Beogradske novine

Broj 209.

Srijeda:

BEOGRADSKE NOVINE

1. avgusta 1917

Strana 3. „

Kinematografi: Vojni kino (Koioseum): U 6 aati poslije podne predstave za vojnihe, a u 8*30 uveče predstava za £asnike. — C I kr. gradjanskl kino 0*aris): U 6 sati poslije podne predstave za gradjanstvo. Noćna služba u apotekama : Od 29. jula do 4. avgusta vrsiće noćnu službu u Beogradu ove apoteke: KuSakovlć, Knežev Spomenik br. 2; Vlktorovlć, Terazije br. 28; i’ro t i ć, Kralja Milana br. 87; S t o j I ć, Sarajevska ulrca 70. Paroplovna veza. Iz Beograda za Zemun: 6, 7, 8, 9, 10, 11 1 12 sati prije podne; 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 sati poslije podne. Iz Zemuna za Bcograd: 5-30, 6-30, 7-30, 8.30, 9 30, 10 30 i 11 30 prije podne; 1'30, 2'30, 3'30, 4'30, 5'30, 6'30 7'30, 8-30 i 9'30 posllje podne. — Iz Zemuna za Pancsovu: u 1 sat poslije podne I u 8 sati u vcče. — Iz P a ncsove za Zemun: U 6 sati u jutro 1 u 4 sata poslije podne. — Ladja, koja vozi izmedju Zemuna i Pancsove i obratno ne pristaje u Beogradu. — Brodarski saobraćaj 5 a b a c—S mederevo. Polazak iz Sapca za Beograd ćetvrtkom i nedjcljom u 7 i po sati iz jutra. Dolazak u Beogiad u 12 i po sati poslije podne. Ponedjeljkom odmor broda u Smcderevu. Botanička bašta.Otvorena utorkom, četvrtkom, nedjeljama i praznicima. Posjeta bolesnika u bolnicama: U bolnici .Brčko*: od 2—4 sata poslije podne. U bolnid „Brunn“: od 9-30—12 sali prije podne i od 2—4 sata posiije podne. Riječno k u p a ti 1 o n a S a v i, otvoreno od 6 sati izjutra do 7 satl u veče. Istorijski kalendar. Na današnji dan, l'. avgusla 1291. cod. osnovan jc švajcarski savez, koji i dan đanji gotovo u istorn obliku fostoji kao jedina, istinski demokratska republika na svijeln. — 1. avgusta 1798. god. potukao je i uništio slavni engloski admiral Nelson kod Abukira na ušću Nila francusku flotu, koja je čuyala zaledje vojsci generala Bonaparte (docnijeg cara Napoloona I.) u Egiptu. Timc je francuskoj vojsci bio odsječen povratak u domovinu i> odsječen dovoz jz nje. No B o n a p a r t e se ovim nije dao fcbuniti, već je i dalje nastavio pobje'donosno nadiranje kroz pustinju. Kad su Diu javili za propast fraucus'ke flotc kod lAbukira, rekao je mirno: ,,E, pa no raogu ja svuda bitil“ — Na današnji dan 1889. god. umro je hrvatski ojesnik i jstoričar, Član Jugoslovenske Akatlemije Ivan K u k u k u 1 j e v i ć-S a k c i n s k i. Traži se: Radi primanja novca da se javl gdji Dragi J. Premovića, Kralja Mllutina ul. 39. gdja Stanojka Dimit r i j e v i ć a. Pomoć za avgust. Priznanice za pomoć za mjesec avgust izradjene su do broja 600 i niogu se danas dobiti u uredima okružnog zapovjedništva Beograd-grad u Kralj Aleksandrovoj ulici broj 5, u sobi broj57od 8do 10 sati prije p o d n e. Istoga dana, odmah po prijemu priznanice prije podne, blagajna c. i k. okružnog zapovjedništva Beograd-grad isplaćuje i pomoć. Kaiko prilikom prijema priznanice. tako i pomoći poirebno je imati uza se rcdarstvenu legitimaciju, radi usranovljenja indcntičnosti. Godišnji pomen. Darinka G j u r 1 ć: davaće u stibotu u 10 sati prije podne u crkvi Sv. Nikole na Novom Groblju godišnji pomen svome pok. inužu 2 i v o t i G j u r i ć u, ovdašnjem kafedžiji, koji je 15. januara 1916. godine umro pri povlačenju vojske i moli srodnike i prijatelje, da prisustvuju ovom i>omenu, Preseljen XIV. reon. Uredi XIV. reona opštinc grada Beograda, koji su se do sada nalazili u Mačvanskoj ulici broj 41, preseljeoi su u Mačvanskoj ulici broj 6; gdje su ve^ otpočeli svoj rad, gdje se i treba obraćati za sve poslove. koii spadaju u djelokrug ovoga reona. Prodaja šečera. Danas su sve prodavnice životnih namirnica opš^inc grada Beograda otpočele prodaju šećera kao sledovanje za mjesec a v g ti s t. Sećer se daje na osnovu kupona za šećer po pola kilograma od lica i staje kao i do sada K 3.20 po kilogramu. Izgubljeno. Roza S t o k i ć, sa stauom Gunduličev venac br. 5, izgubila jc 30. jula na putu ti knez Mihaijlovoj ulici od prilike izmedju kuća br. 19 do 23 jedan kuvert, u kome je bilo pet banknota od 100 K, četiri banknote od 20 K. tri ili četiri banknotc od 10 K. — Naiazač se moli da novac preda c. i k. zanoviedništvu Beograd-grad. Nadjeno. U Kameničkoj ulici nadjena jc 30. jula veća svota novaca i prcdata je c .i k. zapovjedniš/,vu Beograd-grad, gdje je onaj. koji jn je izgubio, može primiti.

