Beogradske novine

Br. 160.

BEOGRAD, srijeda 13. juna 1917,

1 z 1 a z e:

dnevno u jutro, ponedjeljkom posiije podne.

Pojedinl brojevl: U BMjrad. I u kn|«lmt r»po-,|o<lwrt»f» •U c, I kr. čtta po cijonl oU. . . . B bolart U HnotokoJ-Slovonljl, Boonl-Horoogodnl I Dolraooljl po cljeal ođ'. . . . . .10 koloro Unu orofl po^rufija pa tijool ol . • .12 heloro i -- Oglssl po

Mjesečna pretplata: 0 Saogrado I o kralotlmo zapoojailaotl« o.

a. I kr. tata ao Oojn. I otapou potta . . 2'U BoofraOu >a Uostarom o ku6u .... 2 80 U HrratokoJ-Sta<oMJI, Boul-Harcasoitnl I DelmKlJI 260 U OTttil.m kro]t7lmc A'jitra-ugorskamonorhl). 3*U Inoitrustru. 4 50

cljsniku.

Uredniitvo: BE06RAD, Vuka KaradJiua ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanje profplate TopliCin venao broj 21. Telefoa broj 28 . Prlmanje oglasa Knaza Mihajla ul. broj 38. Telefon br. 245.

Godina III.

Bezuspješni talijanski napadaji na tirolskom frontu. U maju oborili su Nijemci 285 neprijateljskih letilica i 26 osmatračkih balona.

-Ratni izvještaji. lzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 12. juna. Istočno bojjšte: U i s t o č n o j O a 1 i c i j 1 ponovo je oživiia neprijatcljsl<a topnička vatra i ietačka djclatnost. Talijansko bojište: Borbe kod ,,S e d a m o p č i n a“ 't r a j u i dalje- Ncprljateljski napadi bili su u glavnonie napereni protiv M o nte Forno, Monte Chiesa l granlčnih visova sjeverno od njih. U j u 2n o tn d i J e 1 u t o g prostora n ap a d i s u b i 11 slomljcni u p r v i m s a f o v i m a p o s 1 i j e podne n a§ o m topnJčkom v a t r o m. N a g r a n ič n o m grebenu d o č e k a 1 e su naše četejake neprljateljske napade i zaustavile ili u b o r b i n a b a j u n e t i r u č n i m granatama. Oko ponoći je tieprijatelj ndario ponovo sa znatniin snagama izmedju Mon te For na 1 graničnog zaleđja. Njegov ie najrad p o n o v o ostao bez uspjeha. — Inače na talijanskom frontu nema ničeg novog. Jngo-istcčno bojfšte: Jedna talijanska vazdušna eskadrlla bacala je bombe na Drač. J^ekoliko Arbanasa Je poginuloNačelnik glavaog stožera.

Spaslteli ®ilm U Švajcarskoi izlazl jedan llst, kojf Stolj u siužb! fraticuskog ministra za izvanjske poslove. Zovu ga „Oazette de Lausanne“. Taj je dakle famozni „švajearski glas“, razumije se, po naredienju francuske vlade, kraj pregršt psovki protiv Rusije, nedavno smjelo ustvrdio, da će ratna pomoć Sjedinjenih Država u obilnoj mjeri naknaditl ravnodušnost 1 moguće izdajstvo Moskova. Ne treba inuogo političkog i vojničkog oštroumlja, da se vldi, kako je u ovom slućaju želja „otac rnisli". Sta je bivše rusko carstvo u protekle fri raine godine žrtvovalo za svoje saveznike u realnim vrijednoiama, to je tako visoko nad najblještavijim obećanjima američke Unije, da možemo preko tog snilješnog nerazmjera prijeći mirne duše na dnevni red, Svako zna, kako su teške I truovlte bile krize, što ih je morao pregazitl prepredeni frgovac Wilson, dok je uspio sa svojom ratnom politikom, kao

