Beogradske novine

Broj 183. Ima on svoju moć 1 nad drugim prekršajima moralnih načela i pravila. Vi ste bili pritvorni, potajno ste gojili opake želje i namere prema prijateljima a kao politički radnici svesno obmanjivali svoj narod, večito ko? njega raspravljali osjećaje mržnje, uvlačili ga u nesrećna preduzeća, budite uvereni, i vama ide u sretanje dan, kada ćete za svoje nepromišljenosti i pakosti biti ljuto kažnjeni. Na tome, možda, neće niko od uvredjenih i nastradalih namerno raditi, ali će u tome smisiu doneti plo“ dove vaš rad, koji će navući nebrojene nevolje, pa ćete i vi, kao jedinke u toj ’celini, u narodu, osctiii i grcati pod 'paklenim pritiskom vratolomnih dogadjaja. ' • Ako ste se radi vlasti 1 novca podlo ulizivali, beskarakterom stupali ’u najam i pomagali jednu bezdarnu kliku vlastoljubaca, pa ste zaboravili na svoju profesiju. uniživali ste je, prevarićite se, ako mislite, da nećete, ma kako se vi otiinali i otresali, i vi biti sramno uniženi i prezreni zbog svojih podlosti. A vi ste, pak, bili bez srca i nepravični, likovaliste kad ste s podlostima uspevali i koga čestitog suparnika pretrpavali lažima i odvratnim klevetama- Polazilo vam je za rukom šapatoin i javno obigravajući od vlasnika do vlasnika, iz kuće u kuću, čak l po noči, kao sovuljage, da pronesete svoje laži i nekorisne podlosti samo da bi osramotili ime dobrog čoveka, osujetili njegovo napredovanje u poštenom radu a najčistije namjere .hrsumnjičili, nemojte se ubmanjivati, ide i Vama i dan i čas, takve će se prilike steći, da ćete uzaiudno zapomagati za saučešće i pomoć. Nije mala nepravda: zagorčavati život drugojne, frovati čestite duše i veštački stvarati o njima nepovoljan sud kod okoline. Život je, na žalost svih takvi'h pakosnika i zlotvora, nedogledan kao pučina. Dogadjaji su njegovi neizmerno izdašni u prevrtljivostiina. Vreme sve podnosi, nepravde ispravlja, ali i sve neuputnosti nagradjuje osu’dom!... Uzaman čete se truditi da zaboravite kad ste biii bez saučešća ti stradanjima i nesrećama ne samo bednih sirotaua, već 1 bliskih prijaieha svojih! Život će vas na svaku vaŠu okorelost i oglušivanje potsetiti kad ;vam, po neispitanim uzrocima, unesrećeni, njihovi teški uzdasi i gorke suze unesu u dom neraspoloženje 1 'ialost, bolest i svaku bedu, pa i samu * n,rt - „ x . . A što da kažemo, šta su večm i tajanstvenošdu oba\'ijeni zakoni spreniili za one, koji su nepošteno služili svoju Otadžbinu? Kakvu bi nagradu mogli očekivati Ijudi, koji su, naprimer, oglasili i uporno ostali pri tvrdjenju, da ib je narod ovlastio da vrše zločine nad nevinima? Cemu se mogu nadati svi ti gordošću zaneseni ljuđi? ... Da h je životna snaga naroda mogla da poklopi sve bezdušne obaveze, koje su u potaji nametnuii „prijatelii ( Čime se može opravdati samoubistvo narodno, more od krvi i grobova, gubitak zlatne slobode, stoletnili tekovina i jadne nejačl?!... lli će se, valjda, oviin poznatim fatalnim „tako je moralo biti i „Kremanskim proroštvom” objasniti izvodjenje naroda na Oolgotu i razapinja" nje na krstu na najnemilosrdmii način?!... ... Svi vi, što