme, kada su ljudi biii fizičkil duševno mtiogo čvršći, te lakše podnosili svc moralne i teiesne patnjc, vidi se iz ogroinnog broja samoubijstava, što su th prema starim rimskim piscima vršili zarobljenici vješanjcm, otrovom, nožcni, g’ađju, skakanjein u vodu i ti d. Po rimskom su se pravu svi zarobljenid u načelu smatrali kao driavna svojina (servi publici — držatmi robovi), to bi država, ako bi joj po razmjeni i otkupu pojedinih zarobljenika ostalo višc, nego što je ntogla upotrijebiti, javno prodavaia po trgovima nesrcćno roblje; od prođaje su jedino bili isključeni zarobljeni kraljevi i kncževi. Pri ovim pojtnovima, koji su vladali, može se već zatnisliti, šta je čekalo žene i djevojke, koja su imale nesreću, tia padnu šaka neprijateiju i da budu odvedtne u ropstvo. Tadašnje medjiuiarođno pravo zahtjevaio je za r.jih samo da ne budu ubijane, ali su ih zato čekale najraznovrsnije strahote od strane podivljale soldateske, Doduše nam stari pisd pričaju za neke vojskovodjc, koji su i u tome pogledu strogo vodili računa o humanosti i u pogledu zarobljenih žena, kao na primjcr siavnL rimski vojskovodja Scipijon (Sdpio) i njegov vdiki protivnik H a n n i b a i. Ovo su doduše samo izuzed od užasnoga pravila. Obično su ove jadnice, pretrpjevši sve muke i poniženja, prodavane kao robinje; ova ih ona imala je pokatkad sreću, da od svoga vlasnika bude proglašena slobodnoin i da čak šta više stekne rimsko pravo gradjanstva. Neprekidni ratovi, što ih je vodila rhnska imperija, toliko je pretrpala trgove za prodaju roblja sa nesretnom živom ,,robotn“, da je cijena naglo počela padati. Tako su poslije ratova sa Mitridatom „izbaeeni na pijacu“ toliki robovi, da se jedan takav nesretni Ijudski stvor mogao kupiti za nekoliko dinara. Zarobijenici, koje država ne bi prođala, već zadržala ih za svoju potrebu, bili su najčešće upotrebljavani za veslaće na ratnim brođovinta, za razne vdike javne radove i ti d., a najjači i najljq>ši palc obično su odvajani za najstrašniju sudbiuu — za gladijatore. Oni su u naroćitiin giadijatorskim škoiarr.a (najčuvenija u Ravenni) obučavani u borenju maćem i dr.tgim oružjem, pa su poslije po cirkusima moraii razonodjivati pođivljali narod stojitn krvavim borbaina medjusobom ili sa divljirn životinjama. Dok je u areni često brat s bratom morao da se kolje na život i smrt, rimski su gradjani urlali od zađovoijstva i kladili se u pobjednika. U docnije su vrijetne, kao što je poznaio, prvi hrišćani po cirkusima bez oružja bacani pređ lavove, opet na uživanje cijcloga Rima, koji je prisustvovao ,,predstavi“, počevši od carice, vestaiinki, senatorskih dama, pa do oioša iz rimskih predgradja. Kako u Sienkievviczevotn ,,Qvo vadis“, taito i u đrugim romanitna, koji opisuju ono doba, divno su opisane ove jezovite scenc. Učvršćavanjem hrišćanstva počela se popravljati postepeno i sudbina zarobljenika.a ii sc na žalost u ratu i kod najkulturnijeg čovjeka u izvjesnim momentima pojavijuju najniži životinjski instinkti tako da se i u naše doba opšte prosvećenosti na žalostdosta često dogadjaju dosta strahota i u tome pogledu. F. R.
PasIUedije brzGjiiune ul]2St!. Novi ngar.ski ministar za domobranstvo. Kb. Beč, 20. februar. Mjegovo je Veličanstvo car i kralj K a r 1 o imenovalo podmaršala Aleksanđra pl. S z u r m a y-a kr. ugarskini ministrom za domobransivo. Novi je ministar danas poslije podne u 3 i po sata položio zakletvu. Poslije zakletve primljen je podmaršal pL S z u r m a y od Njegovog Veličanstva cara i kralja K a r i a u audijenciju. Konfercncija engieskih dominija. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina'*) Ženeva, 20. februara. sPetlt Parisie«“ javlja iz L o n d o n a, da se zbog djelatnosti njemačkih podmornica na mcže u odredjeni dan održati velik^ konierencija engleskih dominija u Londonu. Ta će se konferencija, koja ima da stvori važne odluke o krajnjiin ciljevima rata, održavati kasnije.
