Beogradske novine

10. marta 1917.

Beogradske Novine

Subota

Strana 3.

Bro j 67. Neraspoloženje Izmedju rumunjske 1 ruske vlade. (Naroćiti brzojav „Beograd. Novina“). Berlin, 9. marta. „1 udenpendance Roumaine" objavljuje slijedcću važnu izjavu: Ni u kom se slučaju vlada neće prcscliti u Rusiju, bar sve dotle, dok i najnianje tio Rumunije bude od ncprijatelja pofctedjcno. Ponovo se govori 'o sve zaoštrejujean neraspoloženju izmedju ruinunjske i ruskc vlade.

Borbe u Hstcdonijj. Očajno stanje Sarrailove vojske. (Naroćiti br/ojav »Beogradskih Novina«; Berlin, 9. marta. Mak>r M o r a t h opisuje očajuo stanje Sarrailove vojske, kojoj više i ne pripada strategijski uticaj na Balkanu, a izgleda da osjeća opasnost, koja joj prijcti od mržnje Orčke. Rdjavo vrijeme sprječava ratovanje na maćedonskom frontUi U proSloj godini je Sarrail, kao što je Dilon u donjom domu naveo, rmao 60.000 od malarije: i srdobolje oboljelih vojnika. Sad su zdravstvene prilike jo5 gore. GrćKn i sporazumne slle. Siauje u Grčkoj. (Naroćiti br/ojav »Beogradskih Novi'na«; Rotterdam, 9. marta. Iz Atene se javlja: Ministar spoljnih poslova je saopštio francuskom poslai]iku, da se produžuje istraga zbog uvreda, koje je štampa nanijela četvornom sporazumu, čim se izrekne presuda nad okrivljenima, ona će se staviti do znanja francuskom poslaniku. — Grčka vlada je izdala zakon, kojim se ođredjuju kazne za napade štampe protivu ratujučih država, kao i za rasprostiranje neistinitih vijesti, kojtma bi se odnosi Grčke prema inosfranstvu movrlc pomutiti.

ttojnsuile Hrzojaune uijesil. Spijunaža u Svlcarskoj. (Narofiti brzojav „Beograd. No\ina“). Strassburg. 9. marta. „Strassburgier Post“ javija sa Svajcarske granice: Danas »e sastaje u Baselu savezni krivični sud, da presudi po ndcoiidni novih špijunskih dje'.a. Pred sudom 6e odgovarati razni članovi elsaških društava, rncdju njima i pređsjednik, zbog dostavljanja vijesti i obavjeŽtenja Francuskoj. U Svajcarskoj je od januara bilo ukupno šesnajest novih špijunskih slučaja.

(3rnd I cKollca. ■f Djoka Dobrivojević. Kao što smo javiii, prije mjes-ec dana, 3. fiebruara ove godine, umro je dakko od svoje porodice Djoka Dobri,vojev i ć, bivši pravnik. Pok. Dobrivoje'v'ić pripadao je onora kolu mladjih ljudi, koji se uvijek odlikovao radom i voljom za sve ono, što je dobro i plemenito. B o je jedan od najooljih mladjih srpskih stenografa, međju kojima je uživao Jijep g!as. Bio je jedno vrijeme i činovuik beogradskog pozorišta. lskreji i dobar drug, nježan sin i brat, uživao je simpatije i svoje porodice i svojih prijateija i drugova. Njegova prerajta smrt ožaiostila je sve krugove njegovih prijateija i poznanika, koji 6e iskreno ža iti i dugo sc sjećati jednog rijetkpg svoga druga i prijatelja. Bog da ga prosti! Steta od vode. Povodotn nastaJe jugovuie snijeg jc nagio počeo da se topi, te je nanio kvara jie samo mnogim i inače vcć povrijedjcnim zgrađama, već i nekim fasadama, ki’jC su počelc da sc Croše. C. i k. vojni požarnici pristupiii su odmali radu i uklonili trošne dijelove, a time i svaku opasnost, koju bi o\i mogli prouzrokovati. Javna prodaja Po odiuei starat’rijskog suda izložiće se javuoj' prodaji zaostavsfina pok. Ane F r a n k o v i ć na dan 20. marta 1917 it nj-enome stanu u uiici Sabomoj br 48. Prodaja će početi u 9 sati prije podnc. Pozivaju se kupci da na ovu prodaju dodju. Traže se: Niže imenovana lica umoljavaju se, da se jave lično ili da pošlju tačnu adresu gdje se nalaze: I. GospodinuNikoli Ćolakoviću, hčitelju, Beograd, Kralja Milutina ul. 18: Učitelji i učiteljice: Vitomir Gajić iz Brestovika, Vasilije Vukomanović iz Vrčina, Jelena Urošević iz Vrčina, Stanka Kondić iz Niša i Marija Kneževića učiteljica u penziji sa čukarice. II. Gospodinu Bogdanu J a k š i ć u, potpredsjedniku odbora Crvenoga Krsta u Kruševcu, Poštanska ulica 6. G-dja Mileva Popović iz Ražnja. P o r o d i c e: Dragoslava Obradovića, činovn. Ražanj, Dušanka Jovana Vasića satlera. Majka Milivoja L. Đoškovića. abs. maturanta.