ste takvu, groznu službu, zlosrećnoj otadžbinl odslužili, zbog napukle svoje savesti prodali narod da sramno izdane u ^čelicmm zamkania svetskih vlastodržaca, a i vi dobrodušne račundžije sa školskim tliplomama i trgovačkim shvatanjima, što ste se iz prikrajka, vazaa za punoin trpezom veselo smešili i bez^ brižno posmatrali kako se srstematski priprema katastrofa, svi ćete vi, ma .Kad, gledali niučcničko stradanje, bićelc svedoci nezapatnćene bede, ali ia gorka čaša neće ni vas ntintoici prokletstvo potomaka pronaćiće i va», pa će vas zagrliti svojim crnim krihma, ma ležali i na kraj sveta!... Dez obzira na političke kurseve i praznn formule, svaki ima da primi i svoju nagradu, da iskusi ,/Osledice za zločine prema Otadžbini, za prekoračavanje prava i vlasti prema svojini rodjenima i susedima. Nemogućno je izbeći udarac, kad se i vi nalazite u lancu kao beočug!... Vi mislite, vršući podlosti, koje obični ljudi nisu niogli uočavati zbog vaših silnili laži, da ćete izbeči odgovornost! Bezočnost vaša biće vam u tome samo donekle na ruci. Ali vaše nepravde, koje sad već ne zamiču više od pogleda drugih, razvraćaju, pre svega, vašu nesrećnu savest. Vi gajitc tt sebi gnezdo truleži i iz toga vrela moraju poteći nečisti potoci, kojc čistc i objektivne oči vcć sađa primećuju, vas obelodanjuju i predvldjaju žastuženu kaznu. Ima dostn Ijudl, kojt se ne mogu dovoljno načudit! i objašnltl: što se ipftk dešavaju tolike „nepravde" na zemlji, što tako često bcz razloga i opravdanja strndaju tolikt „nevini Uettrt Jest, zaista, dosta često stradaju Bevini. To Je istina. AH svi su takvi ne-

PefaK _ . BEOORADSKE NOVINE

vini u toliko, što nisu oni istakli rdjav princip- Ali su za to ti isti ,,nevini“ pokazivali vrlo malo srca i duše, bili su ravnodušni posmatrači kad je zlo pirovalo i vodilo bezumno kolo na grobovima jadnih žrtava I likovalo nad patnjaina tolikih namučenih duša. Ti ,,nevini“ su se prijatno osmejkivali, zadovoljno trljali rulte i pomagali da zlo,'i nepravda sve više bujaju i napreduju. „Nevini su bili neosetljivi za opšte dobro, mislili su samo na svoje koristi i ugoduosti. Njiiipva s-avest je odbijala svaki pokušaj da oseti istinu. Ropski su gledali u vlasnike, pratili svaki njihov mig, prihvatali svaku želju, pa su se čak i žestili, kad drugi nisu imali volje da pljeskaju s gomilom i odobravaju bezakonja. Takve Ijude nema niko prava smatrati za nevine, kao što se ni podlost ne može nazvati vrlinom. Oni su samo saučesnici a za saučešće u zlu kažnjavaju, tako isto, večni zakoni kaa i glavne zločince. Bez obzira, dakle, na mnoštvo protivrečnih primera u životu, narodi duboko veruju, da nepravedni i nevaljali ljudi neće izbeći kaznu i Dode je vrlo lepo to verovanje izrazio u svojoj „Borbi za opstanak" preko Marije Antonije, koja je uhvatila karjerrstu Astje u pokušaju da je otruje, sleđećim bolnim i mudrim rečima: — 0, koliko do mene stoji, ja praštam, ja uvek i sve praštam!... Ali — život ne prašta! 0, ta budi dobar, budi čestit!... Jer ti ne znaš, jadno moje dcte, da se u životti sve plaća, ali apsolutm> sve! (Svršiće se.)