što svako razumije i to, zašto se gospodin prcdsjednik tek okolišavajući i preko svoje volje prilagodio oživotvorenju onog eksperimenU, s kojim je izvan svake sumnje htio tibrati sasvim druge lovorike od onih, kojo cvatu na bojnim poljanama Sjeverne Francuske. Ulazak Sjedinjenih Država u svjetski rat nije do danas urodio gotovo n ik a k v i m vidljivim rezultatima. Njemačke podmornice sa svojom pooštrenom akcijom gospoduju još uvijek u nesmanjenoj mjeri nad morima; neizrnjerna sredstva za naoružanje koja dolaze preko okeana, ne će ni sad biti veća nego II što je to prije bilo; a ltjepo američko zlato, koje od dolarskih bogova pridolazi u države si!a sporazuma vrlo siabo iako nz ogromni procenat, rasplinjuje se munjevnom brzinom, ne uzimajući kraj toga u obzir člnjenictt da je ono prije kadro fnedju saveznicima posijati mržnju i rascjep, nego li ojačati njiltovo prijateljstvo. Od prekrasnog programa za giradnjtt novih brodova Sjeverne Amerike imaju sporazumne sile u ovaj čas, kad se svont snagom bore za posljeđnju odluktt, isto tako malo koristi kao i od lijepog izgleda, da će američki zakon o vojnoj obvczatnosti konačno nakon dttgog odttgovlačenja ipak biti prihvaćen. 0 junačkoj pozi prekoceanskog lakrdijaša Roosevelta ne treba ni govorltl! Mogli bi dakle, kako je u tivođu rečeno, preko fe cijele smiješne istorije mirne dttše prijeći na dnevni red, da se baš ovih dana nisu pojavili znaci, koji i suviše jasno dokazuju, kako je voija američke Unije za rat daleko slabija, nego Ii se to u jtočetku moglo i misliti. Senat i komora u Washingtonu rade naime tako 1 a g a n i m tempom, da to več graniči s pasivnom rezistcncijom. Uzaludno rasjdamsuje vcćina obiju domova slabtt iskru ratnog oduševljenja, da se potrcbne mjcre brzo I energičuo provedu; uzaludno se zalaže i sam gospodin predsjeđnik cijelont iežinom svoje poštovane ličnosti za ttt stvar — pregovori o prešnitn ratnim zakonima n e ć e da se pomaknu sa mjesta. Možda je tome uzrok taj, što su vodie većine bi!i već ispočetka protiv rata, te su se u svoje vrijeme izjavili 1 protiv ratnog navještaja, a možda se uzrok tome mora tražiti i u raspolože-

nju slobodnih građjana. Sve se više naime itmože glasovi, da se masa narodanećeda saglasj s nečasnom politikom profita svoga predsjednika Wilsona, tog tobožnjeg „apostola mira“. U New-Yorktt dolazi do burnlli skujtština protiv vojne obvezatnosti, a u industrijskiin sredižiima Chicaga i Clevcianda raste pocifistička propaganda nečttvonom jučinom. Socijaiistički duh, za koji je u Sjcvernoj Americi potrcbna i najmauja iskra, da se rasplamti u najveći požar, osjeća se sve fo više ugroženhn i podlo prevarenim od nabačenih praznih frazu o slobodi naroda! Pamctnim Američanima počinju se sve više da otvaraju oči, kad uvijek sltišajtt jedne le istc uvijene fraze svoga državnog. poglavara, koji jc tek pred kralko vrijemc pisao petrogradskoj vladi, lcako anterička Unija nije ttšla u rat zbog sv'oje korlstl- Takve djetinjarije ti očima jednoga naroda, koji znade da čita pravi sadržaj stvari, pa bio on ne znam kako uvljeii, moraju prije iii kasnije da ohlade duhove i da sudbouosnoj pclitici jednog lažnog usrećitelja svijeta postave odgovarajuće granice. Da se Wi!son u prkos svega toga prikazuje i dalje kao spasltelj, ne mijetija ništa na činjcnlci praktične ratne inieriovuosti amcričke Uuijc. Doduše, odgovomint čimbeiPeir.ta u vvashiitg■tonskoj „Bijeloj kući'* pošlo je za rttkom, da crnačku republiku fiaiti sa cijelom njenom inipozantnom snagom privuku na siranu. spprazuma, kao što im je-uspjelo i reptibliku Domingo sa njenih 600.000 Mulata nagovoriti, da prijedjtt na stranu profivnika središnjih vlastl te 'tako ujediniti najrazličniji zapadni i istočni Halti — ali to još ni iz daleka ne predsjavlja oiitt vrijednost, što je ima iedan jedini dobro izvježbatti pučki ustaša u streljačkim rovovima. To Wi!son dobro osjeća i zato je sa najzvučnijim trubama rastelalio po svijetu, da je već stigao tt Etiglesku prvi transport američkih četa. Svim sporazitmnim listovima prirodjenom brbljavošću dodaje tome „Maiin", konie baš i ima cijela Evropa da zahvaii za objavu tog istorijskog dogadjaja, da se kod toga u glavnom radi samo o časnicima i specijalnim četama, kojitna je zadaća učiniti