Kretanje stanovništva. Izvještaj prijavnog ureda od 9. marta: Prijavljeno 65, odjavljeno 29, preseljenja 32; u botelima prijavljeno 77, odjavljeno 83; ostalo u hotelima prijavljenih stranaca 173.

Izn kullso. Ancgdote i šale iz pozorišnog života. 1. „Sasvim sami“. — ,,Desno!-Lijevo!“. Beckmaunov san. — Radikalno riješenje pitanja o cbući. — 10% za ukradjenu bundu. — Skupo plačen uspjeh. — Sa pozornice u nianastir. — Oglas u pozornišnora prika/.u, — Cenzor 1 „vffl slojevl". Jednom je čuvcui njemaćki gJurnac H e 1 m e r s o n igrao u jednoj premijeri, koja je bila sve drugo, samo ne uspjela i zanimljiva; poslije drugog čina največi dio slušaoca napusti dvorauu i otifi kući, a i ne sačekavši kraj komađa. Kađa je otpočeo treći čin, Helmerson i njegva partnerka su igrali ,,pointn“ cijeloga komada, veJiku ljubavnu scenu, gotovo pred praznoin kućom. Kada ga je partnerka prema ulozi zapitala šapatoin „Jesono li sami?“, Helmerding baci pogled na ispražnjeni parter i sa tragikomičnim izrazom lica uzviknu: ,,Da, još malo, pa sa svlm sami!“.—• U svoje vrijeme veoma omiljeni i slav'Ijeni glumac Hendrichs učestvovao je jednoga dana na glavnoj probi nekog klasičnog komada, za koji su bile odredjene neke izmjenc i obnove u izvodjenju i sceneriji. Prenia ttm izmjenaana na jednom mjestu komada isto tako poznati reditelj Duringer, koji je upravljao probom, upozori Hendriclisa: ,,G. Iiendriohs, dakle vi nailazite iz sredine scene, idete do prve kulise desno i tamo uanirete". „Hendrichs, kai i svaka glumačka veličina individualistička (čitaj: tvrdoglava) priroda do sitnica odgovori mirno: 25 godina ja igrain ovaj komad i uvijek saan innirao lij e v o, pa ću i sutra umrijeti lijevo!" — „G. Hendrichsu, nemojte zaboravljad, da sam reditelj“. G. reditelju, nemojte zaboravljati, da sam ja Hermaim Hendriclis!“ Na to reditelj Diiringer planu i uzviknu: „Kad vam ja kaiem, imate da umrete d e s n o!“ ,,A ja vam opet velim da ću umreti 11 j ev o!“ — „Desno, g. Hendriclisu!” — „Lijevo, g. reditelju". Tako je to iš!o Još nekoliko miuuta. Dfiringer bi, gušećr se od ljutine, vikao ,,Desno!“, a Hendrichs bi mu svaki put mirno i ,,bez sekiracije“ odgovorio ,,Lijevo“. Izlišno je reći da je Hendriđis sutra đan na predstavi ,,po novoj inscenaciji" raziunije se, kao I 25 godina dotle, „umro" H j e v o.Proslavljeui komičar Beckmann ijedio Je jedared u kafani sa kolegama, od kojih ga neki, po imenu Polri, stade gnjaviti, tražeći od njega, da ispriča kakav svoj ,,vic“. Beckmann se dtigo otbnao, no kada mu je kolega već i suviše dosadjivao, poče svečanim glasom: „Gospodo, onomad sam smo siijedeće: Bio sam umro, lijepo sahranjen (uz vrlo osrednje učešće prijatelja 