Grad i okolica. Dnevri kalendar. D a n a s je petak, 6. jnla ; po starom 23. jmia. Rimokalolici: Dominika m.; pravoslavp.l.: iMuiSenica Agripina. Kinematografi: Vojni kino (Koloseum): U 4i G sati poslije podne pređstavaza gradjanstvo. — C. i kr. gradjanski kino (Paris): U 6 sati poslijc pođne predstava za gradjanstvo. Botanička bašta.Otvorena utorkom četvrtkom, nedjeljama i praznicima. Ladja izmedju Zcmuna i Beograda kreće iz Beograda za Zemun od 6 sati u juiro do 9 sati navcće svakoga sata o s i m u 1 sat postije podne. Polazak iz Zemuna za Beograd od 5 - 30 ujutro do 8 30 navečc svakoga sata o s I m u 12 30 posiije podne. Casnička i činovnlčka kasina otvorena jc do 12 sati u noći. C. 1 k. v o j n i č k i d o m: čitaonica, soba za pisanje i Igranje, kantina. Otvoreno od 7 sati ujntro do 9 sati na veče. Slobođan pristup svakom vojniku. Rijcčno kupaiilo na Savi, otvo- j »cno od G sati izjutra do 8 sati u veče. „0 r a n d H o t e 1“ : Dnevno koncerat. Početak u 6 sati posiijc podne. Posjeta bolesnika u bolnlcama: U bolnici .Brčko": od 2—4 sata poslije podne. U bolnicl „Brunn“: od 9 - 30—12 sati prije podne i od 2—4 sata posiije podne. Traži ih opština radi priiema novčane oagrade. Radi prijema novčane nagrade, potrebno je da se jave tajništvu opštine grada Beograda ova lica: 1. Bogoljub Petković; 2. Jozef P r a n č e z i; 3. Milutin Crnjaković; 4. Petar D r a k u I i ć; 5. Petar M a r i e i ć; 6- Živko D e n i ć: 7. Ljubomir G a j i ć; 8. Aleksa Č a v r ić; i 9. Dimitrije Milosavljevič, Prilikom prijema potrebno je imati uza se redarstvenu legitimaciju, radi utvrde indentičnosti. Izmjena nadležnosfj u opštinskim prodavnicama. Radi što bržeg i boljeg snabdjevanja gradjanstva živoinim namirnicama u pojedinim prodavuicaina opštine grada Beograda, izvršena je ponovna podjela nadležnosti pojedini'h prodavnica. Tako su pojedine prodavnice dobile nove ulice u svoju nadležnost, a od pojedinih su izvjesne ulice oduzete. Tako: Resavska, Miloga Velikog, Drinska, Kralja Milana, Studenička, Birčaninova, Deligradska, Vojvode Milenka, Višegradska, Bolnička i Nemaniina ulica pripadaju od sada VI. p r odavnici životnih namirnica opštine grada Beograda. Ulice: Grčič Milenka, Cvjetna, Prištinska, Zlatiborska, Senjska, Krajinska i Bojanova pridružene su od sada VII. prodavnici životnih namirnica opštine grada Beograda na Smederevskom djermuUlice: Zorina, Smiljanićeva I Makenzijeva od sada dolaze u nadležnost I. p r o d a v n i c e. a tilica Kraja Milutina u nadležnost VI. prodavnice životnili namirnica oj>štine grada Beograda. Ulice: Vidinska, Kneza Mllcte, DrinČIĆeva. Mletačka, Botanlčka, Carigradska J Budimska spadaju od sada u djelokrug nadlcžnosti prodavnlce u Bitoljskoj ulici. Ulice: Šumadijska. Novopazarska, Trnska, Vodovodna i Sindjelićeva pridružene su od sada I. prodavnlci životnih uamirnica opštine grada Beograda. Nova cljcna šećera. S obzirom na narcdjenie od 4. februara 1917. godine § 4. o monopolu šećera i uslovljavanju prodaje šcćera.