sve pripreme, koje su potrebne za dolazak daljih kontingenata. Sa učenoin gestoni pridodaje još faj francuski list, da se odlazak Ameri&ma držao u tajnosti — po svoj prilici stoga, što bi inače razočaranje cngleskog saveznika bilo proveliko. No Evropa ipak sada znade suštinu stvari: prvi se amcrički vojnlci nalaze na nienojn tlu- Bili sad oni fek inžinjeri za novc topovske modele ili samo Ijudi, koji će se brinuti za što bolje ukonačivanje imaginarnih atneričkih stožera — uovi se fakat svjetske istorije ne da zatajiti. Oospodin se dakle Wilson može da raduje; njegov je ,,bluff“ — ujtalio! . . . Njegovi ga saveznici vcć slave kao od Boga posianoga spasitelja i pobjednika. A ou će i moči da se proslavi kao pobjednik, ali — nad svojim saveznicima!

Program austrijske vlade. (Iz današnje sjednice austrijskog carevinskog viječa.) Kb. Beč, 12 .jtitta. Predsjednik izvještava na početku sjeduice, da je zakon o izmjeni poslovnika dobio Previšnju sankciju. Predsjedtiik je rekao: I ako je stvaranje novog poslovnika skopčauo biio s rnnogitn smetnjama, ipak je ono silau izraz volje doma da se oživotvori. Dom je zatirn pristupio pretresu provačunskog provizoriuinaMiilistarski predsjeduik grof ClamM a r t i ti i c je uzeo riječ, da se u podužem eksposeju izjasni o program u v 1 a d e. On je pozdravio dom povodom njegovog ponovuog sastanka, tražio je njegovu potporu, izjavlo je nadu u uspjeŠnu djelatnost i upozorio Je na to, da je monarhija poslije 34 mjeseci rata jača no što je ikad bila, da je sjajno izdržala najteže pokttse i odaje svoje nepodijeljeno divljenje voisci, koja je omogućila taj moćni otpor protiv beskrajnog niza neprijatelja 1 preporodjaj monarhije na novi život. On je upozorio na to, da je u dugom periodu mira popustio osjećaj državne cjcline 1 zapovjest, da se ima sve shvaćati s gledišta blagodati državne cjeline. Zascbni nacijonalni interesi izbijaii su na površinu s težnjom da se ostvare. To se raspoloženje pokazalo i u prvoj sjeduici obuovijenog sastanka Reichsrata. Ali je rat donio pouka, koje se moraju uvažiii. U velilce temelje monarii_i je, kojl s it osigurali njen oj5Stanak u ovoj svjetskoj