1 poštovaoca, kako sam sa žaljenjem utvrdio), pa sam odletio na rajske kapije. Zakucah, na što Sv. Petar odmah otvori kapiju, pitajući me, šta hoču. — Moću u raj, velim ja. — Lijepo, pa ko ste vi, pita me Sv. Pctar. — Beckmann, gluanac, sa toga i toga pozorišta, imam ta i ta odličija, medalje, pohvalnice, zlatne, srebrne i druge vijence, počeh ja redjati. Sv. Apostol slegnu raiinenima: — Sažaljevam slučaj, a!i glumce u opšte ne smijem pustiti u raj. Na te rijeei Sv. Petar opet zatvori kapiju i ostavi me pred njom. Šta da se radi? Tužan i neveseo vratili se u grob. Ležrm ja tako nekoliko dana, kada nekako saznadoh, da je i kolega Pohl umro, a da je na moje čudjcrije primljen u raj. Oziojedjen na tu nepravdu, ustadoh još jednoni iz groba, ođoh pred rajsku kapiju. Opet zakucah i opet izidje Sv. Petar. Ja tnu se požalih, kako je meue odbio kao glunica, a da je priniio g. Pohla. — Pohl, začudi se apostol, koji je taj Polil?“. — Pa moj kolega Pold, glumae kao god i ja!“. — Dragi moj, „reče Sv. Petar i potapša me po ramenu, „umirite se, Polil cijeđoga svoga života nije bio nikakav glumac“. Nije nam poznato, je li poslije g. Pohl navaljivao na Beckmanna, da priča još I druge viceve... ♦ „Gospodiue đircktore", zapita reditelj u jednom palanačkom pozorištu upravnika, „kakvu ćeino ohuću nositi u ovom komadu?“. „Pa čovječe Božji, koliko sam vam puta već kazao! Kad god komad igra u vremenu prijc Hristovog rodjenja: nanule, opanke, sandale Ut što slično, a kad god igra u vremenu posllje Hristovog rodjenja — običnu današnju obuću, šta ko ima, samo, po mogučstvu, nc suviše poderanul" Jednoga daiia direktor jednoga ruskog malovaroškog pozorišta objavi preko novina, da će za tu i tu predstavu cijene biti za 10% više, ne dajući za to nikakviii bližih razloga i objašnjeuja. Palančani, koji su inače n to vrijerne prilično biii zanemarili svoje pozorište. pohitali su svi, da

sebi Još dva-tri đana osiguraju mjesta, misleći, da će na toj pnedstavi biti „nečeg ncočekivanog". I gle, još prije otvaranja kaše pred samu predstavu, sve su karte bile rasprodate. Na svoje čudjenjc, palanianl ne mogađohu opaziti baš ništa, što bi opravda/alo povišavanje cijene, ali je zato poslije predstave umjesni direktor dao svakom, kojl je to litio znati, slliedeće objašnjenje: „Prijc neki dan desio se u pozorištu vrlo nezgodan slučaj. Dok je garderoberka bila zadrijemaia, uvukao se nepoznat kradljitfac u garderobu i ukrao je jednu skupocjenu bundu. Naravno, da moram i da hoću da nađoknadim. sopstveniku štetu, pa satn pri tome računao, da će me u tome ponioći inoći vjeina publika. Kao što vidim, nijesam se prevario“, završi on, • zadovoljno trijajući ruke.