odredjena je nova cijena šećeru za prodaju na sitno za cijeli opseg vojne glavne gubernije. Stoga je i opština grada Beograda odredila novu, cijenu šećeru u prodavnicama Životnih namjrnica opštine grada Beograda, po kojoj od sada šećer staje 3-50 kruna po kilogramuQpetjiesta!a djevojčica. 12. godišnja đjevojčica Leposava Nikolićeva od 30 pr. mjeseca nije ee vratila porodici, čija je podsvojkinja bila, sa stanom u Niško] ulici 80. Djevojčica je jako razvijena, velikoga raeta, plavih očiju, kestenjaste kose, duguljakog lica, odjevena je u već pohabano odijelo otvoreno-sure boje i ide bosa. Ko bi bio u slanju đa da ma kakav podatak, koji bi išao u prilog iznalaženju te djevojčice, neka javi c. i k. okmžnoj ko mandi za građ BeognuL Stočne zaraze. Kod triju domova opštine rjtopečke i kod jednog donm opštine bolečke ntvrdjena je kod nekolikih grla goveda privatne svojine zarazna "bolest šap. •— Medju goveda spremljena za "klanje kod provijantne komande br. III. u M i r i j e v u pojavio se jedan slučaj zaraznog zapaljenja slezine. U sviin tira siutajevima preduzete su najopreznije veterinarsko-policijske mjere kako bi se stalo na put daljem širenju zaraza. IzgubljcnoZorka Kraljanac, sa sianom u Hadži-Mustafinoj ulici 118, izgubila je 1. o. mj. na putu iz Kralja Aleksandra ulice do svoga stana mrku kožnu torbicu, u kojoj je bilo K 26.—. Ko nadje neka izvoli predati c. i k- okružnoj komandi za grad Beograd. Izvještaj prijavnog ureda. 4. jula: Prijavljeno 128, odjavljeno 47, selidaba 71; u hotelima prijavljeno 143, oijj'avljeno 141, ostalo po hotelima svega 376 prijavljenih putnika.

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 5. jula. Zapadno boi<šte: Front priiestolonasljednika R u ppreclita bavarskog: U F 1 a n dri j i.i u A r t o is u ostaIa je juče tonn(Ćka djelatnost večinom neznatna. Na'Vfse su mjesta odbijeni neprijateljski izvidnički napadaji. Front njemačkog prijestolonasljediiika; Naš zemljišni dobitak na C h eni i n-d e s-D a m e s u istočno od C e rny-a dao je i iuče i danas u jutro opet povoda francu«kom vojnom vodstvu za napadaje, koji su se svi izjalovili uz velike gubitke za neprijatelja. Dosada su ovdje Francuzi petnaest puta svaki puia uz znatne žrtve na mrtvima, ranjenima i zarobljenima a uvijek bez ikakvog uspjeha pokušavali, da izgubljeno zemljište opet natrag osvoje. Na obim se obalama M a a s e pojačala uveče topnička borba. Front vojvode Albrechta wurttemberškog: Posljednjih dana izvcla su naša izvidnička odjelenja istočno od M o s e I e više uspjelib preduzeća. Jcdna od našili letačkih eskadra napala je juče u podne vojnička postroJenja i obalne utvrde kod H a r w i c h a na istočnoj obali Engleske. U prkos jake odbrane sa zemlje i od strane englcskih letačkih .snaga uspjelo je, da se na odredjeni cilj izbaci v i š e h i 1 j a d a kilograma bombi- Opaženo je dobro djeiovanje. Sve su se naše ietilice neoštećene povratile. Istočiio bojište: Front maršala princa L e o p o 1da bavarskog: Na bojnom polju u i s t o č n o j G a1 i c i j i vladala je jučc samo neznatna topnička djelatnost. Na uzvisinama kod B r z e z a n y-a došlo je đo mjesnih bojeva, kod kojih su Rusi izbačeni iz nekih linija, u kojima su se još bili održali. U susjednim odsjecima ostalo je u glavnom niirno. Na frontu nadvojvode J o s i p a l kod vojne skupine maršala M a c k e ns e n a pokazao se neprijatelj pojedinačno aktivriji nego inače. Maćedonsko bojlšte: Položaj je nelzmijenjen. Prvl zapovjednik giavnog slana pl. Ludendorlf.