o ! u J i, ti e s m i j e s e d i r a t i. Odlučno odbija mješanje nekih poslaniks i stranaka u suverenitet saveznih sila il| drugih državaMinistarski predsjednik je dalje relcao: Težnje, koje su u prvoi sjednici izuijele pojedine stranke. protivne stt ne sanio postojećim oprobanim osnovima, nego se i tnedjusobno ukrštavaju, stoje u medjttsobnoj suprotnosti. Njihovo ostvarenje stvorilo bi za driigu stranu daieko nesnošljivije prilike, te bl narodi Austrije biii osudjeni na vječnu borbu i beskorisno trošenje njihovih snaga. Mjesto tih programa, koji stoje u suprotnosti s potrebama cjclokupnosti i neotudjivim pravima, pa I Izmedju scbe, i koje ie nemoguće ostvariti, vlada bi htjela da ponudi drugi jirogram, koji se istina u mnogome razlikuje, jer iioće mjesto koiebljivog da ostvari postojano, mjesto dijelova cjelinu, mjesto maglovitog, rasplinjivog državnog sklopa oprobanu, jaktt državu. Programje v 1 a đ e A u s t r i ji ati (Dugotrajno odobravanje i pljeskanje). Nikako i nikad s>e ne stnije lakoumna ruka dotaći oprobanih temelja. Onako isto kao što se vlada ne može upuštati u ustavne eksperimente, ona priznaie potrebu cjelishođnog i organskog usavršavanja onoga što postoii. Vlada zadržava sebi pravo, da u zgođuom vremenu jx>dnese svoje vlastite i pogodne predioge, kako bi se po njenom tnišljenju uspostaviio sretno poravnjaltje izmedju državnih potreba i opravdanih želja naroda. Ali će ona tako isio s gotovošću prihvatiti i predloge kojt budu poticali iz sredine Reichsrata, te s blagouarnošću naročito pozdravlja, što je doni sastavom ustavotvoraog odbora stvorio stvarni instrumenat za zajedničke radoveRiješenja ugarske krize. Kb. Bufiempešta, 12. juni. Njegovo VeličanstTO je dui a; primi« lo u audijenciju grofa Morica Esier« liazya. Audijencija je trajida jedan sat, Zatim je Njegovo Veličanstvo primilo it audijenciju grofa Apponyia U 1 saf poslije podne je grof Esterhazv oti« šao u paialu ministarstva spoljnih po< slova, gdje je konferisao s giofom; Czerninom. Poslije podne će grof E< sterlvazy pos’jetili ministarskog pred* sjcdnika grofa C i a m-M a r t i n i c a, za. jedničkog ministra fiuansja pl. Buria< na, guvernera austro-ugarske banke l’o. p o v i ć a i predsjednika zajedničkog odbora za ishranu pl. Pragonaua. Gro! Esterhazy se vraća u 11 sati u veče' u Budimpestu, da sutra produži savjetovanje s ugarskim političarima.

Pođlistak. Na dogledu trogodišnjice. i. Uspomeuc iz prvog daua raia. (!z mojih zabilježaka). Oko podtre, u utorak 28. (15.) jula 1914., dobila .ie beogradska „Polltlk a“ iz Niša telefonski izvještaj od svoga dopisnika, — (tad ; a se vlada sa cijelom centralnom upravom već nalazila u Nišu) da je ministar predsjednik i mlnistar spoljnih poslova dobio otvoren brzojav iz Beča od austro-ugarskog miulslra spoljnih poslova grofa Berchtolda, čija je sadržina skoro doslovmo ovako glasila: „Austro-ugarska vlada nije zadovoljna odgovorom srpske vlade, s toga će Austro-Ugarska sama sebi pribaviti zadovoljenje“. — ,,Politika“ je odmah izdala vanredno Izdanje i beogradski svijet je već u podtte toga dana čitao ovaj značajni brzojav austrougarskog ministra spoljnih poslova, Sviiet se bio uzrujao, a beogradski politički krugovi tumačili stt sadržinu gornjeg brzojava kao objavu rata Austro-Ugarake Srbiji. Razumjje se, da ih je bilo dosta, koji su riječi „satna sebi pribaviti zadovoljenje“ tumačili i na drugi način, mislili su, da se to zadovoljenje ne mora baš oružjem pribavlti, nego kakvim oštrini represalijama, dakle, tumačenje satno radi utjehe i — nadauja, da će se vrlo ozbiljna zaoštrenost j^medju Austro-Ugarske i Srbije ipak moćI riješitl mirnira puitem- Cio svijet ji u grozniČavom nestrpljenju očekiy#o zvanično saopštenje iz Niša. Pred