Jednoga dajia pozorišni kritičar jeđnog v&ikog pebogradskog poznatog iista pohvali U kafani čuvenog ruskog glumca Lentovskog za sjajni, usjrjeh, što g* je bio postigao na jednoj premijeri. „Skupo plaćen uspjeh", procijedi z!ovo’.juo kroz zube Lentovskij. „Zbog čega skupo plaćen uspjeh", zapita kritičar. ,,E, dragi moj prijatelju, da znate kako je meni. Totalno sain propao, jedva ic!em. Kao što vam je jx>znato, vrhunac komada jeste niomenait, kada ja ono u šumi padam u provalijiu Vještina i prirodnost, kojom ja izvodim to ,,stropoštanje“, mnogo su pridonijeli mome uspjehu. Ali treba da znate, da sam po cijelom tijelu prepun mođrica, ogrebotina i rana. Ja sam se spresnao za dobrog glumca, a ne za akrobatu. Još dleset „vanredno uspjelih“ izvodjenja toga komada „pred punom kućom“, a ja ću biti u grobu!“ m Duh XVII. vijeka odveo je i mnoge slavne španske glumce u kaludjere. Sebastiano del Prado, jedan od najboljih španskih glumaca sviju vremena, a uz to još i jed&n od najljepših ljudi svoga vremena u Madriđu, otišao je još kao srazmjerno mlad čovjek u kaludjere. s Clara C a m a c h o, čuvena junakinja Caideronovih „Hrišćanskih Tragedija" obuzeta je prilikom predstavljanja nekog ,,Autodafe“ tolikim vjerskim oduševljenjem, da je toga časa rije.šila, aa se odrekne sviju zadovoljstava ovoga života. Bila je čuvena Ijepotica, a bi!o joj je tek 23 godine. Predstava još nije bila završena, kada ona za vrijeme odmora iznenada izleti na pozoriiiću, zdera sa sebe svoj dragocjeni nakit, baci ga medj publiku i uzvikim: „Odrićem s§ vječitih iaži ovoga svijeta i dvostruke laži jx>zorišta“. * U jednom Veeem američkom gradu davaila se „Gospodja s Kajme!ijama“. Pozorišni kritičar jednog velikog i inače ozbiijnog lista, — u Amerid ništa nije iskijučeno, — završio je svoj prikaz riječima: ,,U pos jednjein činu umire Magueritte-a Gauthier od sušice. To je za žaIjenje, a!i do toga ne bi došlo, da je ta dama blagovremeno počela da pije Tliompsonov sirup, najnoviji preparat, cijena od flaše 1 do!ar, može se dobiti i t d Nije nam poznato, je li taj kritičar štampao i tarifu za zgodno oglašivanje u pojedinim pozorišnim kritikama. Jakako! „Business is business" (Poeao je posao“). U vremenu, kada je u Francuskoj još postojala oenzura (u mirno doba, razumije se), jjodnijet je jednom na odobrenje neki korr.ad, u kojemu n ka go p d a iz visokog društva u je-.uioj sceiu g^vori ffvome Ijubavniku ,,ti“. Cenzor je naredio, da se izinijem to rnjesto, stavivši sjijedeću primjedbu: ,,U našem visokom društvu gospodje nikada svojim Ijubavnicima ne govore ,,ti“ 1

nsrciing prluredg. Nove najviše cijene ražnom brašnu I ražnom hljebu u Varšavi. Na osnovu naređbe ranijih naredaba izmijenbojc varšavsko po’.ic.jsko predsjedništvo, u sporazumu sa gubemijom, poliđjsku naredbu od 9. oktobra 1915. i 30. avgusta 1916. u sjijedećem, što odmah stupa na snagu: Ukida se majviša djena za ražno brašno u veiikoprodaji. Utvrdjuju se siijedeoe inove naj\iše djene: a) 1 poljska funta ražnog brašna 0.25 maraka; b) 1 poij-ka funta ražnog hljeba 0.20 maraka.