Njemački večernji izvještaji. Kb- Berlin, 5. jula. W o 1 f f o v ured javlja: Na zapadu neznatna borbena djelatnost. Na i s t o k u izmedju Zborova i Brzez a n y-a jaka vatrena borba, •* ’ * \

8. jula 1917. Potopljena francuska podmornica. L Kb. Berlin. 5. jula. iW o 1 f f o v ured javlja: Jedna je od našili podmornica u Sredozemnom moru pod zapovjedništvom pomorskog natporučnika pl. Heimburga, uništila torpednim metkom jednu veliku francusku podmofnicu, koju je pratio jedan razarač- Time je pomorski natporučnlk pl. Heimburg potopio svoju treću neprijateljsku podmornicu. Načelnlk admiralskog stožera mornarice. Potopljen engleski razarač. Kb. London, 6. jula. Admiialitel javlja: Jedan engleski razarač slarijega tipa sudario se u Sjevernom moru sa minom te je potonuo. Osam je ljudi posađe spašeno. Engleske vijesti o njemačkom vazdušnom napadu na Harwich. Kb. London. 5. jula. Službeno: 12 do 14 letilica napalo Je danas u jutro na H a r w i cto- Prema posljednjem izvieštaju usmrćeno je 8, a ranjeno 22 lica. Stvarna je šteta neznatna. CJdbranbeni su topovi, i ako je vrijeme biio nepovoljno, raspršili neprijateljske formacije. Naše su Ietilice uplele napadača u borbu. On je bez pokušaja da prodre u unutrašnjost zemIje, opet odletio prema moru. Napadaj je trajao nekoliko časaka. Kb. London, 5. jula. Prema jednoj službenoj vijesli usmr6eno je prigodom daaašnjeg vazdušnog »apadaja 11, a ranjeno 36 lica.

August Šenoa: B r a n k a, (Nastavak). 30 Pripovijedaju djeci o našoj povjesti i to načinoin gotovo prevratnim te užižu u njoj neki fanatizam, isto tako govori se odviše o prirodnim silama, o pojavama u svijetu, pa bi ipak vrijedno bilo, da se nešta više vremena posveti kršćanskora nauku. Ima zato sto primjera, ima ga i naše Jalševo. Neču spominjati imena. dosta budi rečeno, d<a se pojavijuju ozbiljni glasovi u javnom mnijenju, koji očito osudjuju takav postupak. To budi za danas dosta, drugi put javiću vam više potankosti. Za sad bacio sam samo »ekoliko misli, koje mogu biti ujedno I opomena stanovitim osobama, neka za vremena ostave krivi put.“ Sirota Branka dobila je novine u ruke, gdje je taj članak bez duha i smoka bio proti njoj naperen. Premda cijela pisarija nevježe nije nikoga osvjeđočila, to ju je ipak srce zapeklo, gdje joj se za tolik trud, za tolike nauke, što ih je školi bila posvetila, nabacuju stvari posve neistinite i lažne. Podje odmali s pamfletom staromu župniku i pokaza mu kroz suze nevrijednu navalu. „Vidite, gospodine župniče, šta se proti meni radi. .Vi znate najbolje, s kolikim zanosom gledam vršiti dužnosti svojega zvanja, a eto to mi je hvala.“ „Tješite se, draga Branko, kad bi se čovjek osvmuo na svaku luđu piisariju, kojom navaljuju na lovoga ill onoga poštenjaka, bilo bi zaista zio, ali čista i svijesna duša, koja ide ravnim i pravim putem, odbija takve klevete mučeći i nastavlja ono, što je započela." ,,Ah znain ja to, gospodine župničc, nevjerujte, da ću ja na takove klevete klonuti duhom i ostaviti se svoje radnje; ali vi znate, kakvi su u nas ljudi, mnogo još djetinjasti, te vjeruju sve, što je naštampano.