Narodna privreda. 0 proizvodnji ranoga povrća, (Svršetak.) K o p k a n j e. 2.emlja u toploj leji po sobi j> s tna ! ® P , - P a i u nijc potreboo preradiivati t udobravati, kao onu u gradini, u po.rrtnjaku na otvotenom polju, gđje s© Od simca prepeče i okore, a 0 d kiše fabinfnavi i gpljeSti, te ni « jednora ni fa drugom slučajti ne može đa utiCe vaz-

duh na bolje napređovanje biljaka, dok se, površina bar, na ma koji način ne rastrese, ne udobri. Svega. toga u toploj leji ne može da bude, ali opet zato biće od vajde, da se zemlja izmedju biljaka povremeno, i to samo površno, prekopka malim grabljicama, Loje su za taj cilj nSročito skovane. One predstavljaju ruku sa pet gvozdenih prstiju, s kojima se po onoj sipkoj zemlji samo čeprlja. Ako ovo kopkanje ne doprinese što dobro naprednijem poragćivanju i (boljem razviću biljaka u toploj leji, škoditi im neće. Proredjivanje. Pri sijanju ,,na sačmu“, recimo mrkvica ili rotkvica, može se i najbojjtem sijaču vrlo. lako desiti, da nialo 'više sjemena baci, da yušće posije; u tome slučajn posijano povrće vrlo gusto ponikne, pa se pojedine biljke nc mogu dovoljno da razviju. Tu pogrješku lako ćemo popraviti, kad povadimo suviše poniklo biljke, dakle kad ih proredimo. U ovom slučaju mi ćemo suvišne biljko smatrati kao korov, pa ćerno ih izbaciti. S loga treba svaki onaj usjev, koji je nebotično gušće no-što treba pos'jan, pa gušće i ponikao, a koji se neće rasadjivati, u toj mjeri prorediti, da oko svakog struka ostaue toliko piostora, koliko je potrebno, da se, prema svojjoj prirodi, u dovoijnoj mjeri razvije. Proredjivanje se preduzima onda, kad biljke dobiju treći ili četvrti list. Pri proredjivanju treba i na to dobro paziti, da se ne pretjeruje i ne proredjuje ođviše, a pri> tom radu da se izbacuju oni sifcniji, slabiji strukovi, a krupniji, razvijeniji, da se na mjestu ostavc. Naše oko treba pri proredjivanju i sarno da označi pravo rastojanje, u kom struk od struka treba ostaviti. Neki uzmu u pomoć prutić odredjene dužine, koji im pri proredjivanju za ođmjeravanje rastojanja služi. U tom slučaju proredjivanje ide pravilnije. Proredjivanje je i fna olvorenom poiju potrebno kod izvjesnog povuća, a: u toploj leji to je innogo potrelmijei, i ako se u svoje vrijeme ne izvrši, docnije neće ni jedan stručak valjati. U koliko se vještije, rjedje posije, u toliko će biti manje posla sa proredjivanjem. D j u b r e n j e. Djubrenje u toploj leji, u glavnome, nije potrebno, jer je zemlja većinom sagorjelo djubre. Ta je zemlja dovoljuo jaka, dovoijno hranljiva za svako povrće koje u toplim lejama gajimo. Ali se ipak dešava, da neko povrće, porcd sve njege, neće nikako da napreduje. To se pojavljuje vcćinom kod đinja, krastavaca, karfiola i graška. Ovdje treba pokušati da se pornogne, jer se na sigumo ne može u napred kazati, da će se baš pomoći, pogto u toj pojavi nenapredovanja biljkinog, rnože biti uzrok neki njeu orga.nski neđostatak, kojji se mogao još u klici začeti. Za taj pokušaj inožemo upotrijebiti u mlakoj rorii rastvorene kokošije ili golubije balege, pa tirn rastvorom nekollko puta zaliti takovu biljku, ali paziti, da se neolkvasi biljkai i po lišću, nego moramo pažljivo samo u korjen zaliti. Dok sc ovamo topia. lcja sprcma, dotle se treba pobrinuti ne samo za nabavku dobroga sjemena, nego da sjeme bude i od dobre sorte, sorle, koja jie naročito pođesna za tople leje, jer za proizvodnju u toploj leji ne možemo uzeti onako sorte od roda, kao za proizvodnju na otvorenom polju. Bez takovog izbora, cio rad i sva muka ne bi vrijedili ništa. Od dobrote sjpmena i podesne sorte, zavisi uspjeh toga rađi. (Svršiće se.)