Surogat hrane za svinje. Potreba štednje sa krumpirom, kukuruzom i idrugim zema jskim proizvodima, koje vaija čuvati za ljudsku hranu, nalaže ujx>trebu surogata za prehianu svinja, Prema saopštenju iz trgovačke i obrtničke komore zagrebafike upozorema je sa strukovne strane austrougarska vojna uprava, da u rečenu svrhu može osobito doći u obzir bujad obična (Pteridium aquilinum). To j - vrsta domaćeg paprata, koja kao korov rasto na sjeve.rnom Baikanu u velikoj mjeri po šumama i jiašmjacima. Kao hrana siuži saino korenje, koje jc siabo razgranjeno, te se na.azi 20 do 25 centimetara ispod zernfje, a va!ja ga sabirati u jeseni, a naročitp ranom proijeću prije nego što mfadice proklijaju. Korenje treba očistiti od zemije, posušiti na vazdtthu i pohraniti na sunom mjestu. Bu-

jad obično sadržava više škroba nego krumpir i tiopšte raznih hranjivih tvari u razmjem kako ih trebaju svinje. Poradi velike hranjivosti daje se odrasloj svinji u obrodma od najviše 2 kg. paprati. Srinjt uspijevaju kod te hrane vrlo dobro. Vojna uprava odredila je, da se momčad u svojoj dokolid, a to i oj>oravljenici bave sabiranjem tog dragocjenog korenja, te će u tu svrhu davati posebnu premiju.