“ „Nebudi vas strah, gospodično; plodovi vaše ra<inje pokazuju se svakl dan, pokazaće se sad kod ispita, a moja će biti skrb, da doglasim općinstvu, kako lijep vam je uspjeh, da bi se mnogi stari učitelj mogao u vas ugleđati; neklonMe duhom, molim vas, ta vi znate, da imate uza se i dobrih prijatelja." Riječima staroga župnika bijaže učiteliica nekako umirena, te se lati opet živo svoga posla, no neprijatclji njezini nehtjedoše nikako mirovaii. Gospodin Šilić, bilježnik i vrijedni prcparanđ sastaše sc u tajnu sjednicu, gdje bude odlučeno, da se vladi pošalje anonimna pritužba proti mladoj učiteljici, koja je irnala biti potpisana od „više Jalševačkih žitelja". Ponajprije sc istaklo, kako prilično siromašna opeina troši puno novaca za svoju školu te ima po tom pravo zahtijevati, da učitelj i učiteljice budu valjani, da se držc strogo svoga reda i zakona moralas da upute djecu na pobožnost i da ju nemuče suvišnirn novotarijama, kojili seoskoj djeci u životu i onako netreba; i prije da je bilo sve u redu, da se nije nitko tužio na školu, ali otkako je miada učitcljica Bmnka došla u Jalševo. da se to nekako sve čudno promijenilo i to na gorc promijenilo; ona da govori s djecom kao da su joj ravna, u njezinoj školi da nema ni palice ni šibe, što je ipak potrebno, da 6e djeci za rana istjeraju zle navike; naravski je onda, da je se djeea nimalo neplaše 1 potom nemože biti nikakva napretka; katkad uzme

Strana 3, i svu svoju školu i povede đječlcu ■ šumu, gdje sjedne a djeca oko nje, p* se tu pjeva i klikće, a ona im pripovV jeda o kukcima i travama, koje na£a dječica i bez te nove učiteljice poznS"vaju, a to je sigurno suvišan posab, Svaki učitelj mora da pazi na svoj ugled, no ova učiteljica kanda je na to zaboravila, jer se često na ulici glasno smije i previja, pače katkada je prate i muškarci kući. Učiteljica grad! sc velikom domorodkom, što je svakako lijepo i što ona za svoju osobu đ<* krajnje mjere biti može; ali nije ni malo pametno, da preko potrebe maštu mlade dječice razigrava rodoljubnim propovijedima, kojih ta djeca i onako nerazumiju, pa im daje učiti na pamet silu pjesama, gdje se govori o borbi naroda, što takodjer u školu seosku nespada. Bilo je tu još više argumenata, zapisanih zlobnom rukom, i taj Iijepi opis bude zbilja otpravljen vladi u Zagreb. Ova prelijepa denuncijacija proti Branki bude za kratko vrijeme osobitim načinom istaknuta u novinaina, gdje se reklo, da prijašnje nagovijeŠtanje i prigovori proti učiteljici u Jalševu nisu nikakva osobna ili stravstvena navala, što se najbolje po tom vidi, da je znatan dio otnienih jalševačkih žiteija predao pritužbu proti stanovitoj učiteljici, iz koje se može naslutiti, da bi općini najdraže bilo, d» gospodična prosvjetiteljica ode, otkud je došla i da nas svojom novom slstemom poštedi, — za nas da je preučena. Od sada nije sirota djevojka imala rnira u javnosti, i potajno u društvima bacale se na nju otvorene strijele, klevetalo se, lajalo se, pa ako je to i samo šaka jezičina bila, to se ipak tako živo naklapalo, grdilo, da su Ijudi, koji se inače nemiješaju u takove poslove, počeli pitati, šta se tu radi i je li zbilja Branka tako nevaljana učrteljica, kako se govori. Na to im se čitale