Opskrba niesom u Srbiji. Povodom carinskog rata, koji je u godini 1904. nastao po isteku trgovinskog ugovora izmediu Srbije i austro-ugorske inonarliije, izdalo je srpsko rninistarsh'O narodne privrcde izvještaj, u koine sc nalazi i ova zaniroiva tvrdnja: „Kad bi svaki ■stanovnik u Srbi.ii potrošio dnevno samo 200 grama mesa, onda nc samo da ne bi bilo sioke za izvoz, već bi stanovnjštvo utrošilo i svu stoku za prip!od“. Ovaka tvrdnja iznenadjuje do dušc u toliko više, što je stoka predstavljala giavni izvoz Srbije, ali je razumljiva, kad se uzme u obzir k a k v o ć a srpskog stočarstva. B r o j stoke bio je velik, ali je prosječna tcžina Čistog mesa malena, a kod potrošnje baš ovo poslijednje dolazi najviše u obzir. Srbija je dakle i u mirno doba do duše bila zcmlja, koja je izvozila stofcu, ali nc i zeinlja, koja je u pravom smisiu riječi o d g a j i v a I a stoku kao na primjer Danska. Ali poslije carinskog rata prilike su se prije pogoršale, nego popravile. Dok je prije višak preostale hrane za ishranu stanovništva npotrebljen za ishranu stoke, skočio je izvoz hrane poslije carinskog rata vrlo znatuo, a to je moglo biti samo zanemarivanjem proizvodnje mesa. Rapidno je porastao broj onih poljoprivrcdnika, koji u opšte nisu imali nikakvu stoku. Po srpskim statističkini datinia, taj je broj još 1890. godine iznosio 23.20%, a već godine 1905., dalcle u početku carinskog rata, porastao je na 24.27%. Broj poljoprivrednika bez ®toke pak porastao je za to vrijeme od 38.173 na 56.005, dakle za 45%. Daljc, i to znatno pogoršanje stanja stokc moralo je nastupiti za vrijeme balkanskih ratova zbog veće potrošnje mesa od strane vojske, a do prave katastrofe srpskog stočarstva doveo je ovaj sadašnji rat. Ne samo, što je izbjeglo stanovništvo soboin odvelo mnoštvo stoke, od kojih je