Razne U'esll. Pronalasci i pronalazačL B a r u t. — Š t a m p a. — G r o m obran. — Rudarskalampa. — Lok a m o t i v a. — T e I e f o n. — K a r d a n s ka f o r m u 1 a. — G r a in m o v p r s t e n. bna „pronalazača", koje svijet slavi kao dobrotvore čovječanstva, ma da u stvari nisu nižta pronašli, već prosto na prosto sebi tudj pronalazak prisvojili, a Ima ih i takvili, koji baš nemaju nakakvo pravo da nose iime pronalazača. Iina pronalazaka, koji su proizveli preokret u čovječanskom društvu, a koji su stotinama godina stajali neupotrebljeni, te da poslije tog vreinena iskrsnu kao neki sa svim nov pronalazak. Treba se sanio sjctiti na barut, koji je Kitajcinia bio poznat mnogo stotina godina ranije, nego što ga je ,,pronašao“ kaiudjer Švarc. Pa i štampa je bila Kitajcima mnogo ranije poznata, nego šta ju je ,,izmislio“ Gutenberg. beni toga iniao je ovaj za suparnika Holandijanina C o s t e r a, koji se u isto vrijeme pojavio s tim ,,pronalaskom“. Ista svadja zbog prioriteta postoji izmedju Franklina I Diviša zbog pronalaska ,,gromobrana“, ma da je po hijeroglifima utvrdjeno, da su Misirci još 3«)iX) godina prije njili upotrebljavadi gromobrane. Rudarsku iampu lzmislio je Stephenson oko polovine 18. vijeka, koju je na nekoliko godina doenije uveo u praksu C a rtyle Spedding te time postao ,,pronalazač" iste. A!i zato se Stephens o n osvetio na svome zemljaku T r ep i t h i k u, koji je u stvari konstruisao lokomotivu, dok je on (Stephenson) zbirao samo koiisti od nje, te na taj način postao ,,pronalazač“ lokomotrve Nijemac Filip R e i s izanislio je tedefon, a Amerikanac B e 11 samo ga je popravio, pa opet Amerikanci tvrde da ga je ovaj pronašao. Bivši profesor medicine u Bologni, L a rd a n i, izmamio je ođ svoga zemljaka T a r t a g 1 i a pravilo, koje je poslije prikazao svijetu kao svoje, te je i rad poznato kao ,,kardanska“ fonnula. Fizičar P a c i n o 111 publikovao je u nekom palanačkom talijanskom listiću svoj princip o prsten, a G r a m m Je taj princip oprobao i docnije objelodanio kao svoj, te se isti i danas zove „Grammov prsten“. Današnji Mekslko. Obično se misJi, da je Meksiko država, u kojoj vlada nered i u kojoj strand nijesu sigurni za svoj život i svoje imairte, a to zato, šfo su unutrašnji nemiri posijednjih godina spriječavaći normalan zadatak te zem je. Do smrti staroga Porfirija Diaza, koji je kroz više decenijagTOzdenom ruko-m uprav.jao, važila je zemlja skoro kao uzor-država, čija je privreda iz godine u godinu rasla i čije su finansije počivale na solidnoj jx> diozi. Današnji Meksiko je zemlja, koja već na osnovu svoga prjjjpdnog ix>gatsrta ima da očekuje veliku budućnost, čim se u jijoj bnde uveo mir i red, potreban za normaćan razritak. Meksiko je po prostranstvu tri i jx) puta veći od njemačke carevine, a!i jc s'.atx> naseljen, jer na prostoru od 1,987.200 kvadratnih kilometara jedva ima 15.5 milsjuna stanovnika, od kojih su j>o!a milijuna strancL Od stranaca su najvećma zastupljeni španjolci sa 30.000, gradjam Sjedinjenih Država sa 20.000, Kitajci sa 13.000, Japanci sa 2.500, Engiezi i Francuzi sa jx> 5000, Njjemcii Talijanisajio 4000, T u r c i sa 3000 i A ra p i sa 1500 duša u raiznfm krajevhna Meksika. Broj muških Mcksikanaca iznosi nešto više od seđam nr .ijuna i prilično se množi u norma.mm prilikama. Meksikanslca spo jna trgovina j-e u mirno doixi vrlo znatna i aktivna, a to nararao da ide u prilog finans.jama zemlje. Prosječan godišnji prom-T sjx>!jne trgovine posijednjih godina iznosio Je oko 500 miiijuna pezosa (1 milijardu i 300 miSijuna kruna). Od te sume dolaze 300 milijuna na izvoz i 200 mi.ijuna na uvoz. Najveću trgovinu vodi Meksiko sa Sjedinjenim sjeveroamcričkim državama, a gJavni izvozni artjkli su minerali, ijena koža, grah, kaučuk, živa stoka, zajrebro, z.ato i bakar, zatim kava, neš.avčini i duvan. Prosječno doplove u meksikanska pristaništa godišnje oko 1800 brodova s teretom ck! 3.8 miiijuna tona, dok za isto vrijeme iz njih otplove 1800 brodova s teretom ođ 3.9 milijuna tona. 2© jeznica ima Meksiko 25.000 kilometara, telegrafskih linija 85.000, a tejefdnskih 47.000 ki!ometara. Finansije su prije bi!e dobro uredjene, a i su posijednjih godina zbog čestih promjei a predsjednika repubcike porcmećene. Po budžetu za računsku godinu 1914./1915. iznosili su prihodi 145, a rashodi 152 milijuna pezosa. Državni dug iznosio jo 1913. godine okruglo 452 milj.ina pezosa. Ciin se zem.ja ojx>ravi od kritičnog stanja, prouzrokovanog fiestim mijenjanjem državnog poglavara, ona će

u brzo pod mudrom upravora sadašnjeg predsjednikaCarranze doći u boJjipo» ložaj, te će se za nju povratiti dobra vremena iz doba predsjednika Pprfirija Diaza.