novine, jer ti dobri malogradjani sami nisu uinjeli čitati, ali čuvši, što jer crno na bijeloni naštampano, počcše okretati glave i vjerovati, da je Branka osoba vrlo pogibeljna njihovoj djeci. Mlada učiteljica od dana do dana se gubila više i više u svojoj žalosti, nekako ju ostavi ona vesela vedra ćuct prijašnjih Ijeta, obrazi počeše blijeditv 1 posmijeh sa usta isčeznu, poniknute glave i nijema hodjaše Branka, a što je po prilici ćutilo njezino srce, to sil čuo za tihe noći na glasoviru, iz kojega se razlijegala divna melankolija, duboka pečal. Nebijahu to ničije kompozicije, već Brankino maštanje, jer je. sirota u mraku sjedeći pustila da lete ruke preko glasovira čas jače, stravstvenije, čas blaže, žalobnije, čas muklo kao uzđah, pa onda oštro kao gorak plač. Iz komešanja tih zvukova, iz skakanja tih glasova, koji se napokon rasplinuše sve dalje i dalje kao bolni uzdrhtaji duše, mogao si razabrati, koliki jadi more to mlado valjano srce, a nije ni čudo, kad živa mlada dušaj raskrili krila, kad se i vesela zaleti u ta sunce božje, a onamo prše pred njom crne vrane i ptice kukavice, grakćućM, klevečuči; kad se dižc ta lažua graja’ sa svih strana, kako da onda neklonn i mlada snažna krila? No opet kanda nisu Branki klonula. Ispod njezinih ruku ozivala se doduše žaloba u svini mogučiin preljevima, ali na koncu svake noćne tužaljke zagrmili bi glasovi iznenada, kao da tutnji zemlja. kao da se bije silovit boj, a najzad orila se veličajna pobjedna himna, znak da se djevojka nepredaje. Grof Belizar slušao je pomno te čudnovate nočne fantazije sa svoga grada, pak se badava mučio, da nadje nekakvu sličnost medju njima i nekakvom poznatom skladbom; te tužaljke bijahu tako izvorne, tako divlje i bolne, da je čovjek od čuda stao i slušao, otkud ti zvukovi, a opet bijaše to čudesan sklad i rek bi cijela slika boreče se mukotrpne ali i nepobjedive duše. Mnogima je to maštanie godilo, no neki se opet srdili, navlastito Šilićevi, koji su se tužili, da nemogu spavati od toga nesretnoga gundranja, a napokon reče. i Mišoci, da će učiteljici to kasno glasoviranje pod globom od pet forinti zabraniti, jer da je to smetanje noćnoga mira. Najbolji zaklon bijaše Branki župni dvor; tu se cijedila blagosiovna utjeha kao melem u njezino srce, jer je starac župnik imao ustuk proi svakoj suzi, proti svakomu uzdaliu. „Neklonite, dijete moje,“ rekao je župnik; „ustrajtc na svojem mjestu, vi ste tu vrlo potrebni, vi imate zaštitnika, koji su jači od vašili neprijatelja," a Branka ga je vjerno poslušala. Starac župnik dobije od vlade u Zagrebu velik smotak pisama u školskim poslovima, jer je bio onda nadzornik Škoie. Poslaše mu naime onu pritužbu jadševačkih žitelja proti Branki, zatim više anonimnih pisama, gdje se djevojka vrlo nelijepo opisuje, a dodani su bili novinski listovi sa dopisima proti jaiševačkoj učiteljici. Zupnik bude pozvan, neka prouči sve te spise i neka vladi izvijesti, kako se ta učiteljica vlada, kakova joj ima prigovor, da li su žitelji s njom zbilja nezadovoljni i odakle bi te pritužbe po prilici mogle poteći. Kad je starac svu tu pisariju pročitao bio, planu mu lica gnjcvom. (Nastavide se.)