znatan dio usput skapao, već je i dalje prirodno razmnožavanje u zemlji zaostavše stoke skoro po^talo nemoguće zbog toga, što je veći dio bikova upotrebljen za vuču te postao neupotrebljiv za priplod. I ako je austro-ugarska vojna uprava preduzela sve potrebno za podizanje stočarstva u zemlji i uvezla iz monarhije veliki broj priplodnah bikova, ipak nije nikakvo čudo, što se već u rezultotu stočnog popisa iz godine 1916. ogledaju svi nepovoljni momenti, koji su poslijednjih godina uticali na srpsko stočarstvo, Pa pošto je i pravo i u redu, da se obzirom na opštu oskudicu u ntesu i masti zaposjednuti krajcvi i dalje sami snabdjevaju tim artiklima i pošto s druge strane opet mora da se uzmu u obzir interesi poljoprivrede, to se pojavila potreba, da sc u ciljunovogkcn ingenliranjapotioš j me a prcduzme nov popis stoke, koji je naredbom glavne gubernije određjen za vrijeme od 20. a u g u s t a d o 22. s e p t e m b r a o. g. Kao što se iz ovih data vidi, uzete su prilikom odredjivanja toga roka u obzir najpreči žetveni poslovi, dok su s druge strane preduzete mjere, kako bi se tačno i potpuno utvrdilo stočno stanje, Bliže o ovomc prcgovorićemo u idućem članku. August Šenoa: B r a n k a, (Svršetak.) Ja se sve više snebivah ,od čuda, neraznniijući šinisao župnikovih riječi, ali opet irekoh: „Hoću, vclečasni.” „Tvirda vjera?” „Zaista It'vrda!” „Daklc (recite nii, mrzite li grofa Belizara ?” Riječ mi zape u grlu, ali se brzo popravili: „Sačuvaj Bože, zašlo da ga mrzPm.” „Ljubite Ii grofa Belizara, Branlco, na vašu vjem?” i Jedva da sam se mogla držati na nogu. i „Vi ste eo ljuto sa mnoin pošalili, go^ spodino župniče,” protepah od neprilike. „Ljubite >li grofa?” : „Ljubim,” dalinuh i bilo mi je, kanda sam 'ispovjedila svoj najveći grijeh. „Dobro, pa ćete za što kraće vrijeme za tnjega poći,” odvrati župnik ravnotdušno. 1 „Nemogu, intinogu, jer — —” „Netreba tni razloga kazati, znam jh jz vašega pisina» Vaši su razlozi klV mavi >kao nevaljali zubi, a sada po gotovo novrijede ni pare. Grof Belizar ljubi vas, Vi Jjubite njega, na tom temelju vežu se ženidbo. ija govorinr. I Belizar i ja znamo dobro, da nepolazito za njega radi gos spodstva i bogatslva, već od srca i srca, savjest r.am je mirna. Neka svijet laje šla hoće, osušiće mu so jezik, vi ćete ostati pravi, klcvetniđ pako >ia sramoti. Ta jcd 1 nom smo ih ,već osramotili.” Moj župrnk ^ drjzao me jc tako čvrsto rukaina, Jcao jastreb svoj phjen; gleđao mo je ,tako oštro očm.ia kao zmija, kad jo zaitekla žabu na živici, a govorio je proii svoinu običaju, i;tono vele, od komada, kao da je kapetan, a ja prost vojak. Ja nisam niogla ni na desno, ni na lijevo, već sam stajala pred njiini kao prikovana sužnjica, gledajući pred s»be u zeml'je. F Bfarac će iđalje: ,,I sva vaša druga arguinenta, moja draga gosnodjice Branko, nisu nego prazan bubanj. Tko vam je rek'ao, 'đa morate đo svoga groba biii jalševačkoin učiteljicom? 'Tolika se žrtva od vas neište. Uz grofa kao grofica moći ćete više rad.iti za školu nego učiteljica, kojoj šilis ćevi dodijavaju kao konjske muhe. Onda ćete vi bome sjcditi na konjti. Ja vam velim, grof ćc biti školnik, a vi škohifk kovica ncsamo jalševačka već rijeloga našega kraja, nesamo drobtoe djece, već i zrelih Ijudi. Ako vi buđete groficom, poc dignućo grof Bolizar u Jalševu lijepu školsku zgrađu. Vidite, grof jc bio nesretan, pretrpio mnogo muke, koju će vam i onako opisati, kad buđete mjegova. ZIovolja i pečal odvrnuše ga od domovfne, od mnf.iyinskog jezika, od naroda. A sada se povratio u naše kolo. Ova zenilja mu omili opet, niegov jezik razvezao se opet u lirvatsk« glasove. Branko, grof Bdizar, — t/oga vam dosele nerekoh — grof Belizar proučio je našu knjigu uz moja uputu kaogodj i vi, on je onet punim hrvatskim bo(jjarom, on želi biti ocem, dobrotvonom cijeloga kraja, ždi ostati medju nama, ali samo uz vas, Branko; jeste li čuli, uz vas. Ako li inu uskradtc ruku, ostavićo Hrvatsku ha vijeke. Prom'Stite to, kćeri moja,” produži župnik ganut'jicdm glasom, ,,grofova ljubav za vas priooniogla je na mnogo, da j© ustrajao m<d>u nama, da žeii lostati naš modju nama. Ako ili ga odbk jete, to će ga ta ista liubav za vas tjerati iz našetra ko]a, iz 'naše domovine i vi ste naš nesretni kraj liš'li vodjo ! dobnotvora, Branko. Ta vi ga ijubite. što više! Vi moTato za njega poći radi svoga pošten : a. KHevetnici .razniješo po svijetu, đa ste gTofov,a imlosnica, grof je kavalir, plcmenit covjek, te vas žoli pod svaki način osvetiti. Vi morate biti grofioom. Branko! Vjama Jo dano da Uesretnu čovieku povratitio sreću, Hrvata HrvatskoJ. Smijete li gia odbiti, a da neogriješite duše. Ja spm vam ttešta dobra li životu učhiio, odužire se soda. Zakjinjem vas, podjite za grofa!” Hermino! Da znaš, kako mi je bilo pri riječima starca župnika! Nemogoh se oteti suzama, nemogoh se dosjetiti ni riječce, da odgovorim. Napokon nadvlada