’ ’■ >» i i - i Sfra] engfeskih mornara. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Berlin, 20. februara. Rotterdamski dopisnik telegrafske unije javlja: 20 parnili brodova ne mogu da isplove iz Hverpoolskog i cardiffskog prlstaništa, jer je pcsada iz bojazni od njemačkih podmornica otkazala poslušnost. Zdravstveno stan.ie ruinunjskc vojlske. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Stockholm, 20. februara. Prema telegrafskim vijestima, pogorštdo se uslijed velike studenl zdravstveno stanje rumunjske vojske. Pojavila se neka vrsta efcidemićkih grčeva. Suzbijanjc te nove bolesti ne uspijeva u prkos preduzetih najintenzivnijih mjera. Velika bijeda u Grčkoj. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novitia"). Rotterdam, 20. februara. ,,N i e u vv e R o 11 e r d a ni s c h e Courant 4 ' javlja: Zbog oskudice životnih namirnica umi.. u Grčkoj naročito u Akarnaniji, Prevezi i Janjini svakodnevno izvjestan broj ljudl. Pojavljuju se 1 bolesti na organima za varenje. I ako je grčka vlađa Izvršila sve zahtjeve sporazumnog ultimatuma. traje blokada neoslabljeno dalje. Mnogi su ribarski brodovi, koji su ispiovili u svrhu lovijenja ribe, potopljeni ili od Engleza zaplijenjeni. Obustavljena je i cjelokupna plovidba ugljarskih iadja. Mnogi se ljudi hrane divijom travom. Bijeda je neopisiva. 60-gođišnjica sjevero-njemačkog Lloyda. (Naroćitl brzojav „Beograđskih Novlua'M Bcrlin, 20. februara. 25. februara proslavlti će sjeveroamerički Lloyd svoju 60-godišnjicu. Amerika izmedju rata i mira. (Naročiti brzojav „Beogradskth Novina") Lugano, 20. februara. ,.S t a m p a“ javlja iz Washingtona: Wilsonu nije laito konačno se odlučiti za rat Ui mir, pošto vidi, da je Javno mnijenje podijeljeno u dva tabora, a parlamenat isto tako neodlučan kao i on. Bryan sa svojim protivnicima jeste protiv rata, a uz njih je skoro cio zapad. Donji dom kongresa is* tina je usvojio velike pomorske kredite. aii je jednovremeno usvojio i jednu rezoluciju, u kojoj se veli. da poiitika Sjed'mjenih Država iziskuje riješavanje medjunarodnih sporova pu* tem izbornoga suda. I firancuska štampa pos'.ieđnjl je dana ntanje opstimistički raspoložena u pogiedu Amerike. nego !i do sad. ,,Ma* tin“ veli. da su parlamenat i štampa u sukobu, pošto parlamenat prebacuje štampi, da ona gura zemiju u rat.
Isanifne oblave. Objava. Na osnovu zapisnika, što ga je c. f k. zapovjedništvo poiicije r Beogradu vršilo, odredjuje se, da se d u š e c i i j a s t u c i i t. d. u kojima se vuna mt.azi, životinjske đlake. da nojdocnije 28. februara o. g. imaju dostaviti centraii sirovina intendanture vojne g!ay. gubemije. Dostavljeti materijal biće na teinejju procjene ispiaćen. Prinranje tiii stvari biče svakog utornika, četvrtka i petka. u vremenu od 8 sati u jutro, pa do 11 sati prije podne, u stovarištu vune centraie sirovina, savska obala u zdanju vojnog zavoda za kože. Sve. od stranc c. i k. zapovjedništva policije u Beogradu zapisani dušeci, jastuci I t. d. koji do 28. februara o. g. ne bi bili predati, hiče bez ikakve isplate oduzimani, a dotični sopstvenici najstrože kažnjeni. Beograd, iebruara 1917. god. Središte sirovine c. i k. intendanture glavne vojne gubergije u Srbiji.
K6RESP0HDENCIJA. Fabrika Šećera, — praškoj kređitnoj banci, Cuprija. Nalazim se u Užicu, novac za mene moiim pošaljite na moju adresu. Petar Kandić, bivši upravnik pošte, Užice, Ulica 1I. /85. A. 2172-8 Gospodinu Jovann Premovlću, 2eneva, za Vlastimira Sretenovića, opančara iz SvJlajnca. Izvjestite ga, da mu je žena sa djecom živa i zdrava. Bosiljka Sretenović, Sviiajnac. 28696-8
*