Poslllednle brzojavne uljsstl. Maršal Courad Hdtzendorfiski o ratu i miru. Kb. Beč, 9. marta. ,,N e u e F r e i P r e s s e“ objav'ijuje razgovor maršala Conrada Hoj tzendorffskog sa zastupnikom ,,A ssociated Press“ Schreinefom. C o li r a d je izjavio, da je sporazum u'inio dvije ceške pogriješke. Prva je pogriješka bila ta, što je vjerovao. da će se naiodi Austro-Ugarske odreći jcđni drugih, čim bukne rat. Druga je pogriješka bila ta, što sporazum nije. usvcjio ponudu središiijili vlasti za mir, cčitc zatc. što je vjerovao da ove sroje pred privrednim i vojničkim sloniom. Nikada nije učinjena veća pofcrijtška. Središnje vlasti podnijelc »a ponudu za mir, rukovodjene isključivo že.'jom, da se učini jedno-m kraj ovoiri besinislenom klanju i rušenju kulture, Maršal je naglasio, da «e žarka /.e'ja Njegovog Veličanstva, da se ovaj ra> svrši, jer je u toku 32 mjescca, proveđenih na frontu, upoznalo sve nevolje rata. U daijem toku razgovora izjavio je Conrad, da sporazum nema pravilan sud o Austro-Ugarskoj. Mi nijesmo heterogeni kongiomerat, čiji dijelovi teže da se odvoje, nego da u socijalnoj. privrednoj i političkoj zajednici žive kao jedna porodica u najboljem smislu te riječi. Stranočko-političke razmirice za vrijeme mira bile su čisto interne političke prirode. — Odnosno podmorničkog rata izjavio je barun C o n r a da je on potpuno- pravedno sredstvo u borbi za opstanak. Rat bi bio već svršen, da se podmornički rat prije započeo. Mi nijesmo htjeii ovo sredstvo upotrijebiti zato, rekao je barun Conrad, što smo našim neprijateljima htjeli dati mogučnosf, da dodju it svijesti. Ovu su mogućnost oni s preziranjem odbili. To mogu sada sami sebi da predbace. Barun C o n r a d govorio je zatimi o skladnom uzajamnom radu austro-ugarskih i njernačkih četa. Iskorišćenje modernih komunikacijonih sredsiava omogućuje u svako vrijeme uzajamni rađ gflavnih stožera saveznih središnjih vlasti, kojenru se ima zahvaiiti najveći dio postignutih uspjeha. — Odnosno Rumunjsfce rekao je barun Con rad, da je rat vrlo loš posao za svakoga, naročito za onoga, koji je poludio. Položaj Rumunjsfce bio je sjajan sve do onoga časa, kada s£ riješila, da napadne Austro-U- i garsku. Njezini su državnici bili ubijfrdjeni, da mi stojimo pred slomom. PrevariJi su se, pa svaki narod mora da promisii: da napad na središnje vLasti nije laka stvar, otkada je svaki vojnik središnjih v’asti od najvišeg do najnižeg uvjeren, da se ruoramo oduprijeti svakomu, ko nam hoee da otme i razdijeli našu domorinu. Na kraju je barun Conrad naglasio. kako je duii austro-ugarske vojsae najbojji što se da zamisliti, i kako dični vx>jniti upravo obožavaju svoga najvišegai Mojnog gospodara, koji im je svojom, nježnom, simpatičnom prirodom postao tako drag te koji je već kao nasJjednik prijestoia znao da snosi sav teret, koji je na se preduzeo zastupajua btigojvokojnog cara i kralja Franju Josipa. Conrad Hstzendorffski nij« htio da se upusti u čisio vojničku diskusiju, a takodje nije htio da s-e izjavi ni O K ložaju, kakav je nastao izmedju Bera i Washingtona. #. Povralak carskih i kraljevsklh supruga u Beč. Kb. Blč, 9. inaita. Car i kra!j Karlo i carica i krajjica Z ita stigti su danas u jutro u Beč. Njegovo Vciićansti’o otputuva!o je u Baden, a Njezino Veličansti'o odvezlo se u Schonbrunn.

Poziu na pretplatu! Od 1. marta počela je nova pretplata. Umoljavamo, da istu biagovremeno obnovite, da u dostavljanju naših novina ne bi nastalo prekidanje. Pri obnavljanju pretplate, upozoru’je se na nove cene, koje su sledeće: Mjesečna pretplatđ: u Beograđu I u krajevlma zaposjednjtim oa c. i kr. ieta za bojnu I elapnu

poštu K 2.u Beogradu sa đostavom u kuču ... . 2.50 u Hrvatskoj-Slavonljl, Bosni-Hercc-govlni I Dalm3dji , 2.60 u ostalim krajevima Austro-ugarskc monarhije , 3.u Inostranstvu , 4.50

Kod plaćanja imade se tažna adresa čitko navesti. Kod preseiivanja a naročito kod promjene poljne- pošte, nužno je, da se osim tačne nove adrese takodje i predjašnja adresa navede. Adm’nistracija „BEOGRADSKIH NOVINA', Et pošta Beograd.