srce. Klekoh pred starca i retkoh: „Ljubim ga oče, Bog mi jc svjedok, i samo radi njega. Evo uzmite me za njega, blagoslovite me. Njegova ću biti, biti pokorna i dobra, i ako je božja volja, paziću njegovu srećai kao majka djetešce svoje“. ,,Živje!a!“ slkoči starac i pljesnu rukama, kad za mnom zašušne Kšće. Krenuh glavom, do dva grla klikoše od rađosti 1 zanosa i m jcđan tren privinu me Belizar k srcu. Nitko neslućaše, što se zbilo i obavilo u šumici. Slijedeće nedjelje oglasi starac župnik sa propovjedaonice, da ćc učiteljica poći za grofa Belizara. Bilo je kao da je strijela pukia medju svjetinu u crkvu; Silićka posivi, Silić porumeni. Od onoga dana ta poštovana obitelj ne izlazi ni pred kućna vrata, al mi se zato „vitez de birsa" klanja do crne zcmlje. Kad me Belizar usmeno od moje bake isprosi, kimnula je starica samo glavom, a kad ode, pristupi baba k mem', zavrti tri puta glavom i uzdahnuvši prekrsti me tri puta i rečc: ,,Ah! da te vidi pokojna mama.“ Evo moje ispovijedi, draga Hermino, I ni riječi više. Sudi sama! U ime zaručnika svoga pozivljem tvoje poštovane roditelje i tebe u svatove. Ti ćeš mi naravski biti družica. Toliko za đanas. Budući put nećeš dobiti rornana moga života, već čitav popis komisija za liabavu kojekakvih svadbenih sitnarija. Oh koliko sam sretna! Ljubi te sto puta i ljubiće te do groba tvoja presretna posestrima Branka“. ,,Ah!“ kliknu Hermina, proplače od radosti i poleti k majci, da joj javi Brankinu sreću. Uminuše dnevi i mjeseđ. Snijeg je pokrio zemlju, božić je. Prozori jalševaokog grada žare se u crini noć. Šta jo to? U dvorani grada stoji ogromno božićno drvo, ožareno od stotine šarcnih svjcćica, nakrcano tovarom zlatnih oraha, jabuka, smokava i dnugog slatkiša, načičkano silom malih opanaka, klobučića, haljinica, torba, knjiga, vrpca i puno korisnih sitnica. Oko drveta nižu se ogromne pogače i gibanice, Naokolo stoje dječaci, djevojke, cijela jaiševačka škola, ali uz novoga učitclja i učiteljicu. Za djecom stoje roditelji seljaci, seljakinje. Djeoa su danas u gostima kod bivše učiteljice svoje, kod grofice Branke, koja se čelo stola privija lc Belizaru. Blaženo gledaju djeca sjaj božićnog drveta te pevaju od srca: „Narodi se kralj nebeski!“ a to pjevaju stariji, pjevaju grof i grorica, načelnik i načelnikovica, starac župnik i Hermina, od nedavna žena susjednog vlastelina. Svi pjevaju od srca, svi su sretni, a i one starinske slike pradjedova drhću veselo o badnjem svjetlu, i kanda se tu miri velikaška šuba sa darovcem seljaka za sreću hrvtske domovine. Da, blaženo Jalševo! Svaka glava blagosivlje dan, kad se tu nadjoše Beiizar V Branka, jer je puk našao oca i maiku, koji ih vode k uljudbi i prosvjeti, a kao prvi spomenik te očinske brige diže se sred mjesta prekrasna zgrada — učionica. Uminuše dnevi i mjeseci. Proljeće je. Na grobu svetoga Petra u Zagrebu stoji fiu gospodin, fina gospodja pređ grobom. Gospodja uzdrlita od radosti. Mjesto trošnoga krstića pod sn'jegom, stoji kamen sa zlatnim pfemeniina, mjesto uvelog vjenca cvjetaše sto ruža oko grma. ,,Majko‘ Majko!“ kliknn Branka kionuvši na koljena, ,,oh, vidirn i ti si sretna, jer se kroz ruže iz groba smješiš svojoj jedinici!" — Zatim se dignu Branka i reče poljubivši Belizara: „Hvala ti na tom daru, Bclizare moj, a za uzdarje reći ću ti, da pleme grofova jalševačkih izumrijeti neće". Grof pr ; ,vinu miadu k svojemu srctt i poljjuhi nfilu glavu buduće majke pred, majčinim grobom.