samo podne toga dan'a slučajno sam prisustvovao jednom telcfonskom razgovoru izniedju saradnika jcdnog beogradskog lista i minlstra predsjeduika Pašića. C ’aj je tražio jednog od činovnika toga nadlcštv'a, a na tclefonu se slučajno desio pomenuti novinar. U tom razgovoru, a na pitanje novinara o već objavljenom brzojavu austroriigarskog ministra spoljnih poslova, Pašić je novinaru odgovorio, da se on čudi, kako je takav izvještaj mogao 1 dospjefi u Beograd; on je isiina prlmio takav brzojav, ali mu izgieda, I po obliku i po sadržini, da je ncka inistifikacija, pa je naredio istragu, da se vidi, od kud je taj brzojav došao, kojim putem i t. d. Pogrješka je, dođao je Pašić, što }e o toin brzojavu javljeno u Beograd, te se zbog toga svijet toliko uznemirio. Na pitanje novinara, šta vlada misll sa Beogradom, Pašić je odgovorio: „Pa, akodoista dodje do rata, Beograd će se prividno neko vrijetne braniti, paćes£.predat i.“ — Po podne su beogradski listovi u kraikitn vanrednim izdanjima donijell đoista z v a n i č n o oprovrgavanje gornjeg brzoiava, a naročito njegovo tumačenje, da je njitne AustroUgarska objavila rat Svbiji- Tio je bilo oko 4 sata poslije podne. I ako je bio radni dan, ulice Beograda, naročifo Terazije i knez Mihajlova ulica, bile su pune sviJeta, kavane tako isto. Vrlo lijep Ijetnji dan, a i oni sudbonosui trenuci, izazvali su skoro cio svijet iz kuća, Zvauično saopštenje se na jagmu rasprodalo, svuda se pažljlvo čitalo i ono je u nekoliko svijet umirUo. Pored tog zvanićnog saopštenia došao je

Jeđnom beogradskom listu poduži telefonski izvještaj iz Niša, koji je doista bio u staiiju, da izazove sumniu u tačnost, iii bolje rečeno u autentičnost porijekla onog uzbunljivog brzojava. U tom saopštenju, koje je bilo sa svbi vjerno, javljeno je ovo; Brzojav je i u NiŠu lzazvao u svitna krugovitna, pa i u diplomatskim — (svi strani poslanici bili su tako jsto u Nišu), — veliko uznemirenje. Ministar prcdsjednik Pašić je, čim mu je bio đostavljen brzojav, otišao njemačkom poslanlku baronu Cirinsittgeru, kcmie je Austro-Ugarska bila povjerila zaštitu interesa i prava njenih podanika u Srblji, pokazao mu brzojav i zatražio od njega obavještenja 1 njegovo mišljenje. Odgovor njemačkog poslanika je bio, da on o objavi rata Austro-Ugarske Srbiji ništa ne ztia, a drži, da bi o tome, ako bi ona u istini bila već svršena stvar, morao znatl- Njemački poslanik, dakle, nlie mogao ništa pouzdano'odgovoriti nitl dati kakva stvarna objašnjenja. — Neizvjesnost je dakle, i dalje ostala. Svoje mišljetije o neautentičnosti porijekla brzojava mjerodavni krugovi su utvrdjivali još 1 ovim svojim gledištem: Pošto njemački poslanik zastupa lnterese Austro-Ugarske u Srbiji, to bi svaki čin monarhije prema Srbiji imao on da izvršuje, naročito tako važan čin, kao što je objava rata. Prema tome. kad ujemački pcslanik o tom brzoja\nt nigrta ne zna, on će svakako biti neka vrsta podvale ma s koje strane. Kako je taj dan prošao u Nlšu, menl nije poznato. U Beogradu, prvom nišanu svlh dogadjaja, živat je poslije podne toga dana. a naročito posllje napo-