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvieštaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 31. jula. Zapadno bojlšte: Front priiestolonasljednika R u pprechta bavarskog: U Flandriji se tojmička borba uveče pojačala opet đo skrajnje žestine; ona je nesmanjenom žestinom trajala i tečajem noći, da se u jutru uzdigoe do jake bubnjarske vatre. Iza toga su na širokom fronlu od Ysere đo Lyse započeli jaki neprijateljski napada'i. Time je pješadijska bitka u Flandrij i z a p o č e 1 a. Front njemačkog prijestolonasljednika: Na Cheir.jn des Dames-u napali su Francuzi jugoistočno od F i 1 a i n a u širini cid tri kilometra. Napadaj se u većini mjesta s 1 o m i o već u našem odLranbonom djelovanju. Dva prostonlo ograničena mjesta, u koja jo neprijatelj pTOvalio, nalaze se još u njegovim rukama. Istočno bojlšte: Front maršaia prinoa L’ e o p o 1da bavarskoga. Vojna skupina general-pukovnika pl- B6 hm-Ermolli-a: Našipi I četama naših saveznlka, koje su prožete oduševljenom vojjom za napredovanjem, dosudjeni su u Istočnoj Gallclji 1 Bukovinl novi uspjesl! Austro-ugarske i njemačke čete izvršlle su prljelaz preko pogranlčne rljeke Zbrucze od povrh Husiatyna do južno od Skale u šlrbii fronta od 50 kt!ometara uprkos ogorčenog neprijateljskog otpora, do kojega je na više mjesta dolazllo. I osmanske su čete dokazale svoje staro Junaštvo. Kao što su