menutog zvaničnog saopštenja, tekao u pimom spokojstvu, svijet sc bezbrižno šetao, kao da mu ne predstoje nikakvi važni, upravo sudbonosni preokreti, pilo se pred gostionicama ludno pivo, a predmet razgovora bio }e skoro svuda onaj brzojav i razne druge vijesti, koje su još tnogle dolaziti iz Zemuna privatnim putem, pošto je brzojavni saobraćaj sa Austro-Ugarskom bio već prekinut. Izmedju Beograda I Zemuna vozio je s vretnena na vrijcme, ođ 26. (13 ) do zaključtio 28. (15.) juia prije podne, jcdan rumunjski teretni parobrod. On jc prenoslo iz Beograda u Zemun austro-ugarske podanike, koji su se bili riješili da blagovremeno odu iz Srbljc, i iz Zemuna one srpske podanike, koji su se, na glas o vrio zapetom stanju izmedju obe susjedne države, hitno vraćali iz raznih mjesfa AustroUgarske svojim kućama. Oni sti nam saopštavali vrlo ozbiljne stvarl, koje su na svotne putu kroz monarhiju, a naročito Bcogradu bližim krajevima, mogli zapftziti. Ta saopštenja, naročito o hitnom vršenju mobiUzacije, o velikim vojničkim priprematnia i privlačenju veIlkih vojničkih odjelenja prema srpskoj granici", sve su nas više ttvjeravaia, da se mi dolsta bližimo vrlo sudbonosniin danima 1 da oni nijesu daleko. Oko 5 sati poslije podne bila je p o s 1 j e d n J a vožnja rumunjskog parobro-

*) Ove att glasine bile skroz neistinite, jer na 27. i 28. jula obavljeni su Heznatni pokreti četa mimodopskih posada u Srijemu. Prvi dau mobilizaoije pada na 29. jula 1914. Urednišlvo.

d a i z m e d j u Z e m u n a ! B e o g r a< d a. Cim je brod iskrcao bio putnike, odmah se odkačio od srpske obale, a poslijc kratkog vremena je zaplovio niz Dunav. 0 d f o g trenutkaje bio ti a s t u p i o konačni prekid izmedju Beograda i Zemuna. Vraćajuči se oko 8 sati u veče ku’ći od ,,Oara“, gdje se u jednom većem društvn na razne načine razgovaralo i kotnbinovaio povodotn n e p o u z d an i lt v i j e s t i i z N i š a, a vrlo ozbilj« nih privatnih vijesti iz Zenuma, ja sanf o sveinu, što sani toga đana Čuo. razmišllao i došao bio do zaključka, da se časovi našeg mirnog i spokojnog života približuju svome kraju. Polazna tačka za takav zaključak bto mi je onaj brzojav, o kome ja nijesam dijelio mišljenje naših niških mjerodavnilt krugova, da je n e a u t e n t i č n o g porijekla. I poslije onog zvaničnog saopštetlja, tt komo u ostalom ničega stvarnog t nije bilo, ja sam u njegovu autentičnost potpuno vjerovao, jeditto je što sebi ttijesam mogao objasniti bilo Ro, kad će i na lccji način monarhija pristnpiti pribavljanju zadovoljenja. Ali se 1 na to nije dugo čekalo. Bio sam vrlo tiznemiren. Poslije večere sam prošetao Terazijania, ulicotn kneza Mihajla do Kalimegdaua. Svijeta je bilo još dosita i po ulicama i pred kafanama. Svuda se živo razgovaralo, ali je sve bilo kao oblčno, nilcakva se uznemireuost nije mogla primjetiti, te sam i sSm dolazio do uvjerenja, da ću se ja u raome mišljenju možda i prevaritl. AII, na veliku žalost. to nije bio slučaj- Legao sam oko 10 sati. Pade mi na pamet ono telefonska