početkom jula u žilavoj izdržljivogtt nepokolebljlvo prkoslle ruskim napadajima u masama I onda u brzom pobjednlčkom pohodu neprijatelja, gdje god se usprotlvlo, baclll od Zlota Llpe sve do sjevernog Sereta, tako su I juče u oprobanoj svojoj hrabrosti 1 željl za prodiranjem zauzele žllavo branjene položaje kod Niwre na Zbruczu. Izmedju Dnjestra I Pruta osvojlle su savezne čete u pravcu prema Čemovlcama mjesta Werenchanka I Snlatyn. Front general-pukovnika nadvojvođe Josipa: ^ U snažnom nasrtaju probili su nje« mački lovci položaje ruskih zalaz»ica kod Wisnitza. Neprijatelj je time primoran, da isprazni liniju Czeremosza ? odstupa prema istoku, Isto tako smo i u šumskim Karpatima na gorjem loku južnoga Sereta, kao 1 s obie strane Moidawe i Suczawe zadobili u napadaju daljega zemljišta u istočnom prav. cu. Pod pritiskom tih uspjeha napustil! su Rusi svoje pređnje položaje u ođ« sjeku Mesticanesti. U berečkom g'orju nas-tavio je neprijatelj sa svojint napadajima. Tečajem dana neprijatelj je pet puta napadao na Mgr. Casnu1 u i, a da nije postigao nikakvog uspjeha. Dalje južno jedaoi je od naših pukova jakim neprija'teljskim udarom potisnut na jedan visinski položaj, koji se naiazi dalje na zapadu. Kod vojne skupine maršala pl. M ackensena i na maćedonskom f r o n t u položaj je neizmijenjen. Prvi zapovjedntk glavnog stana pl. Ludendorff.

Oslobodjenje Galicije i Bukovine. (Naročiti brzojav^Beogradskih jNovina"). Berlin, 31. jula. Ratni izvjestitelj ,,B e r 1 i n e r T ag e b 1 a 1 1 a“ brzojavlja svom listu izmedju ostaloga: S odstupanjem Kornilove vojne skupine preko pogranične rijeke Zbrucze oslobodjenje je Galicije gotovo svršen č i n. Pošto u isto vrijeme i 3. vojska general-pukovnika K r i t i 1 a od S n i at y n a a 7. vojska general-pukovnik 2 Kovessa napreduje prema Č e r u ovicama, vrši se izmedju naših triju vojski pravo natjecanje, kako bi se nePiijatelj čim skorije izbacio i iz Bukovine. Neprijatelj se doduše s obiju siirana željezničke pruge za Černovice još opire. Premda je taj otpor već višestruko skršen, ponavljaju ga Rusi uvijek ponovo pomoću svježih pričuva. Kornilov naime dobro zna, što u ovaj čas za njega i Rusiju sroji na kocki. S toga on sve pokušava, ne bi li mu uspjelo, da pobjednički pohod svedišnjih vlasti još u Bukovini makar koliko zađrže. Kb. Beč, 31. jula. . J? glavnog stana za ratnu štarnpu javljaju: Sve zemljište izmediu P r u ta i Dnjestra. na niže od'Skale, nalazi se u našoj ruci, izuzev jednog trougla, širokog 12 kilometra, a dubokog 15 kilometara. Naše čere sada se nalaze nešto više od dana hoda od Černovica. Austrougarske čete, koje nadiru iz šumskih Karjjata, postepeno izlaze iz teškoga planinskog terena u povojjnije brežuljkasto zemljište, koje omogućava brzi razvoj operacija. U Višnjici zajdijenili smo 6 loikomotiva i 80 vagona, naiiovarenili većinom tehničkim materijalom. U prkos žilavoj j uporn°j neprijateijskoj odbrani, junačkim saveznickim četama požJo jo za rukom da povrate od protivnika dosada već gotovo jednu trećinu Bukovine. Mjesni rumunjskr uspjesi u berečkim planinama niti su u stanju da ometaju naše operacije u Bukovini, niti pak pređstavljaju opasnost za položaj naših tamoš njih četa. Dru. Seidleru povjeren sastav stalnog kabineta. Kb. Beč, 31. jula. Kako saznaje ,,Wiener Allgemeine Zeitung", rekao jc austrijski ministar predsjednik vodjama stranaka, da mu je povjeren sastav s talne vla’de. JfllD. Pesimizam. ' „Tata, zašto se posjeta ispraća do vrati?“ ,,Da se uvjerimo, da li ođista odlazi“. Nije op kriv. „Daklem, ti si Pavle posljednji u tvome razredu! Pfuj, sram te bilo!“ „Ali ja nisam za to kriv. Dječko, koji je inače uvijek bio posljednji bio je ovom prilikom bolesran.“

SaxIehnerov gorki izvor vode Hunyadi Janos (već 50 godina se priznaje) kao najbolje sredstvo za pročišćavanje. Ne zadovoljavajte se sa lošijom vodom, već tražite pravu, sa naslovom ,,Saxlehner“. 832-vi